Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 19:40


Autoru Poruka
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:46
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Qwatsinas, poglavica Edward Moody, narod Nuxalk

Moramo zaštititi šumu za našu decu, unuke i one koji tek treba da se rode. Moramo zaštititi šumu za one koji ne mogu da govore za sebe kao što su ptice, životinje, ribe i drvece.


Zitkala-Sa

Kao mali covek koji luta zemljom cuda, ja od njihove dogme više volim izlet u vrt prirode gde se glas Velikog Duha cuje u cvrkutu ptica, žuboru mocnih vodopada i u slatkom disanju cveca. Ako je to neznaboštvo, onda sam ja, na kraju krajeva, neznabožac.


Poglavica Seattle

Kada je zemlja bolesna, životinje ce poceti da nestaju. Kada se to desi, Ratnici Duge ce doci da ih spasu.


Crveni Oblak, Makhpiya-luta (1870.)

1868, beli covek je došao i doneo neke papire. Nismo mogli da ih procitamo i oni nam nisu rekli šta je zaista bilo unutra. Mi smo mislili da je dogovor da se pomeri tvrdava i da prestanemo da ratujemo. Ali kada sam stigao u Vašington, Veliki Otac mi je objasnio da su me prevodioci prevarili. Ja sam siromašan i go, ali sam poglavica svog naroda. Mi ne želimo bogatstvo, ali želimo da podižemo svoju decu ispravno. Bogatstvo nam dobra nece doneti. Ne možemo ga poneti na onaj svet. Mi ne želimo bogatstvo. Mi želimo mir i ljubav.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:46
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Džon Drvene Noge, Cejeni

Naša zemlja nam je sve. Reci cu vam jednu od stvari koje se secamo o našoj zemlji. Secamo se da su naši pradedovi platili za nju – svojim životima.


Wovoka, Paiute

Tražite od mene da orem zemlju. Treba li da uzmem nož i da rasporim grudi svoje majke? Onda kada umrem ona me nece primiti na svoje grudi da pocinem. Tražite od mene da kopam za kamenjem! Treba li da kopam pod njenom kožom za njenim kostima? Onda kada umrem ne mogu uci u njeno telo da budem ponovo roden. Tražite da secem travu i da pravim seno i da ga prodajem i da budem bogat kao beli covek, ali kako da se usudim da secem kosu svoje majke?


Poglavica Maquinna, Nootka

Jednom sam bio u Viktoriji i video sam veoma veliku kucu. Rekli su mi da je to banka i da beli ljudi tu stavljaju svoj novac na cuvanje i da vremenom dobijaju korist. Mi indijanci nemamo takve banke; ali kada imamo mnogo novca ili cebadi, mi ih dajemo drugim poglavicama i ljudima i vremenom oni im donose korist i naša srca se osecaju dobro. Naš nacin davanja je naša banka.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:47
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Santana, Poglavica Kiowa

Ja volim ovu zemlju i bufale i necu se odvajati od nje. Hocu da dobro razumete što govorim. Zapišite to na papir. Cuo sam dosta lepih reci od gospode koju nam je slao Veliki Otac, ali oni nikad ne rade ono što govore. Ja ne želim ništa od vaših škola, crkvi i bolnica na našoj zemlji. Hocu da deca rastu kao što sam ja rastao. Cujem da nameravate da nas preselite u rezervat blizu planina. Ja necu da se selim. Ja volim da lutam prerijom. Tada se osecam slobodno i srecno, a kada se negde trajno naselimo mi bledimo i umiremo. Pre mnogo vremena ova zemlja je pripadala našim ocevima, ali kada sam ja išao na reku video sam kampove vojnika na njenim obalama. Ti vojnici su sekli drvece i ubijali moje bufale i kada sam to video, moje srce se osecalo kao da ce da izgori.

Wikipedija


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:47
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Legenda plemena Wishram:

Kojot je bio zalostan jer su ljudi umirali i odlazili u zemlju duhova. Umrla je i njegova sestra i nekoliko njegovih prijatelja. Umrla je orlova prijateljica i on je tuzio za njom. Kojot i orao krenuli su zajedno u Zemlju mrtvih. Stigli su do velike vode. Cekajuci da padne mrak, kojot pocne pevati i kroz kratko vrijeme pojave se cetiri ljudska duha i prevezu ih u Zemlju mrtvih. Usli su u logor sacinjen od tanke aure gde su duhovi umrlih, divno odeveni i oslikani bojama, plesali i pevali uz udaranje bubnjeva. Mesec koji je visio iznad njih, uspunjavalo je logor svetloscu.
Blizu Meseca stajala je zaba, gospodarica logora mrtvih. Rano ujutro duhovi napustise logor da bi posli na dnevno spavanje. Tada kojot ubije zabu i odene njezinu kozu. U sumrak duhovi se vrate i otpocne druga noc pjevanja i plesanja. Kojot, u zabinoj kozi, stajao je kraj Meseca.
Kad su pesma i ples bili na vrhuncu, kojot proguta Mesec. U tami, orao uhvati duhove ljudi i smesti ih u kojotovu kosaru a poklopac cvrsto zatvori. Tada se njih dvojica uputise u Zemlju zivih. Kojot je nosio kosaru, a orao je leteo ispred njega. Na putu zacuse glasove u kosari. Duhovi su se zalili i nekolicina ih je vikala uglas: "Otvorite poklopac i pustite nas da izadjemo!"...Kojot je bio umoran, jer je kosara bila sve teza i teza..."Pustimo ih da izadju", rece kojot. "Ne, ne - odgovori orao. Malo kasnije kojot spusti kosaru, Bila mu je preteska. "Pustimo ih da izadju", ponovi kojot. "Sada smo vec tako daleko od Zemlje duhova da se nece vratiti". Potom otvori kosaru. Ljudi poprimise oblik duha i, krecuci se poput vetra, vratise se u zemlju mrtvih.
U pocetku je orao zamerao kojotu, ali potom primeti: "Vec je jesen. Lisce pada, kao sto ljudi umiru. Pricekajmo do proleca. Kad se pupoljci otvore i cvece procveta, vraticemo se i ponovno pokusati"..."Ne", odgovori kojot, "umoran sam. Neka mrtvi ostanu zauviek na otoku mrtvih"..
Tako je kojot uveo zakon prema kojem se mrtvi nakon smrti vise ne vracaju u zivot. Da nije otvorio kosaru i pustio duhove da izidju, mrtvi bi se svakog proleca vracali u zivot, kao sto se obnavljaju trava, cvece i drvece.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:48
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Prema tolteckom predanju, gospodar kise i vode je Tlaloc. On ima izbuljene oci i zubata usta (poput lutke koja prikazuje kisu kod plemena Hopi). Briga oko sticanja naklonosti bogova kise jednako je stara kao i ratarstvo, i širom Srednje Amerike na kamenim natpisima i u drugim, veoma strim tekstovima,pojavljuju se likovi koji predstavljaju Tlaloca. Tlalocova velika snaga iskazala se u spustanju voda odozgo, kao i u pripovesti o poplavi koja je zavrsila prvo doba sveta. Presavijeni manuskript Laud prikazuje ga kao toliko mocnoga, te je kadar sluziti se sa svih Dvadeset znakova obreda. U ruci drzi zmiju munje; iz usta mu izlazi jaguarova rika-grom, koji ima kucu na Nebu i hvata vetar, vlasnistvo svoga protivnika Quetzalcoatla kako bi smirio zrak u kojem ce pasti kisa.

U religiji Tolteka, a jos vise Azteka, Tlalocovu kisu ljudi nisu dobili besplatno. Dobivena je na temelju pogodbe, u zamjenu za krv prinesenih zrtava cije ce suze podrazavati i tako potaknuti kisu. Pre no sto umre, zrtva ce zamisljati svoje putovanje Tlalocanu, "kuci od quetzalova perja", Tlalocovu boravistu u sredistu Neba, a proci ce na svom putu kroz "mesto bestelesnoga", boraviste "strasnog princa", ili gospodara Mrtve zemlje. To je podzemlje udaljeno cetiri dana puta, ili cetiri godine u duhovnom vremenu, od zapadnog obzorja.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:49
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Mesto stvaranja, prema mitu Inka, jeste podrucje oko jezera Titicaca, jugoistocno od doline Cuzco.

Prema jednoj verziji, bog Viracocha stvorio je Zemlju i Nebo i nastanio Zemlju ljudima. Nije bilo Sunca i ljudi su se kretali u tami. Ali nisu poslusali svog stvoritelja i on odluci da ih unisti, preobrazivsi neke u kamen, dok je ostale utopio u poplavi koja je preplavila cak i najvise planine na svetu. Jedino su preziveli muskarac i zena koji su se nalazili u kutiji i koje je, kad se voda povukla, vetar odneo u Tihuanaco, glavno prebivaliste stvoritelja. Tamo on podigne sve narode i nacije, oblikujuci glinene likove i nacrtavsi odecu koju svaki narod treba nositi. Svakom je narodu dao jezik, pesme i seme koje treba sejati. Tad udahne zivot i dusu u glinu i naredi svakom narodu da sidje ispod zemlje i izadje na mesto koje mu je on naznacio. Neki su izisli iz spilja, drugi iz brezuljaka, neki iz izvora, drugi iz debala drveca. Svaki je narod podigao zrtvenik na mestu na kome se pojavio.
Kako je bilo tamno, stvoritelj stvori Sunce, Mesec i zvezde i naredi im da podju na otok Titicaca na istoimenom jezeru i da se odatle vinu u Nebo. Kad se Sunce u ljudskom liku uspinjalo na Nebo, obrati se Inkama i njihovom vodji Mancu Capacu, rekavsi: "Ti i tvoji potomci cete biti gospodari i na vama je da podredite brojne narode. Smatrajte me svojim ocem i bicete mojom decom i poštovacete me kao svog oca".
S tim recima, dao je Mancu Capacu pokrivalo za glavu sa svojim znakom i stavio mu borbenu sekiru u ruke.
Na tom je mestu Suncu, Mesecu i zvezdama naredjeno da se uspnu na Nebo i da se smeste na svoja mesta i oni tako postupise.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:49
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
„Bog belih ljudi uklesao je svojim gvozdenim prstom svoje zapovesti u kamene ploče da ih ljudi nikada ne zaborave. Crveni čovek tako nešto ne razume. Naša vera je poštovanje predaka. Ona se sastoji od snova koje je Veliki Duh u tihim noćima velikodušno darivao izabranima. Ona je satkana od vizija svetih ljudi i zapisana je u srcima našeg naroda.”
Ovim jednostavnim rečima poglavica Sijetl, koji je živeo početkom 19. veka na severozapadnoj obali Tihog okeana, pokušao je da objasni razliku između verovanja severnoameričkih Indijanaca i hrišćanskih doseljenika. Starosedeoci Severne Amerike gajili su duboko poštovanje prema prirodi i svoj su život vodili u savršenom skladu s njenim zakonima. Sa zahvalnošću, bez nadmenosti, svojstvene današnjem čoveku, uzimali su od Majke Zemlje samo onoliko koliko im je potrebno trudeći se da ni na koji način ne naruše prirodnu ravnotežu. Indijanci su gajili svest da su sva živa bića podjednako važna Velikom Duhu, Stvoritelju, i da čovek ne sme u svojoj obesti nesmotreno da uništava biljni i životinjski svet. Srasli s netaknutom prirodom, negovali su životnu filozofiju koja ničim nije dovodila u pitanje njeno trajanje i opstanak u najčistijem obliku.
Samu srž vere severnoameričkih Indijanaca čine mitovi i legende iz davnih vremena koje su nazivali „vreme pre velike promene”. To je bilo doba kada su ljudi, životinje i prirodne sile imale moć da međusobno razgovaraju. Ljudi i životinje ne razlikuju se mnogo po svojim osobinama i često su obdareni natprirodnim moćima. Takve legende osnovni su izvor verovanja da svaki čovek ima svog duha zaštitnika koji je bdeo nad njim i pomagao mu u teškim trenucima. Taj duh uzimao je obličje neke životinje s tajanstvenim sposobnostima zadužene da vodi svog izabranika kroz sve opasnosti do konačne pobede i junačkih podviga. Nekada su mladi Indijanci napuštali svoje pleme na neodređeno vreme i odlazili u šumu u potrazi za svojim zaštitnikom. Tamo bi u samoći, u surovim uslovima divljine, tragali za nekim znakom ne bi li prepoznali neku životinju kao svog čuvara. Poglavica Sijetl još kao dečak shvatio je da je morski galeb otelotvorenje duha koji ga je štitio čitavog života.
Indijanci su usmenim putem, s kolena na koleno, prenosili svoje mitove. Svako pleme imalo je svoje pripovedače koji su bili cenjeni i uvažavani. Neki od njih bili su nadaleko poznati, te su često putovali od sela do sela. Njihov je zadatak bio da sačuvaju plemenske legende od zaborava. Oni su imali sposobnost da vešto oponašaju junake priča kroz izražajnu mimiku i podražavanje životinjskih glasova. Pripovedali bi uz logorske vatre, na otvorenom, deci koja su ih pomno slušala. Igra vatre i senki pod zvezdanim nebom pojačavala je utisak magijskog i natprirodnog.
Deca su s velikom pažnjom slušala priče o životinjama iz svog okruženja, o nastanku mnogih prirodnih pojava i o doživljajima svojih hrabrih predaka. Pripovedač je od slušalaca tražio da, s vremena na vreme, potvrde svoju pažnju izgovarajući glasno „Ah Mo!”. Kada bi „Ah Mo” iz dečijih usta utihnulo, pripovedanje je bilo završeno, a deca bi odlazila na spavanje.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:50
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Dani i noći
(legenda naroda Kititas)

U davna vremena, pre nego što je Veliki Duh doveo ljude na Zemlju, životinje su raspravljale o dužini dana i noći. Životinje koje su smatrale da svi dani u godini treba podjednako da traju izabrale su Žabu za svog predstavnika. Druga grupa je želela da dan bude duži od noći čitave godine. Njih je zastupao Medved. Rasprava je trajala mesecima dok se obe strane nisu dogovorile da bi to pitanje trebalo staviti na glasanje i jednom zasvagda odlučiti o trajanju dana i noći.
Sve životinje su se okupile i počela je žučna rasprava koja je prerasla u veliku svađu. Najglasnija i najtvrdoglavija bila je Žaba tako da je Medved izgubio strpljenje i besno se izdrao na nju:
„Poješću te živu!”
„Prvo me uhvati!”, nadmeno je odgovorila Žaba.
Medved je cepteo od besa. Pokušao je da je zgnječi svojom ogromnom šapom, ali Žaba se hitro izmigoljila i skočila u obližnju baru. Uvukla se u mulj, pa Medved nije mogao da je nađe. Tražio ju je satima dok se nije umorio i dok ga nije prošao bes. Predložio je Žabi da se dogovore. Pristao je da dan i noć traju po 12 sati naizmenično cele godine pod uslovom da on i njegovi sledbenici mogu da prespavaju hladnu zimu i, ukoliko Žaba pristane, da ih na proleće probudi. Žaba se složila i izašla iz mulja.
Od tada se mesec ranog proleća kada se medvedi bude iz zimskog sna zove Vauk Vaukus po zvuku žabljeg kreketanja. Do današnjih dana nijedan medved neće otići na spavanje u pećinu koja je daleko od bare. Da ne bi propustio buđenje i dolazak toplih dana.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:50
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Sunce i Mesec
(legenda naroda Snokualni)

U pradavna vremena dve mlade devojke ležale su u travi i posmatrale noćno nebo. Ugledale su dve zvezde padalice koje su zaparale nebo. Bila su to dvojica ratnika sa Neba koja su se spustila na zemlju da nađu sebi neveste. Videvši mlade devojke u travi, odlučiše da ih uzmu sa sobom i ožene se njima. Kad su devojke zaspale, mladoženje su ih usnule prebacile na Nebo svome Zvezdanom narodu. Ujutru su ih uzeli za žene.
Devojke su mirno živele sa svojim muževima među Zvezdanim narodom. Svaki dan išle su da kopaju korenje za ručak. Muževi su ih upozorili da ne kopaju previše duboko jer mogu da probuše rupu kroz koju će pasti na Zemlju.
Vreme je prolazilo, a mlade žene počele su da tuguju za svojim plemenom. Kopajući korenje, slučajno su otvorile rupu kroz koju se videla Zemlja i odlučile da pobegnu. U tajnosti su isplele dovoljno duge konopce od konoplje. Jednog jutra iskrale su se iz postelja svojih muževa i konopcima se spustile na Zemlju. Vratile su se svom narodu koji im se veoma obradovao.
Posle nekoliko meseci obe mlade žene rodile su sinove. Dečaci su rasli zajedno kao braća. Dok su još bili bebe, majke su morale da odu u šumu da sakupljaju bobice, a decu su ostavile rođacima na čuvanje. Njihovo odsustvo iskoristili su njihovi zvezdani muževi koji su iz osvete ukrali dečake i sakrili ih u duboku pećinu. Po povratku kući, očajne majke plakale su i zapomagale iz sveg glasa. Njihov vapaj čuo je Soko koji je video kuda su očevi odveli decu. Sažalio se na tugu majki, odleteo je do pećine i vratio dečake. Od tada je celo pleme budno pazilo na decu.
Godine su prolazile, deca su porasla i postala nerazdvojni prijatelji. Kad su se zamomčili, jedan od njih odlučio je da potraži oca. Dugo je lutao nebom, ali nije našao ni traga od oca. Ljutit i razočaran, pretvorio se u Sunce i ostao na nebu. Njegov prijatelj osećao se usamljeno, te je odlučio da mu se pridruži i pretvorio se u Mesec. I danas ova dvojica hrabrih mladića svakodnevno zajedno kruže oko Zemlje.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:51
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Zašto detlić ima crvene grudi
(legenda naroda Skvomiš)

Nekada davno južni vetar duvao je tako jako svojim vrelim dahom da su mnoge životinje bile veoma nesrećne. Veverica je sazvala sastanak svih životinja da odluče šta im valja činiti. Posle duge rasprave odlučiše da pođu na jug i nađu dom južnog vetra.
Nakon dugog i teškog puta životinje su došle do podnožja strme, stenovite planine na čijem je vrhu bila velika tvrđava. Shvatile su da odatle duva južni vetar, ali planina je bila tako strma i visoka da nikako nisu mogle da se uspnu do tvrđave. Pokušavale su i pokušavale, ali nisu mogle da se popnu na vrh. To je uspelo samo Mišu jer je bio toliko mali da je neopaženo ušao u tvrđavu. Tamo je shvatio da južni vetar prave petorica braće. Primetio je, takođe, da su obesna braća do zuba naoružana mnoštvom lukova i strela.
Tiho i brzo Miš je pojeo strune na svakom luku. A kad su braća otišla na spavanje, napravio je duge merdevine od uvrnute konoplje i spustio ih niz planinu. Njima su se u tišini noći popele ostale životinje. Iako su se trudile da budu tihe, nespretni i teški Medved probudio je petoricu braće. Kada su videli da životinje nadiru u tvrđavu, braća su potrčala po svoje oružje, ali njihovi lukovi i strele bili su beskorisni. Morali su rukama da se bore protiv mnogo nadmoćnijih ljutih životinja. Nakon kratke borbe životinje su savladale četvoricu braće, ali peti je uspeo da pobegne. Do danas niko ne zna gde se krije. On i danas pravi vrući vetar, ali nema dovoljno snage da ikome naškodi.
Srećne životinje dogovorile su se da proslave pobedu. Zapalile su lukove i strele zarobljene braće i zaigrale oko vatre. Uživale su u plesu i svojoj pobedi. Samo Detlić nije želeo da igra. Zadovoljno je stajao ispred velike vatre satima gledajući u nju. Ostao je tako nepomičan toliko dugo da su mu prsa pocrvenela od toplote. Od tada detlići imaju crvene grudi.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 50 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker