Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 15:23


Autoru Poruka
Tesa
Post  Tema posta: Re: Centralna i Južna Amerika  |  Poslato: 01 Feb 2013, 11:43
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 18 Sep 2012, 18:55
Postovi: 4287

OffLine
Rio de Žaneiro – spektakularni karneval sambe i radosti


Otkrijte zašto je Rio de Žaneiro čudesan grad i uputite se na najveću svetsku zabavu, spektakularni karneval sambe i radosti. Najpoznatiji ulični karneval počinje u petak 8. februara, a završava se u utorak 12. februara.


Slika


Glavna atrakcija karnevala je raznobojna parada članova škola sambe. Svaka škola sambe svake godine bira određenu temu, izrađuje bogato ukrašene pokretne scenografije i kostime. Onda se utvrđuju detalji ritmova, koreografije i nastupa. Učesnici cele godine rade na pripremi kostima koje će nositi na paradi samo par sati. Iako sponzori pokrivaju najveće troškove produkcije, sami učesnici moraju da finansiraju svoje kostime, što za mnoge od njih predstavlja višemesečnu štednju i odricanje.


Slika


Festival počinje kada gradonačelnik Rio de Žaneira preda ključeve grada karnevalskom kralju Momou. U tom trenutku uz vatromete i lasere počinju brojne žurke na plažama Kopakabana i Ipanema, a na ulicama Rija nadmetanje najboljih plesača.

Rio de Žaneiro je milionska prestonica, drugi grad po veličini u Brazilu i glavni grad države Rio de Žaneiro. Grad poznat po čuvenim plažama, karnevalima, fudbalu, muzici, očuvanim tropskim šumama. Dve najveće svetske šume nalaze se baš u Riu, okružene plažama i planinama. Tokom boravka u fantastičnom Riu, obavezno morate da vidite čuvenu peskovitu plažu na Atlantiku Kopakabana koja je najveća plaža na svetu, zatim stenu iznad zaliva Guanabara zvanu „Glava šećera“ sa ogromnom statuom Hrista (simbol grada), te Flamingo park sa hiljadama predivnih Flamingosa, kao i šumu Tižuka u neposrednoj blizini. Umetnost i kultura Brazila su izloženi u brojnim galerijama i muzejima u gradu. Rio je raj i za ljubitelje šopinga, možete pronaći apsolutno sve što nude kako poznati kreatora tako i ulični prodavci.

[center]Slika


Aranžman:
Nezaboravni doživljaj noćnih parada muzike, plesa i ljubavi nude i domaće turističke agencije. Jedanestodnevni boravak u hotelu sa četiri zvezdice koštaće vas 2350 eura po osobi preko agencije Kontiki travel. [/center]



Blic zena


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Centralna i Južna Amerika  |  Poslato: 08 Maj 2013, 21:47
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Maču Pikču – Izgubljeni grad Inka

Proučavajući svojevremenu litraturu o Južnoj Americi, naišla sam na tekst o gomili nekih ruševina na nemogućem mestu, u bespućima Perua. Priča je govorila o izvesnom Hajramu Bingamu, mladom američkom profesoru istorije sa Univerziteta Yale, koji je sasvim slučajno otkrio jedan „Izgubljeni grad“ naroda Inka.

Slika
Kusko-Plaza de Armas

Saznanje o ovim ruševinama me je zaintrigiralo, ali tek kada sam „Izgubljeni grad“ prvi put ugledala na slici, shvatila sam da se radi o veličanstvenom arheološkom nalazištu. Ime mu je Makču Pikču.

Od tog trenutka moj cilj je bio Peru. Avantura se pretvorila u stvarnost kad je moj avion pretposlednjeg dana januara, dotakao pistu u Limi, prestonici Perua, gde me je dočekala prava letnja atmosfera. Republika Peru, sa 29,4 miliona stanovnika i površinom od 1,28 miliona km2, po veličini je treća zemlja Južne Amerike posle Brazila i Argentine i graniči se sa Ekvadorom, Kolumbijom, Brazilom, Bolivijom, Čileom i Pacifikom u dužini od 2.500km.

Stanovništvo Perua se sastoji iz mešavine više kultura, pre svega indijanske i španske. Najviše je potomaka Španaca, nešto manje ostalih Evropljana i Azijata. U predelu Anda žive narodi Kečua i Ajmara i mešano stanovništvo koji se nazivaju „mestizo“. Zvanični jezici su španski i kečua.

Monumentalni grad Kusko (Cusco) koji se nalazi na Peruanskoj visoravni Altiplano, na visini od 3,460m, nekad prestonica i duhovni centar Inka carstva , kasnije španski kolonijalni grad, danas je zbog mnogobrojnih arheoloških nalazišta centar regije nazvane Sveta dolina Inka – Valle Sagrado.

Dok avion pravi veliki krug pre sletanja, predamnom se ukazuje dolina reke Urubamba okružena planinskim vencima Anda.

Sveta dolina

Slika
Sveta dolina

Sveta dolina ima moć da vas zanese koliko god se opirali. Da li je to zbog pejsaža impozantnih vrhova i blagih padina, nekog čudnog mira u vazduhu i očima Indiosa, daha sveprisutne istorije, ili mistike koja izbija iz ruševina Inka, ne znam.

Verujem da sve zajedno čini ovaj kraj sasvim posebnim. Najveličanstvenija arheološka nalazišta Perua nalaze se upravo u Svetoj dolini, medju kojima dominiraju ostaci utvrđenja Pisak (Pisac) i Oljantajtambo (Ollantaytambo), tvrđava Saksajaman (Sacsayhuaman) i naravno Maču Pikču (Maccu Picchu).

Zahvaljujući pogodnoj klimi i plodnom zemljištu, čitava regija je i danas prekrivena nebrojenim poljoprivrednim terasama kao u doba Inka. Peru je postojbina krompira, koji je i danas jedna od najčesćih kultura, uz kukuruz i žitarice.

Kusko

Slika
Chinchero

Vazduh u Kusku je razređen, malo se teže diše i hoda i imate blagi osećaj da vam se pluća muče da udahnu dovoljno kiseonika, što je realno tačno. Ovo je šok za svaki organizam ali za strance postoje mnoga lekovita sredstva koja pomažu da se savladaju tegobe. Pre svega, tu je čaj od koke (mate de coca), biljke koju uglavnom znamo po zlu.

Međutim ovde je koka veoma cenjena, i od vajkada na velikoj visoravni lokalno stanovništvo žvaće njene listove, koji nemaju nikakve veze sa dejstvom koje proizvodi prah proizveden preradom iste biljke. Ukoliko ovo ne pomogne, pribegava se bocama sa kiseonikom, kojih takodje ima u svim hotelima i turističkim autobusima.

U apotekama se prodaje lek “Sorochi” u vidu kapsula koje se uzimaju tokom boravka na velikim visinama. No, iako je boravak u gradu sa razređenim vazduhom otežan, njegova visina a samim tim i klima pružaju i neke prednosti, a to je odsustvo insekata i zagađenja. Vazduh je kristalno čist a nebo prelepo.

Kada je Kolumbo zaplovio u novi svet, carstvo Inka je predstavljalo najveću imperiju na tlu Amerike. Ni danas nije sasvim jasno kako je Pizaro, 50-godišnji nepismeni vojskovođa uspeo da sa vojskom od svega 200 ljudi porobi carstvo koje se prostiralo od juga Kolumbije do centralnog Čilea. Veruje se da je više faktora uticalo na to.

Najpre, Pizaro je posedovao znatno moćnije oružje i konje koje Inke do tad nikad nisu videle, ali delimično i zbog posledica petogodišnjeg građanskog rata. Ne može se zanemariti ni širenje zaraznih bolesti među Indiosima, koje su desetkovale stanovništvo.

Sa 12 miliona ono je svedeno na 670,000 u rasponu od 100 godina. Iako se Kusko s pravom smatra polaznom tačkom za obilazak Maču Pikčua, ovaj grad je mnogo više od toga. Nekada najvažniji grad Inka carstva, pupak sveta, kako su ga Inke zvale, poseduje mnoge istorijske dragocenosti kao i mešavinu raznih kultura.

Grad je posebno šarmantan zahvaljujući svojim uskim popločanim ulicama, kolonijalnim zgradama, crvenim krovovima, ljupkim malim trgovima, veseloj atmosferi.

Moderan Kusko je podignut na temeljima iz doba Inka i zidovi iz onog vremena i danas postoje u gradu kao podsećanje na velike graditelje.

Slika
Kusko – Hram Koricancha

Uprkos činjenici da su Kusko i čitavu oblast pokorili Španci u 16. veku, ovde se najbolje može sagledati i upoznati istorija Inka. Obilazak grada uvek počinje od glavnog trga Plaza de Armas.

Još od vremena Inka ovaj trg je bio mesto svih važnih dogadjaja, skupova i svetkovina. U gradu se mogu videti veoma zanimljivi artefakti koji svedoče o stapanju dveju kultura, španske i Inka, pre svega u katedrali koja je izgrađena sredinom 17. veka i poseduje bogatu kolekciju umetnina i skulptura.

Na slici Poslednja večera umetnika iz Kuska Marcosa Zapate, na trpezi se umesto jagnjeta nalazi zamorče. Inke su u svom jelovniku imale zamorčiće, koji se i danas koriste u ishrani i mogu se naći i u restoranima, i u prodavnicama, a mozete ih videti kako bezbrizno trčkaraju po dvoristima.

Hram Korikanča

Slika
Hram Korinkača

Nesto dalje, na trgu Santo Domingo nalazi se Hram Korikanča , poznat još kao zlatni hram, koji je bio najvažnije svetilište Inka i duhovni centar carstva, posvećen vrhunskom božanstvu – suncu.

Na temeljima ovog hrama podignut je dominikanski manastir i crkva Santo Domingo. Korikanča je služio i kao opservatorija u kojoj se pratila sunčeva prekretnica, odn. letnji i zimski solsticij , prolećna i jesenja ravnodnevnica, kao i pomračenja sunca i meseca, bitnih pokazatelja za svete rituale i planiranje setve.

Iz ovog hrama Pizarovi ljudi su odneli stotine kilograma zlata, najpre kao otkup za Atahualpu, zarobljenog Inka vladara, a potom kao plen.

Hronike opisuju da su Španci između ostalog naišli na vrt u kome je rastao zlatni kukuruz u zemlji koja se sastojala od grumena zlata, sa više od 20 zlatnih lama, njihovih mladunaca i pastira.

Slika
Plaza de Armas

Inke su živele na teritoriji koja se prostirala od Kuska do jezera Titikaka, u najpovoljnijim visinsko klimatskim uslovima. Pisanih dokumenata o njihovoj civilizaciji nema jer nisu imali pismo i istorija se prenosila isključivo usmenim putem. Jezik kojim su govorili bio je kečua, koji se zadržao do današnjeg dana i po kome su današnja plemena dobila ime.

Verovali su da su njihove vođe otelotvorenje boga sunca Inti na zemlji. Najveća dostignuća su bila u oblasti graditeljstva. Građevine su podizali ređajući kamene blokove bez upotrebe maltera sa takvom preciznošću da se između njih nije mogla provući ni oštrica noža. Sistem gradnje bio je izuzetno otporan na seizmičke aktivnosti, zahvaljujući čemu je grad Maču Pikču ostao u velikoj meri potpuno očuvan.

Pored toga, Inke su izgradile razgranatu mrežu puteva po celom carstvu i viseće mostove napravljene od trave koja se zove « ichu ». Kada su Španci kročili na tle Južne Amerike, ugledali su poljoprivredne terase isklesane na obroncima Anda i nazvali ih “los andenes” što na španskom znači “terase” pa otuda ime najvećem planinskom lancu na kontinentu.

Narodi Perua su još pre hiljadu godina pravili ovakve terase i sisteme za navodnjavanje. Osim toga, bili su pravi majstori zanata kao što su tkanje, pletenje, rezbarstvo, grnčarstvo, pravljenje nakita, obrada dragocenih metala.

Oko 1438. Inka carstvom je vladao Pachacuti koji je nasledio svog oca sa svega 20 godina i koji je svojom vojnom ekspanzijom civilizaciju Inka je pretvorio u najsnažniju naciju na tlu Južne Amerike.

Period njegove vladavine uzima se kao početak Inka carstva koje će vladati do dolaska konkvistadora. Posle smrti Pachacutijevih naslednika, carstvo se deli na dve frakcije koje su predvodila braća Atahualpa i Huaskar . Ova podela je na kraju dovela do građanskog rata koji će trajati sve do 1532, iste godine kada su stigli španski konkvistadori.

Maču Pikču – Stari vrh

Slika
Maču Pikču – Stari vrh

Maču Pikču se nalazi 120m od Kuska sa kojim je povezan železnicom i to je ujedno jedino prevozno sredstvo do čuvenog lokaliteta. Vožnja do poslednje stanice u gradiću Aquas Calientes (termalni izvori) traje oko 3,5 sata. Postoji više tipova voza, od skromnog studentskog do raskošnog i skupog. Ja sam putovala srednjom kategorijom voza koji se zove Vistadome.

Celom dužinom trase pruga ide paralelno sa rekom Urubamba i njenim zavojima. Voz ima svog stjuarta i stjuardesu i u toku vožnje se servira posluženje, a na povratku kompletna večera. Često vas iznenadi i folklorni program sa muzikom Anda i etno plesovima, potom sledi modna revija, posle koje na licu mesta možete kupiti džemper ili šal od alpake.

Po dolasku u Aquas Calientes putnici se ukrcavaju u mini buseve koji se penju oštrim serpentinama u dužini od 8km, do samog lokaliteta Maču Pikču. Posle krivudavih 8km po strmoj padini, penjući se na vrtoglavu visinu, mini bus stiže na cilj. Na prostranom platou nalazi se hotel sa restoranom i pratećim sadržajima.

Pre samog ulaska na lokalitet dobija se pečat u pasoš. A onda vam se ukaže prizor koji ne može da dočara nijedna fotografija sveta. Apsolutna lepota. Neopisiv mir. Sunce baca zagonetne senke po okolnim visovima.

Lame načičkane po terasastim travnjacima bez straha od ljudi bezbrižno pasu i povremeno vam priđu da vas osmotre.

Slika
strme terase Maču Pikčua

Duboko u provaliji cakli se uzburkana Urubamba od koje na nekim mestima ne deli čak ni ograda. Posetioci se obema rukama hvataju za zid u strahu da im ne pobegne, i spuštaju neravnim i strmim stepenicama , oštećenim zubom vremena. Ali svi idu napred, bez obzira na strah. Silaženje i penjanje po ovakvim stepenicama je sastavni deo obilaska Maču Pikčua.

Najmisterioznije nalazište u sred bujne vegetacije i vlažne subtropske klime, na visokom, nepristupačnom vrhu, izgubljeni grad Maču Pikču je najbolje sačuvano arheološko nalazište iz vremena Inka, i najvažniji simbol peruanske civilizacije.

Ceo lokalitet je spoj harmonije i balansa izmedju arhitekture starih Inka i prirodne lepote čitave regije. Prema opšte prihvaćenoj hronologiji, izgradjen je 1438, kao kraljevsko utočište za Inka vladara Pačakutija, na visini od 2,450 m , sakriven među planinskim grebenima visoko iznad zavojite krivine reke Urubamba.

Od kako ga je Hajram Bingam otkrio, jula 1911. godine, Maču Pikču neprestano privlači istraživače, arheologe, ezoterike i savremene hodočasnike sa svih meridijana.

Otkriće “Izgubljenog grada” je do te mere bilo revolucionarno, da mu je iste godine “National Geographic” posvetio celo svoje izdanje. Bingam je dobio potrebna sredstva da započne sa iskopavanjem pošto je uredno pribavio sve potrebne dozvole od peruanskih vlasti. Lima u to vreme nije imala ni stručnjake ni sredstva za istraživanje na tako zabačenom delu države.

Činjenica je da su mnogi sanduci sa iskopinama odneti u SAD i da možda svet nikad neće videti šta je sve pronađeno na MP. Nedavno je postignut dogovor između peruanske i američke vlade da se nešto od toga vrati Peruu, ali pitanje je šta će to biti. MP je u odličnom stanju zahvaljujući činjenici da ga konkvistadori nikada nisu otkrili, mada se skoro sa sigurnošću može tvrditi da je grad napušten neposredno po njihovom dolasku.

Slika
Pitome lame

Maču Pikču je smešten u subtropskoj zoni sa blagom vlažnom klimom, koja uslovljava dva jasno podeljena godišnja doba, kišno – od novembra do marta i sušno – od aprila do oktobra.

Kišni period obično donosi velike padavine praćene gradom. Setimo se poplava koje su zadesile oblast Maču Pikčua i gradića Aquas Calientes 2010 godine, kad su bujice prouzrokovale odron zemljišta i bukvalno zbrisale prugu koja povezuje Kusko sa Maču Pikčuom, kojom prilikom je 2000 zarobljenih turista moralo biti evakuisano helikopterima peruanske vojske.

Naselje se nalazi iznad uzanog grebena, i jasno je bedemom podeljeno na dva dela, poljoprivredne terase povezane mnogobrojnim stepenicama i stazama, i stambenu zonu koja je dalje razdeljena na dve arhitektonske celine, što navodi na utisak da su postojale različite četvrti. Naime, grad je jasno podeljen na gornji i donji deo koje razdvajaju otvoreni prostori ili trgovi. Gornja celina se sastojala iz hramova, fontana, trgova i lepših građevina, dok su u donjem delu grada skromnije kuće.

Većina građevina koje su imale posebnu funkciju kao što su “Hram sunca”, “Hram sa tri prozora” i “Glavni hram”, smešteni su u gornjem delu grada. Grad je imao kompleksan sistem vodovoda koji se snabdevao iz prirodnih izvora, trgove, ulice i gradjevine različitog kvalieta gradnje. Smatra se da je Maču Pikču imao oko 1000 stanovnika.

Pored 200 stambenih kuća, lokalitet ima i priličan broj jedinstvenih građevina za koje se smatra da su imale ritualnu funkciju.

Slika
Centralni plato

Sudeći po nebrojenim poljoprivrednim terasama, ova grana je bila od najvećeg značaja za grad. Površina obradivog zemljišta na terasastom terenu prevazilazila je potrebe stanovništva.

Takođe je postojao i kanal u dužini od 800m da bi se obuzdale prekomerne padavine. Posle prolaska kroz poljoprivredno zemljište, odn. travnate površine, nailazi se na Svetilište, kako je ovaj trg nazvao Bingam, jer se sastoji od Glavnog hrama - najlepšeg primera arhitekture Maču Pikčua, Hrama sunca – astronomske opservatorije i Hrama sa 3 prozora, na kome je čitav jedan zid izradjen iz jednog komada kamena u kome su isklesana 3 trapezoidna prozora.

Odavde se pruža pogled na veliki zeleni plato i niz stepenica koje vode ka Centralnom trgu.. Svetilište je izgrađeno od kamenih blokova izglačanih i uklopljenih do prefekcije.

Inke nisu koristile malter već su se oslanjali na precizno isklesane blokove, geometriju i dobre temelje. Njihove najkvalitetnije građevine vekovima su ostale gotovo netaknute uprkos brojnim zemljotresima.

Posle kratkog odmora sledi savlađivanje jos osamdesetak stepenika ka uzvišenju do čuvenog monolita – Intiwatane.

Intiwatana

Slika
Intiwatana

“Intiwatana” (u prevodu – “mesto koje hvata sunce”), pravougaoni kameni stub sa postoljem i jednim stepenikom, koje se nalazi na malom uzvišenju gornjeg grada, jedno je od najvažnijih mesta na Maču Pikču. Još uvek predstavlja enigmu da li je služio kao astronomska postaja ili nešto drugo.

Španski sveštenici su sve slične stubove po carstvu Inka uništili jer su smatrali da predstavljaju predmete obožavanja. Inke su bili vešti astronomi i ovaj monolit su koristili da bi odredili letnji i zimski solsticij.

Na zimski solsticij koji pada 21. juna (jer su godišnja doba na juznoj hemisferi obrnuta u odnosu na Evropu), visoki sveštenik privezao bi zlatni disk za Intiwatanu što je simbolično predstavljalo hvatanje sunca i njegovo dovodjenje na zemlju za još jedan vremenski ciklus. Na taj način su Inka sveštenici pomoću ovih sunčanih satova pratili promene godišnjih doba i bili u mogućnosti da tačno odrede najpogodniji datum za setvu.

Mnogi danas veruju da je upravo Intiwatana jedno od najjačih energetskih polja na planeti i da poseduje svojstvenu spiritualnu i metafizičku moć.

Zaista, prosto je nemoguće naći se na Maču Pikču, sa koga puca pogled na krivudav tok reke Urubamba i okolne visove među kojima dominira Hajana Pikču, a ne osetiti neku magiju u vazduhu.

Kad god govorimo o ovom lokalitetu, uvek započinjemo rečenicu sa « pretpostavlja se », « smatra se ». Postojanje Maču Pikčua je izazvalo više pretpostavki i nagadjanja od bilo kog drugog arheološkog nalazišta u Peruu. Razlog za odabir ovako specifične lokacije za njegovu izgradnju , ostaje nepoznat.

Činjenica je da je ovaj položaj imao veliki strateški značaj. U dolini reke Urubamba je bilo je još terasastih citadela (tvrđava) među kojima su neke bile i na većim visinama.

No, iako većina naučnika smatra da je ovaj grad bio duhovni i ceremonijalni centar cele regije, Maču Pikču je prevučen velom tajne čak i posle 100 godina od otkrića.

Slika

Planina Hajana Pikču ( Huayana Picchu – mlad vrh), sa koje se pruža najlepša panorama na Maču Pikču i koja po veličini nije najviša ali sigurno najupadljivija, po svoj prilici je takođe imala svoju ulogu.

Vladar Pačakuti je izgradio drum koji je povezivao kraljevsku prestonicu Kusko sa njegovim duhovnim utočištem, koji i danas postoji zove se put Inka (Camino Inka), i vodi krivudavim stazama kroz šume, duboke kanjone i planinske prevoje visine do 4.500m u dužini od 45km i predstavlja jedno izuzetno iskustvo i hodočašće.

Flora i fauna

Slika

A Zahvaljujući vlažnoj i toploj klimi Sveta dolina obiluje bogatom florom i faunom i velikim brojem endemskih vrsta ptica. U okviru lokaliteta na relativno maloj površini registrovano je 406 vrsta medju kojima su kolibri, patke, papagaji, kuetzal, tukani, manikini, tanageri, Andski petao, orao i naravno kondor.

Od životinjskih vrsta najčešće su lame, medvedi, koati ( južnoamerički rakun) divlje mačke, ris, puma, pegavi medved, taruka – Andski jelen i više od 700 vrsta leptirova. Svaki putnik će u Južnoj Americi naići na lame i alpake, koje spadaju u kamelide i sastavni su deo pejsaža ovog kontinenta. Pored njih postoje još vikunje i guanakosi od kojih se dobija kvalitetna dlaka.

Lame su najveći kamelidi, mužjaci teže i do 155kg, koriste se za dobijanje dlake i za vuču. Alpake se specijalno gaje za dobijanje dlake od koje se pravi vrlo cenjeno predivo, potpuno su pripitomljene i žive uglavnom na visoravnima Ekvadora, Perua i Bolivije, guanakosi se gaje u Argentini i Čileu, dok su vikunje, najmanje od sve 4 vrste, prilagođene visinama do čak 5,500m i potpuno su divlje.

One daju najfiniju dlaku čiji kilogram dostiže cenu i do 600 dolara. Vikunja je nacionalni simbol Perua i nalazi se u grbu peruanske zastave. Tipične biljne vrste u regiji Maču Pikčua su „puya“ palme, paprati i više od 190 vrsta orhideja. Jedna od kultura bila je i uzgajanje svete biljke koke u velikim količinama , radi snabdevanja Kuska.

Ova regija je veoma pogodna za uzgajanje koke a velike količine lista su se koristile u raznim mnogobrojnim ceremonijama koje su se održavale u prestonici. Klima u ovom tropskom delu delu Anda je nepredvidiva uprkos jasne granice između sušnog i kišnog perioda. Na šumovitim rubovima Amazonskog basena česta je pojava pljuskova preko cele godine, pa je Maču Pikču gotovo uvek obavijen oblacima, zbog čega je i dobio epitet “grad u oblacima”.

I kad se približi trenutak da bacite poslednji pogled na ovaj neverovatan pejsaž, shvatite da ovo mesto zaista ima neku moć svetog misticizma i da ga nikad nećete zaboraviti. I neminovno se pitate šta je čovek tražio tamo gde caruje kondor i gde gudure paraju nebo.

Možda je to zato što je ovo jedino mesto na planeti gde se njegovo veličanstvo homo sapiens osećao kao bog.


B92

_________________
Slika


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Misteriozni Karibi  |  Poslato: 22 Maj 2013, 19:10
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Santo Domingo, najmnogoljudniji grad na Karibima

Daleka putovanja mogu zaista biti čarobna i posebna, pogotovo ako ste se zaputili prema Karibima i prema Dominikanskoj republici poznatoj kao još jedan dragulj tog dijela svijeta, koji privlači milijune turista iz svih krajeva zemaljske kugle. Da se radi o raju to su se vi mogli uvjeriti, a tome ide u prilog bogat izbor sadržaja koji uveseljavaju najmlađe i one malo starije.

Slika

Pješčana plaža, Foto: Andrzej Kubik/Shutterstock
Opustite se i neka vas ponese čarobna atmosfera. Santo Domingo mjesto je koji posjeti velik broj ljudi, a radi se o glavnom gradu Dominikanske republike koji se nalazi na ušću rijeke Ozame u Karipsko more.
Santo Domingo je ujedno poznat i kao najstariji europski kolonijalni grad, osnovan 1498. godine. Prema povijesnim zapisima stoji kako je izvorno bio oštećen tijekom uraganske oluje samo nekoliko godina nakon osnivanja.
Drugi razorni uragan došao je sredinom 20. stoljeća koji je uništio velike dijelove grada..Današnja Kolonijalna zona nekim čudom je uspjela izbjeći uništenje, a sada se nalazi pod zaštitom Unescove kulturne baštine.
Grad obiluje lokacijama koje se ne propuštaju, a koje podrazumijevaju znamenitosti poput katedrale te prirodne lokacije i nevjerojatne plaže od kojih vam zastaje dah. Pravi melem za oči su pješčane plaže.

Calle el Condo je još jedna lokacija koja se ne propušta, a radi se ulici natrpanoj raznim suvenirima i brojnim ostacima nekadašnjeg načina života. Panteon Nacional je katedrala poznata kao jedna od najbolje sačuvanih građevina.
Osim nje posjetite prvi muški i ženski samostan u obje Amerike te Palaču glavnog guvernera danas poznatija kao Museo de las Casas Reales. Faro a Colon je svjetionik izgrađen u čast na petogodišnjicu Kolumbova otkrića Amerike.
Nacionalni akvarij biti će posebna poslastica za najmlađe, otvoren je 1990. godine i predstavlja dom mnogim morskim bićima. 250 primjeraka morskih životinja, akvariji kojima se voda ulijeva direktno iz oceana te Tamaruy, morska krava koju su spasili dok je još bila beba, garancija su dobrog provoda.
Radno vrijeme parka je od utorka do nedjelje od 09:00 – 17:30. Cijena se kreće oko 50 dominikanskih pesosa za turiste, 30 dominikanskih pesosa za odrasle, 20 dominikanskih pesosa za djecu.


putokosveta.hr

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Centralna i Južna Amerika  |  Poslato: 26 Nov 2013, 23:12
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kankun, parče raja

U Kankunu je more zaista tirkizno kao na fotografijama, plaže beskarajno duge sa gotovo bijelim pijeskom, voda prijatna za kupanje, noćni provod ,,lud“, osoblje u hotelima i trgovinama ljubazno... Dovoljno da, pakujući kofere za povratak kući, razmišljate – kako opet doći.

Slika

U turističkim prospektima predstavljaju gao kao ,,grad koji nikada ne spava” ili ,,najbliže što se može prići raju”… Nakon samo nekoliko dana provedenih u ovom gradu shvatićete – ne pretjeruju. Jer, u Kankunu je more zaista tirkizno kao na fotografijama, plaže beskarajno duge sa gotovo bijelim pijeskom, voda prijatna za kupanje, noćni provod ,,lud“, osoblje u hotelima i trgovinama ljubazno...

Dovoljno da, pakujući kofere za povratak kući, razmišljate – kako opet doći.

Grad u gradu

Kankun se nalazi na jugoistoku u meksičkoj saveznoj državi Kintana Ro. Smješten je na poluostrvu Jukatan, na obali Karipskog mora. Zvuči nevjerovatno, ali star je svega pola vijeka. Prije 50 godina ovdje je bilo selo sa samo 120 stanovnika.

Zvanično je osnovan 1970. a godinu ranije banka Meksika je projektovala razvoj ovog mjesta kao turističke zone.

Grad je gotovo podijeljen na gradsku i hotelsku zonu, a zajednički im je bulevar Kukulkan koji se pruža duž čitavog poluostrva. Hotelska zona je dokaz da Kankun nije slučajno izabran za domaćina 16. konferencvije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama koja je održana u novembru i decembru prošle godine. Ovaj dio grada je školski primjer održivog razvoja. Savremena arhitektura i priroda zajedno čine skladnu cjelinu.

Duž 23 kilometara duge obale, s obje strane poluostrva, nalazi se oko 150 hotela sa oko 23.000 ležaja. Tu su predstavnici poznatih lanaca sa četiri i pet zvjezdica: ,,Interkontinental“, Hilton“, ,,Holidej in“, ali i oni sa egzotičnim imenima kao ,,Great Parnasus“, ,,Gold Parnasus“, ,,Fiesta Amerikana“, ,,Barcelo Flamingo“, ,,Aquamarina“, ,,Royal solaris“, ,,Crown paradise“, ,,Royal sunset“... Svaki hotel ima ogromnu zelenu površinu, sopstvnu plažu, mali i veliki bazen, sportske terene... A, najluksuzniji među njima - ,,Moon palace“ i mnogo više: ergelu lipicanera, golf teren, močvaru sa krokodilima...

Zabava

Bez obzira na ime i broj zvjezdica, zajednička im je savršena usluga: gost je na prvom mjestu, uvijek u pravu, a osoblje nasmijano i spremno da se nađe na usluzi. Da bi se gosti osjećali kao kod kuće u više od 350 restorana zastupljene su skoro sve svjetske kuhinje. Replike u hotelima ili ispred njih - Big Bena, Menhetna, Ajfelove kule ili skulpture samuraja - prečica su do hamburgera, pice, sušija, makarona... nostavno – grad.

U ovom dijelu ima nekoliko tržnih centara u kojima se može naći za svakog po nešto - od suvenira koji koštaju 10 dolara do luksuzne robe poznatih svjetskih proizvođača. Najboljim među šoping molovima domaćini smatraju ,,La Islu“, koja podsjeća na Veneciju jer je napravljena na vodi.

Epitet ,,grad koji nikada ne spava“ Kankun je zaslužio zbog dobrog provoda.

Osim ,,ludih“ noći u čuvenim diskotekama i klubovima ,,Coco-Bongo“, ,,Hard Rock Cafe“, ,,Plejboj klub“, ,, Senor Frogs“, ovaj grad je ništa manje zabavan tokom dana. Skijanje na vodi, let paraglajderom nad veličanstvenim Karibima, tura ronjenja, vožnja kajakom, druženje sa delfinima ili bliski susret sa ajkulama ... sve je moguće.

Čistoća

Ono što Kankun čini mondenskim ljetovalištem je i činjenica da ovdje niko ne mora da se odriče svog omiljenog sporta – dostupni su golf i teniski tereni, fudbalski stadion i jahanje konja... A, da bi u ovom popularnom ljetovalištu bilo lijepo i onima koji ne žele adrenalin u venama, tu su drevne građevine. Na oko 40 minuta vožnje od hotelske zone stiže se do ekološkog naselja Škareta, drevne Čičen Ice ili nacionalnog parka Tulum.

Prema podacima iz 2007. Kankun ima oko 800.000 stanovnika, ali se broj onih koji žele da žive u ovom ljetovalištu stalno povećava. Godišnje ga posjeti oko tri miliona turista i dobar dio njih su stalni gosti. Najviše je Amerikanaca, ali posljednjih godina sve više Evropljana ovdje provodi godišnji odmor, uprkos dugom letu koji od Frankfurta traje čak 12 sati.

U gradu je uvijek gužva, ali je i pored toga nevjerovatno čist – u hotelima, na ulicama, parkovima, plažama – ne može se naći ni papirić .

Životinjski svijet

Kankun je prekriven zelenilom. I najmanja slobodna površina ovdje je pod travom, palmama ili autohtonom mangrovom. Obična šetnja izvan grada pretvara se u pravu avanturu jer je ovdje dom lemurima, paunima, mravojedima ili iguanima. Zato, uz standardne saobraćajne znake duž bulevara, ima i onih koji upozoravaju na sporiju vožnju jer neka životinja može istrčati na put. Tu su i znaci na moguću opasnost od krokodila – ima ih u preostalim močvarama u najjužnijim djelovima grada.

Nacionalni park Tulum

U Nacionalnom parku Tulum nalazi se istoimeni grad Maja. Tulum, što na jeziku Maja znači zid, opasan je sa tri strane zidinama visokim oko šest metara, sa pet kapija, dok je sa četvrte strane otvoren prema moru. Ovo je inače rijetkost, jer Maje svoje gradove nijesu branile zidinama. Na jugozapadnom i sjeverozapadnom kraju zida izgrađene su kule osmatračnice. U blizini sjevernog zida se nalazi sveto jezero - Senota iz koje su se stanovnici snabdijevali pijaćom vodom.

Grad, je podignut prije 4.000 godina kada je u njemu živjelo 10.000 stanovnika. Izgrađen je od kamena koji je sa ovih prostora. U Tulumu najveća je građevina Zamak koji sadrži figure i maske božanstava koje simbolizuju Veneru i zalazak Sunca. Pažnju privlači hram sa dobro očuvanim freskama. Sa najviše tačke grada pruža se nezaboravan pogled na Karibe, a u podnožju je nekoliko manjih plaža. Obilazak Tuluma traje oko sat i po, a osim drevnih građevina mogu se vidjeti neobične životinje kako leškare na suncu.

Škaret, Čičen Ica

Na spisku lokacija koje valja obići u Kankunu je park prirode Škaret. Osim u prirodnim ljepotama, ovdje se može uživati u kupanju sa delfinima, fokama, slikanju sa papagajima, flamingosima.

Malo je onih koji propuste priliku da posjete arheološko nalazište sa UNESCO liste - Čičen Ica, jedno od sedam svjetskih čuda. Velika stepenasta piramida, majanski hram Kukulkan, poznata i kao El Kastiljo, građen po solarnom kalendaru, omiljeni je kadar na fotografijama turista.


b92

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 82 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker