Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 15:26


Autoru Poruka
ANDJEO82
Post  Tema posta: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:27
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Slika

Vampir je mitološko biće koje je nastalo u slovenskoj mitologiji, posebno na Balkanu i u Ukrajini. Vampirom se smatra duh umrlog ili leš koga je oživeo zao duh ili đavo. Na sliku povratnika-vampira koji pije ili sisa krv možda su uticale i grčke Lamije.

U raznim delovima slovenskog sveta vampir se naziva i drugim nazivima: vukodlak, lampir, lapir, vjedogonja, jedogonja, a najčešće - upir. Iz ove poslednje može saznati poreklo reči vampir. Naime, stari Sloveni su, kao i većina starih naroda, smatrali da će, ako se telo mrtvog čoveka ne spali, njegova duša ostati zauvek zarobljena na ovom svetu i nikad neće naći mira. Zato su svoje mrtve podvrgavali „tretmanu“ u kome su ih spaljivali na velikoj lomači i tako ih ispraćali u „večna lovišta“. Međutim, dešavalo se (naročito za vreme ratova ili velikih bolesti), da se telo nekog stradalnika uopšte ne pronađe i ne isprati kako dolikuje, što je, navodno, dovodilo do toga da nesrećnik ubrzo počinje da ustaje noću i ubija ljude. Sve dok se, ne nađe neko ko će ga „počastiti“ glogovim kocem.

Pojam je verovatno postao opštepoznat po romanu Drakula Brema Stokera. Veruje se da je prvo pominjanje pojma u zapadnoj Evropi bilo u austrijskom časopisu „Vossiche Zeitung“, broj 98, koji je objavljen 1725, u vreme kad Austrijska carevina vlada Srbijom na jug do Stalaća (1717-1739).

U tom časopisu se nalazi izveštaj po kojem je u selu Kisiljevu umro izvesni Petar Blagojević, a posle njega još deset osoba u narednih 24 časa. Na samrti bi ljudi izjavili da im se Blagojević ukazivao i da ih je davio te od toga moraju umreti a njegova supruga je pobegla neposredno posle tih čudnih zbivanja izjavivši da joj je u snu došao mrtav muž tražeći joj svoje opanke. Iz Beča je poslat tim lekara i stručnjaka u Kisiljevo kako bi se utvrdilo o čemu se zapravo radi. Nakon otvaranja kovčega Petra Blagojevića (zapisano kao Peter Plogojowitz), zabeleženo je da je telo bilo očuvano u potpunosti kao da je i dalje živ, a da je u njegovim ustima bilo malo sveže krvi.

Pored Blagojevića austrijski izvori pominju i Arnolda Paolea, vojnika (Arnold svakako nije ime ikada prisutno u Srbiji; možda: Arnautin Pavle?), koji je ratovao u Grčkoj, odakle je i doneo zarazu. On je, navodno, ubio vampira ali se posle toga osećao loše i ubrzo je umro u selu Medveđi kod Kruševca, posle čega su krenuli napadi vampira u ovom kraju. Njegovo telo je kasnije ekshumirano u prisustvu austrijskih vlasti i probodeno kocem, ali ni posle toga napadi nisu
sasvim prestali.

www.wikipedia.org


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:29
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Slika


Eržebet Batori



Eržebet Batori - 7. avgust 1560-21. avgust 1614. bila je mađarska grofica.
Ona je jedna od najpoznatijih masovnih ubica i vampirista u istoriji. Optužena je zajedno sa 4 saučesnice za mučenje i smrt od 300 do 2.000 devojaka (u zavisnosti od izvora). Većinu svog života provela je u zamku Čahtice, Slovačka, dok je poslednje 4 godine svog života provela u zatvoru. Njene saučesnice su ubijene.

Eržebet su sa 11 godina verili za Ferenca Nadaždija, moćnog mađarskog vojnika, a 1575. godine se i udala za njega. Pre udaje rodila je ćerku Anastasiju i smatra se da je otac ovog deteta jedan od slugu. Kao svadbeni poklon Eržebet je dobila zamak Čahtice, koji se nalazio na vrhu brda i bio je okružen selom. Eržebet i Ferenc imali su šestoro dece: Anastaziju Batori, Katalin Nadaždi, Katalin, Mikloša, Oršolju i Pal, od kojih je dvoje umrlo vrlo rano. Eržebetin muž ubijen je 1602. godine. Nije poznato kada je Eržebet počela ubijati devojke, ali smatra se da je to bilo između 1585. i 1610. Isto tako se smatra da su njen muž i rođaci znali za ubistva, ali da niko nije hteo da interveniše. Kao jedan od motiva Eržebete Batori navodi se da je preko krvi želela da očuva svoju lepotu.

Jednog običnog dana, neka sluškinja iz dvorca iznervirala je Eržebet nekvalitetnom uslugom i ova joj je zabila makaze u glavu. Devojčina krv pala je na Eržebetine ruke. Kada je Eržebet oprala tu krv, učinilo joj se da je tamo gde je bila krv koža postala mlađa. Tada je smislila plan kako da povrati svoju mladalačku lepotu. Mislila je, ako se bude kupala u krvi lepih, mladih devojaka ili čak pila njihovu krv, mogla bi postati lepša nego ikad. Eržebet je pozivala mlade, najčešće nevine devojke u svoj zamak, surovo ih mučila, pila im krv, a zatim ih ubijala.

Posle nekog vremena shvatila je da krv seljačkih devojaka nema efekta na njenu kožu. Trebala joj je kvalitetnija krv. 1609. otvorila je akademiju u svom zamku. Tu su imućniji roditelji iz svih predela slali svoju decu kako bi se učili plemićkim manirima. Eržebet je mučila žrtve makazama, iglama, užarenim gvožđem, kolcima.

Eržebet je otkrivena 1610. godine, kada je sa zidina dvorca u svom ludilu bacila 4 masakrirane žrtve. Vest je ubrzo stigla do cara i on je naredio Eržebetinom rođaku Turzou da je uhapsi. Turzo ju je uhvatio na delu. Eržebetini saučesnici su poubijani, dok ona nije mogla biti pogubljena jer je bila plemićkog porekla. Međutim, pronađena je rupa u zakonu i Eržebet je zazidana u svom dvorcu, u toaletu. Pronađena je mrtva 1614. godine.

Porodica Batori je smatrana za vampirsku porodicu. Pored svih događaja sa Eržebet Batori, koja je čak živela u Transilvaniji čiji je princ bio nećak Eržebete, porodica Batori imala je veze i sa grofom Drakulom. Zapovednik pohoda koji je pomogao Drakuli da povrati presto bio je Ištvan Batori; jedan od Drakulinih poseda, dvoraca Fagaras, postao je vlasništvo Batorijevih u Eržebetino doba, a i obe porodice su imale amblem zmaja na porodičnim grobovima.

Pretpostavlja se da su strašna nedela iz života Eržebet Batori inspirisali Brama Stokera da napiše roman Drakula.


www.wikipedia.org


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:30
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Legenda o Lilith

Legenda o vampirima potice nazad do krilatog bica iz Hebrejske mitologije ,nazvanog "Lilith",koja je bila Adamova prva žena. Izbacena je iz Raja zbog toga sto je išla protiv Božje volje, lutala je svetom i proklela njegove predjašnje naseljenike, s' lovom na njih i traženjem, krvi njihove prvorodene dece. To je mogao biti prvi vampir, mada se tako nije zvao u ta vremena.

Drugi mit o Lilith kao prvoj Adamovoj ženi je taj, da je otišla iz raja u Nepoznate Zemlje jer se nije slagala, "S Onim u Nebesima". I onda Kain, kada ubije Avelja biva proteran iz raja i dolazi kod Lilith, i od nje traži da ga "probudi", da ne bude ovisan o Bogu. Zbog toga, cetiri Andjela; Miha-el, Gabri-el, Uri-el i Rapha-el ga proklinju da se boji vatre, Sunca, da ne može umreti normalnom smrcu i da zauvek pije krv svoje brace.Tako je Kain lutao svetom, stvorio Enoch, Prvi grad, i to se negovo prokletstvo širilo na njegove potomke, posto je ispijao njihovu krv.Prica se da su još uvek medu ljudima, u maskaradi,pretvarajuci se da su normalni ljudi i skrivajuci se od Jvhada i Ghenne (Rat ljudi protiv vampira/nevernika i njihov potpuni Armagedon).


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:31
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Kjang ši


Kjang ši je kineska verzija vampira. U njihovom verovanju, svaki čovek ima 2 duše, superiornu ili racionalnu i inferiornu ili iracionalnu. Superiorna duša može da napusti čovekovo telo dok spava i da se pojavi kao njegov dvojnik dok okolo luta. Takođe, može da posedne drugo telo i da kroz njega govori. Ali, ako joj se nešto dogodi dok je na putu odvojena od tela, telo će biti pogođeno. S druge strane, inferiorna duša, zvana p'ai ili p'o, predstavlja dušu koja nastanjuje telo fetusa tokom trudnoće i često boravi u telu neko vreme po smrti. Za nju se veruje da je sila koja očuvava telo od raspadanja. Ako je p'ai bila dovoljno jaka, ona može da sačuva i nastanjuje telo dugo posle smrti i čak da koristi telo za svoje nakane. Telo oživljeno silom p'ai se zvalo chiang-shih.

Kjang ši obično nastaje posle naročito nasilnih smrti, samoubistava, vešanja, davljenja ili gušenja. Takođe, često je razultat nepravilne sahrane, naročito ako mrtvo telo bude direktno obasjano mesečevim ili sunčevim svetlom. Verovalo se da će mrtvi biti nemirni ako se odlaže njihova sahrana. Nije poznato da kjang ši ustaje iz groba, tako da njegova transformacija nastaje pre sahrane. Za svoje staniše biraju nadzemne kripte ili mrtvačke sanduke kojima mogu imajti lagan pristup.

To je noćno stvorenje, ima dugačke kandže, očnjake i užasne oči. Veoma je divlje i često otkida glave i udove žrtava a hrani se pijući krv živih ljudi. Priča se da imaju jak seksualni nagon i da često napadaju i siluju žene. Što su stariji to su i snažniji, mogu da dobiju sposobnost letenja, poraste im dugačka bela ili zelenkasta kosa i mogu nekada da se menjaju u vukove.

Kjang ši ne može da pređe tekuću vodu, od njega se može braniti korišćenjem belog luka i soli, koja je za njih kao kiselina. Takođe posipanje pirinča, crvenog graška ili gvožđa oko njegovog staništa ili na kovček će sprečiti stvorenje da noću izlazi. Plaši ih takođe i jaka buka a ubija ih grom ili puščano zrno. Spaljivanje tela u bilo kojoj fazi je obavezno, jer to zasigurno potpuno uništava stvorenje.
www.wikipedia.org


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:31
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Teorije Vampirizma


Evo par teorija,od mnogobrojnih,ove su zanimljive...:

Prva teorija:
Posle smrti, ako je pojedinac bio zao ko niko, on ne umire nego posaje vampir zato sto je njegova dusa prokleta i ne moze da napusti telo i ode gde vec ide. Vampir je stvorenje osudjeno da bude zlo i da unistava ono sto je nekad volelo( i ziva bica). Sad ko ga takvim napravi Bog ili djavo se ne zna.
Hrane se krvlju koje je samo simbol za zivot tj. energiju.

Druga teorija:
Vampirizam je bolest. Pre ko zna koliko godina na zemlju je putem meteora dosao virus kasnije nazvan vril. Prenosio se ujedom. A zrtva umrla od njega, bi bila ozivljena od strane virusa putem neke vrste hemijske energije koju virus stvara i koriscena kao dalje prenosno sredstvo. Virus ubijaju fotoni iz sunca(osetljivost na sunce), a odredjena jedinjenje iz belog luka mu smetaju.
Ali virus nije u pocetku previse agresivan i potrebno je da se zrtva iscrpi skoro do smrti i postane dovoljno slaba pri cemu mora da popije i zarazenu krv, da bi unela dovoljno veliku kolicinu virusa, ili da se virus sam odomaci i razvije u domacinu i ojaca visestrukim unosenje( sa tri vampirska ugriza).
Vremenom je virus evoluirao i to u vise razlicitih grana zbog cega se nalazi na slicne a na opet razlicite primerke sirom sveta. Vremenom nije postalo neophodno da zrtva umre, nego se transformacija vrsi za vreme zivota. Posle transformacije virus kontrolise bice u nekoj meri i menja njegov mentalitet, ostavljajuci sa jedinim osecajem da samo sveza krv moze da utoli glad.
Vampir se moze ubiti nabijanjem kolca u srce (srce ostaje da funkcionise kao organ koji virus snabdeva materijom putem krvi) i dekapitacijom cime se prekidaju veze tela sa nervnim centrom koji moze da ga kontrolise. I po ovoj teoriji oni krvare i primaju rane i na drugim delovima tela, ali su otpotniji na povrede zbog dejstva virusa koji ih i brze sanira.

Treca teorija:
Vampiri su samo astralna tela koja su ostaci neke druge rase. Oni se ne mogu lako unistiti, niti su uvek vidljivi. Standardi fizicki napori ne deluju na njih zato sto oni uglavnom postoje na astralnoj ravni. Hrane se energijom koju crpe iz ljudi( ne neophodno putem krvi jer su nematerijalni)

Teorija savremenih vampira:
Vampiri su pojedinci koji su shvatili da mogu da budu i visi i mocniji od obicnih smrtnika, poprlicno se oslanjaju na okultisticko ucenje trece teorije.
Oni su naucili kako da probude svoju astralnu svest i egzistiraju na dve ravni istovremeno potpuno svesno. Oni to nazivaju snom, zato sto im je to otkrovenje doslo kroz san i smatraju da je san realniji od stvarosti zato sto u snu se ulazi u astralni svet. I zbog toga sebe nazivaju Sanjacima, Dreamers, dok su smrtnici koji to nisu spoznali oni koji samo spavaju nesvesni sna(spavaci, Sleepers)
I sasvim normalno je da su Sanjaci visa rasa u odnosu na bedne spavace. Postuju uglavnom Akadjansku boginju Tiamat, koja je originalno bila boginja soli i ora ali je prerasla u boginju besa, mrznje i unistenja, koja je nekako dogurala i do titule Vampirskog zmaja. Smatraju da su vampiri u jednom trenutku poceli da gaje ljude kao stoku i da su oni zasluzni za bilo kakav napredak covecanstva. Spominju i prve vampire koji su postojali pre ljudskog roda koje nazivaju Ancient ones i pricaju o apokalipsi covecanstva posle koje vampiri potpuno gospodare zemljom. Poklonik ovog poslednjeg ucenja je sekta po imenu Temple of the Vampire.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:32
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Arnaut Pavle


Arnaut Pavle (u zapadnoj literaturi poznat kao Arnold Paole (Arnold Paole)) je bio srpski hajduk za koga se verovalo da je nakon svoje smrti postao vampir. Priča o Pavlu je jedna od ranih priča o vampirima, koja se očuvala godinama bez promene. Smatra se da deo njegovog imena „Arnaut“ označavalo njegovu vojnu službu u osmanlijskoj vojsci, jer su hrišćanske najamnike u turskoj vojsci tada nazivali „arnautima“.

Rane 1725. Arnaut Pavle se vratio iz turske vojske u svoj rodni kraj kod Morave. Severna centralna Srbija bila je od 1718 pod austrijskom vlasšću. Selo se u kasnijem izveštaju komesara Johanesa Flikingera zvalo "Meduegia" (Medveđa?), koje se u prvim tumačenjima često povezivalo sa današnjom Medveđom. Međutim, današnja Medveđa (u Jablaničkom okrugu) se nije nalazila pod austrijskom vlašću. Istraživanja novijeg datuma su naknadno utvrdila da je pomenuta Medveđa verovatno selo u okolini Svilajnca, na putu prema Despotovcu, u Pomoravlju. Bivši najamnik je kupio nešto zemlje, okrenuo se poljoprivredi i bio je brzo poznat seoskoj zajednici. Moguće da je dobijao novčanu podršku austrijske vojne uprave, koja je težila da na granici prema Osmanlijama drži vojnu miliciju upoznata terenom, okolnostima i turskom vojskom. Zavoleo je ćerku jednog komšije i ubrzo su se venčali.

Pavle je govorio svojoj ženi o svom strahu da umre rano. Kad je služio tursku vojsku bio je postavljen "kod Kosova u turskoj Srbiji" (u originalu „bey Gossowa in dem türckischen Servien“), gde je vladalo sujeverje da prokletstvo nađe onog ko bi izvršio samoubistvo; taj bi se vratio iz mrtvih, to jest kao mrtvac ne bi našao mir. Takođe je govorio da je u Grčkoj imao susret sa vampirom, koji ga je pratio do „turske Srbije“ gde ga je Pavle ubio. Pavle je otvorio grob vampira i spalio ga. Osim toga je jeo od zemlje ispod koje je ležao vampir da bi se zaštitio od budućih napada. Doživljaj je toliko uticao na njega da je napustio vojsku i vratio se rodnom kraju.

1725. ili 1727. Pavle je pao sa velike visine i odnesen onesvešćen kući. Imao je verovatno teške unutrašnje povrede, te je brzo umro. Po Johanesu Flikingeru pao je sa senjaka i slomio vrat. Sahranjen je na mesnom groblju. Nakon kratkog vremena počele su vesti o njemu. Viđen je više puta u svom kraju, uvek noću. Jedni su tvrdili da ih je posećivao i davio. Međutim, niko nije govorio da je hteo da sisa krv. Nekoliko nedelja kasnije više ljudi koji su tvrdili da su ga videli su nađeni mrtvim, sa nejasnim uzrokom smrti. Broj umrlih je brojao oko četiri. Meštani su na predlog svog „hadnuka“ (hajduk, vračar, lekar?), koji je ranije prisustvao istim događajima, otvorili njegov grob, probili kolac kroz njegovo mrtvo telo i spalili ga. Isto su učinili sa telima žrtava. (Iste godine 1725. je u selu Kisiljevu kod Požarevca umro i Petar Blagojević, čovek za koga se takođe sumnja da je nakon smrti postao vampir. Jako mala raѕdaljina iѕmeđu ova dva slučaja dovodi ih u direktnu vezu, tj. da je Pavle uzrok posmrtnih dešavanja sa Petrom).

1731. počelo je novo umiranje u Pavlovom kraju. Umrlo je sedamnaestoro ljudi, opet sa nejasnim uzrokom smrti. Prva koja je umrla bila je 60-godišnja Milica, zatim jedno osmogodišnje dete, dvadesetogodišnja Stana (umrla pri porađaju, govorila da se mazala vampirskom krvlju) i njeno novorođeno dete, jedan šesnaestogodišnji momak (umro posle tri dana bolesti), jedna desetogodišnja devojčica, sedamnaestogodišnji Joanikije (umro posle tri dana bolesti), onda „hadnukova“ supruga, zatim Ruža (umrla posle deset dana bolesti), šezdesetogodišnji Stanče, dvadesetpetogodišnji hajdučki sin Miloje (umro posle tri meseca bolesti), Ružino dete (osamnaest dana staro), dvadesetjednogodišnji Rade (umro posle tri meseca bolesti), žena lokalnog hajdučkog barjaktara sa njenim detetom, dete „hadnukove“ supruge, i dvadesetogodišnja snaja hajduka Jovice Stanojka (umrla posle tri dana bolesti). Zadnja koja je umrla, Stanojka, govorila je da se petnaestak dana ranije probudila noći gušena te da je bila davljena od Miloja. Prva koja je umrla, Milica, jela je goveđe meso čiju je krv navodno pio pet godina ranije Arnaut Pavle.

Austrijska vojna uprava u Beogradu poslala je zvaničnu komisiju da razjasni situaciju, sačinjenu od komesara Johanes Flikinger (Johannes Flückinger), leutnanta Butener (Buttener) i J. H. fon Lindenfels (J.H. von Lindenfels), dva vojnih lekara, Isak Zigel (Isaac Siegel) i Johan Fridrih Baumgertner (Johann Friedrich Baumgärtner), i jednog sveštenika. Otvorili su uz prisustvo mesnih starešina, među njima hajdučki kapetan "Gorschitz Haduck" (Goršić hajduk?), i lokalnih Roma grobove umrulog Radeta, "hadnukove" žene i deteta i barjaktarove žene i deteta, da ekshumiraju njihova tela.

Što su našli začudilo ih je: njihova mrtva tela su izgledala da nisu trulila, a kosa i nokti kao da su porasli. Lica su bila rumena i naduvena. Ali dokaz o navodnom vampirizmu bila je sveža krv na njihovim usnama. Austrijski komesari su naredili Romima da svim leševima sa istim znakovima odseku glave i spale. Johanes Flikinger je poslao opširni izveštaj u Beč, u kojim je dao pregled i pokušavao da objasni pomenuta dešavanja.

Njegov izveštaj je bio objavljen u više novina i izazvao je u Evropi dugogodišnju diskusiju o vampirima. Objavljenje su za nekoliko godina više od dvadeset radova. Centar diskusije bio je protestantski deo Nemačke, u kojem teološkom učenju nije smelo da bude takozvanih povratnika, koji bi se posle njihove smrti pokazivali živima i njima činili štetu. Sam Flikinger bio je skeptičan prema natprirodnim dešavanjama pa tako završava svoj izveštaj sa: "Da li je to vampirstvo bilo od sotone? Zašto se onda nije oterao molitvama? Da li je bilo prirodno (misli na epidemiju), zašto se na (njihovim) telima izvšila takva kazna ili prizor? Velikim, nepravednim i živim vampirima nek se odseku glave i mrtve nek se ostave na miru. Nije li među vampirima bio jedan razuman čovek? Odakle dokazati suprotno? Kako da se njegovoj rodbini ne uračuna u sramotu?"
www.wikipedia.org


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:33
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Iako se smatra da je vampir,onako kako ga mi zamisljamo,mrtvac koji ustaje iz groba i pije krv,nastao kod nas,
evo jos nekoliko razlicitih vrsta vampira sa razlicitih mesta...
Nekoliko vampira po "nacionalnosti"...


Abchanchu - Bolivijski vampir ,shapeshift-er,koji se pretvara u bespomocne, postarije
putnike.Kada im prolaznik ponudi pomoc on ga napadne i pije mu krv.


Adze - Vampirsko bice iz Ewe kulture ( Gana) . U divljini Adze preuzima oblik bube
kroz koju ce se transformisati u ljudski oblik i tada ima moc da ih "zaposedne".
I ti ljudi se smatraju vescima/vesticama. Adze-ino delovanje ce negativno uticati na ljude koji
zive u zajednici sa ovim vescima.

Alp - Kosmarno bice iz Nemackog folklora , nalik incubusima.
Njihove zrtve su obicno zene,mogu da kontrolisu snove i stvaraju nocne more.

Asanbosam - Folklorno bice iz zapadne afrike sa gvozdenim zubima
koje zivi na drvecu i napada sa visine.

Aswang - Filipini - najcesce je opisan kao kombinacija vampira i vestice
i skoro uvek je zensko i shapeshifter. Nocu se transformisu u macke,pse,ptice...Uzivaju
napadajuci decu ,brzi su i tihi.

Vetala - Hindi folklor - zli duh / vampir koji obitava na groblju i zaposeda leseve.

Baobhan sith - Skotska - Ima oblik prelepe zene u zelenoj haljini , jednom godisnje
ona ustaje iz svog groba da se hrani mladim ljudima,uglavnom po sumama,dalje od
socijalizovanih mesta. Deluju u grupama,zavodeci zrtve svojom lepotom...


Dhampir - Slovenska mitologija - je dete vampira i smrtnice ,moc mu je slicna
ostalim vampirima ali bez klasicnih slabosti, trebalo bi da je vest u detektovanju i
ubijanju ...vampira.


Edimmu - Irak - Smatraju se vampirima / duhovima onih koji nisu sahranjeni kako treba i imaju
osvetnicki karakter.


Strigoi - Rumunija - problematicne duse mrtvih koji ustaju iz grobova.
Poznati kao besmrtni vampiri sa mogucnoscu transformacije i nevidljivosti.


Tlahuelpuchi - Mexico - vrsta vampira koji zivi sa porodicom.Sposoban
je da menja oblik i pije krv dece nocu. Ima neku vrstu svetlece aure kada menja oblike.
Rodjeni su sa svojim prokletstvom i ne mogu ga se resiti.

Wurdulac - Rusija - vampir koji pije krv svojih voljenih i preobraca celu porodicu.

Zaolas - Brazil- vampir,shapeshifter,koji se pretvara u jaguara.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:33
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Zanimljiva pricica o Zivom vampiru


Trece Oko Broj 500
09.02.2009

"Do sada smo bezbroj puta, iz priča naših sagovornika, čuli da se ponegde i ponekad pojavljuju vampiri i to u različitim oblicima, ali da postoje živi vampiri, to smo prvi put čuli od čoveka sa Bukove Glave nadomak Donjeg Milanovca. Čiča Dimitrije se, svojevremeno, ne samo družio već i srodio sa tim vampirom, pa je preko dana sa njim - kao čovekom išao na posao, a uveče odlazio u kafanu, kao sa nestvarnim bićem, odnosno vampirom.
Zaista je čudan ovaj naš svet, pogotovo ljudi koji veruju u sve i svašta. Njihove priče mogu da budu istinite, ali i pomalo iskrivljene ili nadograđene nekim ubeđenjem ili viđenjem. Ponekad se ti ljudi sažive sa svojom pričom, pa događaj svuda i na svakom mestu prepričavaju, kao da to ponovo doživljavaju.

Zaštita od demona

U svakom selu u Timočkoj krajini, uvek će se naći na desetine starijih ljudi koji će ubedljivo ispričati kako su videli ili, bar, čuli zvuke vampirskih nestašluka u vidu lupnjave, urlikanja i dozivanja. Sve te priče su veoma slične, jer se uvek svode na isto - da se slušalac oduševi vampirskom hrabrošću, ali u isto vreme i zaplaši. Te priče se gotovo uvek ispredaju u večernjim ili ponoćnim satima, kad se i veruje da vampiri polaze u svoje pohode i kod svojih žrtava. Ako niko drugi, a ono deca u sve to poveruju, pa posle i ona prepričavaju na svoj način i veoma dugo pamte.
Važno je znati kako da se od vampira zaštitite i odbranite. Vračara Jovanka Dodonja iz Jabukovca kaže da vampir najčešće svraća tamo gde je kao čovek živeo, ali može da se “javi” rodbini, prijateljima i komšijama. Zato, prema Jovankinim rečima, ovi mogu da se zaštite na sledeći način: kad primetite vampira, treba da uzmete kadionicu i u nju stavite stare krpe i zapalite. Posle okadite kuću i sve pomoćne zgrade u dvorištu i to učinite tri ili devet puta. Ako vampir dođe i naredne večeri, treba da pokupite njegovu zaostalu odeću i obuću pa da je spalite negde na raskršću, zakopate blizu groblja ili bacite u nabujalu reku.
Ako bude toliko bezobrazan pa nastavi da dolazi, onda treba otići kod neke vračare ili bajalice, kako bi ga one mađijanjem proterale ili ulovile.
Vračare ponekad i same učestvuju u ritualnom poduhvatu trajnog eliminisanja ovog demona. Kad i to ne pomogne, one donose odluku da se pokojnik otkopa, pa da mu se u grudi zabode glogov kolac uz nalivanje crnog vina u kojem su prenoćili tamjan i vosak. Posle toga će vampirski duh zauvek nestati.

Čudo nad čudima

Čiča-Dimitrija Strajinovića, sedamdesetšestogodišnjeg starca, sreli smo u kolibi baba-Darinke, poznate vračare iz ovih krajeva. Kad smo ušli u sobu, on joj je prepričavao jedinstveni događaj iz svog nesvakidašnjeg druženja sa živim vampirom. Iskoristili smo priliku da bismo ovu priču doslovce zabeležili.
-Pre četrdesetak godina, radio sam kao šumski radnik na Ravnoj gori u blizini Majdanpeka. Bilo je više ljudi iz ovog kraja, a među njima i neki Mihajlo-Mika. Bio je čudan čovek. Ponekad je mogao satima, pa i danima da ćuti, a ponekad je govorio više od svih nas zajedno. Činilo nam se da je došao sa onog sveta, jer se čudno oblačio i neobično izgledao. Saznao sam da je, još kao mladić, ubio nekog svog prijatelja. Da je bio u zatvoru, to nam je često govorio, ali nam nikad nije rekao zbog čega je robijao. Od drugih ljudi sam saznao da je motiv za ubistvo bila švaleracija. Tačnije, on je odlazio kod neke raspuštenice kod koje su odlazili i drugi muškarci. Jedne noći, Mika je kod svoje prijateljice sreo tog poznanika i opomenuo ga više ne dolazi. Ali, iduće noći, njih dvojica su se ponovo sreli kod iste frajle. Kad ga je primetio, Mika se sklonio iza obližnje štale, a u rukama je imao poveći kolac. Kad je onaj pokucao na prozor, Mika je munjevito izleteo iz svog zaklona i sa nekoliko udaraca usmrtio prijatelja-rivala. Posle toga, odmah se predao miliciji i sve priznao. Zbog zločina je bio osuđen na petnaest godina robije, ali je odležao dvanaest.
Posle robije se nismo dugo sretali sve do početka sedamdesetih, kad je na Ravnoj gori otvoreno veliko radilište za seču i prevoz ogrevnog drveta i balvana. Ozbiljno sam se plašio Mike, jer nisam mogao da zamislim da radim, jedem i spavam sa čovekom - ubicom. Svi smo spavali u jednoj baraci, na slamaricama koje su bile na zemljanom podu. Mika je uvek spavao sa moje desne strane, pa je utoliko moj strah bio opravdaniji.
Jedne noći, nekolicina nas je rešila da ode u Rudnu Glavu. Tamo su proslavljali neku svadbu, pa smo hteli da se uz muziku proveselimo i vidimo se sa poznanicima, ali i da malo popijemo. Samo je Mika ostao da spava u baraci, pa sam zbog toga bio slobodniji i veseliji. Na svadbi smo se lepo proveli, a ja sam dobio i dva piva koja sam polako ispijao.
Negde iza ponoći, spustio sam se dole prema reci, zbog ličnih potreba, kad sam druge strane reke ugledao Miku. Zvao me je da pređem kod njega. Udrvenio sam se od straha, te više nisam mogao da zakoračim, ni da progovorim. Ne mogu da poverujem da je onaj zlikovac i ubica došao ovde, pa još čekao da se pojavim i krenem ka njemu.
Razmišljao sam da li da se vratim nazad, ili nekog pozovem u pomoć, ali je Mika zagazio u reku i prešao na drugu stranu, gde sam stajao kao ukopan. Kad se zaustavio na oko pola metra od mene, ispružio je desnu ruku u znak pozdrava. I dalje sam nepomično stajao kad mi je Mika prišao, obuhvatio me oko pasa i poveo nazad preko reke. Na drugoj obali, lagano me je spustio da bih mogao da sednem, pa je i sam seo pored mene. Ćutali smo i gledali se. Izvadio je paklicu cigareta i pružio mi. Do tada nisam pušio, ali sam morao da uzmem kako ga ne bih naljutio. Izvadio je i upaljač, pa ga je prvo prineo meni. Dugo smo pušili i ćutali, a onda je Mika počeo da priča o svojoj surovoj sudbini.

Vampir, ali živi

Dok mi je govorio o sebi, na mahove sam pomišljao da je to pravi Mika i da je ovamo došao odmah posle nas, pa pošto ga je bilo stid da zbog svoje prošlosti ide među ljude, rešio je da nas sačeka na zaravni pored obližnje reke. Ali, nije bilo tako, ja sam se tu grdno prevario. Njegovo lice, koje sam mogao da vidim samo delimično i to uz pomoć neke ulične svetiljke, neprestano je menjalo boju i izgled. Čas je bilo belo kao kreč, čas modro, a čas crno. Oči su mu igrale i takođe menjale boju, a nos se povećavao i smanjivao. Kad sam se pribrao i pomirio sa sudbinom, bolje sam ga osmotrio. U jednom momentu sam pomislio da je pored mene sedeo čovek sličan Miki, ili neki njegov rođak koji je umro i sad se povampirio.
Te noći je Dimitrije morao da sedi sa Mikom ili Mikom-vampirom puna dva sata, sve dok nije prošlo vampirsko vreme - od ponoći do dva sata. Posle toga se Mika nečujno i bez pozdrava povukao. Povukao se i Dimitrije, ali njegov izgled nije odavao normalnog čoveka. Kolege drvoseče su se krstile dugo i iščuđavale zbog njegove prestrašenosti i čudnog ponašanja. Usput im je Dimitrije sve po redu ispričao, ali mu nisu poverovali.
-Ismevali su me čitavim putem - jadao se čiča Dimitrije - i neprekidno pričali kako sam se napio i prespavao dobar deo noći. Nikako nisam uspevao da ih ubedim u ono što sam svojim očima video, pogotovo kad smo ušli u baraku i videli Miku kako spava tvrdim snom, u istom položaju u kojem je bio i kad smo otišli na slavlje. Svi su mi se smejali i na moj račun smišljali svakojake zavrzlame i smicalice. Čak ni ja sebi nisam mogao da objasnim šta se zapravo događalo sa mnom u Rudnoj Glavi i da li sam bio pri čistoj sveti i zdravom razumu.
Sutradan smo zajednički radili na utovaru ogrevnog drveta u prispele kamione. Mika je radio bez zastoja, a ja sam neprekidno motrio na njega, ne bih li primetio nešto sumnjivo. Ovi su i dalje zbijali šale na moj račun, ali su vodili računa da to Mika ne primeti, jer su ga se svi plašili, ne zbog toga što sam pokušavao da im dokažem da je vampir, nego zbog toga što je bio ubica.

Neobično druženje

Naredne večeri, izabrali su me da čuvam kamione i posečena drva. Postao sam čuvar na radilištu. Zapalio sam cigaretu i ušuškao se u jedan žbun, planirajući da malo odremam. Negde oko ponoći, ugledao sam čoveka sa zapaljenom cigaretom kako mi se približava. Najpre sam pomislio da je to neko od vozača došao da obiđe kamione, ali čim mi je prišao na nekoliko koraka, prepoznao sam Miku. Opet mi je pružio desnu ruku u znak pozdrava, ali mu ja nisam pružio svoju. Savio je jedno mlado stablo da bi mogao da sedne i počeo da priča: 'Vidiš, moj Dimitrije, šta ti je život?! Zar moja duša ne bi mogla da se odmara kao i svačija, nego mora svake noći da tumara i traži utehu i smiraj? Ti to ne možeš da razumeš. Ne možeš, jer nisi podigao ruku na čoveka kao ja. Svestan sam da moja duša noću nije u telu, jer je đavo odvodi tamo gde je i mene odveo onog dana kad sam u rukama držao kolac i njime ubijao mog prijatelja. Moja duša više nikada ne može da bude deo mog tela, a pogotovo noću, kad se duša i telo potpuno razdvajaju i udaljavaju. Kad grane sunce i đavo ode na počinak, onda i mene ostavi na miru, pa se malo primirim i samo naizgled budem normalan čovek. Znam da me svi prezirete, ali ja svoju grešku ne mogu da ispravim. Sad se kajem, mada mi to nište ne vredi.'
- Gledao sam ga i prosto mi je bilo žao, ali i dalje nisam verovao u ono što sam gledao i slušao. Kad je prošlo dva sata, došunjao sam se do barake i provirio unutra. Mika je spavao kao zaklan, tamo gde sam ga sinoć video. Vratio sam se nazad u svoje gnezdo, razmišljajući o njegovoj ali i mojoj sudbini. Niko ga nijedne noći nije video osim mene. Zato su mi se svi rugali i ismevali me, govoreći kako sam ja vampir, a ne Mika koji spava nepomično i ne uznemirava nikog.
Kad je baba Darinka saslušala čiča-Dimitrija, rekla mu je da je to zaista bio pravi živi vampir, koji nastaje od duša velikih grešnika. Takve duše nemaju mesta u ljudskom telu, već su doživotno osuđene da noću lutaju, prestravljuju ljude i navode na čuđenje. Preko dana su normalni ljudi, ali ih zato noć pretvara u nečastive - nestvarna i demonska bića. "

Zlatimir Pantić


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:34
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Po uverljivim pričama starih gorštaka, nesumnjivo da su se ovi natprirodni događaji sa severozapadnog gorja Srbije pokrenuli jedne davne i mrkle poznojesenje noći na Sokolskim planinama, baš u središtu trougla omeđenog stenovitim visovima Petrine stene, Turskog kamena i Vranevca, gde se na zaravni venca planina odvajkada raskršćem dele starostavni drumovi na sve četiri strane sveta.
Starci vele, da se oko krsta tog raskršća, čije trag i danas vidljiv, u vreme vladavine srpskoga kneza Lazara i ugarskog kralja Sigismunda Luksenburškog nalazila velika drumska naseobina zvana Gradina sa mnoštvom raznovrsnog stanovništva. U brojnim spratnim kućama od kamena i drvenim čatrljama prizemljušama ponajviše je živelo Srba, Madžara i Vlaha. Bavili su se svim i svačim. Većina je preživljavala od rudarenja u obližnjim rudnicima olova, bakra i zlata koje su držali Dubrovčani kao koncesiju ugovorenu sa ugarskim dvorom u Budimu. Vlasi su se isključivo bavili uzgajanjem nepreglednih stada ovaca i činili su najstabilniji sloj te skrknute višenacionalne drumske zajednice. Neki su danonoćno radili u topionicama i livnicama, a neki kao posluga u obližnjem dvorcu Petras na Petrinoj steni. Bilo je tu plaćenih vojnika koji su ratovali kad za srpski dvor u Kruševcu, kad za ugarski u Budimu. Bilo je krčmara sa krčmama bez konaka i sa konakom. Bilo je bakalina, kovača, sarača, grnčara, oružara, a i ljudi naopakog soja, lopova, ubica, razbojničkih jataka, podvodadžija, prostitutki i vračara koje su, po kazivanju planinaca, bile u službi vampira.
Povremeno su tu navraćali poznati i nepoznati vitezovi lutalice, vizantinski pevači, putujuće cirkuske grupe, ali i združene razbojničke horde Humljana i Arbanasa u potrazi za lakim plenom. Tu su zastajali trgovački karavani, vojni odredi i sve drugo što je putovalo ondašnjim drumovima ko zna iz kog pravca i ko zna gde. I naseobari i putnici su na svojevrstan način predstavljali okosnicu sveukupnog prljavog i nadasve poročnog srednjeg veka hrišćansko-mračnjačke Evrope, koja je uveliko gubila kompas i naprosto se gušila osunećena strahom u moru glasina koje su jasno ukazivale na veliki vojni pohod sultana Amurata na zemlje Zapadne strane.

SILOM OSVETNIK
U to vreme, biće neku godinu pred boj na Kosovu, dok je u župama Mačvanske banovine (nekadašnja oblast od Beograda preko Kolubare do Drine) uveliko plamtela pobuna Srba vojvode Rađa na Madžare, u drumskoj naseobini Gradina potajno se stalo govorkati da gospodari obližnjeg utvrđenog dvorca Petras nisu živi ljudi, do su vampiri koje preko dana, dok snevaju snom mrtvaca, čuvaju i zamenjuju plaćene sluge, glumeći ulogu gospodara. Ta govorkanja svakako nisu bila bez osnova. Gotovo svake noći dešavalo se da neko iščezne bestraga, a u svanuće bude pronađen mrtav i ispijen, sa groznim ugrizom očnjaka na vratu.
U naseobini ne samo da je najednom zavladao samrtni strah, do je sumnjao svako u svakog. S prvim mrakom ljudi su se zatvarali u kuće. Samo najhrabriji i dalje su do u gluvo doba noći ispijali vino i medovaču u krčmama, međusobno prepričavajući činodejstvo vampira.
„Beše u blizini Gradine neki siromah Mitar sa okućnicom i mladom ženom“, kazuju gorštaci i dodaju: „Taj Mitar bio je znameniti ratnik vojvode Rađa i ime mu se pominje u Tronoškom letopisu. Tih dana, kada su vampiri otpočeli krvavi pir, on se vrati kući da vida rane zadobijene u borbama. Jedne noći mlada mu žena izađe napolje da iz pojate donese mleka i ne vrati se više. Celu noć ju je Mitar tražio i svanućem je pronašao bledu i mrtvu pored vrela ispod kuće. Kad je oplakao i ukopao ženu, a posle i zalečio rane, on počne noćima da prati trag vampira, naoružan glogovim kocem, posrebrenim mačem i osvećenom vodicom koju je nosio u drvenoj bukliji o pojasu.
Sedme noći on se ušunja u visoki dvorac Petras i tamo vidi gospodara i gospodaricu dvorca, Madžarina Šandora i ženu mu Sesiliju, sa desetinom drugih vampira kako u dvorani na mekim posteljama ispijaju krv mladim devicama. Prepoznao je neke devojke iz okoline Gradine i sa stepeništa namah skočio dole u dvoranu, dušmanski bodući vampire u srce, dok je crna krv kano katran prskala i šikljala naokolo po skupocenim ormarima sa zlatnim i srebrnim posuđem, po ćilimima i stolovima, uz užasne vriske i jauke vampira koji su goreli kano lile, poprskani Svetom vodicom. Posle toga, kao što često biva sa ljudima u takvim tragičnim okolnostima, on je život podredio osveti“. I kako rekoše starci sela Laza i Šljivove, „napustio je zauvek Sokolske planine i blizinu naseobine Gradina, tragajući za vampirima“.
U selu Suvodanju, nedaleko od Valjeva, i stari Suvodanjci znaju za Mitra, za tog lovca na vampire, i vele: „Taj osvetnik, po imenu Mitar sa Sokolskih planina, pronađe dvanaest seljaka na Medvedniku koje su ugrizli vampiri u dolači podno Birčanskog groblja i koji su već počeli čudno da se ponašaju, to jeste, da se i sami preobraćaju u vampire. Rekne on to našim ondašnjim praočevima i nauči ih kako da unište nečastivog koji se uselio u te nedužne ljude. Naši praočevi, nemajući kud, poslušaju ga, mada teška srca, te privrzaju jednog po jednog i ubiju ih glogovim kocem na spavanju, pa ih poškrope Svetom vodicom, te ih tako spure u pepeo“.

OKRUNILI SE U ZEMNI PRAH
Na planini Orovici, pokojni Stojadin Radojev, kazivao je ovako: „Čuo sam od dedova za tog lovca na vampire. Zvao se Mitar i bio je od stare Gradine rodom, sa venca Sokolskih planina. On je kod Zelenog vira na reci Ljuboviđi spasao jednu devojanu koju beše odvele tri mlade vampiruše. U gluvo doba, dok su se vampiruše premetale iz leptirica u obličje devojke, on iskoči iz stenjaka, probode im srca šiljkom srebrenog mača, a potom ih pokvasi Svetom vodom i one izgore u strahotnoj vrisci“.
I starci sa podrinjske planine Cer slušali su od svojih starih priče o lovcu Mitru: „Tačno je to o Mitru, kako je on i ovodena zalazio, jureći vampire po starom groblju Trajanovog i Kosaninog grada“ veli Milivoje Vasiljević, i dodaje: „ Kažu da se Mitar odevao u crno, da je za pojasom nosio srebrni mač a u čuturi od tikve Svetu vodu. Preko ramena je uvek nosio otesan i zašiljen glogov kočić. Jedne noći, u gluvo doba, čekao je u grobljanskoj šikari da se vampiri probude i dignu iz grobova. Osetio je njih Mitar po odvratnom zadahu, pošto vampir jako zaudara na mokraću i brabonjke miša pacova, dok vukodlak zaudara na pokislog kera. Dabome, i Mitra su nanjušili vampiri, tako da se tuna, na Kosaninom gradu, zametnuo strahotni boj.
Na Mitra je navalila desetina vampira i vampiruša, škljocajući glomaznim očnjacima i sikćući kano zmije, dok je ovaj potrgao srebrni mač i zabadao ga do branika u srca tih paklenih stvorenja. U toj ponoćnoj gunguli i halabuci strašne vriske, urlanja, skičanja i plamenog ognja koji je grunuo iz utrobe zemlje, kako vele naši matori, jedino lovac Mitar iskobelja se živ, dok su vampiri, zatečeni prvim petlovima i zracima jutarnjeg sunca, namah planuli kano buktinje i okrunili se u zažareni zemni prah. Posle, kako su nama besedili đedovi u zimskim noćima pored ognjišta, Mitar skonča tamo gde je i započeo lov na vampire…u napuštenom dvorcu Petras, gde beše zanoćio ponad naseobine Gradina na Sokolskim planinama. Vele, svi stanovnici te uklete naseobine beše se pretvorili u vampire i raskinuli su Mitra na komade, da mu danaske ni grobnog humka nema. E, nedugo posle, pobunjenička vojska vojvode Rađa jedne noći dopadne i spali do temelja naseobinu Gradinu i sav vampirski gerok sa okotom“.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Vampiri...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:37
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Princ Čarls: Moj rođak, grof Drakula!
Slika

Moj rodoslov govori da sam potomak grofa Drakule iz 15. veka - rekao je nedavno princ Čarls tokom snimanja dokumentarrnog filma o Karpatima. Prestolonaslednik je u srodstvu sa Drakulom preko svoje prabake, kraljice Marije, žene Džordža V

Piše Slavoljub Marković

Čarls, princ od Velsa, proslavio je nedavno (14. novembra) 63. rođendan. Punim imenom Čarls Filip Artur Džordž, najstariji je sin kraljice Elizabete II i njenog muža princa Filipa, vojvode od Edinburga. A, preko svoje prabake, kraljice Marije od Teka, žene Džordža V, najverovatnije i potomak Vlada Cepeša, rumunskog grofa iz Transilvanije, čija je reputacija surovog i jezivog vladara (za koga se procenjuje da je u smrt poslao oko 50.000 ljudi - političkih protivnika, kriminalaca i zarobljenih turskih vojnika, mnoge i nabijanjem na kolac) i članstvo u Redu zmaja (Drakul) poslužili kao inspiracija Bremu Stokeru za čuveni roman "Drakula" koji su drhtave ruke čitalaca prvi put otvorile krajem 19. veka.
Poznato je, naime, da se britanski prestolonaslednik aktivno uključio u kampanju za spas šuma u Transilvaniji, motivisan navodnim srodstvom kraljevske porodice sa čuvenim Vladom Cepešom (Vlad Nabijač). Sam je izjavio kako brzi ekonomski rast Rumunije preti da uništi živopisne šume Karpatskih planina, koje plaćaju danak neprestanoj i nekontrolisanoj seči stabala i krčenja terena za građevinske projekte. U novom dokumentarcu o očuvanju rumunskog sela i posvećenom promovisanju transilvanijske šume, "Divlja Karpatija", princ od Velsa kaže:
- Moj rodoslov pokazuje da sam potomak grofa Drakule iz 15. veka, tako da imam razlog da budem zainteresovan za spas ovog područja.
Njegovu izjavu prenele su i vodeće svetske agencije i mediji, poput Asošijeted presa i BBC njuza.

BOLEST KRALJEVSKE PORODICE
Sledeći ovu priču, ispostavilo se da je princ Čarls u srodstvu sa Drakulom preko svoje prabake, kraljice Marije (1867-1953), supruge kralja Džordža V. Rođena je kao princeza od Teka, vojvodstva u kraljevini Virtemberg, a brakom je pre muževog dolaska na tron bila vojvotkinja od Jorka i princeza od Velsa. I u krvnom je srodstvu sa Vladom Cepešom, tiraninom iz 15. veka koji je vladao narodom gvozdenom pesnicom i koristio bizarne metode ubijanja i zastrašivanja.
BBC njuz je podsetio na lokalne legende po kojima je Vlad umakao hleb u krv svojih žrtava, što je tumačeno njegovom žeđu za krvlju kojom je osnažen vampirski mit o njemu. Ali i povezao sa time da su neki članovi britanske kraljevske porodice zaista patili od porfirije, nedostatka gvožđa, a upravo na tome zasnovan je mit o vampirima. Pošto se ovo oboljenje lečilo nekim krvnim sastojcima, lako ga je povezati sa legendama o vampirima koji preživljavaju hraneći se krvlju drugih osoba. Jeste da je porfirija nasledna, ali ne mora da se ispolji sve do nekog stresnog događaja (zna se, na primer, da je Džordž III doživeo veliki udarac kad je čuo da mu je umrla ćerka ljubimica, princeza Amelija; dvorjani su rekli da je danima plakao, ne uspevajući da se pribere, dok stanje nije eskaliralo bolešću).
Zna se i da su članovi britanske aristokratije priređivali raskošne bankete s jelima spremljenim prema najneobičnijim receptima, a u nedavno objavljenoj knjizi "Mumije, kanibali i vampiri" dr Ričarda Saga sa Duram univerziteta otkriveno da su jeli i ljudsko meso, kao i da su monarsi i plemstvo koristili krv i delove ljudskog tela i u svrhu lečenja. Dr Sag tvrdi da su najmanje do kraja 18. veka članovi britanske kraljevske porodice konzumirali krv, ljudske organe i meso! Kraljica Meri II i njen ujak kralj Čarls II su, na primer, jeli delove prokuvane ljudske lobanje na samrtnoj postelji (u knjizi se navode i Čarls I i II, grof Frensis, Vilijam III...).

KAO U VREME (KRVAVIH) PREDAKA
Bilo kako bilo, veze sa Transilvanijom motivisale su princa Čarlsa da pre pet godina kupi kuću staru 150 godina u selu Zalanpatak, koje je, kako tvrde neki istoričari, osnovao jedan od transilvanijskih prinčeva, Čarlsov predak i potomak zloglasnog Vlada Cepeša. Čarls je tragom saznanja o svom poreklu prvi put posetio Transilvaniju 1998. godine i najpre kupio mali pansion. Kuća kojom sada raspolaže ima pet spavaćih soba i nekoliko kupatila i okružena je sa 37 hektara netaknute prirode, koju naseljavaju samo vukovi, risovi i nekoliko mrkih medveda. Princ je opisuje kao "prijatan dom za opuštanje, u prirodnom okruženju", a podjednako je fasciniran i činjenicom što je lokalno stanovništvo u oblasti zadržalo tradicionalne poljoprivredne i građevinske tehnike.
- Zbog netaknute prirode i vekovne tradicije seoskih imanja i načina života, ovo je poslednji deo Evrope koji je zadržao svoju bezvremenost i potpunu autentičnost, a ljudima je potreban takav osećaj bliskosti i identiteta, pripadnosti prirodi - rekao je Čarls.
Zanimljivo je, međutim, i da je nedavno princ Čarls pozvao svet da sledi "duhovne principe" islama kako bi se zaštitila prirodna okolina. Naslednik krune argumentovao je da je čovekovo uništenje sveta u suprotnosti sa zapisima svih vera – ali posebno onih islama. Čarls, hrišćanin koji praktikuje svoju veru, govorio je dublje o svom proučavanju Kurana koji, kaže, govori svojim sledbenicima da "nema podele između čoveka i prirode". "Islam je oduvek učio ovo i ignorisati ovu lekciju znači odlagati naš ugovor sa stvaranjem", dodao je naslednik britanske krune.


DRAKULA - ŽRTVA NEGATIVNE PROPAGANDE?!
Da srednjovekovni plemić Vlad Cepeš, poznatiji kao Drakula, ipak nije bio krvožedni tiranin već neshvaćena žrtva negativne zapadnoevropske propagande, poruka je izložbe u Bukureštu koja je pretendovala da rehabilituje ovu istorijsku ličnost iz 15. veka. Tako je autorka izložbe Austrijanka Margot Rauh izjavila kako je Vlad zaista bio surov, "ali ne više od ostalih vladara tog doba", podsećajući da renesansu, pored svog njenog humanizma, karakteriše i izuzetna nehumanot. Nema sumnje da je počinio mnoge grozote uklučujući torture, čerečenja, davljenja, priznala je Rauh ali i, uprkos tim činjenicama, ukazala da je on, u suštini, "žrtva negativne propagande". Ona je navela da istoriografski podaci (prezentovani i na izložbi; kao što su gravire iz 15. veka koje ga prikazuju kako obeduje okružen desetinom ljudi nabijenim na kolac, dok drugi leže raščerečeni, a glave im se kuvaju u kotlu) pokazuju da su legende o Vladu Drakuli imale za cilj da istočnu Evropu prikažu kao veoma primitivnu i kao izvor zla.
"Vreme je da se Drakula prikaže u drugačijem svetlu od onog kakvim je prikazan u Holivudu", zaključila je Rauh.

TRAGEDIJE SE NASTAVILE
Postoji nekoliko verzija priče o smrti Vlada Cepeša, a jedina neosporna činjenica jeste da su mu Osmanlije odsekle glavu i poslale je u Istanbul sačuvanu u medu, gde ju je sultan prikazivao na kocu kao dokaz da je „Kazikli bej“ konačno mrtav.
Rejmond Mekneli i Rade Floresku, profesori istorije na Bostonskom koledžu, autori kapitalne studije "U potrazi za Drakulom", detaljno su se bavili i "misterijom praznog kovčega" u Snagovu, s obzirom da je, prema predanju, Drakulino konačno odmorište (ostatka tela) bio izolovani ostrvski manastir Snagov (sagradio ga je Drakulin pradeda Mirče). Arheološka istraživanja na ostrvu i narodno predanje potvrdili su da je manastir Snagov nekada zauzimao mnogo veći prostor od crkve koja se danas jedino može videti, a očigledno je da se mnogo nasilja ovde dogodilo i posle Drakulinog vremena.
Najgore poniženje za manastir dogodilo se sredinom 19. veka kada je general Pavle Kisiljev, ruski generalni guverner Vlaške, naredio da se manastir Snagov pretvori u - državni zatvor! Ali, i kao zatvor, Snagov je doživljavao tragedije. Navešćemo samo jednu, kada su robijaši, vezani lancima, prelazili preko nesigurnog pontonskog mosta. Popustio je pod njihovom težinom i 59 bespomoćnih robijaša udavilo se u jezeru (gde su prethodno tragično završili i neki od Drakulinih potomaka - među njima i Vlad Davljenik, koji se udavio plivajući u tom jezeru). Krst na obali jezera na mestu gde se nalazio most podseća na taj tragični događaj...


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 47 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker