|
Autoru |
Poruka |
Passion
|
|

rang

Pridružio se: 19 Sep 2012, 21:59 Postovi: 4951
|
Roman o princezi Dajani
U izdanju Lagune od danas, 8. januara, u svim knjižarama Delfi i Laguninim klubovima čitalaca u prodaji se nalazi roman Neispričana priča Monike Ali.

Neispričana priča je roman o ceni slave, o značaju identiteta i o mogućnosti – ili nemogućnosti – da se život počne iz početka. Život i brak britanske princeze Dajane bili su istovremeno i bajka i noćna mora. Iako su je milioni obožavali, ona se osećala odbačeno, izdano, prevareno. Da je Dajana poživela, da li bi ikad pronašla mir i sreću ili bi prokletstvo slave učinilo svoje? Kad je princeza Dajana poginula u pariskom tunelu Alma, imala je samo trideset sedam godina. Da je poživela, 1. jula 2011. napunila bi pedeset godina. Ko bi ova voljena ikona danas bila da je živa? Šta bi radila? I gde?
Monika Ali, jedna od najsvestranijih i najsmelijih spisateljica našeg vremena, osmislila je drugačiju sudbinu princeze Dajane u svom spektakularnom novom romanu Neispričana priča. U ovom romanu, bestseleru Njujork tajmsa, izmišljena princeza Monike Ali je prelepa, neustrašiva i domišljata i uspela je da pronađe svoj mir.
Deset godina posle (izbegnute) saobraćajne nesreće u Parizu, jedna Engleskinja Lidija živi u malom, nepoznatom mestu u srcu američkog Srednjeg zapada. Ima krug bliskih prijateljica: jedna drži butik, druga je agent za prodaju nekretnina, treća je sluđena majka i domaćica. Lidija radi u azilu za pse i mnogo pliva. Njen momak, koji je obožava, oseća da ona neće da mu se otvori. Ko je ona? „Neispričana priča“ Monike Ali je čudesna i pitka knjiga, nešto između trilera i psihološke drame, a njen novi roman nije samo neverovatno zanimljivo štivo već i saosećajan portret žene u rasulu i prema oceni kritike njen najbolji roman dosad.
Monika Ali je britanska spisateljica engleskog i bangladeškog porekla. Autorka je romana Brik Lejn, koji se našao u užem izboru za prestižnu nagradu Buker za 2003. godinu, a po kojem je 2007. godine snimljen film. Potom je objavila romane Alentejo Blue, U kuhinji i Neispričana priča.
|
|
|
|
|
Astra
|
|

Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58 Postovi: 10711
|
Aleksandar Gatalica dobitnik NIN-ove nagrade
Roman "Veliki rat" Aleksandra Gatalice danas je osvojio NIN-ovu nagradu za roman 2012. godine, saopštio je žiri.

Gatalica je novinarima rekao da je nagrada za njega čast i dodao da je "Veliki rat" najvažniji roman koji je napisao.
On je rekao i da ga raduje što je nagradu dobio sa tri a ne sa pet glasova "jer je to dobro za srpsku književnost".
Žiri je radio u sastavu: Vasa Pavković, predsednik, Vladislava Gordić Petković, Mića Vujičić, Ljiljana Šop i Mileta Aćimović Ivkov.
Od 164 pristigla naslova za NIN-ovu nagradu, u najuži izbor uvršćeni su još romani "Zoja" Mire Otašević u izdanju "Geopoetike", "Veprovo srce" Draga Kekanovića u izdanju SKZ. U najuži izbor ušli su i romani Katarine Brajović "Štampar i Veronika" (Oktoih i Štampar Makarije), Ivančice Djerić "Nesreća i stvarne potrebe" (Rende) i Lasla Blaškovića "Posmrtna maska" (Arhipelag).
Za "Veliki rat" glasali su Pavković, Aćimović Ivkov i Šop, dok su za roman Lasla Blaškovića "Posmrtna maska" glasali Gordić Petković i Vujičić.
Novčana protivvrednost nagrade je milion dinara a sponzor je kompanija Danube Foods Group. Svečano uručenje je u ponedeljak, 21. januara u Skupštini grada.
"Veliki Prvi rat, sa intenzitetom i snagom, veličanstvenim zamahom koji teče iz senke, prela-majući se kroz strahotne sudbine gotovo stotinu junaka, što fikcionalnih, što stvarnih, tvoreći paralelnu stvarnost. Ovaj 'tolstojevski' rat (i mir) iscrtan je manovskim trasama koje čitavu Evropu pretvaraju u krvavo bojište 'čarobnog kontinenta' nasilja i smrti. Ali i baruština o koji-ma nam je tako jedinstveno pripovedao Crnjanski", navodi se u opisu romana na sajtu izdavača.
Gatalica (1964) je objavio romane "Linije života", "Naličja", "Kraj", "Euripidova smrt", "Nevidljivi", kao i više ciklusa kratkih priča, drame i druga dela. Preveden je na više od deset jezika, i nagrađivan priznanjima "Miloš Crnjanski", "Stevan Sremac" i drugim.
Proglašenje dobitnika organizovano je u redakciji NIN-a. Mondo
_________________ 
|
|
|
|
|
Astra
|
|

Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58 Postovi: 10711
|
Den Braun u Danteovom "Paklu"
Pisac bestselera"Da Vinčijev kod", "Anđeli i demoni" i "Izgubljeni simbol" će u maju izdati i četvrti roman sa Robertom Langdonom u "glavnoj ulozi".

Sada mu je inspiracija jedno od najcenjenijih književnih dela.
Roman "Inferno" će se naslanjati na radnju prethodna tri ostvarenja, a inspiracija slavnom književniku za novu knjigu je istoimena poema Dantea Aligijerija, koja označava pakao i sa njom Dante čitaoce i uvodi u svoje remek-delo "Božanstvena komedija".
Poema "Inferno" (Pakao) počinje tako što se autor izgubio u mračnoj šumi i biva napadnut od alegorijskih sila tame i duhovne nevolje. Prvo ga napada panter (požuda), zatim lav (oholost) i na kraju vučica (pohlepa). Njega spasava Vergilije poslat od strane Beatriče, a nakon toga Dante i Vergilije ulaze u pakao...
"Kao student sam čitao Dantea, ali tek nedavno sam shvatio koliki je njegov uticaj i danas. Veoma se radujem što ću čitaoce povesti na novo uzbudljivo putovanje u Danteov misteriozni svet protkan kodovima, simboilima i tajnim prolazima", izjavio je Braun, a prenosi "BBC".
Braun je prodao milione kopija svojih romana širom sveta, a knjige "Da Vinčijev kod" i "Anđeli i demoni" su ekranizovanje sa Tomom Henksom u ulozi Roberta. Pregovori za snimanje filma po njegovom trećem romanu "Izgubljeni simbol" su u toku.
"Inferno" će u maju prvo biti objavljen u Velikoj Britaniji. Mondo
_________________ 
|
|
|
|
|
Astra
|
|

Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58 Postovi: 10711
|
Obnovljena saradnja izdavačke kuće Laguna i knjižare „Geca Kon“

Na početku ove kalendarske godine izdavačka kuća Laguna započinje saradnju sa kultnom beogradskom knjižarom „Geca Kon“ koja je 2009. godine proglašena spomenikom kulture Republike Srbije. Knjižara „Geca Kon“ sagrađena je 1928. godine prema projektu arhitekte Radoslava Todorovića. U periodu između dva svetska rata predstavljala je važno svedočanstvo kulturnog života Beograda gde su se okupljali intelektualci tog vremena.
Knjižare imaju veliki društveni značaj, one su centri zajednica, mesto na kojem se mogu steći neka nova znanja. Odlazak u knjižaru ljubiteljima pisane reči pruža posebnu draž dok po policama traže neki novi neistraženi svet u koji samo knjiga može da ih odvede. Razgovor sa knjižarima, miris knjige i mogućnost da sretnete omiljenog pisca pravi je užitak za svakog istinskog čitaoca.
U ovoj knjižari prodavaće se najveći hitovi Lagune među kojima su dela Haleda Hoseinija, Džejmsa Patersona, Jelene Bačić Alimpić, Dejana Stojiljkovića, Marija Vargasa Ljose, Ive Andrića i drugih. Odabrali smo knjige koje su se najviše kupovale u prošloj godini, one koje su svojim kvalitetom i inovativnim stilom pisanja došli do duše veoma zahtevne čitalačke publike. Na ovom mestu gde se knjige prodaju još od daleke 1932. godine, kada je Geca Kon otkupio kuću od prvobitnih vlasnika i otvorio u njoj knjižaru pod nazivom „Izdavačka knjižarnica Gece Kona“, postala je jedna od najbolje snabdevenih trgovina te vrste na Balkanu.
Među brojnim naslovima, u ovom fascinantnom prostoru od utorka, 15. januara, moći će da se nađu i Lagunina izdanja, a šta o ovoj saradnji kaže prvi čovek izdavačke kuće Laguna i ljubitelj književnosti Dejan Papić:
- Veoma mi je drago da nakon tri godine Lagunine knjige mogu da se nađu u najstarijoj i najpoznatijoj beogradskoj knjižari. Sa naše strane učinićemo sve da ovaj naš kutak učinimo što atraktivnijim bilo kada su u pitanju cene ili pokloni koji će se deliti pri kupovini Laguninih knjiga. Prosveta i Laguna mogu i treba da sarađuju, a knjižara „Geca Kon“ je idealno mesto da se ostvari maksimum ove saradnje.
Saradnja izdavačke kuće Laguna i knjižare „Geca Kon“ svakako će doprineti da Beograd sačuva tradiciju jedne od najznačajnijih institucija beogradskog i srpskog knjižarstva, izdavaštva i kulturne istorije. laguna
_________________ 
|
|
|
|
|
Okano
|
|

rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57 Postovi: 3122
|
Novela "Šala", Anton Pavlovič Čehov Preporučujemo vam da pročitate književno delo koje će vam ukazati na to koliko je neprocenljivo biti voljen i koliko je važno poštovati tuđa osećanja.
Vedro zimsko podne... Mraz stegao, sve puca, i Nađenki, koja me drži pod ruku, hvata se srebrnasto inje po uvojcima, na slepoočnicama i na maljicama iznad gornje usne. Stojimo na visokom bregu. Od naših nogu do samog podnožja pruža se strma ravan u kojoj se sunce ogleda kao u ogledalu. Kraj nas su male sanke, postavlene jarkocrvenom čojom. - Da se spustimo, Nadežda Petrovna, - molim ja. - Samo jedanput! Verujte mi, ostaćemo živi i čitavi. Ali Nađenka se boji. Sav taj prostor od njenih majušnih kaljača pa do kraja ledenog brega izgleda joj kao strašna, neizmerno duboka provalija. Kad pogleda dole, ona premre i zastane joj dah čim je pozovem da sedne u sanke, a šta će tek biti ako se usudi da poleti u provaliju! Ona će umreti, poludeće. - Preklinjem vas! - govorim joj. - Zašto se bojite? Shvatite da je to malodušnost, kukavičluk! Nađenjka najzad popušta, i ja joj na licu čitam da ona popušta iako je to opasno po život. Bledu, uzdrhtalu, nameštam je u sanke, obgrlim je rukom i zajedno se sunovraćujemo u bezdan. Sanke lete kao strela. Vazduh koji prosecamo šiba u lice, huči, zviždi u ušima, bolno štipa od besa, hoće da skine glavu s ramena. Od siline vetra ne možemo da dišemo. Kao da nas je sam đavo zgrabio svojim kandžama pa nas s rikom vuče u pakao. Predmeti oko nas slivaju se u jednu dugu traku koja strmoglavo juri... Evo, još časak samo - čini nam se - i propali smo! - Ja vas volim, Nađa! - izgovaram poluglasno. Sanke počinju da klize sve sporije i sporije, hujanje vetra i zujanje salinaca nisu više tako strašni, dah više ne zastaje, i evo nas najzad dole. Nađenjka je ni živa ni mrtva. Bleda, jedva diše... Ja joj pomažem da ustane... - Ni za živu glavu neću se više spuštati - kaže ona gledajući me razrogačenim očima punim užasa. - Ni za šta na svetu! Umalo nisam presvisla! Malo kasnije ona dolazi k sebi, i već mi upitno zagleda u oči: jesam li ja rekao one četiri reči ili su joj se samo one pričule u huci vihora? A ja stojim kraj nje, pušim i pažljivo razgledam svoju rukavicu. Ona me hvata pod ruku i mi dugo šetamo oko brega. Zagonetka joj, očigledno, ne da mira. Jesu li izgovorene one reči ili nisu? Da ili ne? Da ili ne? To je pitanje samoljublja, časti, života, sreće, pitanje vrlo važno, najznačajnije na svetu. Nađenka mi prodornim pogledom nestrpljivo, tužno zagleda u lice, odgovara bez veze, čeka hoću li ja započeti razgovor. 0, koliko promena na tom dragom licu, koliko promena! Ja vidim, ona se bori sa sobom. htela bi pešto da kaže, nešto da pita, ali ne na-lazi reči, nezgodno joj je, strašno, smeta radost... - Znate šta? - kaže ona ne gledajući me. - Šta? - pitam ja. - Hajde još jednom ... da se spustimo. Penjemo se uza stepene na breg. Ja ponovo nameštam bledu, uzdrhtalu Nađenku u sanke, ponovo letimo u stravičnu provaliju, ponovo huji vetar i zuje salinci, i ponovo u najjačoj i najbučnijoj jurnjavi sanki ja izgovaram poluglasno: - Ja vas volim, Nađenka! Dok se sanke zaustavljaju Nađenka meri pogledom breg niz koji tek što smo se spustili, zatim dugo gleda u moje lice, osluškuje moj glas, ravnodušan i nimalo strastan, i sva, sva, čak i njen muf i kapuljača, cela njena sitna pojava izražava krajnju nedoumicu. A na licu joj je ispisano: - U čemu je stvar? Ko je izgovorio one reči? On, ili mi se samo pričulo? Ta neizvesnost je uznemiruje, izvodi je iz strpljenja. Siroto devojče ne odgovara na pitanja, natmurilo se, samo što ne zaplače. - Da nije vreme da idemo kući? - pitam ja. - A meni ... meni se sviđa ovo sankanje - kaže ona crveneći. - Da se spustimo još jedanput? Njoj se "dopada" to sankanje, a međutim, dok seda u sanke, ona je kao i pre toga bleda, jedva diše od straha, dršće. Spuštamo se treći put, i ja vidim kako me ona gleda u lice, prati moje usne. Ali ja prinosim ustima maramicu, kašljem, i kad se nađemo na sredini brega, uspem da prošapćem: - Ja vas volim, Nađa! I zagonetka ostaje zagonetka! Nađenka ćuti, razmišlja o nečemu... Ja je pratim sa sankanja kući, ona se trudi da ide što lakše, usporava korak i neprestano očekuje da li ću joj kazati ore reči. Ja vidim kako se muči, kako se savladava da ne kaže: - Nije moguće da ih je govorio vetar! Ja neću da je to govorio vetar! Sutradan ujutru dobijem ceduljcu: "Ako idete danas na sankanje, svratite po mene. N." I od toga dana Nađenka i ja - svakog dana idemo na sankanje i, spuštajući se odozgo, ja svaki put poluglasno izgovaram uvek iste reči: - Ja vas volim, Nađa! Uskoro se Nađa navikava na tu rečenicu kao na vino ili morfijum. Ona ne može da živi bez nje. Doduše, juriti niz breg strašno je kao i pre, ali sada već strah i opasnost daju posebnu čar rečima o ljubavi, rečima koje su zagonetne kao i pre, i koje tište dušu. Osumnjičena su uvek ista dvojica: ja i vetar... Ko joj od nas dvojice izjavljuje ljubav, ona ne zna, ali njoj je, očigledno, već svejedno; iz bilo kog pehara pio - svejedno je, samo da se opiješ. Jednog podneva uputih se sam na sankanje; umešavši se u gomilu, vidim kako Nađenka prilazi bregu, kako me traži očima... Zatim se plašljivo penje uza stepenice... Strašno joj je da se sanka sama, o, koliko je to strašno! Ona je bleda kao sneg, drhti, ona ide kao na gubilište ali ide, ide odlučno, ne osvrćući se. Ona je sigurno odlučila da najzad proveri hoće li se čuti one zanosne slatke reči kad mene nema? Ja vidim kako, bleda, sa ustima otvorenim od užasa, seda u sanke, zatvara oči i, oprostivši se zauvek od života, kreće... "Zzzz" ... zuje saonice. Ne znam čuje li Nađenka one reči... ja samo vidim kako ona ustaje iz sanki iznurena, slaba, a po licu joj se vidi da ni sama ne zna da li je čula nešto ili nije. Dok se spuštala, strah joj je oduzeo sposobnost da čuje, da razaznaje šumove, da shvata... Ali evo dolazi i prolećni mesec mart... Sunce je sve blaže. Naš ledeni breg tamni, gubi svoj sjaj i kravi se najzad. Mi prestajemo da se sankamo. Sirota Nađenka više nema gde da čuje one reči, niti ima ko da ih izgovara - vetar se ne čuje, a ja se spremam za Petrograd, na duže vreme, po svoj prilici zasvagda. Nekako dandva pre odlaska, u sumrak, sedim ja u bašti, a od dvorišta u kome živi Nađenka ta bašta je odvojena visokom ogradom sa šiljcima... Još je prilično hladno, na đubrištu još ima snega, drveće je mrtvo, ali već miriše na proleće i spremajući se na počinak gavrani bučno graču. Prilazim ogradi i dugo posmatram kroz rupu. Vidim kako Nađenka izlazi na trem i diže tužan, izgubljen pogled prema nebu... Prolećni vetar duva pravo u njeno bledo sumorno lice... On je podseća na onaj vetar koji nam je hučao onda na bregu kad je slušala one četiri reči, i lice joj postaje tužno, pretužno, a niz obraz klizi suza... I sirota devojčica pruža obe ruke kao da moli taj vetar da još jednom donese one reči. I ja, sačekavši vetar, izgovaram poluglasno: - Ja vas volim, Nađa! Bože moj, šta se zbiva s Nađenkom! Ona klikće, smeši se celim licem i pruža u susret vetru ruke, radosna, srećna, tako lepa. A ja odlazim da se spremam za put. To je bilo davno. Sada je Nađenka već udata; udali su je, ili je sama želela - to je svejedno, za sekretara plemićkog starateljskog fonda i sad već ima troje dece. Ono kako smo nas dvoje nekada išli na sankanje i kako joj je vetar donosio reči: "Ja vas volim, Nađenka" - nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najdirljivija i najlepša uspomena u životu... A meni sada, kad sam postao stariji, nije jasno zašto sam govorio one reči, zašto sam se šalio ...
Ona
|
|
|
|
|
Astra
|
|

Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58 Postovi: 10711
|
Književna kritika: Kiklop i otrovani vepar u romanu
Drago Kekanović: Veprovo srce. Lovački roman, SKZ, Beograd, 2012.

POSLE dugog, predugog putovanja od (njegove i moje) Slavonije preko Zagreba do Beograda, stigao je Drago Kekanović u Kolo Srpske književne zadruge u kojem je objavljen njegov roman o početku sukoba u Hrvatskoj 1991. godine. O toj istorijskoj nesreći je izuzetno teško, možda i nemoguće pisati, a patnja Srba je više nego tabu tema bez obzira na pritisak evropskih integracija. Hrvatska mitografija - rečeno bez potcenjivanja patnje i stradanja, nemamo se čime ponositi, naprotiv - razvija svoje stradalničke i herojske stereotipe u sentimentalno-patetični kič dok kritička misao jedva da postoji. U takvom ambijentu nema mesta za književnu imaginaciju, Kekanović i nema kud nego u Kolo.
Kekanovićev roman bolje od svega drugog pokazuje koliko užas devedesestih ne može da progovori, nema svoj oblik i svoj simbolički put. Ono što u romanu treba da bude lična i izbeglička tragedija stenje i guši se samo u sebi. Najgore i najteže ni u ovom romanu koji traga, inteligentno, za svojim razgovornim i ispovednim oblikom, nije književno rečeno. A naročito ne može da stane u naslovnu metaforu veprovog srca i pokušaj nekakvog "lovačkog romana". Izgubljen u Zagrebu u kojem je kao da je nigde, Drago sa napuklim srcem i slavonskom dušom punom onog jada koji se ni ovde u Srbiji ne može i nema kome, osim nama samima, saopštiti, hteo je da nađe nešto veliko i izuzetno. Ali mu se nije privideo kaledonski vepar, kao onom Britancu koji je pisao još i o papinom nosorogu, nekmoli beli kit u kojem prebiva samo zlo - kita je ovde jedan pisac uspeo da smesti čak u Moravu, nisu ovakve kolosalne omaške ni tako retke ni nemoguće. Nije zamislio ni ciničnog Saramagovog slona, ni Barnsovog ironičnog crva, već jedan okljaštreni i prazan lov bez ulova, štene sa belom šapicom i ogromnog vepra koji se zarazio crkotinom i traži lovce da mu prekrate muke. Oblik romana je dobar, simbolička slika nije. U tu sliku bol ranjenog srca srpskog nacionalnog bića, ako je o njemu reč, ili onoga koje je iščupano iz grudi kao moga dede 1941, ili onoga koje je prepuklo u grudima dedine sestre pedeset godina kasnije, ne mogu da stanu. Nije to bila dobra osnovna slika i metafora iz koje se mogla izvući teška - prešućena istina i povijest. Isto pravo na tragediju savremene istorije ima i hrvatska književnost, ali je ona još dalje od Marinkovićevog "Kiklopa". Bez kiklopa u središtu srpsko-hrvatskog užasa ništa se neće moći učiniti.
Problem, naravno, nije samo u tome što se čoveku koji nije lovac već mu se sam lov, "sportsko" ubijanje u kojem životinja nema priliku da uzvrati, gadi tako da jedva može čitati priču o tome. Zamislite Hemingvejevog starca koji progoni divnu veliku ribu iz ribolovačkog hira i uzda se da će joj harpun zariti u srce, jer je to "zlatni" pogodak? Tu nestaje svaki patos i nema više prostora za tragediju, zato je trebalo naći neki uzor u dubljim slojevima imaginacije, zato je potrebna prava mitologija i tragedija. Inače Kekanović piše dobro, drži ritam, jako se trudi da bude čestit i izbalansiran i to mu uspeva. On je dobar stilista, i čitanje njegovog jezika je dobro da proširimo svoj osećaj za stilogene efekte u takvom narečju. Ukoliko nije izrekao odsudnu reč u kojoj bi se književno otelovili naši užasi, ono što jeste srpskohrvatsko ili hrvatskosrpsko, on je ipak dao jedan pokušaj da se tome priđe. Do toga se neće stići u parapublicističkom i prizemno ispovednom diskursu slabih narativa, a naročito neće u sentimentalnom populizmu od kojeg hrvatska proza, čini se, već ozbiljno boluje, a kod nas se ta bedna zaraza, svinjski grip u poetici, takođe sve više širi.
Novosti
_________________ 
|
|
|
|
|
Astra
|
|

Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58 Postovi: 10711
|
"Rune", nordijska mitologija po receptu Dž. Haris

BEOGRAD - Engleska autorka Džoana Haris, poznata po svojim "francuskim" romanima - "Čokolada", "Liciderske cipele" - osmelila se da zađe i u pomalo škakljivu teritoriju - književnost za mlade romanima "Rune" i "Svetlost runa" u izdanju "Lagune". Haris, koja je na Kembridžu studirala moderne i srednjevekovne jezike i 15 godina predavala jezik i književnost, debitovala je kao pisac 1989. sa "Zlim semenom", ali je poslala slavna tek zahvaljujući trećem romanu, "Čokoladi" prema kome je snimljen i istoimeni film sa Žilijet Binoš i Džonijem Depom koji je bio uspešan kako na blagajnama tako i kod kritičara. Osim romana čija se radnja dešava u čarobnoj Francuskoj, Harisova je autorka i brojnih kratkih briča i francuskih kuvara. Potaknuta željom da napiše roman epske fantastike u stilu Tolkina ili Gejmana, ali i ljubavlju prema mitologiji, Harisova je 2007. objavila "Rune" o mladoj devojci koja otkriva da je nordijska mitologija itekako stvarna. U "Runama", Harisova izmaštava posledice Ragnaroka i kakav je život 500 godina posle kraja sveta. Stari bogovi su pali i javlja se nova religija, a devojčica Medi rađa se sa runom na koži što znači da je povezana sa nordijskim bogovima. Tokom romana ona se sprijateljuje sa Odinom, putuje sa Lokijem i biva umešana u pobunu Asija i Vanija. "Svetlost runa" dešava se tri godine kasnije. Medi otkriva da ima sestru bliznakinju Megi i dve devojke završavaju na suprotstavljenim stranama Odinove borbe da povrati ASgard. U drugoj knjizi se broj mitoloških likova značajno povećava, među kojima je možda najupečatljivija jedna od Lokijevih ljubavnica - Angrboda ili Zavodnica. Kritika je relativno pozitivno primila knjige, a čitaoci - kako mlađi, tako i stariji koji se u duši i dalje osećaju kao deca, sa oduševljenjem - što zbog zanimljivih likova, mnoštva interesantnih podataka tako i zbog karakterističnog stila spisateljice.
Glassrbije
_________________ 
|
|
|
|
|
Astra
|
|

Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58 Postovi: 10711
|
Raspisan konkurs za književnu nagradu "Vasko Popa"

BEOGRAD - Agencija Đorđević iz Vršca raspisala je konkurs za prestižnu Književnu nagradu "Vasko Popa » (ustanovljenu 1995. godine) za najbolju pesničku knjigu objavljenu u 2012. godini.
Konkurs je otvoren do 15. aprila, a mogu da konkurišu sve pesničke knjige stvarane i objavljene na srpskom jeziku. Pravo predlaganja imaju sva pravna i fizička lica. Na konkurs je potrebno poslati knjige pesama, u tri primerka, na adresu Srpsko književno društvo, Francuska 7, sa naznakom: "Za nagradu Vasko Popa." O izboru najbolje knjige pesama za 2012. godinu odlučivaće tročlani žiri koji će imenovati osnivač nagrade.
Nagrada se sastoji od novčanog iznosa i povelje, koji dodeljuje darodavac Fondacija Hemofarm iz Vršca.
Nagrada će biti uručena u Vršcu, na Vidovdan, dan uoči rođenja pesnika Vaska Pope 28. juna, tačno u podne. Domaćin i pokrovitelj nagrade je Opština Vršac.
glassrbije
_________________ 
|
|
|
|
|
Nina
|
|

Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33 Postovi: 5555
|
Dva veka romana "Gordost i predrasude"
Širom sveta obeležava se jubilej romana "Gordost i predrasude". Kroz ljubavnu priču Džejn Ostin je ismevala aroganciju aristokratije, površnost i vulgarnost novih bogataša
 Širom sveta obeležava se jubilej romana "Gordost i predrasude"
PRVI rukopis koji je engleska spisateljica Džejn Ostin poslala izdavaču - odbijen je! "Prve impresije", koje je pisala od oktobra 1796. do avgusta 1797. u Kentu, u kući svoga brata, vraćene su joj poštom, bez komentara. Tek kada je sa uspehom objavila "Razum i osećajnost", ohrabrila se da rukopis doradi i ponudi pod imenom "Gordost i predrasude".
Pojavio se pre tačno 200 godina, krajem januara 1813. Od tada je roman, koji je postao jedno od najpopularnijih dela svetske književnosti, prodat u 20 miliona primeraka. Samo u Britaniji se svake godine, i pored toga što se besplatno može "skinuti" sa interneta, doštampa novih 50.000.
Najrazličitije manifestacije širom planete, kojima se ovih dana obeležava dvestoti rođendan "najdražeg deteta", kako je Džejn Ostin "tepala" ovom romanu, pokazale su da se fenomen dvovekovne zaljubljenosti u priču o pet sestara Benet u potrazi za muževima, iz književnosti prelio i na film, televiziju, nove tehnologije.
U čast jubileja, u Centru "Džejn Ostin" u Batu, sledećeg ponedeljka će stručnjaci, savremeni pisci i čitaoci, neprekidno, 12 časova, čitati delo u celini, a putem globalne mreže slušaće ih u stotine klubova ljubitelja Džejn Ostin u Britaniji, Severnoj Americi, Australiji, Holandiji, Brazilu, Japanu...
OLIVIJE I FIRT
ROMAN "Gorodost i predrasude" imao je holivudsku, bolivudsku, italijansku, holandsku i nekoliko britanskih ekranizacija. Scenario za film iz 1940. U kome je Darsija igrao Lorens Olivije, potpisao je autor "Vrlog novog sveta" Oldos Haksli. Prema ovom delu nastala je i najgledanija britanska serija svih vremena, koja je 1995. u zvezde vinula Kolina Firta (posebno je upamćena scena kada kao Darsi u mokroj košulji izranja iz jezera). Veliki bioskopski uspeh pre osam godina postigla je i verzija sa Kirom Najtli i Metjuom Mekfajdenom u glavnim ulogama. Brodvejsku premijeru komad po ovom romanu imao je još 1935. godine, a od tada je širom sveta izvedeno na desetine dramatizacija i nekoliko mjuzikala.
A magija svakog novog čitanja ove knjige počinje već prvom rečenicom, koja je jedna od najcitiranijih u engleskoj književnosti: "Opšte je poznata istina da je svaki bogati neženja u potrazi za ženom."
Kada se čak dvojica takvih neženja pojave u komšiluku porodice Benet, majka pet neudatih kćeri to shvata kao šansu koju ni po cenu života ne treba propustiti. Pokretač svih događaja u romanu je nesrećna okolnost da imanje gospodina Beneta ne mogu da naslede njegove ćerke, što porodicu dovodi u nezavidnu poziciju i pitanje opstanka je dobro udomiti ženske potomke. Čitanje romana iz ovog ugla daje mu značenja koja su često zanemarena u odnosu na ljubavni zaplet između promućurne i šarmantne glavne junakinje Elizabete i gordog i plemenitog Fricdžeralda Darsija.
- Ljubavna priča u romanu ironično je intonirana još od prve rečenice - kaže za naš list profesor Zoran Paunović, šef katedre za anglistiku beogradskog Filološkog fakulteta. - Osnovni životni cilj svake mlade devojke u Engleskoj ranog devetnaestog veka (kao i u nekoliko potonjih decenija, uostalom) jeste da se "dobro uda". Zaljubiti se pri tom nije zabranjeno, ali nije neophodno: štaviše, ljubav se često doživljava i kao nepotrebno unošenje pometnje u čvrsto i jasno postavljen kupoprodajni bračni ugovor. U tom smislu, "Gordost i predrasude" svakako je u velikoj meri, po mnogima i prvenstveno, socijalni roman; to što ga znatno češće čitamo kao ljubavnu priču posledica je činjenice da nam je ljubav potrebnija nego sociološko-etičke analize: a u literaturi obično tražimo i pronalazimo upravo ono što nam u životu nedostaje.
Slikajući društvene odnose u srednjem i višem stalažu, ukazujući na nepravde prema ženama, drugorođenim sinovima, siromašnima, ismevajući aroganciju aristokratije i površnost i vulgarnost novih bogataša, Džejn Ostin, smatra profesor Paunović, nije bila samo hroničar vremena:
- Bila je kritičar, i te kakav - već i zbog činjenice da ju je mnogo više zanimao psihološki i moralni portret tipičnog čoveka (preciznije, žene) vremena kome je pripadala, nego okolnosti koje su tog čoveka stvorili takvog kakav je. Zanimali su je ljudi, ne istorija: živela je, uostalom, skrajnutim provincijskim životom u kome je "velika istorija" prolazila mimo nje.
Svojski trud Benetovih da proizvedu muškog naslednika nije se isplatio, pa je njihov rođak gospodin Kolins, umišljeni, uštogljeni, beskičmeni, šupljoglavi sveštenik, bio viđen da, kada dođe vreme, udovicu i sve njene kćeri otera sa poseda. Njegov lik Ostinova slika gotovo groteskno.
- Komični sveštenik jedan je od tipskih likova engleske književnosti. U Engleskoj postoji bogata tradicija ovakvih karaktera: nijedan od njih, bar kad je reč o onima iz značajnijih dela, nije doživljavan kao poruga crkvi, već pre kao dobronamerni, blagi podsmeh nekima od njenih naglašenije ekscentričnih predstavnika - objašnjava naš sagovornik. - Takav je slučaj i sa sveštenicima iz romana Džejn Ostin.
Ironija i humor u ovom, i u ostalim delima Džejn Ostin, imali su izuzetno važnu ulogu.
- Ljubavnih romana sa sličnom fabulom bilo je u devetnaestom veku napretek. Većina njih, međutim, bila je štreberski smrtno uozbiljena do te mere da su se pretvarali u sopstvene parodije - kaže profesor Paunović. - Prefinjenom umetnošću ironije, koja umetnost odvaja od srceparajućih tvorevina za jevtinu katarzu, vladali su samo istinski retki pisci. Džejn Ostin, u svoje vreme, svakako ponajviše.

Jedan od paradoksa popularnosti svih šest romana Džejn Ostin, pa i romana "Gorodst i predrasude" jeste da je interesovanje za njih u ovom našem vremenu bez čipki i šešira, balova i dugih pisama, veće nego u doba kada su nastajali. A na pitanje šta je to što u njima privlači savremenog čitaoca, professor Zoran Paunović odgovara:
- Ironija, humor i potreba za verovanjem da ljubav postoji, uprkos ironiji, humoru i kupoprodajnim bračnim ugovorima.
Uz sve peripetije u zapletu romana, čija se radnja odvija brzo poput kadrila ili konjskog galopa, na kraju Lizi nalazi svoj mir u dvorcu Pemberli sa stamenim Darsijem, lepa i dobra Džejn udaje se za istog takvog gospodina Binglija, a raskalašna i lakoverna Lidija, ipak, pred oltar staje uz prevaranta Vikama. Tri ćerke udate - blagoslov za gospođu Benet.
OD ZOMBIJA DO EROTIKE
VIŠE od sedamdeset autora okušalo se u pisanju mogućih nastavaka "Gordosti i predrasuda". Junaci Džej Ostin dobijali su u tim knjigama, koje su većinom nastale početkom 21. veka, nove i sasvim neočekivane sudbine. Najbizarnija je sigurno ona u kojoj se sreću sa zombijima, a najavljena je i erotska verzija.
Nebrojene su i studije i analize ovog dela. Ovogodišnji jubilej izdavači su shvatili i kao izuzetnu poslovnu šansu, pa se najavljuju dela koja Ostinovu tumače iz ekonomskog, popularno psihološkog, pa čak i vojnostrateškog ugla!? Novosti
|
|
|
|
|
Astra
|
|

Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58 Postovi: 10711
|
"Veliki rat" doneo Gatalici i nagradu "Meša Selimović"
Aleksandar Gatalica je dobitnik jubilarne 25. nagrade "Meša Selimović" za roman "Veliki rat", koji je najbolja knjiga u 2012. godini
 Aleksandar Gatalica dobitnik nagrade "Meša Selimović" / Foto: Milena Anđela
BEOGRAD - Aleksandar Gatalica je dobitnik jubilarne 25. nagrade "Meša Selimović" za roman "Veliki rat", koji je najbolja knjiga u 2012. godini, saopštio je danas jedan od osnivača nagrade, novinar kulturne rubrike "Večernjih novosti" Dragan Bogutović.
On je u velikoj sali Vukove zadužbine saopštio rezultate glasanja Velikog žirija, u kojem je ove godine bilo 50 istaknutih književnih kritičara, teoretičara i književnih istoričara svih generacija koji su predložili 95 naslova.
Gatalica, čiji je roman objavio izdavač "Mono i Manjana", ubedljivo je pobedio sa 19 glasova, na drugom mestu je Laslo Blašković sa romanom "Posmrtna maska" sa 13 glasova ("Arhipelag"), a slede "Ep o vodi" Enesa Halilovića, koji je dobio 11 glasova ("Albatros plus") i "All inclusive" Ljubice Arsić sa 10 glasova ("Laguna")....
Laureat ovogodišnje nagrade "Meša Selimović" Aleksandar Gatalica izjavio je da je veoma srećan i ponosan što je dobitnik dva od tri najvažnija književna priznanja u Srbiji.
Gatalica je zahvalio za nagradu koju, kako je rekao, dodeljuje najveći i najdemokratskiji žiri u srpskoj književnosti, "literalni parlament koji zastupa čitav čitalački srpski narod".
Njega raduje nagrada jer će zahvaljući njoj biti još više onih koji će poželeti da pročitaju "Veliki rat", roman koji je pisao u čitaonici Narodne biblioteke Srbije, u koji je sabrao sva svoja autentična iskustva i veštine ali i sve ono što je nasledio od književnih predaka.
Gatalica je diplomirao na katedri za svetsku književnost na Filološkom fakultetu, iako je počeo da piše u mladosti, prvu knjigu je, kako je rekao, kao i Meša, objavio u zrelim godinama.
Kao dobitnik Ninove nagrade za roman godine on gotovo svakodnevno nastupa u gradovima širom Srbije, radostan je što što vidi, suprotno sumornim prognozama, da narod i dalje čita.
"Čitaju nastavnici i njihovi talentovani učenici u gimnazijama, čitaju istoričari, kustosi muzeja, etnolozi zaljubljeni u lokalne običaje i gradske legende, citaju oni sa školom i oni bez visokog obrazovanja, a to je za pisca nešto najlepše što može da vidi i oseti u susretu sa svojom publikom", ispričao je Gatalica. Nagradu, koja će laureatu biti uručena 5. marta u Narodnom pozorištru, dodeljuje kompanija "Novosti", a sastoji se od plakete-reljefa sa likom Meše Selimovića, povelje i novčanog iznosa. Novosti
_________________ 
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 23 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|