Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 11:32


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 02 Jun 2012, 15:54
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Solarna farma u svemiru

Sunčeva energija koja dnevno dopre do Zemlje višestruko je veća od svih energetskih potreba moderne civilizacije, ali njeno pretvaranje u električnu energiju pokazalo se kao skupo rešenje, i ta oblast još uvek je u razvoju. Istraživači su tako došli na ideju da iskoriste zrake svetlosti u svemiru, pomoću solarnih satelita.

Slika


Iako zvuči kao naučna fantastika, solarni sateliti zaista bi mogli da budu odlično rešenje za korišćenje zelene energije.


Solarna farma na Zemlji

Kako je Izrael pionir u razvoju solarne tehnologije i lider u njenoj primeni, nedavno je blizu Jerusalima izgrađena prva farma solarnih ploča na svetu kapaciteta 250 kilovata, sa koje se dobija i struja i topla voda. Ogledala sunčevu svetlost usmeravaju ka prijemniku, a dobijena energija koristi se i za proizvodnju struje i grejanje vode za 250 domaćinstava.
Kako sektor solarne energije u svetu raste po stopi od 40 odsto godišnje, istraživači sa Univerziteta Stračklajd već su napravili prve testove sa solarnim panelima koji bi skupljali svetlost, pretvarali ih u mikrotalase ili lasere, i slali na Zemlju.

U početku, manji sateliti ne bi potpuno zamenili elektrane, već bi dodavali struju tamo gde je potrebno, ili bi snabdevali strujom teško pristupačne delove.


Prijemnik na Zemlji pretvarao bi mikrotalase ili laserske zrake u upotrebljivu energiju.
Iako se do sada smatralo da bi za ovaj poduhvat bili potrebni ogromni solarni paneli ili čak solarna farma, istraživači tvrde da su dovoljni i mali sateliti.

- U delovima kao što je pustinja Sahara, u kojoj bi mogla da se pravi vrlo kvalitetna i upotrebljiva solarna energija, teško je transportovati tu energiju dalje. Naši istraživači su se fokusirali na to kako da pravimo energiju u svemiru i da je šaljemo širom sveta, direktno na delove na koje želimo - rekao je doktor Masimilijan Vasil.

On je dodao da bi jedan manji satelit mogao da snabdeva energijom jedan manji grad.


Vesti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 04 Jun 2012, 17:32
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
NEBESKI SPEKTAKL

Tranzit Venere sa Petrovaradinske tvrđave


Prolazak Venere ispred sunčevog diska je redak astronomski događaj koji se dešava u parovima od po osam godina, između kojih prođe više od 100 godina

Slika

NOVI SAD - Astronomsko društvo Novi Sad (ADNOS) organizovaće u sredu na Petrovaradinskoj tvrđavi astronomsko posmatranje prolaska planete Venere ispred sunčevog diska, saopštio je danas ADNOS.

Kako se navodi, teleskopsko posmatranje tog fenomena, u saradnji sa Prirodno-matematičkim fakultetom u Novom Sadu, biće organizovano iznad ulaza u Planetarijum ADNOS-a koji se nalazi na platou ispred Muzeja.

Početak posmatranja biće u pet sati 6. juna i trajaće do kraja vidljivosti ovog fenomena.

Prolazak Venere ispred sunčevog diska je redak astronomski događaj koji se dešava u parovima od po osam godina, između kojih prođe više od 100 godina.

Poslednji tranzit Venere dogodio se 2004. godine, a nakon ovoga, sledeći tranzit će se desiti 2117. godine.


Kurir


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 16 Jun 2012, 22:26
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
NASA: Lansiran lovac na crne rupe

Ultra sofisticriran orbitalni teleskop započeo je svoju dvogodišnju misiju potrage za crnim rupama i drugim fenomenima u svemiru

Slika

HJUSTON - Ultra sofisticriran orbitalni teleskop započeo je svoju dvogodišnju misiju potrage za crnim rupama i drugim fenomenima u ektromagnetnom spektru visoke energije u svemiru, saopštila je danas američka svemirska agencija.

Nasin Nuklearni spektroskopski teleskop (NuStar), lansiran je u orbitu raketom Pegasus XL nekoliko sekundi nakon odvajanja od aviona L-1011 Stargejzer koji je leteo na 12.200 metara iznad Tihog okeana, južno od Maršalovih ostrva.

Kako prenose agencije, zadatak teleskopa je da pronalazi najtoplije, najgušće i energetski najnabijenije fenomene u svemiru, kao što su crne rupe i eksplozije masivnih zvezda.


Reč je o prvom teleskopu koji će koristiti visokoenergetske X-zrake, čije bi slike trebalo da budu 10 puta zrnastije i 100 puta osetljivije od svih koje su dosad slali teleskopi koji su radili u tom području spektra.

"Postoji čitav niz fenomena od ekstremnih neutronskih zvezda do ostataka drevnih zvezdanih eksplozija koje još uvek nismo otkrili", kazala je vođa istraživanja Fiona Harison sa Kalifornijskog instituta tehnologije.

NuStar će biti u stanju da prebroji crne rupe, da ustanovi njihovu veličinu kao i njihovu lokaciju.

Naučnici koji stoje iza ovog projekta navode da je NuStar moćniji od svojih prethodnika zbog načina na koji usmerava X-zrake pomoću ugrađenih ljuski ogledala koje sprečavaju reflektovanje svetla. Ugrađena su po 133 koncentrična ogledala u dve optičke jedinice, a jarbol koji ih povezuje s detektorom dugačak je oko 10 metara.

Tokom svoje misije, NuStar, čija je izgradnja koštala 180 miliona dolara, "sarađivaće" s drugim teleskopima u svemiru, uključujući teleskop Čandra koji posmatra niskoenergetske X-zrake.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 17 Jun 2012, 22:23
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Najveće misterije Sunčevog sistema

Iako nauka svakodnevno napreduje, čini se da će proći još mnogo vremena pre nego što bolje upoznamo naše prve komšije u Sunčevom sistemu.

Slika

Predstavljamo vam nekoliko najzanimljivijih misterija koje obavijaju planete Sunčevog sistema.

Merkur
Merkur je veoma teško proučavati, budući da je veoma blizu Suncu. Zbog toga je obavijen velom misterija.

Na primer, on ima veoma veliko jezgro, ali naučnici nisu sigurni zašto je to tako. Takođe, ima magnetsko polje i atmosferu čije je poreklo nepoznato.

Zapravo, ta mala planeta ima struju atmosferskih čestica, što sugeriše da se atmosfera neprekidno regeneriše.

Najveća misterija od svih: Merkurova izdužena orbita vremenom sve više poprima ovalan oblik i postoji mogućnost da će kroz neko vreme udariti u Veneru ili Sunce.

Da li to znači da će biti poremećena i orbita Zemlje i drugih planeta Sunčevog sistema?

Venera
Naučnici i dalje ne znaju odgovor na pitanje kako je nekada „zemljolika“ Venera postala usijana planeta prekrivena gustim slojem toksičnih gasova kakva je danas.

Međutim, mnogo veća misterija je to što se njena atmosfera okreće 60 puta brže od njenog spina.

Takođe, nepoznato je i zašto se rotira suprotno smeru kazaljke na satu, za razliku od drugih planeta u našem sistemu.

Sumnja se i da u njenoj atmosferi koja bi u nekim delovima mogla imati temperaturu sličnu zemljinoj postoje mikroorganizmi.

Zemlja
Iako živimo na Zemlji, mi je i dalje ne poznajemo u potpunosti. Na primer, kako to da se na Zemlji nalazi voda? Ili: kakva je priroda njenog jezgra koja očigledno prenosi seizmičke talase brže u jednom, nego u drugom pravcu?

I naš satelit je prilično misteriozan. Iako mnogi naučnici smatraju da je Mesec nastao udarom asteroida u Zemlju, ne postoje geološki dokazi za to.

Mars
Hladna crvena planeta pre 500 ili više miliona godina bila je topla, vlažna i geološki aktivna. Naučnici ne znaju šta je pošlo po zlu niti da li su te promene uništile neki život na njoj.

Takođe, naučnici „razbijaju glavu“ zašto je jedna polovina potpuno glatka, dok je druga potpuno izbrazdana kraterima od udara meteora.

Jupiter


Slika
Steve A Hill / Flickr.com


Jupiter je prekriven „trakama“ gasa različitih boja od kojih se svetlije nazivaju zonama, a tamnije pojasevima.

Međutim, nije poznato da li su one površina koncentričnih cilindara od kojih je sačinjena planeta, niti zašto neke pruge nestaju bez traga.

Misteriozna je i njegova čuvena crvena pega. Stručnjaci se nadaju da će saznati više kada sonda Juno proleti pored njega 2016.

Saturn
Gotovo četiri veka astronomi su razmišljali o lepim Saturnovim prstenovima, ali niko ne zna zašto se oni tu nalaze.

Možda su ostaci nekadašnjeg meseca koji se raspao ili delići kometa koje je kidala gravitacija planete.

Nepoznata je i dinamika strašnih oluja i vetrova na površini planete, kao i njena rotacija. Do sada su do Saturna poslate tri letelice čiji je zadatak bio da izmere dužinu njegovog dana, ali su sve tri imale sasvim drugačije rezultate.

Uran
Planete bi trebalo da emituju toplotu koja je zarobljena u njihovoj utrobi još od procesa formacije, ali sa Uranom to nije slučaj.

Možda je toplota sedme planete nestala u nekom kosmičkom prevratu u dalekoj prošlosti (možda čak i zbog udara nekog asteroida).

Ili, možda Uran na neki način svu energiju čuva ispod površine i ne emituje je uopšte?

On takođe privlači vrlo neobičan objekat poznat kao Miranda. Ovaj čudni mesec ima duboke kanjone i slojeve slične Zlemljinim, a neki od njegovih ponora duboki su i više od 20 kilometara.

Neptun
Astronomi su očekivali da Neptun bude potpuno „mrtav“, bez meteoroloških prilika i duboko zamrznut.

Međutim, Vojadžer 2 koji je pored njega proleteo 1989. otkrio je turbulentnu atmosferu sa laganim oblacima i snažnim olujama.

Za divno čudo, najbrži vetrovi zabeleženi su upravo na Neptunu i duvaju oko 2.100 km /h.

Takođe, otkriveno je da čuva veoma mnogo toplote, što je veoma čudno, ako imamo u vidu da je najudaljeniji od Sunca u našem sistemu.


B92


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 25 Jun 2012, 04:50
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
NASA pronašla još leda na Mesecu (VIDEO)

Otkriven ledeni krater od tri kilometra

Slika

Stručnjaci NASA-e primetili su svetlije tačke na fotografijama kratera Šeklton, koji se nalazi na Južnom polu Meseca. Tačke se rasprostiru na četvrtini površine kratera, a pretpostavlja se da je reč o raspršenom ledu.
Lunarni izvidnički orbiter (LRO) poslao je podatke koji govore da bi led mogao činiti čak 22 procenta površine južnog kratera. Ovi detalji mogli bi pomoći naučnicima da otkriju način nastanka kratera.
- Merenje svetlijih tačaka nas zbunjuje već dve godine. Takvu njihovu raspoređenost nismo očekivali - saopštila je NASA.
- Praktično, svako merenje koje se odnosi na led i druge promenljive sastojke na Mesečevoj površini, donosi neko iznenađenje, zbog niskih temperatura unutar njegovih polarnih kratera - navodi se u saopštenju.
LRO je napravio do sada najdetaljniju mapu kratera Šeklton, koristeći laser u osvetljavanju unutrašnjosti kratera i mereći njegova prirodna refleksivna svojstva.
Krater, nazvan po istraživaču Antarktika, Ernestu Šekltonu, dubok je 3,2 i širok više od 19 kilometara.
Mala iskošenost Mesečeve ose razlog je što je unutrašnjost Šekltonovog kratera konstantno u mraku, i zbog toga u njoj vladaju izuzetno niske temperature, kao što je slučaj sa još nekoliko kratera na Mesečevom Južnom polu.



Trojka

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 25 Jun 2012, 23:42
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Japanci otkrili najstariju galaksiju?

Ekipa japanskih astronoma veruje da je otkrila najstariju galaksiju u svemiru. Izračunali da je udaljena 12,91 milijardu svetlosnih godina

Slika

EKIPA japanskih astronoma veruje da je otkrila najstariju galaksiju u svemiru. Oni su pomoću teleskopa na Havajima primetili galaksiju za koju su izračunali da je udaljena 12,91 milijardu svetlosnih godina.

Ričard Elis sa kalifornijskog Instituta za tehnologiju, stručnjak za formiranje galaksija, smatra da su ove tvrdnje uverljivije od sličnih otkrića galaksija koja su ranije objasnili.

Francuski astronomi su 2010. godine, koristeći svemirski teleskop NASA - „Habl“, tvrdili da su otkrili galaksiju udaljenu 13,1 milijardu svetlosnih godina, a tim iz Kalifornije tvrdio je da je primetio glaksiju udaljenu 13,2 milijarde svetlosnih godina.


Elis, međutim, kaže da i Francuzi i Amerikanci moraju tek da potvrde svoje nalaze dugim metodama da bi oni bili prihvaćeni u naučnoj zajednici.

Prema važećim teorijama, svemir je nastao u Velikom prasku pre oko 13,7 milijardi godina.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 26 Jun 2012, 00:01
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Otkriće: Na tlu Marsa ima više vode nego na Zemlji

Naučnici su otkrili novi dokaz o postojanju vode na Marsu koji nam govori da delovi Crvene planete imaju znatno više vode u tlu nego što se to pre mislilo

Slika

Naučnici su otkrili novi dokaz o postojanju vode na Marsu koji nam govori da delovi Crvene planete imaju znatno više vode u tlu nego što se to pre mislilo.

Stručnjaci su se bavili proučavanjem kore planete Mars, tačnije meteoritima koji su odleteli s Marsa pre otprilike 2,5 miliona godina.

Naučnici su i pre utvrdili da se u istoriji voda nalazila na površini Marsa, ali je nejasno bilo otkud je voda stigla na površinu.

Sad postoji nova teorija koja to objašnjava, a ona kaže kako su vodu na površinu doneli vulkani na Marsu.


- Postoje dovoljno jaki dokazi koji ukazuju na prisutnost tekuće vode na površini Marsa već neko vreme. Stoga je bilo zagonetno zašto su pređašnje procene unutrašnjosti planeta bile toliko suve. Ovo novo istraživanje ima smisla i sugeriše kako su vulkani mogli biti primarni izvor vode na površini Marsa –otkrio je je Erik Hauri s instituta Karnegie, prenosi popsci.com.

Radi se o dosta velikim količinima vode, u proseku gledano, čak i nešto više nego što je to slučaj sa zemljinom korom u kojoj u proseku ima između 50 i 300 mikrograma vode u kilogramu zemlje. Marsovska kora sadrži između 70 i 300 mikorgrama po kilogramu tamošnjeg tla.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 30 Jun 2012, 02:47
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Merkur: Gvozdena planeta

Planetu Sunčevog sistema nazvanu po hitronogom Merkuru, glasniku bogova u rimskoj mitologiji, krase mnoge odlike s prefiksom „naj“: najbliža Suncu, s najekscentričnijom orbitom, s najmanje nagnutom osom rotacije i relativno najvećim jezgrom, a malo je nedostajalo da bude i najgušća. Uprkos relativno maloj udaljenosti Merkura od Zemlje, potpun snimak njegove površine postoji tek od 2011. godine, a brojna pitanja i dalje čekaju odgovor.

Slika

Čudno je da znamo tako malo o planeti koja nam je mnogo bliža nego, recimo, Jupiter ili Saturn. Čak je i Nasa dugo zaobilazila nepravedno zapostavljen Merkur. Do danas su u njegovom smeru odaslate samo dve sonde „Mariner 10” i „Mesindžer”, a vremenski razmak između njih iznosio je čitavih trideset godina.

Istorija posmatranja

Merkur jednostavno nije lako posmatrati. Uzrok tome je njegova mala udaljenost od Sunca i veličina. Slično Veneri, uvek ili prethodi Suncu u zoru ili ga sledi u vreme zalaska, ali kako je mnogo bliži Suncu od Venere, Sunčev sjaj ga najveći deo vremena uspešno skriva od pogleda iako Merkur relativno snažno reflektuje Sunčevu svetlost.

Prva teleskopsko posmatranja Merkura obavio je tek Galileo Galilej u 17. veku. Prvi teleskopom uočen tranzit neke planete preko Sunca zabeležio je Francuz Pjer Gasendi 1631, kada je, sledeći proračune Johana Keplera, video crnu tačku Merkura preko Sunca. Osam godina kasnije, italijanski astronom Dovani Cupi otkrio je da Merkur ima mene, slične Venerinim i Mesečevim menama, čime je učvršćena tvrdnja da ta planeta kruži oko Sunca.

Slika

Teleskopi su s vremenom postajali sve moćniji, a proračuni sve precizniji, pa je osamdesetih godina 19. veka još jedan Italijan, Đovani Skjapareli, u izvesnoj meri mapirao deo Merkura; u 20. veku Ežen Antonijadi nastavlja posmatranje Merkura i 1934. objavljuje knjigu sa mapama i zapažanjima. Godine 1962. optičkim posmatranjima pridružuju se i radarska, kada sovjetski astronomi po prvi put uspevaju da uhvate radarski signal odbijen od površine Merkura. Tri godine kasnije to uspevaju i američki naučnici, unoseći izmene u tada raširene pretpostavke o dužini dana na Merkuru.

Optička posmatranja sve do 2000. godine više ne uspevaju da ponude ništa novo, ali radarskim merenjima pridružuju se radio teleskopi, sposobni da prodru i po nekoliko metara u tlo Merkura, pružajući prve obrise njegove unutrašnje strukture.

Nasa 1974. odašilje sondu „Mariner 10“, koja prolazeći pored Merkura uspeva da snimi oko 45 odsto njegove površine. Trideset godina kasnije put Merkura kreće „Mesindžer“, prva sonda koja ušla u Merkurovu orbitu, odakle i danas šalje podatke.

Odlike planete

Dugo je vladalo mišljenje da godina na Merkuru traje koliko i tamošnji dan, to jest da se na svaki obilazak oko Sunca Merkur jednom okrene i oko svoje ose, kao što je slučaj s Mesecom i njegovom revolucijom oko Zemlje. To naravno znači da bi Merkur uvek istom stranom bio okrenut Suncu, što je dugo bilo prividno potvrđivano posmatranjima kroz teleskop; međutim, teleskopska osmatranja mogla su se vršiti samo kada bi se stekli povoljni astronomski uslovi, to jest kada bi Merkur bio bočno dovoljno udaljen od Sunca da bude vidljiv, ali i dovoljno blizu Zemlje da se mogu uočiti neke od karakteristika površine.

Slika

Kako je slučaj hteo, upravo u takvim položajima Merkur je ka Suncu bio okrenut uvek istom stranom – svake druge orbite uslovi za posmatranje bili su povoljni, dok su ostala zapažanja bila odbacivana zbog nedovoljne preciznosti. Tek su Amerikanci 1965. godine radarskim snimanjem, na koje ne utiče zaklonjenost svetlom i koje se stoga može vršiti i izvan uobičajenih povoljnih perioda, utvrdili da odnos rotacije i revolucije nije 1:1, već da postoji rezonanca u odnosu 3:2, što prosto rečeno znači da dok se Merkur triput okrene oko svoje ose, dvaput dovrši orbitu oko Sunca. U brojkama, Merkur se oko sebe okrene za 58,7 dana, tamošnji solarni dan traje 176 zemaljskih dana, dok Merkur oko Sunca dovrši orbitu za nešto manje od 88 dana.

Ovakva rezonanca ostaje stabilna zbog izuzetno ekscentrične orbite. Posmatrač bi s Merkurove površine video krajnje zanimljivu posledicu neobičnog odnosa Merkurove rotacije i revolucije: Sunce bi se kretalo nebom kako bi čovek i očekivao, sve dok ne bi počelo da usporava, vraća se unazad, ponovo usporava, pa opet nastavlja prvobitnim smerom. Ovakvo naizgled kolebljivo Sunce rezultat je velikog variranja orbitalne brzine Merkura i njenog sabiranja s konstantnom brzinom rotacije.

Računarske simulacije pokazuju da u narednih pet milijardi godina postoji verovatnoća od jednog procenta da se pod uticajem Jupitera orbita Merkura još više izduži te da se on sudari s Venerom. Kada je Merkur najbliži Suncu nalazi se na 46 miliona kilometara od njega, dok mu je najdalja tačka orbite na 70 miliona kilometara.

Atmosfera

Merkur je premali da bi zadržao atmosferu, pa je zato praktično i nema. Ili, bolje rečeno, ima nestabilnu i veoma retku atmosferu, čija ukupna masa iznosi najviše jednu tonu. Deo te tanušne atmosfere potiče od Sunčevog vetra, čije čestice bivaju zarobljene u Merkurovom magnetnom polju, iz koga kasnije ponovo umaknu. Ostali gasovi potiču sa samog Merkura, bilo iz vodenog leda na polovima, bilo od radioaktivnog raspadanja minerala kojih ima u Merkurovoj stenovitoj kori.

Najzastupljeniji su kiseonik (42 odsto), natrijum (29 odsto), vodonik (22 odsto) i helijum (6 odsto), mada procenti variraju, pre svega u zavisnosti od aktivnosti Sunca.

Slika

Površina

Na površini Merkura vladaju surovi uslovi. Istina, nema oluja, ali temperaturne razlike su ekstremne a uzrokuje ih nekoliko činilaca: blizina Sunca, udaljenost od ekvatora, odsustvo atmosfere i spora rotacija. Blizina Sunca doprinosi tome da obasjana strana planete praktično ključa – ili ključaju lako isparljiva jedinjenja koje njegove stene sadrže; kada je najbliži Suncu, Merkur na obasjanom delu polutara dostiže skoro 430 Celzijusovih stepeni, a kada je najudaljeniji, temperatura pada na „samo“ 280 stepeni.

Nasuprot tome, na tamnoj strani planete prosečna temperatura je minus 163 Celzijusova stepena, dok u uvek mračnim kraterima na polovima nikada ne raste preko minus 171 stepena. Iz toga vidimo kako je moguća erozija bez tekuće vode ili vetra, i kako se u neposrednoj blizini Sunca mogu naći zalihe vode.

Čini se prikladnim da Merkur, kao inkarnacija Hermesa, boga kome se pripisuje da je izmislio boks, na sebi nosi ožiljke od mnogih udaraca, kako malih tako i silovitih. Po svojoj izbrazdanoj spoljašnjosti Merkur veoma podseća na Mesec, pa se ni veličinom ne razlikuje mnogo od njega; Jupiterov satelit Ganimed čak je nešto veći od malenog Merkura, ali Merkur krije tajno oružje – neuporedivo je masivniji. Ako bismo se našli na Merkuru i pogledali obližnje kamenje, videli bismo da ono ima minijaturne kratere u sebi. I sami bismo najverovatnije stajali u omanjem krateru. Taj krater bio bi deo većeg, taj bi se opet nalazio u još većem, i tako redom, sve do kratera prečnika od nekoliko stotina kilometara.

Najveći krater zabeležen u Sunčevom sistemu, Basen Kaloris, nalazi se upravo na Merkuru i ima prečnik od preko 1.500 kilometara. Kataklizmičan sudar je na mestu udara stvorio ogroman krater, dok je sa suprotne strane planete nastala takozvana „čudna oblast“ u vidu širokih pukotina, brazda i stenovitih krhotina. Pretpostavlja se da je ta oblast nastala tako što su se udarni talasi širili od mesta udara kroz stenovitu koru i susreli se na suprotnoj strani planete, izazivajući njeno pucanje. Po drugoj teoriji „čudnu oblast“ je formirao rastopljeni materijal koji je poleteo uvis posle udara i pao sa suprotne strane.

Osim samih kratera, Merkur odlikuju i zaravni, slične Mesečevim morima. Starije ravnice raspoređene su manje više ravnomerno između dobro definisanih kratera i same su izbrazdane ostacima drevnih kratera, erodiranih dejstvom Sunčevog vetra i temperaturnih razlika na Merkurovoj površini. Novije ravnice su glatke i u sebi imaju samo manje kratere, prečnika do trideset kilometara. Njihovo poreklo nije rasvetljeno, ali postoje snažne naznake da su vulkanskog porekla. Takođe, postoje formacije nalik na kratere ali nepravilnijih oblika, koje se smatraju ugašenim vulkanima.

Podaci koje je „Mesindžer“ poslao na Zemlju tokom 2011. godine govore u prilog tome da je Merkur bio geološki aktivan daleko duže nego što se donedavno mislilo. Zbog njegove male veličine, smatralo se da se Merkur ubrzo po formiranju ohladio i da tokom skoro čitavog svog postojanja nije bio geološki aktivan. Ključne dokazi koji govore u prilog tome da je Merkur zapravo dugo bio vrlo aktivan su izdignutost čitave središnje oblasti Basena Kolaris iznad nivoa oboda kratera, što sugeriše snažna kretanja ispod stenovite kore, i glatke ravnice s malim brojem malih kratera, što sugeriše obnovu površine novim slojevima magme.

Jezgro

Drugo skorašnje krupno otkriće „Mesindžera“ tiče se Merkurovog jezgra. Odavno se, na osnovu gravitacionog dejstva, pretpostavljalo da ova mala planeta nije onakva kakva se čini na prvi pogled. Naime, proračuni su pokazivali da ima veliko čvrsto gvozdeno jezgro, koje zauzima između 50 i 60 odsto njenog prečnika. Zbog tolikog procenta gvožđa, Merkur je po gustini bio odmah iza Zemlje, najgušće planete Sunčevog sistema.

Zapravo, prosečna gustina Zemlje bi bila manja od Merkurove da se ona pod uticajem sopstvene gravitacije nije smanjila i dodatno sabila svoje jezgro. Merkur nije dovoljno masivan da postigne tu vrstu sabijanja i smanjenja vlastite zapremine; samim tim je njegovo jezgro pod nešto manjim pritiskom i manje je gusto. Najnoviji podaci dobijeni putem preciznog radijskog praćenja kretanja „Mesindžera“ u Merkurovoj orbiti i mala odstupanja od očekivane putanje govore da su prvobitne procene veličine jezgra bile konzervativne.

Prema novim procenama nekih astronoma, gvozdeno jezgro čini čak 85 odsto prečnika Merkura, što ovu planetu čini gvozdenom. Ali ni to nije sve – ako pozovete odmah, dobićete ne jedno, ne dva, već tri sloja jezgra! Dobro, ne zna se zasigurno da li se jezgro sastoji od čvrstog unutrašnjeg i tečnog spoljašnjeg dela kao što je slučaj sa Zemljom, niti da li treći, ponovo čvrsti sloj, može da se smatra delom jezgra. Ako sa jezgrom saberemo i taj sloj gvozdenog sulfida, debeo oko 200 kilometara, gvožđe i jedinjenja gvožđa čine 90 odsto prečnika planete (nasuprot tome, Zemljino jezgro čini oko 50 odsto njenog prečnika). Čini se da Merkurovo jezgro nije nimalo kao što se očekivalo – ono zapravo ne nalikuje nijednom drugom u Sunčevom sistemu.

Slika

Još uvek se ne zna zašto Merkurovo jezgro čini tako visok procenat njegove mase, ali postoje dve glavne pretpostavke. Po jednoj je Merkur formiran od dela zvezdane magline s visokim procentom težih elemenata, dok je lakše elemente raspršio Sunčev vetar dok je Sunce bilo u fazi protozvezde.

Prema drugoj teoriji, Merkur se formirao slično drugim stenovitim planetama ali je u jednom trenutku pretrpeo strašan sudar s drugim masivnim svemirskim telom, nakon čega je praktično ostao bez stenovitog omotača. Magnetosfera Merkur je osim Zemlje jedina stenovita planeta koja ima magnetno polje dovoljno jako da formira magnetosferu. Iako ona ima tek jedan procenat snage kojom raspolaže Zemljina magnetosfera, to je prilično snažno za planetu veličine Merkura. Ne zna se kako tačno ona nastaje.

Ako su tačne pretpostavke da se Merkur davno ohladio, njegova magnetosfera je posledica dugoročno namagnetisanog čvrstog jezgra. Verovatnija teorija je da se deo jezgra ipak sastoji od tečnosti s visokim sadržajem gvožđa. Svojom neobičnošću Merkur je ponovo privukao pažnju astronoma. Evropska i japanska svemirska agencija planiraju da 2015. lansiraju sondu „BepiKolombo“, koja bi u Merkurovu orbitu ušla 2022. godine.

Naravno, izmene su moguće, pa čak i očekivane, s obzirom na to da je misija još uvek u fazi pripreme, ali odabraćemo da se nadamo kako će sve ići po objavljenom planu.


B92


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 01 Jul 2012, 17:37
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
NASA: Na Saturnovom mesecu krije se okean

Svemirska sonda Kasini pronašla je dokaze za postojanje okeana ispod ledene površine najvećeg Saturnova meseca Titana

Slika
Prikaz slojeva Titana / ilustracija:NASA

Svemirska sonda Kasini pronašla je dokaze za postojanje okeana ispod ledene površine najvećeg Saturnovog meseca Titana, objavili su u četvrtak naučnici NASA.

Dokaz za postojanje vode na mesecu prikupila je sonda koja obleće Saturn. Od 2004. do 2011. godine sonda je šest puta prošla pored Titana. Naučnici su merili promene u frekvenciji radijskog signala uz pomoć računara i upoređivali su deformacije kako bi utvrdili o čemu je reč. Što je jezgro meseca čvršće, to manje na njega deluje Saturnova gravitacija.

- Merenje uverljivo upućuje na postojanje okeana u unutrašnjosti meseca - izjavio je vođa istraživanja Lućiano Les. - Postojanje vode ne znači da postoji i život, ali Titan ima mnogo zanimjivosti - hidrokarbonate, hidrološki ciklus i gustu atmosferu.

Otkriće svrstava Titan među retka poznata mesta u svemiru za koja se pretpostavlja da kriju velike podzemne zalihe vode, kao što su Jupiterov mesec Evropa i Saturnov manji mesec Enkeladus.

Naučnici ne znaju da li je podzemni okean povezan sa stenama, mogućim izvorima minerala i drugim elementima potrebnim za život.

Prema nalazima sonde, Titanov mogući okean nalazi se oko 100 kilometara ispod površine. Iako na Titanu postoje jezera tečnih hidrokarbonata, poput metana i etana, podzemni okean se verovatno sastoji uglavnom od vode.

- Podzemni okean mora da se sastoji od vode, ili vode pomešane sa relativno malim procentom soli - objasnio je Les.

Naučnici se nadaju da će više otkriti nakon što sonda ponovno poseti Titan 2017. godine.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: SVEMIR i njegove tajne  |  Poslato: 09 Jul 2012, 02:57
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Sudar Zemlje i planete Nibiru 2013?

Ruski naučnici otkrili su u dokumentaracu pod imenom "Vojna tajna - Nibiru" da čovečanstvu u februaru 2013. godine preti velika opasnost jer će se Zemlja i ogromna planeta Nibiru tada naći na najbližem rastojanju. Internetom kruži i podatak da NASA očekuje da će do sudara doći 21. jula ove godine, ali je američka agencija to odlučno demantovala.

Slika
Nibiru - mračna lutajuća sila koja preti da uništi Zemlju

Nibiru je pet puta veća od Zemlje, a karakteristična je po svojoj neobičnoj putanji - odnosno "lutanju" kroz svemir. Rusi tvrde da je došlo vreme da nas "poseti".

Njena veličina i gravitacija mogu da izazovu promenu nagiba Zemlje i pomeranje polova, što bi kao posledicu imalo katastrofalne zemljotrese, poplave i erupcije vulkana.

Zakarija Sičin, poznati američki naučnik, još 1978. godine izjavio je da u Sunčevom sistemu ne postoji devet planeta, kako smatra zvanična nauka, već deset - a to je Nibiru. Ona se kroz kosms kreće razvučenom putanjom i svakih 3.600 godina prolazi kroz Sunčev sistem. Poslednji put kada je Nibiru naišla uništila je planetu Faeton, koja se nalazila između Jupitera i Marsa. Od Faetona ostao je samo pojas asteroida, jer ogromna lutajuća planeta ima takvu razornu moć da pri udaru sve pretvara u "mrvice".



Iteresantno je da je nauka ovom planetom počela da se bavi tek pre nekoliko godina, a prema nekim podacima drevni Sumeri su za nju znali još pre 6.000 godina. Dr Sičin, inače jedan od retkih ljudi koji zna da tumači sumersko pismo, svoja otkriča temeljio je ne samo na naučnim posmatranjima već i čitanjem Starog zaveta, Knjige postanka i sumerskih, vavilonskih i hetitskih spisa.

Jedna od teorija zavera kaže da Nibiru nije samo planeta, već kosmički brod na kojem je nastanjena naprednija rasa. Ova bića su nastala iz nižih formi života, i to zahvaljujući neobičnoj prirpdi planete-broda - pogodovalo im je dugotrajno odsustvo sunca, tvrde zagovornici ove teorije. Na njenoj površini, navodno, nalaze se razna postrojenja, vojne baze i oružje.

Upozorenje norveškog političara

Raznorazna verovanja, praznoverja i teorije zavere o Nibiru podstaklo je i pismo jednog norveškog političara, napisano posle ubistva njegove prijateljice, pakistanske političarke Benazir Buto. On tvrdi da se zbog dolaska Nibiru širom sveta tajno grade podzemne baze i bunkeri u koje će biti evakuisani samo probrani. Iako njegova vlada kaže da su baze za spas Norvežana, ovaj političar tvrdi da će u njih biti smešteni samo politička elita i pripadnici onih profesija koji im mogu biti od pomoći.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 20 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker