Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:27


Autoru Poruka
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:19
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika

Legenda o Deda Mrazu


Ho, ho, ho! reči su čuvenog starca u crvenom,
koji je simbol zimskih radosti i praznika i jedan od najpoznatijih
ličnosti na svetu. Naravno, reč je o Deda Mrazu! Da li ste se ikada
zapitali odakle potiče legenda o njemu?


U mašti sve dece sveta, pa i odraslih koji su mladi u srcu,
Deda Mraz je dobroćudni dedica, duge sede brade, s naočarima na vrhu
nosa, povećeg okruglog stomaka, uvek veseo, obučen u crvene haljine
opšivene belim krznom.
Deda Mraz seda u svoje leteće sanke koje vuče devet irvasa čiji je
predvodnik Rudolf crvenog nosa koji osvetljava put u mrkloj noći. Deda
Mraz leti od kuće do kuće, u koje ulazi kroz odžak i ostavlja deci
poklone u čarapama. Legenda kaže da je Deda Mraz oduvek živeo na
krajnjem severu Finske. Njegov dom je u Laponiji, najvećoj i najmanje
nastanjenoj finskoj provinciji. Početkom 1950-ih grupa promućurnih
Finaca došla je na ideju da se podigne selo Deda Mraza. Ideja je
postala stvarnost zahvaljujući finskoj pošti. Deca iz svih krajeva
sveta slala su pisma Deda Mrazu u Finsku, Norvešku, Švedsku, Kanadu,
čak i Eskimima na Grenlandu, ali nikada nisu dobijala odgovor. Onda je
finska pošta otvorila malu ispostavu na polarnom krugu, a učenice koje
su tu radile počele su da odgovaraju na pisma upućena Deda Mrazu. Deda
Mraz je od 1985. do danas primio 11,1 milion pisama. Legenda je rođena,
a Finska je postala jedina prava postojbina Deda Mraza. U danima pred
Božić na aerodrom Deda Mraza sleti i po 400 čarter aviona sa 70.000
posetilaca. Oni dolaze iz svih krajeva sveta da bi videli Deda Mraza i
razgovarali s njim. Turistička industrija zvana Deda Mraz obezbeđuje
danas posao stotinama Laponaca i ostvaruje godišnji profit od 500
miliona evra.


Sveti Nikola


Prema enciklopediji Britanika, postojanje svetog Nikole, biskupa od
Smirne (danas Izmir u Turskoj) nije potvrđeno nijednim istorijskim
dokumentom tako da se ništa sigurno ne zna o njegovom životu...
Darežljivost i dobrota po kojima je sveti Nikola bio poznat prerasle su
u legende o čudima koje je činio za siromašne i nesrećne.
Transformacija Deda Mraza počela je 1823. godine kada su jedne
njujorške novine objavile poemu „Poseta svetog Nikole", koju je napisao
Klark Mure da bi zabavio svoju kćerku. Pesma je brojnim Amerikancima
predstavila prijatnog sveca koji leti iznad krovova kuća u sankama koje
vuku irvasi. Američku sliku Deda Mraza razradio je krajem 19. veka
karikaturista Tomas Nast koji je objavio seriju ilustracija u magazinu
Harper vikli.
Nast je dodao takve detalje kao što su radionica na Severnom polu,
lista dobre i nevaljale dece... Deda Mraz se pojavljivao u odeći
različitih boja, da bi se crvena konačno ustalila kada se tako obučen
pojavio na božićnim čestitkama 1885. godine. Urbana legenda kaže da je
kompanija „Koka-kola” izmislila Deda Mraza, kada je 1931. stavila
njegov lik na etikete svojih proizvoda. To, naravno, nije tačno, ali su
otad Deda Mraz i „Koka-kola” nerazdvojni, jer se Deda Mraz pojavljuje
na proizvodima ove kompanije pred svaki Božić.


Deda Mraz i vilenjaci


Deda Mraz se opisuje kao visoka, dostojanstvena religijska osoba koja
jaše belog konja kroz vazduh. U Severnoj Americi Deda Mraz je dobio
oblik debelog, veselog, starog gospodina koji nema nikakve religijske
atribute svetog Nikole. Moderni Deda Mraz živi na Severnom Polu i uz
pomoć vilenjaka dostavlja igračke dobroj deci širom sveta.
Jedna od karakteristika modernog doba, život u iluziji, ušla je u
sve sfere. Moćni mediji stvorili su svog sveca, Deda Mraza, koji pomera
granice između mašte i stvarnosti. Davanje poklona, ili ostavljanje
poklona u čarapu za to pripremljenu, postalo je sastavni deo života
skoro svih ljudi koji žive na Zapadu.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:21
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Legenda o Noći veštica
Zašto je bundeva zaštitni znak Noći veštica?

Slika


Halloween – Noć veštica je proslava koja se odigrava 31. oktobra, noć pre dana Svih svetih. Za ovaj praznik su vezani maskembal, strašne priče, horor filmovi...

Ovaj praznik je uglavnom popularizovan u zapadnom delu sveta – Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Irskoj, Japanu, Velikoj Britaniji, Australiji i Novom Zelandu..


Ko je izmislio Noć veštica?


Noć veštica vodi poreklo iz starog keltskog festivala Saunj kojim je
slavio kraj poljoprivrednih radova i posvećen je kraju keltske radne
godine. Gali su verovali da ovaj praznik obeležava dan kada se nebo i zemlja spajaju, a mrtvi se mešaju sa živima. Kelti su za ovaj praznik pravili lomaču u koju se bacali stoku kao žrtvu mrtvima. Za ovaj festival se priređivao i maskembal kako bi se živi pomešali i pomirili sa „zlim duhovima“.


Šta znači Halloween?


Ime je nastalo od naziva keltskog praznika All Hollow’s Eve, odnosno Veče svih svetih. Ovo je bio paganski običaj
koji su papa Gregor III i Gregor IV uveli i kao hrišćanski, a koji je
trajao od 13. maja do 1. novembra. U devetom veku crkva je odredila da
ovaj praznik počinje zalaskom sunca, a odmah nakon ovog praznika dolazi
Dan svih svetih 1. novembra.


Slika

Simbolika


Kada spomenemo Noć veštica, većini ljudi prvo padne na pamet bundeva
kojoj su izdubljene rupe u obliku očiju, nosa i usta i sveća koja ih
osvetljava iznutra. Verujući da je glava najmoćniji deo tela, Kelti su
stavljali „glavu“ povrća na sveću kako bi otklonili sujeverje, najčešće je to bila repa.


Legenda o sveći


Po staroj irskoj legendi postojao je farmer Džek, pohlepni kockar,
koji je uspeo da protera đavola na drvo, i tamo ga drži zarobljenog
uklesavaši u drvo krst. Za kaznu đavo ga je prokleo da zauvek luta noću osvetljavajući put svećom koja svetli iz repe.


Noć veštica modernog doba


Kako su se iz Irske, krajem XIX i početkom XX veka, ljudi
doseljavali u Severnu Ameriku u potrazi za boljim životm, u Noći
veštica repa je zamenjena bundevom, koja je na američkom tlu najbolje
uspevala.
U Americi ovaj praznik je popularizovan i povezan sa hororom.
Stvorenja koja se najčešće vezuju za Halloween su veštice, kosturi,
slepi miševi, sove, crne mačke, pauci i sam đavo...


Slika


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:22
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Najčudniji božićni mitovi i legende


Tradicija proslave Božića, kao svetskog praznika u kojem debeljuškasti starac u crvenoj odeći leti oko sveta kako bi podelio darove deci, nije prastara.
Ali proslava Božića dolazi još od davnih vremena i nekih prastarih običaja i legendi, koje ljudi širom sveta poštuju već vekovima. Promena godišnjih doba i skraćeno dnevno vreme u jesen, a pogotovo zimi i u kombinaciji s ljudskom potragom za svrhom i značenjem vlastite egzistencije, sve je to doprinelo, kao i u mnogočemu drugom, oblikovanju Božića, kojeg poznajemo danas.

Samo u poslednjih 100-injak godina, rodili su se bizarni mitovi i legende oko Božića i svega vezanog uz taj praznik. Za neke od tih čudnih mitova ste možda i sami čuli.


Rešiti se zle nesreće


Za početak, unutar 12 dana od samog Božića, morate maknuti božićno drvce, ili će nesreća zadesiti domaćinstvo koje se tog nije držalo. Tako glasi mit kojeg smo vam odlučili predstaviti kao prvog u nizu bizarnih. Prema tome, pripazite na dane nakon Božića, a pogotovo da drvce ukloniti pre praznika Bogojavljenja.

Tradicija kićenja bora blistavim ukrasima, prema jednoj od legendi, tako dolazi iz Nemačke. Naime, tamo je u prošlosti, kaže priča, živela siromašna žena, koja je htela božićno drvce okititi za decu, ali nije imala čime. Na sam Badnjak, pauci su oko bora sapleli mreže, a jedan mudrac koji je prolazio pored kuće te siromašne žene, bio je zadivljen prizorom i izrekao je blagoslov na drvce i domaćinstvo. Ujutro, paukove mreže zasjale su srebrnim sjajem pod odsjajem sunca pa je prekrasan prizor razveselio ženu i njenu decu.


Magična biljka


Za imelu se veruje kako je pak magična biljka, a u stara vremena, druidi su je smatrali svetom. U božićno vreme, s njenih grana bi se otkidale mladice, koje su nosioca štitile od zlih duhova. I Rimljani su smatrali kako je imela sveta biljka, pa bi uvremeBožića ukrašavali glave njenim mladicama, kako bi se zaštitili od zla.

Evo još jednog zanimljivog božićnog mita, a dolazi nam iz Holandije. Tamo deca već dugo vremena veruju kako će stavljanje šećera i sena u obuću na badnje veče, udobrovoljiti Deda Mraza i nahraniti njegove sobove. Kao nagradu, naravno, ujutro bi ih dočekala obuća puna igračaka.


Darivanje na Bogojavljenje, a ne Božić


U Italiji, s druge strane, deca poklone dobijaju u velikim staklenim posudama, ali ne za Božić, već na Bogojavljenje. Legenda kaže kako darove donosi La Befana, dobra veštica, koja u kuće ulazi kroz dimnjake leteći na metli i puni staklenke darovima, Staklenke još nazivaju i urnama sudbine.

Neke stare legende isto tako govore kako 12 dana božićnih praznika predviđaju, odnosno predskazuju kakvo će vreme biti u idućoj godini.


Životinje kleče na badnje veče


Možda i najčudniji mit nam dolazi iz keltskih legendi, a u njemu se kaže, kako osobe koje su rođene na sam Božić mogu videti ‘sitna bića’ (vile i ostala vilinska bića).

U Velikoj Britaniji, Francuskoj i Belgiji, veruje se kako sve domaće životinje na porodičnim farmama, kleknu na badnje veče. U Engleskoj, legenda kaže kako pčele ‘odzuje’ 100. psalmi na badnje veče. Naravno, taj mit, legenda ili čista besmislica, ako hoćete, nikad nije potvrđena, a jedan američki pčelar na svojem je blogu napisao kako je zapravo obavio taj ‘eksperiment’. Naravno, pčele su mu zujale, ali koju melodiju, to je bilo nedokučivo za njega.


‘Božićna zvezda’


Jeste li čuli za cvet ‘božićna zvezda’? Nju je u Meksiku 1828. godine otkrio američki veleposlanik Joel Poinsette, po kojem je taj cvet i dobio ime – poinsettia (Euphorbia Pulcherrima). Ali, legenda kaže kako su dvoje dece, brat i sestra, u jednom meksičkom selu kao ukras prilikom slaganja jaslica doneli vrlo ružnu i neuglednu biljku kao ukras. Kako su bili siromašni i nisu mogli kupiti ukras, ubrali su biljku koja je rasla pored ograde njihove kućice.

Ostala deca su im se rugala zbog ružnog cveta, ali na božićno jutro, popa u selu kao i sve ostale seljake dočekao je neočekivan prizor. Neugledna biljka preko noći je procvetala u predivan cvet i postala ‘zvezda’ čitavih jaslica izgledom, pa su brat i sestra biljki dali ime ‘božićna zvezda.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Ukleti Holandez...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 15:12
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Slika

Ukleti Holandez (engleski Flying Dutchman) je ukleti brod koji nikada ne može doći u matičnu luku nego mora ploviti preko svih sedam mora zauvijek. Iako je doslovan prijevod Leteći Nizozemac, u Hrvatskoj se ustalio naziv Ukleti Holandez ili Leteći Holandez. Obično ga se može vidjeti u oluji obasjanog sablasnim svjetlom. Ako se približi drugom brodu, njegova posada će preko njega pokušati poslati na kopno pisma upućena ljudima koji su odavno umrli.

Korijeni legende

Prema nekima, priča je nizozemska. Drugi tvrde da je zasnovana na engleskom romanu The Phantom Ship iz 1837. No svi se slažu da se radi o brodu iz 17. stoljeća koji je pripadao trgovačkom društvu Nizozemska Istočnoindijska kompanija. Plovio je na ruti od Europe do Indije i kada je prolazio kraj rta Dobre nade na krajnjem jugu Afrike zapao je u oluju. Tada se kapetan zakleo da će obići rt pa makar morao ploviti do Sudnjega dana. Drugi izvori kažu da se na brodu tijekom plovidbe dogodio strašan zločin pa se posada zarazila kugom zbog čega nisu smjeli uploviti ni u jednu luku. Od tada, brod i njegova posada su osuđeni da plove zauvijek i da se nikada ne iskrcaju na obalu. Prema nekima, to se dogodilo 1641., prema drugima 1680. a prema nekima 1729. Legenda kaže da svaki brod koji na otvorenom moru susretne Ukletog Holandeza očekuje neka strašna nesreća. Po nekima, naziv Ukleti Holandez se ne odnosi na brod nego na njegovog kapetana.

Pojavljivanja

Neki tvrde da je priča o Ukletom Holandezu samo legenda dok drugi tvrde da je istinita priča.

11. srpnja 1881. britanski ratni brod Bacchnate je u južnom Atlantiku susreo Ukletog Holandeza. Dva broda su se u oluji gotovo sudarila. Mornari sa britanskog broda su kasnije posvjedočili da su na jarbolima drugog jedrenjaka vidjeli ljudske kosture kako skupljaju jedra. Jedan od časnika na britanskom brodu je bio britanski princ koji je kasnije postao kralj George V.. On je također posvjedočio da je drugi brod bio obasjan sablasnim crvenim svjetlom.

1911. britanski brod Orkney Belle je ugledao Ukletog Holandeza. 1914. Orkney Belle je bio prvi britanski brod potopljen u prvom svjetskom ratu.

U ožujku 1939. na jugu Afrike 60 ljudi je sa obale vidjelo jedrenjak iz 17. stoljeća u oluji.

1941. jedan brod britanske ratne mornarice je u Atlantskom oceanu ugledao Ukletog Holandeza koji se rasplinuo poput magle na suncu.

1942. admiral njemačke ratne mornarice Karl Dönitz je izjavio da je jedna njemačka podmornica kod rta Dobre nade vidjela jedrenjak iz 17. stoljeća. Mornari su izjavili da je brod plovio pod punim jedrima iako na moru nije bilo ni daška vjetra.

1943. u blizini Cape Towna u južnoj Africi četvero svjedoka je vidjelo na pučini sablasni jedrenjak koji je jednostavno nestao pred njihovim očima.

Jedno od mogućih objašnjenja za takva viđenja je fatamorgana
Slika


U popularnoj kulturi

Ukleti Holandez korišten u Disneyjevoj trilogiji Pirati s Kariba

Legenda o Ukletom Holandezu nagnala je njemačkog skladatelja Richarda Wagnera da napiše istoimenu operu čija je premijera održana u Dresdenu 1843. U operi se govori o nizozemskom kapetanu Van der Deckenu koji je prokleo Boga i bio osuđen vječno ploviti. Može stupiti na kopno tek svakih sedam godina.

U videoigri Alone in the Dark 2, Ukleti Holandez je brod zloglasnog pirata Jednookog Jacka.

U američkom strip serijalu Marvel Comics, kapetanovo ime je Joost van Straaten. Tijekom 18. stoljeća njegov brod je potonuo u oluji, te se on utopio sa čitavom svojom posadom. No dok je njegova posada mogla otići u raj, natprirodni zločinac Mephisto bacio je kletvu na njegovu dušu da vječno plovi morima te je s vremenom postao poznat kao Ukleti Holandez. U 20. stoljeću Holandez se borio protiv Srebrnog letača.

Jedna jedrilica za oceanske utrke je nazvana Ukleti Holandez.

Ukleti Holandez se pojavljuje u filmu Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja. Neuobičajeno za brodove, on u filmu može roniti i naoružan je parom trostrukih topova povezanih u nešto nalik zastarjelom mitraljezu. Njime zapovijeda Davy Jones, zao duh mora koji može stupiti na kopno tek svakih deset godina. Ukleti Holandez se pojavljuje i u nastavku tog filma, Pirati s Kariba: Na kraju svijeta.

U filmu Pandora i Ukleti Holandez kapetan se zove Hendrick van der Zee i zbog toga što je u nastupu ljubomore ubio svoju suprugu mora vječno ploviti morima. Može stupiti na tlo svakih sedam godina kako bi potražio ženu koja bi bila spremna umrijeti za njega. Kapetana u filmu glumi James Mason..


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 25 Feb 2013, 11:40
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Mitovi i legende iz celog sveta

Parisov sud - grčki mit
Dedalov lavirint - grčki mit
Poslednja posao Heraklov - grčki mit
Reja Silvija - rimska legenda
Romul i Rem - rimska legenda
Thorov čekić - skandinavski mit
Balder smrt - skandinavski mit
Siegfried - germanska legenda
Žar-ptica - ruska legenda
Mač u kamenu - keltska legenda
Izida i Oziris - egipatski mit
Rama i Sita - indijski mit
Rama pobeđuje zloduha Ravan - indijski mit
Pastir i Tkalja - kineski mit
Izanaki i Izanami - japanski mit
Kintu i devojka s neba - ugandski mit
Kako je postao čovek - bantuski mit
Bogomoljka, noj i vatra - bušmanski mit
Tulugaukuk, otac Gavran - eskimski mit
Gluskap i izvorski zmaj - alkonkinski mit
Gluskap i dečačić - algonkinski mit
Čarobna stena - siuski mit / mit plemena Sijuksa
Hijavata i pet plemena - irokeški mit
Kako je pramajka paučić ukrala sunce - čirokijski mit / mit plemena Cherokee
Hasdželti / Hasjelti, vjesnik zore - mit Navaho Indijanaca
Pernata zmija - astečki mit
Odakle je došao kukuruz - astečki mit
Hunahpu i Išbalanke - majanski mit
Najduži dan - mit naroda Inka
Kameni ljudi - mit Andskih Indijanaca
Zmija i strela - mit iz porječja Amazona
Ludi Bamapama - australijski mit
Maui od 1000 obmana - polinezijski mit


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 25 Feb 2013, 11:42
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Parisov sud
Evropa: grčki mit

Kada se proslavljalo venčanje Peleja i Tetide, na obroncima je gore Ide priređena raskošna svečanost na koju behu pozvani svi olimpski bogovi.
Bio je tu Zevs, otac i kralj bogova, bila je tu i njegova žena Hera, a dođoše i njihova deca - Hermo, bog s krilatim sandalama na nogama, i Atina, boginja mudrosti, koja se rodila iz Zevsove glave. Tu je bila i Afrodita, boginja lepote i ljubavi, rođena iz morske pene, ai sto tako i Ares, bog rata, te još mnogi drugi.
Samo jednu boginju ne pozvaše na svadbu, a lako je shvatiti i zašto. Reč je bila o Eridu, boginji nesloge i klevete. Svima beše dobro poznato njeno izuzetno umeće da izaziva raspre i stvara mržnju i zlovolju kamo god bi došla. Da su je pozvali, mladi bi se par verovatno zauvek razišao još i pre završetka gozbe.
No, Eridu se ne svidje činjenica da su je zaboravili pa stade smišljati kako da se osveti. Najpre pođe do svetoga vrta koji su čuvale nimfe Hesperida. Onde je raslo čudesno drvo puno zlatnih jabuka na koje je, omotavši se oko debla, pazio strašni zmaj Ladon. Eridu su, međutim, bila poznata brojna lukavstva pa joj pođe za rukom neprimetno se prikrasti u vrt i ukrasti jabuku sa stabla. Zmaj, naravno, uopšte nije shvatio što se događa. Potom Erida ureza jednu reč na jabuku i krišom se uputi na goru Idu.
Skrivena iza grma, čekala je pogodan trenutak: kada se svi bogovi nađoše na okupu, baci jabuku među njih i pobeže.
Bogovi su se bezbrižno gostili, kadli se na sredini stola odnekud pojavi zlatna jabuka, kao da je s neba pala.
Kada se stišalo prvo zaprepaštenje, približiše se jabuci i videše na njoj urezan natpis: »Najlepsoj«.
Atina, Hera i Afrodita pogledavaju jedna drugu. Njih tri behu lepše od svih drugih boginja. Kojoj bi trebalo pripasti pravo na jabuku?
»Jabuka pripada meni!« Reče Hera. »Ja sam najljepša!«
»Ni u snu! Najljepša sam ja! «Uzviknu Atina.
»Zar iko može biti ljepši od boginje ljubavi? A to sam ja! «Uzvrati joj Afrodita.
I sve se tri boginje stadoše prepirati i svađati.
Ocu Zevsu tog je natezanja bilo preko glave, ali se nije usudio mešati. Pitanje bejaše preteško čak i za svemogućeg Zeusa! Stoga odluči njegovo rješavanje prepustiti nekom drugom.
Na Gargari, najvišem vrhu gore Ide, bejaše izveo stoku na pašu mladi pastir po imenu Paris. Blistava mladićeva lepota navede Zevsa da poveruje kako je upravo Paris prava osoba da bude sudija u ovom slučaju. Stoga pozva Herma, glasnika bogova, i posla ga k Parisu.
Kad je mladić čuo što mu je činiti, uze jabuku u ruku i zatrese glavom.
»Kako ću ja, običan pastir, suditi o lepoti triju boginja? Podijelit ću jabuku na tri jednaka dela i svakoj dati po jedan deo. «
»Ne, ne«, odvrati Hermo, »to ne smeš da uradite! Veliki ti Zeus zapoveda da odabereš. «
Paris uzdahnu i zamoli božice da mu ne zamjere na odluci koju će doneti, a potom im saopšti kako će sa svakom od njih porazgovarati na samo. Prva mu priđe Hera, dopusti mladiću da je dobro osmotri, a onda reče: »Ako dosudiš jabuku meni, učinit ću te najbogatijim čovekom na svetu i dat ću ti vlast nad celom Azijom!«
No, Paris prinese ruku srcu i odgovori: »Ti jesi prekrasna, božanska Hero, ali bih, pre nego donesem odluku, htio vidjeti i ostale dve boginje. Nikome neću dopustiti da me podmiti. «
Zatim Parisu pristupi Atina, ali mu i ne dopusti da je osmotri, već mu smesta iznese svoj predlog: »Proglasi mene najlepšom i učinit ću te najljepšim, najpametnijim i najhrabrijim čovekom na svetu!« No, Paris joj odgovori istim rečima koje je bio uputio i Heri pa tako dođe red i na Afroditu.
Čim je mladić ugleda, srce mu poskoči u grudima i smesta se zaljubi u nju. Božica mu se tada nasmeši i prišapne: »Tvoj mi pogled govori da mene smatraš najlepšom, no morat ćeš suzdržati svoja osećanja. Ta kako bismo se nas dvoje mogli združiti kada si ti običan smrtnik, a ja boginja? Tebi je namenjena druga žena. Zove se Helena, a lepa je kao i ja. «
»Ako postoji takva žena ... jedva čekam da je upoznam!« Odvrati Paris i dodijeli jabuku Afroditi.
Nakon toga se mladić otputi u Menelajev kraljevstvo, jer je lepa Helena onde živela, a to je bio početak svih Parisovih budućih nevolja te uzrok ratu koji će trajati celih deset godina.

Slika


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 25 Feb 2013, 11:43
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Dedalov lavirint
Evropa: grčki mit

Bio jednom u Grčkoj graditelj po imenu Dedal čija se slava bila proširila daleko izvan granica njegove domovine. Jednom se on tako otputi na ostrvo Krit gde kralj Minoj od njega zatraži da mu sagradi lavirint u kojem će njegov sin Minotaur moći živeti skriven, daleko od ma čijeg pogleda.
Minotaur je zapravo bio grozno čudovište s čovečijim telom i bikovski glavom, a hranio se ljudskim mesom.
Uz pomoć sina Ikara, Dedal sagradi glasoviti lavirint, zgradu s tako zamršenim spletom hodnika te se nije trebalo bojati da će neman ikada otkriti način da iz njega izađe.
Minotaura je, međutim, trebalo hraniti pa je stoga iz grada Atine svake godine na Kretu stizalo sedam dečaka i sedam devojčica koji bi potom bili predavani nemani na milost i nemilost.
No, treće godine ovamo stiže i mladić imenom Tezej s namerom da ubije strašnog Minotaura. Arijana, jedna od Minojevih kćeri, upozori ga: »Oh, Tezeju, čak i ako ubiješ Minotaura, kako ćeš nakon toga izaći iz lavirinta? Tamo ima na hiljade prostorija, prolaza, zavojitih hodnika ... «
Ali Tezej ne htede odustati od svog poduhvata pa Arijana, koja se u mladića bila zagledala, upita Dedala za savet.
»Postoji samo jedan način da se izađe iz lavirinta«, reče graditelj. »Pripremi veliko klupko konca, daj ga Tezeju i reci mu da ga usput neprestano odmata.«
Iste noći Tezej uđe u lavirint noseći u rukama klupko koje mu je bila dala Arijana, a devojka ga je za to vreme čekala na izlazu držeći u ruci drugi kraj konca.
Prolazeći krivudavim hodnicima, Tezej malo-pomalo odmotavaše klupko, sve dok nije došao do centra lavirinta. Onde naiđe na Minotaura koji se smesta baci na nj.
Neman je bila silno snažna pa se Tezej morade upustiti u ogorčenu borbu. U nekoliko se navrata čak uplašio da će podleći, no na kraju mu pođe za rukom da mačem probode Minotaura. Ubivši čudovište, mladić se, zahvaljujući koncu, vrati istim putem i uskoro stiže do izlaza iz lavirinta.
Potom se, da bi izbegao Minojevoj srdžbi, zajedno sa Arijanom ukrca na lađu i brzo ode sa Krita.
Minoj naredi da preda nj dovedu Dedala. Bio je siguran da je graditelj na neki način pomogao Tezeju: samo je od njega mogao poteći savet za uspešan beg iz lavirinta.
»Odvedite Dedala i njegovog sina u lavirint«, zapovedi kralj. »Umrijet će na mestu što su ga sami izgradili!«
I tako Dedala i Ikara ostaviše u jednome od nebrojenih hodnika. No, njih dvojica nisu pri ruci imali nikakva Arijanina klupka s pomoću kojeg bi se mogli spasiti te isprva pomisliše da su izgubljeni: bez vode i hrane zacelo neće dugo izdržati.
Ugledavši nešto na tlu, Dedal se, međutim, domisli rešenju.
Valja znati da lavirint nije imao krova pa su posvuda unaokolo ležala brojna ptičja pera. Osim toga, neretko se na zidovima moglo videti i pokoje pčelinje saće.
Dedal skupi pera, poveže ih i učvrsti uz pomoć pčelinjeg voska te tako načini krila za sebe i Ikara. Potom pričvrsti krila sinu na leđa i reče mu: »S ovim ćemo krilima moći pobeći daleko od Krita i njena lavirinta, ali zapamti: ne leti previsoko.«
Krenuše i uskoro su leteli iznad mora. Za Ikara je let bio prekrasan doživljaj pa u zanosu stade kružiti amo-tamo po vazduhu.
»Ne leti tako visoko!« Opominjaše ga otac, ali ga Ikar nije slušao. Svakim se zamahom krila uspinjaše sve više i više ... I kako se uspinjao, sunce je postajalo sve toplije ...
»Čuvaj se, Ikare!« Povika otac. No, Ikar se već bio uspeo na modro nebo, previsoko da bi mogao čuti očev glas. Više, još više! Više i od samoga sunca!
Od sunčeve se toplote poče otapati vosak koji je pera na krilima držao jedno uz drugo i ona se razletješe na vetru poput suhoga jesenjeg lišća. Ikar najednom oseti da pada i uplaši se. Zamaha rukama, na sav glas zazva oca, preklinjući ga da mu pomogne. No, što se tu moglo učiniti?
Dedal vidje sinovljevo telo kako se strmoglavljuje u more i nestaje među zelenim talasima. Tako je umro Ikar koji se usudio prkositi suncu!


Slika


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 05 Mar 2013, 11:20
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Poslednji posao Heraklov
Evropa: grčki mit

Herakle beše sin Zevsa, kralja bogova, i Alkmene, tebanske kraljice. Bio je, dakle, polubog, što znači da je bio pola čovek, a napola bog, i bio je obdaren izuzetnom snagom. Još je u kolijevci golim rukama zadavio dve velike zmije koje ga behu napale, au osamnaestoj je godini ubio lava koji je pustošio okolna stada, oderao mu kožu i njome se ogrnuo.
Herakle je doživeo mnoge pustolovine, no od svih su njegovih podviga najglasovitiji dvanaest poslova koje je morao da obavi za tirintskoga kralja Euristeja i tako zaslužiti besmrtnost. Najstrašniji je među njima bez sumnje bio poslednji, dvanaesti posao.
»Otiđi u Tartar«, zapovedi mu Euristej, »pa mi odande dovedi Kerbera, troglavog psa-golmana podzemnog carstva.«
Tartar bejaše najmračniji predeo carstva mrtvih gde su duše zločinaca trpele svakovrsne muke. Kao čuvara na ulazu u Tartar bogovi behu postavili strašnoga Kerbera, psa koji bi na komade rastrgao svakoga ko bi pokušao odande izaći.
Ogrnut lavljom kožom, kao i obično, te oboružan golemom toljagom, lukom i strelama, Herakle iz Tirint krenu na put.
Dugo je tako putovao dok ne stiže do pećine iz koje je dugačak hodnik vodio ravno u utrobu zemlje: onde se nalazio Tartar. Herakle se zaputi onuda i ubrzo naiđe na podzemnu reku i zagleda se u crnu i uzburkanu vodu. Kroz koprenu magle što je visila nad rekom polako se ukazaše obrisi nekakva čamca. Čamcem upravljaše starac nakostriješene brade i blistavih očiju što nalikovahu na užareno ugljevlje. Na glavi je imao okrugao šešir, as ramena mu se spuštao prljav ogrtač, sav u dronjcima.
»Ko se to još za života usuđuje da pređu reku Aheront?« Uzviknu starac. »Ja, vozar Haron, sprečiće ću ga u tome!«
Herakle se približi mašući toljagom iznad glave te reče jasnim i snažnim glasom: »Onome ko želi da pređe na drugu stranu ime je Herakle. Usuđuje li se iko suprotstaviti njegovoj volji? «
Haron je već bio čuo priče o strahovitoj snazi Heraklovoj pa se uplaši. Ukrca Herakla u svoj čamac i preveze ga na drugu stranu.
Tek što se Herakle našao na drugoj obali, opkoli ga mnoštvo žalosnih likova. Behu to duše mrtvih i on među njima prepoznade stare prijatelje koji ga pozdravljaju i davne neprijatelje koji ga proklinju. Budući da su posredi bile samo senke, nije mnogo mario za njih, no kada je među ostalim dušama ugledao užasni Meduzin lik, junak podiže toljagu da se odbrani.
Meduza zapravo beše čudovište, jedno od najstrašnijih što su ikada postojala. Pogledom iz koga je sijevala vatra, mogla je pretvoriti u kamen svakoga ko bi joj se usudio pogledati u lice, glava joj beše obrasla zmijama umesto kosom, a iz usta joj provirivahu dva očnjaka kao u vepra.
Herakle je baš hteo nasrnuti na Meduzu, kadli ga zaustavi smeh koji mu odjeknu iza leđa. Bejaše to Had, vladar nad mrtvima. »Čega se bojiš? Mrtvi ne mogu živima naneti nikakva zla, a Meduza je već poprilično dugo mrtva. Ovo što vidiš, samo je njena duša. Nego, reci mi, što te dovodi u moje podzemno carstvo? «
Herakle objasni cilj svojega posjeta, a Had ponovo prasnu u smijeh. »Došao si po Kerbera? E, pa, dobro, tvoj je ako ga svladaš bez toljage i strele. «Potom mu kaza gde će pronaći psa.
Na obali reke Stiksa Kerber čekaše na Herakla. Čim ga ugleda, baci se napred uz divlji lavež što mu je dopirao iz sve tri gubice. Kada je bio još samo tri koraka udaljen od poluboga, skoči u vazduh i razjapi ralje, spremajući se da snažnim očnjacima razdere neprijatelja. Herkul se, međutim, ne dade smesti. Ispruži ruku i zgrabi Kerbera za vrat, i to onaj na kojem mu je stajala srednja glava. Pas stade da reži kao da je poludio i stade se mahnito otimati. No, Herkulovi mu prsti steze vrat poput gvozdenih klešta i ne popuštaju stisak. Junak ga držaše u vazduhu, a napeti mu mišići na ruci behu tvrdi kao kamen. Više mrtav nego živ, Kerber se naposletku predade.
Kada kralj Euristej i njegovi dvorjani ugledaše Herakla kako ulazi u dvor vodeći na uzici strašnog Kerbera, uhvati ih užasan strah pa se razbježaše na sve strane. Samo se Euristej, skamenivši se od straha, nije mogao ni pomaknuti, već drhtavim glasom stade preklinjati junaka: »Sa ... sada sam vidio kako Kerber izgleda pa te molim da ga vratiš u Tartar i, tako ti svih bogova, neka više ne izlazi odande ! «
Eto, tako je Herakle obavio svoj poslednji posao i postao besmrtan te ga bogovi primiše u svoje sveto boravište na gori Olimpu.

Slika

beogradskaka5anija


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 05 Mar 2013, 11:21
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Reja Silvija
Evropa: rimska legenda

Na brežuljcima Lacija ležala je Alba Longa, najvažniji grad na tom području. Onde se nalazio dvor kralja Proke, mudroga vladara koji je dugo godina carova u miru.
U Proke behu dvojica sinova: Numitor, mladić jednostavne i blage ćudi, i Amulije, mlađi sin, koji beše nadasve pohlepan i okrutan. Prema zakonu je nakon očeve smrti presto trebao da nasledi Numitor, no Proka se bojao da će u tom slučaju Amulije pokušati svrgnuti brata. Stoga mu jednoga dana reče: »Ostavit ću ti u naslijeđe najveći deo svog bogatstva, ali mi moraš obećati da ćeš Numitora priznati za zakonitog kralja.«
Amulije pristade, no nakon Prokin smrti, ne htede poštovati ni zakon ni očevu volju. Progna Numitora i ovaj se skloni na selo, a mlađi brat ostade carovati umesto njega. Znao je doduše da Numitor nikada neće ni pokušati povratiti presto, ali se bojao da bi bratova deca jednoga dana mogla zahtevati svoje pravo. Zato naredi robovima da ubiju dvojicu Numitorovih sinova, a kćer Reju Silviju učini vestalke.
Budući da vestalke ili sveštenice boginje Veste nisu smele imati dece, Amulije se napokon osjeti sigurnim No, božanskom je Marsu, bogu rata i zaštitniku grada Albe Longe, bilo mrsko gledati toliku okrutnost pa posla Reji Silviji jedan san.
Vestalka vidje samu sebe u nekom vrtu, ovjenčanu lovorom, a kraj nje su bile nikle dva zasada. Obe biljke stadoše rasti velikom brzinom te izrastoše u dva velika drveta. Pošto je sedam noći za redom sanjala isti san, Reja Silvija shvati da je u pitanju nešto zaista neobično. I doista, nekoliko meseci nakon toga rodi dva dečačića, a otac im beše bog Mars.
Kada Amulije saznade za to, silno se razbesni, dozove vojnike i zapovedi im da majku i njene sinove bace u reku Tibar i puste ih da se utope. Reja Silvija nestade u rečnim virovima i svi pomisliše da se udavila. No, spasi je Tiberina, božanstvo reke Tibar, i pokloni joj besmrtnost. Dečake, međutim, zatvorene u korpi, odnesoše sa sobom rečni talasi i niko ih više nikada ne vidje.

Slika

beogradskaka5anija


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 05 Mar 2013, 11:22
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Romul i Rem
Evropa: rimska legenda
Kroz gusti trstike na obalama reke Tibera šuljaš se vučica njuškajući na sve strane. Bejaše iscrpljena i svakako je morala naći nešto za jelo: dojila je tri vučića i trebalo joj je nešto što će joj vratiti snagu.
Silna je reka tekla onuda, neprestano vrtložeći vodu svojim virovima. Vučica se približi vodi: znala je da, kada Tiber ovako nabuja, nije nemoguće pronaći na njegovim obalama i poneku ribu koju su onamo izbacili divlji talasi.
Najdnom opazi kako se na vodi ziba neki neobičan predmet. Struja ga je nosila amo-tamo i talasi bi ga kadšto potpuno prekrili, no uprkos prividnoj krhkosti, predmet je svemu tome odolevao. Vučica zapazi da se predmet sve više približava obali, kao da ga goni neka tajanstvena sila, a kada se nasukao na nekoliko koraka od nje, sva zaprepaštena, začu kako od njega dopiru neki zvukovi. Bejaše to nekakva cika koju zbog huka reke ranije nije mogla čuti.
Kakva li je to vradžbina?
Vučica se oprezno približi predmetu. Pred njom je ležao zamršen splet šiblja, zasigurno djelo ljudskih ruku.
Ona plaho onjuši predmet: iz njega dopiraše neodoljiv miris sveže hrane. Glad joj dade hrabrosti pa zagrebe šapom po njemu.
Korpa se otvori - to je, naime, bio taj predmet - pa vučica odskoči i ustuknu korak unazad ugledavši dva ružičasta, tek rođena ljudska mladunca.
No, kada se nakon prvog iznenađenja malo pribrala, ponovo im se približi: dva su joj se dečačića činila slasnim zalogajem i spremala se da ih proždre u tren oka.
Najednom se među trskama pored reke zaori glas: »Ja sam Mars, zaštitnik svih vukova. Pazi na ove dečake: to su moji sinovi i sinovi Ree Silvije! «
Na te reči vučica pognu glavu i, ponudivši mališanima da sisaju, nahrani ih sopstvenim mlekom. Potom ih uhvati zubima i odnese u svoju jazbinu. Tamo ih je s ljubavlju danima dojila, zajedno sa svoja tri vučića.
Mars je, međutim, hteo da mu sinovi upoznaju i ljudsku naklonost. Učini zato da ih pronađe neki pastir, imenom Faustul, koji ih zatim odnese svojoj kući. Dade im imena Romul i Rem i odgoji ih sa isto toliko ljubavi i brige kao da im je pravi otac.
Kada su odrasli i saznali sve o svom porijeklu, Romul i Rem krenuše u Albu Longu. Kralja Amulija narod nije volio pa su mnogi bili spremni i na ustanak samo da bi ga isterali iz grada. Blizancima stoga nije bilo teško naći saveznike. Kada se skupilo dovoljno ustanika, svi zajedno navališe na dvor i ubiše otimača prestola, pa kraljevstvo ponovo pripade starome Numitor.
Romul i Rem ostadoše neko vreme u Albi Longi, a potom odlučiše da ce na Tiber sagraditi grad u čast svojemu ocu Marsu. Gradom je, međutim, mogao vladati samo jedan od njih dvojice. Koji?
»Prepustimo odluku bogovima. Neka nam sami nekim znakom objave svoju volju «, predloži Rem. Romul se složi pa se njih dvojica razdvojiše i svaki se uspe na vrh jednog brežuljka kako bi odande posmatrao nebo.
Malo potom, Rem na nebu ugleda šest jastrebova i stade klicati od veselja. Evo znaka! Bogovi su njega izabrali! No, sišavši s brežuljka, doznade da je Romul na nebu vidio čak dvanaest jastrebova i obuze ga zavist.
Pun ogorčenosti, Rem sede po strani i promatraše brata. Romul je pak bio dohvatio plug i stao njime orati brazdu, označavajući tako mesto na kojem će stajati zidine budućeg grada.
Rem se tada stade rugati: »Šta bi to zapravo trebalo biti? Možda kakav tor za koze? Brat će mi, dakle, carovati u kozjem gradu! «
Romul ga opomenu: »Dobro pazi jer ovu svetu granicu ne smeš da prekorači! Ne rugaj se bogovima! «
No, Rem je već bio izazivački zakoračio napred: »Gledaj, Romula, kako je tvoj grad lako osvojiti!« S tim rečima, posprdno se smijući, jednim skokom preskoči brazdu.
Romul nije mogao da otrpi uvredu koja nije bila nanesena samo njemu, već i bogu Marsu i budućim stanovnicima njegova grada ... Obuzet gnevom, isuka mač i udari Rema posred grudi. Na bratovu se licu na tren pojavi neverica, a onda se mladić bez jauka sruši na zemlju.
Ugledavši pred sobom ispruženo Remove telo, Romul briznu u plač. Šta je to učinio? I zašto?
No, prelazeći rukom preko lica da obriše suze, Romul shvati koliko će velik biti grad što ga namjeravaš izgraditi.
Grad čiji će stanovnici bez oklevanja ustati na oružje, kad god bude potrebno braniti domovinu.
Tako je nastao Rim, središte sveta. Rim, večni grad.

beogradskaka5anija


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 42 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker