Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:24


Autoru Poruka
*Twilight*
Post  Tema posta: Biblijske price  |  Poslato: 24 Okt 2012, 11:24
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika


KRALJ DAVID


je bio drugi kralj Kraljevstva Izraela i nasljednik kralja Šaula, vladao je od 1005. pr. Kr., do 965. pr. Kr. Bio je kralj koji je ujedinio 12 Izraelskih plemena, naslijedio ga je sin Salomon. Njegov je otac bio Betlehemac Jišaj.
Zapamćen je kao najpravedniji od svih starih Izraelskih kraljeva, kao i veliki vojskovođa, svirac i pjesnik (napisao mnogo psalma). Davida je izabrao Bog te mu dao obećanje da se njegova loza neće prekinuti. Stoga od starine Jevreji vjeruju da će Mesija, što znači »pomazanik« (onaj koji je izabran za kralja i pomazanjem posvećen za tu službu) biti izravan potomak Davidov. Kršćanski sveti spisi, osobito Novi zavjet ukazuju da je Isus izravan potomak Davida. Priroda Davidove vladavine pa čak i samo njezino postojanje ne može se točno dokazati povijesnim ili arheološkim nalazima. Ipak, ovaj lik predstavlja jedan od temelja za Jevrejsku povijest i zapadnu kulturu.U vrijeme vladavine kralja Šaula Izraelci su se branili od vojske Filistejaca. David, najmlađi Jišajev sin jednog je dana, donoseći hranu za svoju stariju braću koja su se borila na strani Šaula, čuo za Filistejskog borca, divovskog Golijata. Golijat je izazivao Izraelce da mu pokažu svog šampiona kako bi vidjeli tko je bolji u borbi jedan na jedan. David je, žudeći za dokazivanjem, inzistirao braći da bi mogao poraziti Golijata. Kada je Šaul čuo za ovo, iako nevjerujući, pustio je Davida da izvrši nakanu. I doista, David je porazio Golijata jednim hitcem iz svoje praćke pogodivši ga u čelo i tako ga ubivši. Sada omiljen među Izraelcima, David je pošao Šaulu nosivši mu glavu Golijata na što ga ovaj upita čiji je sin, a David mu odvrati "Ja sam sin Jišaja iz Betlehema". Time će početi i brojni sukobi između kralja Šaula i Davida kao novog pretendenta na prijestolje, do konačne Šaulove pogibije u borbi s Filistejcima i Davidova dolaska na vlast.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Biblijske price  |  Poslato: 24 Okt 2012, 11:29
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika


Jedna od najznačajnijih i
najpoznatijih biblijskih priča je ona navedena u četvrtom poglavlju prve
starozavetneknjige. Knjiga Postanja govori o Kajinu i Avelju, sinovima
Adama i Eve, prvih ljudi koje je prema Bibliji stvorio bog


Kajin
je bio ratar a Avelj pastir. Stariji brat Kajin je kao žrtvu bogu
prineo deo svog roda a Avelj nešto od svoje stoke. Kajin je bio veoma
razljućen time što je bog primio žrtvu od mlađeg brata stočara a ne i od
njega. Otud je stariji brat ubio Avelja. Užasan
čin bratoubistva rezultiraće božijom kletvom. Kajina je čekala teška
sudbina koja se ogledala u tome da kao zemljoradnik više neće ubirati
plodove zemlje i moraće da luta po svetu. Svestan svoje krivice, požalio
se bogu da svako ko poželi može da ga ubije. Da se to ne bi desilo, bog
je napravio znak na Kajinu i zapretio sedmostrukom kaznom svakome ko se
usudi da pokuša Kajinovo ubistvo.
Uprkos tome što u Bibliji nema
podataka o izgledu i ispoljavanju pomenutog znaka, on je neretko dovođen
u vezu sa crnom kožom. Brojne hrišćanske grupacije u Evropi, a još više
u Americi, usvojile su verovanje da Kajinovi potomci imaju crnu boju
kože i da još uvek ispaštaju kletvu bačenu na njega. Ovakvo viđenje
naročito je bilo zastupljeno tokom 18. i 19. veka. Međutim reč koja se u
većini jezika prevodi kao znak je višeznačna. Može da znači i
upozorenje, predskazanje, znamenje ili uspomenu.
Biblijski tekst u
velikoj meri nije u skladu sa naknadnim tumačenjem Kajinovog znaka.
Geneologije date u četvrtom i petom poglavlju Prve knjige Mojsijeve ili
Postanju pokazuju da Noje i njegovi sinovi Sim, Ham i Jafet potiču od
trećeg Adamovog sina Sita - nikako od Kajina. Pošto je u Potopu nestalo
čitavo čovečanstvo osim Noja, njegovih sinova i njihovih supruga,
pristalice rasnog gledišta pokušavaju da produžetak Kajinove loze i
njeno navodno postojanje do današnjih dana objasne poreklom žena
četvorice preživelih muškaraca. Jedna od takvih teorija je da je Nojeova
žena bila Lamehova ćerka Noema. Iako je bila Kajinov potomak, ovakvo
tumačenje je na staklenim nogama budući da je Noema bila dve generacije
ispred Noja a uz to u Bibliji nema nikavog pomena o njihovom eventualnom
braku.
Kajinovo porodično stablo nije propraćeno podacima o trajanju
života njegovih potomaka i starosti u momentu dobijanja dece dok Sitovo
u narednoj glavi jeste. I pored toga može se pretpostaviti da bi
razlika između Kajina i Noeme morala biti oko četiri stotine godina,
imajući u vidu trajanje životnog veka u Svetom pismu. U drevnoj
jevrejskoj Knjizi jubileja pominje se da je Nojeva žena bila Emzara koja
je bila iz Sitove loze, što takođe opovrgava mišljenje o crnoj boji
kože kao znaku.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Biblijske price  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:06
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
ANĐELI SU ODUVEK SA NAMA

Slika

Jedna od predivnih misli je i misao da svetlosna i duhovna bića, oslobođena od vremena i prostora i svih ljudskih slabosti, lebde između nas i čuvaju od zla koje nas okružuje. Verujući u anđele, dajemo sebi jedno Božije i duhovno poreklo.


Ljudi svih vrsta i religija iz raznovrsnih razloga traže odgovore na pitanja u vezi anđela. Koja je njihova priroda? Zašto se javljaju nekim ljudima, a drugima ne? Da li ljudi kada umru postaju anđeli? Kakvu ulogu igraju na nebu i na zemlji? Iako se pitanja postavljaju sada, ona su zapravo stara koliko i ljudska civilizacija, jer je ideja o anđelima prisutna od samog početka.


POSEBNO MOĆNA BIĆA

Anđeli su moćna bića; u Postanku oni čuvaju istočne kapije Raja naoružani blještavim mačevima. Proroka Jezekilja su obdarili čudesnim vizijama, a imaju četiri glave, više pari krila i mnogo očiju. U otkrivenju bode bitku sa zmajem...
Svako ko doživi susret sa anđelom može biti siguran da će ga to promeniti. Po biblijskoj tradiciji, anđeli mogu razmaknuti, makar na kratko, zavese koje skrivaju svet duhova. U zamenu za jedan kratak pogled na drugi svet, oni postavljaju zahteve i definišu puteve. Treba se samo setiti skromne devojke iz siromašne porodice čiji se život promenio kada joj je Gabrijel doneo poruku - da će roditi sina po imenu Isus.
Ako postoji neka ideja, zajednička u raznim kulturama kroz vekove, onda je to verovanje u anđele. Hrišćani, Jevreji, Muslimani, su nadugačko i naširoko pisali o prirodi anđela i njihovoj ulozi, ali sve tri religije ih vide u pozitivnom kontekstu. Postoje anđeli i u Budizmu, Hinduizmu, figure sa kruna imamo u otkrivenim sumerskim gradovima, egipatskim grobovima i asirskim reljefima. Vidljivi i nevidljivi, skriveni ili u punom sjaju, anđeli se pojavljuju u više od pola knjiga BIblije. Najpoznatiji delovi su, svakako, oni u kojima anđeo zaustavlja Avrama koji se sprema da žrtvuje sina, spašava Danila od lavova ili uklanja kamen sa Isusovog groba. Muslimani veruju da su anđeli prisutni u džamijama i da registruju molitve vernika i da će biti prisutni na Sudnjem danu kada će svedočiti u korist ili protiv ljudi.


Slika

Srednjevekovni teolozi su verovali da anđeli postoje da bi popunili prazninu između Boga i ljudi. U nekim starim civilizacijama, u kojima se mnoštvo bogova mešalo sa smrtnicima, nije bilo potrebe za Božanskim posrednicima. Ali verovanje u jednog Boga je iznedrilo ovu vezu koja premošćuje veliku prazninu između Boga i ljudi. Strah od smrti ili večnog prokletstva je inspirisalo verovanje u anđele koji se slobodno kreću u ovom nepojmljivom prostoru i pomažu ljudima na teškom putu od fizičkog ka duhovnom životu.


HIJERARHIJA ANĐELA


Prema crkvenom predanju, koje je najbolje izraženo u spisu Dionisija Areopagita 'O nebeskoj hijerarhiji', anđeli se dele na tri hijerarhije: višu, srednju i nižu, a svaka hijerarhija se dalje deli na tri čina.

Viša:
• Serafimi su četvoro - odnosno šestokrilati simboli svetlosti, žar Božije vatre, raspaljuju ognjenu ljubav prema Bogu i najbliži su Bogu
• Heruvimi prosvećuju premudrošću i bogopoznanjem, čuvari su raja
• Prestoli su razumni i po blagodati bogonosni, izlivaju silu pravosuđa na prestole zemaljskih sudija i vladara.
Srednja:
• Gospodstva gospodare nižim činovima, daju silu i mudrost, uče druge da vladaju voljom i osećanjima
• Sile sprovode nepokolebivo volju Božiju, daju silu čudotvorstva
• Vlasti predstavljaju neuništavajućivu harmoniju, krote demone, odbijaju iskušenja.
Niža:
• Načela načeluju nižim anđelskim činovima, brinu za narode i svetovni sud
• Arhanđeli blagoveste, prorokuju, ukrepljuju veru
• Anđeli su anđeli čuvari, vojska nebeska, duhovi, javljaju manje tajne i namere Božije, podstiču na vrlinu, stoje ljudima najbliže.

Samo najviši čin prima svetlost i poznanje od samog Boga, a svi niži činovi se prosvećuju i primaju tajne od viših činova. Oni za svetlošću i poznanjem Božjim čeznu, pa Bog čoveku otkriva svoje tajne preko njih, ne zato što su mu oni neophodni, već zato što u to 'anđeli žele zaviriti'. Ne treba im ni jezik ni sluh, nego bez izgovorene reči predaju jedan drugome vlastite misli i odluke. Oni uvek čine samo jedno: služe Bogu i njegovoj tvorevini.
Oni se svi zajedno nazivaju anđelima (vesnicima), zato što svi služeći Bogu učestvuju u ljudskom spasenju; mada to nije njihova jedina služba. Serafimi se kao najviši i Bogu najbliži čin nazivaju arhanđelima (nadanđelima). Ima sedam arhanđela. Prvi među arhanđelima je Mihailo, ime mu znači 'onaj koji je kao Bog'. Drugi je Gavrilo, 'sila Božija', treći Rafailo ili 'isceljenje Božije'. Četvrti među arhanđelima je Urilo ili 'Božanska svetlost', Peti je Salatailo, 'vrhovni služitelj molitava', šesti Egudilo, 'hvala Božija', i sedmi Varahilo, 'delitelj blagoslova'. Ponekad se pominje kao osmi arhanđel i Jeremilo, 'veličina Božija'.


Slika

Naravno, raspadom zapadne hrišćanske crkve i ovaj sistem je u velikoj meri pretrpeo štetu. Protestanti, pobunivši se protiv 'dekadentne' crkve, odbacujući papsku birokratiju zasnovanu na kardinalima i biskupima, uvodeći nov oblik 'demokratskog crkvenog života', odbacili su i anđele i njihovu hijerarhiju kao nepotrebne posrednike između čoveka i Tvorca.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Biblijske price  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:21
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
O Potopu iz zapisa drevnih knjiga
I


Slika

Noe



Poznati arapski naučnik Abu Balki (IX-X vek n.e) pisao je da su mudraci,
predvidevši katastrofu, uoči potopa "sagradili u donjem Egiptu mnogo
piramida od kamena, kako bi se u njima na vreme spasli od predstojeće
pogibije". Dve od tih piramida prevazilazile su ostale, imale su 400 lakata
u visinu i po isto toliko u dužinu i širinu. One su bile napravljene od velikih
uglačanih mermernih blokova pribijenih jedan uz drugi tako čvrsto da su
se mesta spojeva jedva videla. Po unutrašnjim zidovima tih piramida,
kako je pisao Abu Balki, bile su ispisane razne informacije o zadivljujućim
znanjima koja su mudraci hteli da sačuvaju.
Drugi arapski istoričar, Masudi je pisao:
"Surid, jedan od careva koji su vladali pre potopa, sagradio je dve velike
piramide i naredio žrecima da u njih smeste svoje zapise o znanju i o
onome što su postigli u umetnosti i nauci, kako bi oni koji će kasnije doći
mogli da ih prouče i shvate. On je takođe zapisao položaje zvezda i
njihove cikluse..".
Drevnoegipatski istoričar Manefon izveštava da je polulegendarna ličnost,
mudrac Tothom pred katastrofu zapisao važna znanja. Kasnije je Tothom
ušao u panteon egipatskih bogova, kao bog znanja koji je ljudima dao
pismenost. Prema Manefonovim zapisima, tekstovi koje je "na svetom
jeziku i svetim znacima zapisao Tothom, prvi Hermes, prevedeni su posle
potopa... (nedostaje u rukopisu)... i zapisani su hijeroglifima".
Starogrčki istoričar Strabon saopštava da su u njegovo doba na
Pirinejskom poluostrvu postojali neki tekstovi zapisani još pre potopa.
Keltski žreci, druidi, pozivali su se na neke knjige Ferilta, anale, navodno
napisane pre katastrofe.
U indijskim svetim knjigama Agni-Purana i Bhagavata-Purana govori se o
knjigama nazvanim Vede, spasenim od katastrofe.
I vavilonski istoričar i žrec Beros iz III veka pre Hristove ere priča da su
ljudi uoči katastrofe nastojali da sačuvaju zapise o svojim dostignućima.
Kada je car Ksisutros, piše Beros, bio upozoren da predstoji potop, on je
zapovedio da se napiše "istorija početka, toka i završetka svih stvari i da
se ta istorija zakopa u gradu Sunca Siparu". Posle potopa Ksisutros i
njegovi saputnici su "otkopali knjige u Siparu, napisali mnoge nove knjige,
podigli su hramove i ponovo osnovali Vavilon".
U jednom od Sumerskih tekstova ispisanih klinastim pismom, jedan car
kaže kako voli da čita tekstove "napisane u doba pre potopa". Moguće je
pretpostaviti da je neki deo tih znanja sačuvan i da je kasnije došao u
ruke onih koji su se spasli. "Ah, Solone, Solone!", govorili su Solonu
egipatski žreci. "Vi Heleni večno ostajete deca i nema među Helenima
staraca..". Žreci su pričali Solonu da je katastrofa uništila naseljene
gradove na obalama mora i reka i da su ostala samo stada i stočari u
planinama, samo nepismeni i neuki. "Budući da ne znate ništa o tome što
se zbilo u drevna vremena, vi, bukvalno, kao da ste se tek rodili, opet
počinjete sve ispočetka".
Mitovi, legende, predanja, pradavni tekstovi - kao da su glas prošlosti koji
do nas dopire iz dalekih milenijuma. Ta prošlost priča nam svoju priču
najčešće uslovnim jezikom umetnosti.
Istraživači neprekidno "čitaju" prošlost, uprkos njenoj složenosti i
višeznačnosti. Nauka sve više ovladava činjenicama o kojima smo ranije
saznavali samo iz predanja ili iz "svetih tekstova".
Jedan od klasičnih primera je naučni podvig nemačkog arheologa Hajnriha
Šlimana. Prateći jedva primetnu naznaku u stihovima "Ilijade", on je
otkrio Troju i njeni ostaci ponovo su se pojavili na svetlu dana.
Sledeći taj princip, poznati indijski arheolog V. Lal je odlučio da iskopava
na mestima koja se pominju u Mahabharati, najvećem drevnoindijskom
mitu, i šta je otkrio? Ispostavilo se da su u "svetim tekstovima" prikazana
istinita katastrofalna zbivanja koja su se dogodila pre gotovo 3.000
godina.


Slika

Tako, idući po tragovima maglovitih sećanja i poluzaboravljenih mitova,
istraživači "oživljavaju" izgubljene gradove, pa čak i cele civilizacije.
Na sumerskim glinenim tablicama je zapisano da su do potopa postojali
gradovi Eridu, Bab-tir, Larak, Sipar i Šurupak. Ako se sve što se odnosi na
potop smatra izmišljenim, onda bi morali biti izmišljeni i ovi gradovi koji se
pominju u vezi s potopom. No, arheolozi nisu bili takvi skeptici. Od pet
pomenutih, nađena su tri grada - Eridu, Sipar i Šurupak.
Štaviše, u toku iskopavanja otkriveno je da su tu oblast zaista pogodile
velike poplave. Otkriće je bilo povod za pretpostavku da su priče o potopu,
o kojima govore sumerski i biblijski tekstovi, zasnovane na nekom
realnom događaju.
"Drugog meseca, sedamnaestog dana u mesecu", piše u Bibliji, "odjednom
su se razjarili svi izvori velikog bezdana i otvorila su se okna nebeska. I
lila je kiša na zemlju 40 dana i noći".
Hiljadu godina pre nego što su zapisani ti biblijski stihovi, istorija potopa
bila je već zapisana na glinenim sumerskim tablicama:
"Ujutro je šiknula provala oblaka, a svojim očima sam noću video hlebnu
kišu. Pogledao sam u lice vremena - bilo je strašno gledati vreme...
Prvog dana besneo je olujni južni vetar, bukvalno je odnosio ljude i rušio
gore. Čovek čoveka ne vidi..".
Saopštenja o potopu postoje i u egipatskim svetim knjigama i u indijskim
sanskritskim tekstovima i kod naroda Tihog okeana i u predanjima obe
Amerike.
Govoreći o sveopštoj rasprostranjenosti saopštenja o katastrofi, engleski
naučnik Dž. Frejzer primećuje da mnogobrojna predanja o potopu postoje
u Južnoj, Centralnoj i Severnoj Americi, od Ognjene zemlje na jugu, do
Aljaske na severu. Nema ni jednog indijanskog plemena u čijem se mitu
ne pominje potop.
Do našeg doba sačuvani su čak i crteži tog događaja. Jedan je u astečkom
kodeksu, a drugi je drevnovavilonski.
U jednom od drevnih meksikanskih tekstova, u Kodeksu Čimalpopoka,
sačuvanom do naših dana, piše:
"Nebo se približilo zemlji i u jednom danu sve je izginulo. Voda je prekrila
čak i planine..".
Evo kako su o toj katastrofi u kodeksu Popol Vuh pisali žreci Indijanaca
plemena Kiče čiji potomci danas žive na teritoriji Gvatemale:
"Lice Zemlje je potamnelo i počelo je da pada crna kiša. Prolom danju i
prolom noću"... Gusta smola se prolila s neba"... "LJudi su bežali u
očajanju. Pokušavali su da se popnu na krovove kuća koje su se rušile i
bacale ih na tle. Pokušavali su da se uspužu do vrhova drveća, ali ih je
zbacivalo. Ljudi su tražili spas po pećinama, ali su se pećine zatvarale".
Sećanje na tu nevolju sačuvali su i Indijanci u basenu Amazona. Njihova
predanja pričaju da se iznenada razlegla strašna rika i tutnjava, da je
mrak sve pritisnuo, da se na Zemlju obrušio prolom koji je sprao sve i
potopio ceo svet.
"... Voda se podigla do velike visine", glasi jedno od brazilskih predanja, "i
sva zemlja je potonula u vodu. Mrak i prolom nisu prestajali. Ljudi su
bežali ne znajući gde da se sakriju i penjali su se na najviše drveće i
planine".
Indijanci Ostrva kraljice Šarlote kazuju u svojim mitovima da Zemlja do
katastrofe nije bila takva kakva je danas i da do tada uopšte nije bilo
planina.
Kodeks Čimalpopoka govori o "crvenim planinama koje su se dimile,
očigledno rastopljene ili pokrivene užarenom lavom".
Slična sećanja na katastrofu, koju su, osim potopa, pratili uragani,
zemljotresi i vulkanska aktivnost, sačuvali su i afrički narodi.
Radi se, očigledno, o nekakvoj katastrofi koja se dogodila blizu tih
regiona, negde između Amerike i Afrike.
Na primer, u predanju Indijanaca Aljaske (pleme Tlingit) govori se
isključivo o potopu. Malobrojni ljudi koji su se spasli plovili su u kanuima
do vrhova planina kako bi pobegli od pobesnelih voda. Medvedi i vukovi,
zahvaćeni strujom, bez ikakvog straha doplivali su do čamaca i ljudi su
morali da ih gone veslima i kopljima.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Biblijske price  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:22
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
O Potopu iz zapisa drevnih knjiga
II


U epovima Južne Amerike postoji ista slika: govori se prvenstveno o
potopu od kojeg su se ljudi spasli popevši se na vrhove planina.
Ako se od pretpostavljenog centra katastrofe uputimo na istok kroz
Sredozemno more, u Persiju i dalje do Kine, videćemo da se karakter
predanja postepeno menja. Grčki epos saopštava da je tlo drhtalo u
vreme potopa:
"Jedni su bežali u brda, drugi su sedali u čamce i veslali tamo gde su
nedavno orali, treći su skidali ribe sa vrhova brestova..". Kako se vidi, do
tog dela sveta dospeli su samo - pomeranje tla i talasi poplave koja nije
potopila brežuljke i nije prekrila vrhove visokog drveća.
U svetoj knjizi drevnih Iranaca Zend Avesta govori se da je u vreme
potopa "voda na celoj Zemlji dopirala do visine čovečijeg rasta.
Na jugoistoku Azije, u Kini, more je prvo prekrilo kopno, zatim se povuklo
od obale daleko, na jugoistok.
U sumerskom epu bog Ea upozorio je ljude da dolazi katastrofa:
"Sine Ubar-Tutu, ostavi kuću, sagradi brod, ostavi izobilje, pobrini se o
životu, prezri bogatstvo, spasavaj svoju dušu! Na svoj brod utovari sve
živo, Taj brod, koji ti sagradiš, oblikom da bude četvorougao. Jednake da
mu budu širina i dužina".
Približno iste reči obraćanja ljudima navedene su i u actečkom kodeksu:
"Ne pravi više vina od agave, već počni da dubiš stablo velikog kiparisa i
uđi u njega kada u mesecu tozontlu vode dostignu nebesa".
Izaslanik koji je, prema Bibliji, predložio Noju da sagradi kovčeg takođe
nastupa u liku boga. Indijski sveti tekstovi sličnu ulogu pripisuju bogu
Višni.
Mnogobrojna predanja o izaslanicima koji upozoravaju na nesreću
sačuvala su se i na ostrvima Tihog okeana. Predanja kažu da su se spasli
oni koji su na vreme napravili splav.
Druga zajednička crta: u nizu upozorenih i spasenih od pogibije stalno
figuriraju dve osobe - muškarac i žena, a ponekad je sa njima i dete.
U biblijskim tekstovima to su Noje i njegova žena, u grčkim legendama
Deukalion i Pira, u Velsu Diejven i Diejvič u Irskom epu Bit i Biren, a muž i
žena su praroditelji Baska.
Ista je slika i na drugoj strani Atlantika. Kod Acteka, kod brazilskih
Indijanaca, kod severnoameričkih Indijanaca - svuda se ponavlja jedna
ista tema: dve osobe, muškarac i žena spasli su se od potopa.
Sledeća zajednička crta: spasavajući se od nadolazeće nesreće - upozoreni
vode sa sobom razne životinje. Tako postupaju biblijski Noje i
drevnomeksikanski Nata, kanadski Indijanac Etsi i Indijac Manu, Trou na
Borneu i heroj sumerskog epa o potopu Ksisutros.
Kada vode potopa počnu da se povlače, spaseni se iskrcavaju na one
planinske vrhove koji su se prvi pojavili iz vode.
"... Brod se zaustavio na planini Nacir. Planina Nacir je zaustavila brod, ne
da mu da se ljulja..".. Kod Noja tu funkciju ima planina Ararat, kod heroja
grčkog potopa Deukaliona - planina Ofis (ili Parnas), kod predaka žitelja
Tahitija vrh planine Pihotiho, itd.
Ovim navodima nije iscrpljena lista neobjašnjivih analogija.
Biblijski Noje je, s vremena na vreme, iz svog kovčega puštao ptice da bi
saznao da li se potop završio. Uradio je to tri puta. Kada se golub vratio sa
maslinovim listom u kljunu, to je bio znak da su vode počele da se
povlače.
I heroj znatno starije sumerske legende o potopu, koji se takođe spasao u
kovčegu, puštao je ptice da bi saznao da li se negde pojavila zemlja.
Ispostavilo se da su na potpuno isti način postupali i junaci američkih
predanja o potopu, oni o kojima pričaju Indijanci Karipskih ostrva,
Centralne i Severne Amerike. Kada su vode počele da se povlače ptica je
spasenima u kljunu donela zelenu grančicu.
Čitajući Bibliju više od dve hiljade godina ljudi su u njoj nailazili na
pominjanje duge koja se pojavila na nebu i označila kraj potopa. Kada su
iskopavanjima otkrivene glinene tablice sa tekstom drevnog sumerskog
epa o Gilgamešu, postalo je jasno da je to sećanje na dugu uzeto iz njega.
Ali, zašto to isto saopštenje nalazimo u svetim knjigama i predanjima
Amerike i u polinezijskim mitovima? Slično hrišćanskom predanju i
predanju drevnog Sumera, kraj potopa u mitovima Amerike i Tihog
okeana takođe je obeležen dugom koja se pojavljuje na nebu.
Ne manje začuđuju i druge neobjašnjive analogije.
Kod Asteka koji su živeli u Meksiku sačuvan je sledeći zapis. Bog
Titlakahuan je upozorio čoveka po imenu Nata na očekivanu katastrofu,
slično hrišćanskom bogu, posavetovao ga je da napravi kovčeg.
Drugi bogovi su bili uvereni da su svi ljudi izginuli. Kada su se vode
smirile, Nata i njegova žena su dobili vatru i počeli su da peku ribu. Miris
vatre se popeo do neba i bogovima je bilo jasno da se neko od ljudi
spasao.
Kao što je poznato, biblijski tekstovi potiču od mnogo starijih, vavilonskih
izvora. Podudarnost među njima je iznenađujuća. Posle potopa, privučeni
mirisom žrtve, "bogovi su se okupili kao muve". Po tom mirisu oni su
saznali da se spasao neki čovek sa svojom ženom, pa su se, kao i
meksikanski bogovi, strašno razgnevili i odlučili da ih unište. U
vavilonskom epu jedan bog je zaštitio ljude od drugih, razgnevljenih
bogova, kao što je u meksikanskim predanjima bog Ea upozorio ljude na
katastrofu i bio zaštitnik od gneva ostalih bogova.
Govoreći o uzrocima katastrofe koja je pogodila Zemlju, drevnoindijske
svete knjige kažu da ju je izazvao "bog Hajagriva koji živi u bezdanu".
Sumerski mitovi pominju nekog "arhanđela bezdana".
Šta je bilo to nešto što je, došavši iz bezdana, uzdrmalo planetu i
milenijumima ostalo u sećanju čovečanstva?
Među grčkim mitovima postoji i predanje o Faetonu (grčki "vatreni").
Legenda kaže da je sin Heliosa (Sunca) Faeton izmolio oca da mu dozvoli
da jedan dan upravlja sunčanim kočijama koje idu po nebu. Ali sin nije
umeo da usmeri kočije na uobičajeni put, pa su se one suviše približile
Zemlji i opržile je svojom vatrom. Tada je Zevs pogodio junošu munjom i
Faeton je pao na Zemlju.



Drevni mitološki sistemi naveliko su koristili razne oblike alegorija i
simbola u kojima se nazire izvorna realnost. Imajući to na umu, pojedini
istraživači pretpostavljaju da je legenda o Faetonu odraz nekog realnog
događaja, možda pada ogromnog meteorita na Zemlju.
Niz i danas sačuvanih svedočanstava o katastrofi pominje da su se na
nebu pojavila nekakva tela koja su zatim pala na Zemlju ili su se udaljila
od nje. Tako Sibilinske knjige (Libri SibÚllini) govore da se na istočnom
horizontu pojavilo ognjeno telo koje je svojom svetlošću zasenilo sjaj
Sunca, a zatim je palo u okean.
Uskršnja ostrva su više hiljada kilometara udaljena od Rima u kojem su
nastale Sibilinske knjige. Pismo otkriveno na Uskršnjim ostrvima nije
potpuno dešifrovano. Učinjeni su brojni pokušaji da se taj posao uradi do
kraja. Brazilski naučnik lingvista Vaz di Melo smatra da je u tome uspeo. O
čemu, prema njegovoj verziji, govore ti tekstovi? Oni kazuju o "ogromnoj
ognjenoj lopti" koja se pojavila na nebu i zatim obrušila u okean. Kao
posledica katastrofe i zemljotresa, arhipelag koji je tamo postojao, kažu ti
rukopisi, potonuo je u vodu.
Kod drugih naroda takođe je sačuvana uspomena na nekakva tela koja su
se srušila s neba i izazvala razaranja i pogibije. O kakvom to nebeskom
Velikom Zmaju, koji se pojavio na nebu i tresnuo o Zemlju, piše peta
knjiga kodeksa Maja "Čilam Balam"?
"Padala je ognjena kiša" - glasi kodeks - "zemlju je prekrio pepeo, a
drveće se savijalo do zemlje. Pucalo je kamenje, lomila su se stabla. S
neba se srušio Velik Zmaj... Nebo je zajedno sa Velikim Zmajem palo na
Zemlju i istopilo je".
Deset sunaca izašlo je na nebu, glasi kinesko predanje, i veliki oganj
spalio je Zemlju. Zatim je devet sunaca palo.
I jedno od indijskih predanja tvrdi da je posle potopa na nebu izašlo
sedam sunaca, a zatim je jedno sunce proždrlo ostalih šest. Prema
indijskoj tradiciji, svaka epoha (juga) završava se kosmičkom
katastrofom: "Na kraju juge, odbivši se od Sunca, velika zvezda pada s
neba".
Maje iz Centralne Amerike verovale da se „četiristo sinova“ koji su
preživeli Potop (u njihovom slučaju pretvorivši se u ribe) latilo pečenja
pulkea; tako su se opili da su se uzdigli na nebo i postali sazvežđe Vlašići.
Što je još čudnije, Vlašići se opet pojavljuju u vanbiblijskoj hebrejskoj
tradiciji: jedan srednjovekovni rabinski tekst kaže da je Potop nastao kada
je Bog skinuo dve zvezde iz sazvežđa Vlašića, načinivši rupe kroz koje su
pokuljale vode nebeskog svoda.
Zanimljivo je da neki mitovi koji su se sačuvali do naših dana, navode
Mesec kao uzrok kosmičke katastrofe. Takve indikacije se mogu naći
naročito u finskom epu "Kalevala" i u južnoafričkim predanjima.
Magloviti odjeci tog vremena kada na noćnom nebu Zemlje možda nije
bilo Meseca, postoje u predanjima raznih naroda. Možda i nije slučajno što
Maje u svojim hronikama koje beleže tradiciju pre potopa uopšte ne
pominju Mesec. Njihovo noćno nebo nije osvetljavao Mesec, već Venera.
Mitovi Bušmana u Južnoj Africi takođe tvrde da pre potopa Mesec nije bio
na nebu.
Na jugu Grčke, na Peloponezu, nekada je postojala legendarna zemlja
Arkadija, čiji žitelji nisu znali ni za brigu niti za tugu. Prema predanjima
Arkadijaca, takva je bila njihova domovina pre potopa. "Potop se zbio vrlo
davno", govorili su Arkadijci, "još onda kad Mesec, koji se pojavio posle
katastrofe, nije sijao na nebu". Kasnije su Heleni tako nazivali Arkadijce -
"domesečari".
O tome da na Zemljinom nebu nekada nije bilo Meseca pisao je u III veku
h.e (hrišćanske ere) i Apolon Rodoski, glavni nadzornik Aleksandrijske
biblioteke. On se, pri tom, pozivao na drevne rukopise i tekstove koji su
kasnije izgubljeni i nisu stigli do nas.
Grčki matematičar i astronom Anaksagor (V vek p.h.e - pre hrišćanske
ere) takođe je koristio izvore koji nisu stigli do nas. On je tvrdio da se
Mesec pojavio na nebu posle nastanka Zemlje.
Drevnim narodima, uzdrmanim katastrofom, pa čak i njihovim potomcima
mnogo hiljada godina kasnije, zemlja pod nogama nije se činila nimalo
stabilnom.
Ariji, došavši u Indiju iz svoje danas nepoznate pradomovine, molili su
boga u svojim himnama da "tvrdo drži zemlju".
Očekivanjem nove katastrofe obeležen je sav život Maja. Tim istim
uznemirujućim iščekivanjem obeležena su i mnoga mesta u biblijskim
tekstovima: "Sunce će se pomračiti, a Mesec neće davati svetlost. I
zvezda će pasti s neba, a sile nebeske će se poremetiti... O danu tom i
času niko ne zna".
Očekivanjem katastrofe prožeti su i tekstovi vavilonskih proroka. O
cikličnosti katastrofe piše i u Talmudu.


Svete knjige Indijaca "Purane"takođe su tvrdile da su slične nesreće,
praćene potapanjem celih kontinenata, ciklične i da mogu biti na vreme
predskazane. S budućnošću dolazi dan kada će ustalasane vode novog
potopa progutati kopno, govori Mahabharata.
"Vi pamtite samo jedan potop", govorili su egipatski žreci filozofu Solonu u
VI veku PHE, "a bilo ih je mnogo do tada. S vremena na vreme našu
civilizaciju, kao i druge narode, uništava voda koja se obrušava s neba...
Čovečanstvo su u prošlosti pogađale mnogobrojne katastrofe, a pogađaće
ga i ubuduće".
Pominjući takve katastrofe Platon je pisao da je posle njih "ostajao samo
neznatan deo ljudskog roda".
Pojedini drevni autori navode čak i periodičnost tih katastrofa. Tako je
rimski istoričar Cenzorinus pisao u III veku PHE da Zemlja, prema Orfeju,
prolazi kroz kataklizmu svakih 10.800 ili 13.384 godine, odnosno svakih
120.000 godina, ili svakih 136.000, prema Kasandri.
U XVII veku u Kini je boravio jezuitski misionar Martinijus. Proveo je tamo
nekoliko godina, naučio jezik i vrativši se, napisao je obimnu knjigu
"Istorija Kine".
Evo kako je on, na osnovu drevnih kineskih letopisa, opisao šta se
dogodilo u vreme potopa:
"... Podupirač neba se srušio. Zemlja se potresla do samih temelja. Nebo
je počelo da pada ka severu. Sunce, Mesec i zvezde promenili su svoje
putanje. Ceo sistem Vasione zapao je u nered. Sunce je potamnelo i
planete su promenile svoje putanje..".
O toj istoj temi, o izmenjenom liku neba, pisao je i "jedan od najmudrijih
Rimljana", poznavalac drevnosti, istoričar Terencij Varon, koji je koristio
neke stare rukopise:
"Zvezda Venera je izmenila boju, razmere, oblik, izgled i pravac, što nije
bilo nikad dotad, niti od tada".
U Judeji je postojala slična verzija. Tamo se smatralo da je potop nastao
"zato što je bog promenio mesta dveju zvezda u sazvežđu".
"Sunce se pomračilo i ne svetli" (egipatski papirus).
U Talmudu takođe čitamo da se posle katastrofe Sunce sakrilo (čovek je
izgubio svoju blagoslovenu prapostojbinu, izgnan je iz raja).
Žitelji ostrva u Tihom okeanu, na raznim dijalektima, označavaju taj
period kao "najdublju tamu", "neprozirni mrak" i "milijardu noći".
"Ne izlazi više sunce, zlatni ne svetli mesec, zahvatio je mraz useve"
(Kalevala).
Mitovi drevnog Meksika i Venecuele pričaju da je ubrzo posle katastrofe
nastala strašna hladnoća i da se more pokrilo ledom. Plemena koja žive u
tropskim šumama Amazona sačuvala su do naših dana uspomenu na
užasnu i dugu zimu koja je usledila posle potopa, kada su se ljudi
smrzavali i umirali od hladnoće.
Knjiga Zend-Avesta takođe pripoveda o caru tame koji je na blagoslovenu
postojbinu drevnih Arija poslao hladnoću i mrazeve. Zend-Avesta priča da
su Ariji bili upozoreni na dolazak hladnoće: "Na zemlju će pasti pogubne
zime, one će doneti ljute mrazeve... one će doneti sneg 14 palaca dubok".
Jedan od vavilonskih tekstova, ispisanih klinastim pismom, godinu kada se
dogodio potop naziva godinom zmaja koji riče.
Bez obzira što istoričari imaju na raspolaganju znatan broj drevnih
tekstova i rukopisa, ipak premalo znamo o najdrevnijoj istoriji
čovečanstva. Jedan od razloga je taj što je drevne tekstove teško
pročitati.
O tome govori sledeći primer. Pri dešifrovanju kritskog pisma kao ključ je
služila samo jedna reč čije je značenje bilo poznato. Ta reč se sastojala od
18 slova, ali naučnici nisu znali kako je zvučao svaki od tih znakova, a baš
je to trebalo razjasniti da bi se saznalo kojoj grupi je pripadao jezik na
kojem su razgovarali stvaraoci čudne kritsko-mikenske kulture. Ako bi
svaki od 18 znakova zamenjivali različitim zvukom, naučnici bi morali da
naprave 200.000 milijardi različitih zvučnih varijanti te reči, a samo jedna
od njih mogla je biti ona prava.
Iz dela drevnih autora (Abu Balki, Manefon, Flavije, Strabon i drugi) jasno
proizlazi da je neki deo znanja spasen. Kako? Očigledno je da su manje,
zatvorene grupe ljudi postale čuvari znanja usred opšteg divljaštva i
varvarstva. Na Britanskim ostrvima to su bili druidi, u Indiji - bramini, u
Egiptu oni koje uslovno nazivamo žrecima.
Razni narodi čuvaju uspomene na neke prosvetitelje koji su se pojavili
neznano otkud i doneli im znanja.
U drevnim zapisima postoje i svedocanstva o o "poreklu" tih prosvetitelja;
Došavši s mora u Južnu Ameriku, prvi Inka, legendarni Manko Kapak
naučio je okolna plemena zemljoradnji i zanatima.
Bog Bočika došao je sa istoka kao bradati starac i doneo je ljudima
kalendar.
Icamna je u Jukatan (u Južnoj Americi nazvan je Same) takođe došao "iz
okeana sa istoka" i naučio je stanovništvo da se bavi poljoprivredom i
stočarstvom, da seče drva i da pravi mostove. On je, prema predanjima,
doneo i pismenost.
Među svim tim likovima prosvetitelja izdvaja se heroj meksikanskog epa
Kecalkoati koji je došao sa istoka i doneo znanje o metalurgiji i
poljoprivredi...
Svedočanstva o sličnim prosvetiteljima nalazimo i kod naroda južne i
istočne Azije. Vavilonski istoričar Beros fantastičnim crtama opisuje neko
biće po imenu Oanes i kaže da se ono periodično pokazivalo ljudima i
prenosilo im mnoge korisne informacije. Po rečima Berosa, Oanes je
naučio ljude da "shvate pismo i naučio ih je raznim umetnostima. On ih je
naučio da podižu gradove i da grade hramove, da sastavljaju zakone i
objasnio im je zakone geometrijskih znanja".
Nekoliko zanimljivih detalja. Oanes je došao odnekud iza mora, on nije
mogao da jede hranu kojom su se hranili žitelji Vavilona. Dan je provodio
na obali, a noću se vraćao u morske dubine, jer je bio pola čovek, a pola
riba i mogao je da diše pod vodom.
Slična predanja o došljacima-prosvetiteljima postojala su i u Evropi.
Jednom se, kaže predanje, u dolini Nila pojavio neko visok i pocrneo od
sunca. One koji su tamo živeli on je naučio poljoprivredi, navodnjavanju,
građevinarstvu, kalendaru, muzici i lečenju. Njegovo ime je bilo Oziris.
Prema predanju, tamo gde se on prvi put pojavio sa svojom ženom Izidom
podignut je grad Fivi.
Ranohrišćanski apokrif "Knjiga Enohova" takođe sadrži podatke o bićima
koja su ljudima donela znanja. Autor tih zapisa naziva ih anđelima.
"Azazel je ljude naučio da prave mačeve, i noževe, i štitove, i oklope i
naučio ih je da vide iza sebe, i Barakel ih je naučio da posmatraju zvezde,
i Kokabel znamenju, i Tempel posmatranju zvezda i Asradel ih je naučio
kretanju Meseca".
Takve prosvetitelje, "sinove neba", pominju i drevnokineski tekstovi -
daoski kanon Daoczin i Zapisi o pokolenjima vladara i careva. Jedna žena
među njima se bavila proučavanjem Sunca "zasnovanim na dugim
senkama", druga se bavila proučavanjem "Meseca na zalasku i izlasku
njegovih četvrti i polovina", treći je posmatrao kretanje zvezda, a jedan je
sve to svodio u jedno, sastavljajući kalendar.
Među žiteljima Uskršnjih ostrva postoji legenda o velikom boguprosvetitelju
Make-Make, koji je bio kralj ostrva Motu-Mario-Hiva
potonulog na dno okeana.
Prema predanju i bogovi Samoe stigli su do ovog ostrvlja došavši iz nekih
dalekih mesta. Vrlo značajan detalj učvršćuje tu tvrdnju. Putujući bogoviprosvetitelji
su videli nebeski svod sa drugačije raspoređenim zvezdama
nego što se one vide iznad Samoe. Druga sazvežđa se vide samo ako se
pređe iz jedne na drugu Zemljinu poluloptu.
Ne bi trebalo da nas čudi ako su neki zaista stvarni ljudi proizvedeni u
rang bogova. Istoriji su poznate činjenice sličnog obožavanja herojaprosvetitelja.
Na primer, moreplovac Kadm je u Grčku doneo pismenost i
zbog toga je zvanično proizveden u rang poluboga.
Frensis Bekon je pisao da su Egipćani izumitelje stvari nazivali bogovima i
svecima.



Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Biblijske price  |  Poslato: 24 Okt 2012, 16:15
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
PROROK DANILO



Bio je rodom iz carskoga plemena Judina, ziveo je i proricao na 500. god. pre Hrista.Kada je vavilonski car Navukodonos razorio i opljackao Jerusalim, tada je i Danilo, kao decak bio odveden u ropstvo zajedno sa carem Joakimom i mnogim drugim Izrailjcima.Sav predan Bogu, od rane mladosti je dobio dar velike vidovitosti.


Njegova slava postade velika medju Jevrejima u Vavilonu kada je on otkrio dva pohotljiva starca , sudije Judejske, i spasao celomudrenu Suzanu od nepravedne smrti.A slava medju Vaviloncima je pocela od onoga dana kada je pogodio i protumacio san caru Novokodonosoru.Za to ga je car proglasio knezom na svom dvoru.


Car je usnio lik sa glavom od cistog zlata, prsa i misice od srebra, trbuh i bedra od bakra, kolena od gvozdja, a stopala od gvozdja i zemlje.[Dan. II].
Zlatna glava na metalnom liku u snu cara, znacila je vavilonsko carstvo, srebrni misici i prsa, znacili su midjansko-persijsko carstvo.bakreni trbuh i bedra-grcko carstvo za vreme cara Aleksandra Velikog.Gvozdena kolena su znacilu jacinu rimske carevine koja je srusila sva ostala carstva, a zatim se i sama raspala na deset drzava [" deset prstiju na nogama lika"].



Pred Bogom je buducnost isto tako otvorena knjiga, kao i sadasnjost, rec je izgovorena, dogadjaji buducnosti opisani, svitci pergamenta ispunjeni su recju proroka.

Vreme juri, vekovi dolaze i prolaze, ali kada dodje cas, prorocanstva se ispunjavaju.U to nas uverava istorija.

Nesumnjiva sudbina stize ne samo pojedine ljude, vec citave gradove i drzave.

Prorocke reci iz Sv. Pisma se i danas ispunjavaju ! Kao sto znamo u Sv. Pismu stoji zapisano:- " A ti Danilo, zatvori ove reci i zapecati ovu knjigu do poslednjeg vremena; mnogi ce pretrazivati, znanje ce se umnoziti..." [ Dan. XII, 4 ]

To su reci Bozijeg Andjela, koji su upucene proroku Danilu.

Danas nakon 2400 godina, knjiga proroka Danila je otpecacena!

Sada je zaista doslo vreme u kome se znanje sve vise siri i izliva svoj blagoslov na sve strane.

Danas se znanje umnozilo, danasnja stampa cini cuda.Sad je Sv. Pismo prevedeno na sve svetske jezike i smatra se da 95 % zemaljskih stanovnika mogu da budu upoznati o Jevandjelju...

Njuton je duboko pronikao u prirodne zakone, ali je svoje srce sacuvao u detinjoj veri.I slusajuci reci Sv. Pisma on je dosao do vidovitosti, jer je tacno predvideo kraj svog zivota.On je rekao da je obracanje paznje na prorocanstva - osnovna crta prave zajednice.Rekao je : " Blago onome koji cita i onima koji slusaju reci prorocanstva i drze sta je napisano u njemu ".

Kada se priblizi opste objavljivanje Jevandjelja, tek se tada mogu razumeti reci proroka Danila.Tek tada se njegove reci mogu primeniti na nas i nase potomstvo.

"Bezboznici ce raditi bezbozno, niti ce koji bezboznik razumjeti , ali ce razumni razumjeti.

Ako budu pametni njima ce se Istina otkriti!

Jer je Bog carstvo tako udesio da ga u poslednje dane bezboznici nece razumeti, ali da ce Ga pametni razumeti.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Biblijske price  |  Poslato: 24 Okt 2012, 16:15
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
PROROK JEREMIJA



Je rodjen u selu Anatotu, blizu Jerusalima, na 600.god. pre Hrista.Poceo je proricati jos kao mladic za vreme cara Josije.Prorekao je pokajanje caru, velikanima, svestenicima i u to vreme jedva spasao zivot od ogorcenih vladara.

Postoji predanje da je sam car Aleksandar Veliki posetio grob proroka Jeremije.Po naredbi cara Aleksandra, telo mu je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.Smatran je cudotvornim i posle njegove smrti.Prah sa njegovog groba uzimali su kao lek protiv ujeda zmije.

I nas narod 1. maja poziva sv. Jeremiju u pomoc protiv ujeda zmija.

Caru Joakimu je prorekao da ce njegv grob biti nepoznat, izbacice ga mrtvog iz Jerusalima, [ i njegovo tijelo ce biti baceno na pripeku obdan i na mraz obnoc" Jer.XXXVI, 30].Zbog ovog prorocanstva bio je bacen u tamnicu, ali Promisao Bozija spas Jeremiju iz tamnice, a na Joakimu se ispuni rec prorocka.

Caru Jehoniji je prorekao da ce biti odveden u Vavilon sa celom porodicom i da ce tamo umreti, sto se uskoro i dogodilo.

Za vreme cara Sedekije stavio je jaram na svoj vrat i hodao kroz Jerusalim proricuci mu pad i ropstvo u jarmu Vavilonjana, a caru je rekao:" oticices u Vavilon!" [ XXXIV, 3 ] a za Jerusalim da ce biti ' popaljen ognjem " [ LII, 13 ].,I odista , vavilosnki car Navukodonosar ga uhvati, " iskopa mu oci, okova ga u verigei metne u tamnicu gde osta do smrti svoje"...Tada opustje gora Sionska i lisice idjahu po njoj.

Jeremija je pisao roblju jevrejskom u Vavilon, da se ne nada povratku u Jerusalim, jer ce ostati u Vavilonu sedamdeset godina, sto se i dogodi.

U dolini Tofet, pod Jerusalimom, gde su Jevreji prinosili idolima [ " bogu Valu"] decu na zrtvu, Jeremija je kupio krcag zemljan od loncara i razbio ga pred narodom proricuci uskoro prospast carstva judejskoga. [gl XIX]. I zaista, uskoro Vavilonci osvojise Jerusalim, odvedu cara u ropstvo, grad opljackaju i razore, a ogroman broj Jevreja poseku u dolini Tofet [ "Krvna dolina"] i to na mestu gde su deca klana na zrtvu idolima, i gde je prorok razbio onaj krcag.

Misircima je prorekao propast njihovih idola i dolazak u Misir Deve sa Mladencem.


Reci velikih proroka u Izrailju su se doslovce ispunile, i ma koliko to bilo neverovatno, mudar covek mora verovati, da ce se ostale, jos neispunjene reci obistiniti.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Biblijske price  |  Poslato: 24 Okt 2012, 16:16
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Prorok ISAIJA - zvani 'starozavetni jevandjelist'



ISAIJA je najveci prorok izrailjskog naroda.Ziveo je i proricao na 700. god. pre Hrista, ali je njegov dolazak sagledao kao da ga je video...Rodjen je u Jerusalimu od carskog roda, a po velikoj blagodeti Bozijoj, koja je bila u njemu, on je bio udostojen da vidi Gospoda Savaota na prestolu nebeskom, okruzenog sestokrilnim serafimima, koji nesprestano pevaju : "Svet..svet..svet Gospod Savaot.."

U nasim starim apokrifnim spisima iz XII i XIV postoji i proricanje proroka Isaije i poslednjim danima.Jedan takav rukopis cuva se danas u moskovskom , Rumjancevskom muzeju.

U ovom apokrifnom spisu se govori o Carigradu, kao o "Novom Jerusalimu", u kome ce se pojaviti dva poslednja cara.Govori se kako ce zmija poci na Ovce Polje i pobedice sve narode...ona ce ciniti strasna nedela: unistice sve narode, koji ce kao poljska trava poleci, a od krvi ubijenih napunice se cak i izvori.

Tada ce se pojaviti dva cara: jedan sa Istoka, drugi sa zapada.Istocni car vladace narodom macem , a zapadni - jaroscu.Zmija ce krenuti s Ovceg Polja i povesce sa sobom sve narode i reci ce im: "Hodite da vidite slavu moju!" I doci ce jedno dete s kraja zemlje da vidi tu premudrost Solomonovu .Ono ce doci u "Novi Jerusalim" -Carigrad.

Tada ce iz crkve Sv.Sofije izaci dva coveka, od koji ce jednome biti ime Andjeo Mihail.On ce sa svojim drugom klati ljudi, kao sto kosac sece seno.Tada ce nastati kuknjava i lelek, kakva nije bila od postanja.Blago onome ko prezivi sve to.

Pisano je da ce zmija pasti na Jedrene...Tesko tebi Jerusalime, tesko tebi! Jer se mnoga bezakonja u tebi namnozise i mnoga ce se krvi oko zidina tvojih proliti.Ispunice se reci da ce doci tice nebeske i zveri zemaljske da se najedu mesa covecijeg.

Tada ce reci Mihail ostalim narodima: "Znajte da sam ja car svima zemljama i svima narodima".Narodi ce se tek posle ovih reci umiriti i poci na svoja mesta i zivece na miru.Oni ce se namnoziti kao vinova loza i ploditi kao zito zemaljsko.

Zatim ce se pojaviti i "starica", koja ce se o zezal opirati i posmatrati kosti covecije....Ona ce tuzno zaplakati i reci:" O ljubljena deco, moja, sto pogiboste jedni od drugih, a mogli ste ziveti, jer se umanji rod ljudski.."


"Novi Jerusalim" odnosno Carigrad prozivece na miru sest godina, a zatim ce se roditi djavo, koji ce biti vaspitan u manastiru.

..A kad andjeo Mihail bude na zalasku svog zemaljskog zivota , on ce se krenuti krstu Gospodnjem, da mu se pokloni.On ce i krunu svoju skinuti sa glave i staviti na krst i predace duh svoj Gospodu Bogu..


Posle njegove smrti sesce na carski presto Bogoprotivnik , tj. djavo.On ce muciti ljude na sve moguce nacine.Zatrazice da mu se predaju svete knjige, koje ce zatim predati ruglu.Narod ce zakukati iz sveg glasa.


Verom ce se Bogu obratiti i On ce uslisati glas njihov.On ce im poslati Sina svoga sa andjelima svojim.Oni ce djavola vezati cvorovima i bacice ga u pakao ognjeni...tamo ce biti plac i skrgut zuba...


U vreme cara Manasije, kada je grmeo protiv neznabozackih obicaja cara i njegovih doglavnika uporedjujuci tadasnji narastaj sa Sodomom i Gomorom, dize se protiv njega gnev glavara i naroda, i on bi uhvacen, izveden van Jerusalima i prestrugan testerom.

Proricao je pojedinim ljudima, ali i narodima.Jednom je sasvim nag isao ulicama Jerusalima proricuci mu skori pad pod Asirce i opominjuci cara i naredne staresine da se ne veruju u pomoc Misiraca i Etiopljana, jer ce i oni uskoro pasti pod Asirce, nego da veruju u pomoc Boga Svevisnjega.I ovo prorocanstvo kao i mnoga druga potpuno su se ispunila.

Najvaznija su mu prorocanstva o vaplocenju Boga o zacecu Presvete Deve, o S.Jovanu Preteci i mnogim dogadjajima iz zivota Isusa Hrista.

O Sv. Devi Mariji je rekao: " Eto djevojka ce zatrudnjeti i rodice sina, i nadjenuce mu ime Emanuilo"[Is. VII, 14].

O Sv. Jovanu Preteci je rekao :"Glas je nekoga koji vice: pirpravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustosi stazu Bogu nasemu" [ xl,3].

U svojoj velicanstvenoj viziji predvideo je dan " kada ce narodi raskovati maceve svoje u plugove, a koplja svoja u srpove; dan kada nece dizati mac narod na narod, niti se vise uciti boju..."


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Biblijske price  |  Poslato: 01 Feb 2013, 11:31
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Adam i Eva

Adam i Eva su bili prvi muškarac i žena koje je prema Tori, Bibliji i Kuranu stvorio Bog.
Priča je ispričana u knjizi Postanja Starog zaveta, poglavlja 1, 2 i 3, uz neke dodatne delove u poglavljima 4 i 5. Bog je stvorio Adama iz praha zemaljskog i udahnuo mu život. Docnije je stvorio Evu od Adamovog rebra. Zmija iskušava Evu da pojede zabranjeno voće sa Drveta poznanja dobra i zla i ona Adamu daje voće. Bog ih proteruje iz Edenskog vrta i proklinje ih. Imali su sinove Kaina, Avelja, Seta i druge, koji su zatim naselili svet.
Pored Knjige Postanja, Adam i Eva se pojavljuju u knjigama kao što su Kuran, Život Adama i Eve, Talmud i gnostički tekstovi. Jevrejska tradicija ponekad govori o drugim Adamovim ženama. Pavle iz Tarsa predstavlja Isusa Hrista kao „novog Adama“ koji donosi život umesto smrti. U hrišćanskoj tradiciji zmija oličava Satanu, a Pad ustanovljava praroditeljski greh. Muslimani slave Adama (Adema) kao prvog proroka.

Priča

Bog stvori Adama od praha zemaljskog i udahnu u njega život, načinivši ga živim bićem (nefeš). Bog prvo stvori životinje i Adam im dade imena. Bog Adamu načini ženu od njegovog rebra. Bog zabrani Adamu i Evi da jedu plod sa Drveta poznanja dobra i zla, upozorivši ih da će umreti ako to učine. Zmija nagovori Evu da pojede zabranjeni plod i ona i Adamu dade plod. Oni postadoše svesni svoje nagosti i kada Bog vide odeću koju su napravili za sebe, on shvati da su prekršili zapovest. Bog ih protera iz Edemskog vrta i prokle ih. Čovek je proklet da radi, a žena da se pokorava mužu i da rađa decu u mukama. Bog takođe prokle zmiju da gmiže i jede prah i ustanovi neprijateljstovo između ljudi i zmija. Bog postavi jednog anđela da čuva ulaz u vrt.


Slika


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Biblijske price  |  Poslato: 01 Feb 2013, 11:33
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Nojeva barka
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije


Nojeva arka Edvarda Hiksa (1780-1849)


Lokalitet na planini Ararat za koji neki kreacionisti veruju da su ostaci Nojeve barke
Prema Bibliji, Nojeva arka je sagrađena na Božju zapovest da bi Noje spasao sebe i svoju porodicu kao i životinje od Potopa. Ta je pripovest sadržana u hebrejskoj i hrišćanskoj starozavetnoj knjizi Postanja, poglavlja 6-9.
Prema dokumentarnoj hipotezu priča o arki u knjizi postanja bi mogla predstavljati nekoliko originalnih kvazi-nezavisnih izvora, odnosno mogla je nastati kroz proces sažimanja kroz mnoge vekove. To bi moglo objasniti izvesnu zbrku i ponavljanja u tekstu. Mnogi ortodoksni Jevreji, hrišćani i muslimani odbacuju ovu hipotezu, smatrajući da je priča o arci istinita, da ima jednog autora, a da se sve navodni nedostaci mogu racionalno objasniti.
Priča o arci iz knjige postanja ima paralele sa sumerskim mitom o Ziusudri, koji govori kako je Ziusudru Bog upozorio da sagradi plovilo u kojem će izbeći poplavi koju je On poslao. Manje precizne paralele se mogu naći u mnogim drugim kulturama širom sveta. U stvari, priča o Potopu je jedna od najčešćih tema mitologije širom sveta, što i skeptici i vernici koriste kao dokaz u prilog svog stajališta.
Priča o arci je bila predmet opsežnog objašnjavanja u različitim abrahamskim tradicijama, pri čemu su se teoretska rešenja i praktična rešenja (npr. kako se Noje rešavao životinjskog otpada) mešala s alegorijskim tumačenjima (npr. arka kao prethodnica crkve, nudi spas čovečanstvu).
Od početka 18. veka, razvoj geologije i biogeografije kao nauka je omogućio da pojedini prirodnjaci pokušaju opravdati doslovno tumačenje priče o Arci. Usprkos toga, Biblijski literalisti nastavljaju istraživati regiju oko Ararata u severoistočnoj Turskoj gde Biblija kaže da je počivala Nojeva arka.

Slika

Bukvalno tumačenje

Hrišćani i muslimani koji koji doslovno veruju u postojanje barke i potopa traže fizičke ostatke barke, čime bi se potvrdila njihova mišljenjenja o raznim temama, kao što su geologija i evolucija. Potrage za Nojevom barkom i danas se odvijaju na i oko planine Ararat u Turskoj.
Datiranje
Ašerova hronologija, proračun koji datira postanje i druge biblijske događaje koje je 1650. godine objavio irski nadbiskup Džejms Ašer, smešta potop u 2348. godinu p. n. e. Mazoretski tekst pokazuje da je vreme potop 1656 godina nakon stvaranja.[1] Ašer je izračunao da se stvaranje navodno desilo 4004. p. n. e.; koristeći Bibliju kralja Džejmsa, ovaj datum stvaranja daje 2348. p. n. e. kao godinu potopa. Iako je Ašerova hronologija ostala vrlo uticajna među kreacionistima, drugi teolozi su dvali drugačije godine za godinu stvarnja, npr Josif Skaliger je tvrdio da se stvaranje desilo 3950. p. n. e., dok je Dionizije Petavije izračunao da je tačna godina 3982. p. n. e.[2][3]. Svi ovi datumi bi stavili potop sredinu 3. milenijuma p. n. e. u vreme egipatskog Starog carstva i izgradnje egipatskih piramida.
Količina vode
Kreacionisti su predložili razne mehanizme kojim bi po njima mit o potopu mogao biti tačan. Jedan od njih je da se na zemlju obrušio džinovski oblak vodene pare. Prema Knjizi postanja, potop je nastao od kiše koja je neprestano padala 40 dana i noći, dovoljno da prekrije planinu Ararata čiji je najviši vrh visok 5137 m. Površina Zemlje iznosi oko 510 miliona kvadratnih kilometara, dok je najviši vrh Ararata visok 5 km, pa bi količina vode koja bi trebalo da padne na Zemlju i da kasnije nestane iznosi oko 2,5 milijardi kubnih kilometara. Najviša zabeležena količina padavina izmerena je u Čerapundžiju i iznosila je 22,897 m u periodu od avgusta 1860. do jula 1861.[4]
Veličina barke
Barka je opisana kao duga trista lakata, široka pedeset lakata i visoka trideset lakata (oko 170×28*17 metara), što odgovara veličini omanjeg bojnog broda ili nosača aviona. Drveni brod te veličine ne bi mogao da izdrži 40-dnevnu oluju. Pošto Biblija ne pominje jedra ili vesla, pa kreacionisti obično pretpostavljaju da ih barka nije ni imala. Modeli i opisi barke skoro uvek pokazuju simetričan brod bez jasno definisane krme i pramca. Bez sredstava za pogon i navigaciju tokom poplave, barka bi bila prepuštena na milost beskrajnoj pučini.

Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 37 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker