Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 12:15


Autoru Poruka
Tina
Post  Tema posta: Mitovi i legende  |  Poslato: 30 Maj 2012, 17:30
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Mit o stvaranju Rima

Vestalska devica, Reja Silvija, bila je silovana i navodno od strane Marsa. Vestalske device birane su između 6 i 10 godina, da bi 30 godina zatim služile boginji Vesti. Morale su ostati device, a svaki bi se prekršaj okrutno kažnjavao, tako što bi ženu zakopali živu. Vestalke su se smele udavati tek nakon 30 godina služenja Vesti. Silvija je rodila blizance koji su bačeni u košari niz reku Tiber, ali blizanci su isplivali blizu pećine Lupercal, gde su živeli vukovi. Decu je pronašla vučica i podojila ih svojim mlekom, a decu je potom pronašao pastir Faustul i odneo ih svojoj ženi Aki da ih neguje. Kada su Romul i Rem odrasli, oni su osnovali grad Rim na onom mestu gde je njihova košara isplivala. Rem se rugaše Romulu što je uspeo preskočiti neki poluizgrađeni zid i Romul ga ubi rekavši „tako će umreti svako ko bude prešao moje zidove“. Romul tad utvrdi breg Palatin. Govorilo se za Romula da je na tajanstven način otišao sa Zemlje i postao Bog pod imenom Kvirina.

Slika
Romul i Rem

Postoji i mit (koji je napisao Vergilije) o putovanju Eneje u Italiju i osnivanju gradova koji će biti ključni u daljem razvijanju Rima.


Mit o Filemonu i Baukidi

Jednom se Jupiter i Merkur preruše u putnike i putovaše Frigijom u Maloj Aziji. Ova dva boga želeše da prespavaju kod nekog u kući, ali niko ne želeše da ih primi. Jedino dva siromašna starca primiše ova 2 putnika u kuću. Iako su bili siromašni oni gostima ugađaše i davaše im sve što su imali. Kada su seli za sto, svaki put kada bi starci natočili vino iz pehara, on bi se sam dopunio. Kada starci htedoše zaklati gusku gostima, Jupiter i Merkur im rekoše ko su i rekoše im da nije potrebno zaklati gusku. Tada, oni izazvaše poplavu koja je potopila sve kuće osim kolibe 2 starca koja se preobrazila u hram od mramora. Tada Jupiter upita starce za 2 želje, a oni mu rekoše da hoće da budu sveštenici u hramu i da, kad dođe vreme za umreti, umru u istom trenutku. Jupiter im to i učini. Kada im je došao kraj pretvorili su se u dva stabla koja i danas tamo rastu jedno kraj drugog.


wikipedia


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Mitovi i legende  |  Poslato: 15 Jun 2012, 18:35
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Adonis

(Grč. Adonis, lat. Adonis - sin kiparskog kralja Kinire i njegove kćeri Mire)

Slika

Niko od ljudi, čak ni od bogova mu nije bio ravan lepotom, pa se u njega zaljubila boginja lepote i ljubavi Afrodita. Silazila je k Adonisu na zemlju i iz ljubavi prema njemu počela da se zanima i za lov kome se on strasno odavao, štaviše i sama mu je pomagala da lovi divljač. Naravno, samo onu pitomu, jer se zveri ne obaziru na lepotu pa je uništavaju nemilosrdno i ravnodušno. Uvek mu je stavljala na srce da ne lovi divlje zveri: dovoljno je biti odvažan prema plašljivima - prema hrabrima opasno je biti hrabar. Adonisu je muževnost branila da posluša takve savete. Kada ga je Afrodita jednom prilikom ostavila samog, Adonis je pošao u lov na veprove, ali je to za njega bilo sudbonosno: ranjena životinja ga je napala i usmrtila ogromnim očnjacima. Kad je Afrodita za to saznala, obuzela ju je beskrajna tuga. Proklela je sudbinu, moćniju od bogova, i plačući pala na kolena pred najvišim bogom Zevsom. Zamolila ga je da joj dragog vrati makar i na kratko. Najviši bog se nad njom sažalio i zamolio Hada, boga podzemnog sveta, da u proleće Adonisa pusti iz svog mračnog carstva na zemlju. I tako Adonis samo pola godine ostaje u podzemnom svetu, a pola godine živi na zemlji s Afroditom. Priroda se tada raduje, oblači u zelenilo i cveće, jer se Adonis vratio, a obuzima je tuga kad on s jeseni ponovo odlazi u carstvo sena.

burek

_________________
Slika


Poslednji put menjao Komsinica dana 15 Jun 2012, 18:38, izmenjena samo jedanput


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 15 Jun 2012, 18:36
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Afrodita

(Grč. Aphrodite, lat. Venus - boginja ljubavi i lepote, najlepša boginja antičkih mitova)

Slika

Njeno poreklo je nejasno. Prema Homeru, bila je kći najvišeg boga Zevsa i boginje kiše Dione, a prema Hesiodu, rodila se iz morske pene, koju je oplodio bog neba Uran, i izašla iz mora na ostrvo Kipar. Bilo kako bilo, Afrodita je, zahvaljujući svojoj lepoti i čarolijama kojima je vladala, postala jedna od najmoćnijih boginja. Ni bogovi ni ljudi nisu joj mogli odoleti. Osim toga, imala je više pomoćnika i pomoćnica: Harite, boginje ljupkosti i lepote, Hore, boginje godišnjih doba, Peitu, boginju udvaranja i ljubavnog nagovora, Himena, boga ženidbe, i najzad, Erosa, mladog boga ljubavi, čijim se strelama nije moglo umaći.
Budući da ljubav u zivotu bogova i ljudi ima veoma važnu ulogu, Afrodita je bila veoma cenjena. Onaj ko joj je iskazivao počasti i prinosio žrtve mogao je da bude siguran u njenu naklonost. Samo, bila je pomalo nestalna, a sreća koju je pružala često i prolazna. Ponekad bi opet izvodila prava čuda kakva ume da čini samo ljubav: kiparskom vajaru Pigmalionu je tako oživela mermerni kip u koji se on bio zaljubio. Svoje ljubimce štitila je na bojištima, u morskim olujama i od spletaka neprijatelja. Znala i da mrzi, jer mržnja je rođena sestra ljubavi. Bojažljivog mladića Narcisa, koji je prema kleveti ljubomornih nimfi prezreo njene darove, dovela je dotle da se zaljubio u samog sebe i na kraju počinio samoubistvo. Ali, začudo, sama nije imala sreće u ljubavi: naime, nije znala kako da trajno zadrži nijednog svog ljubavnika. Ni brak joj nije bio srećan. Zevs joj je odredio za muža najneuglednijeg boga, hromog i večito oznojenog božanskog kovača Hefesta. Kao naknadu za to tražila je utehu kod jarosnog boga rata Aresa, s kojim je imala petoro dece (Erosa, Anterosa, Dima, Foba i Harmoniju), zatim kod boga vina Dionisa (s kojim je imala sina Prijapa), a uz ostale i kod boga trgovine Hermesa; štaviše, utehu je tražila i kod običnih smrtnika, dardanskog kralja Anhiza, kojem je rodila sina Eneju, i kod lepog Adonisa, strastvenog lovca, za kojeg je od Zevsa izmolila besmrtnost.
Od njenih uplitanja u burne događaje sveta mitova najdalekosežnije je posledice imala njena naklonost prema sinu trojanskog kralja Prijama, mladome Parisu. Kao nagradu za to što joj je u sporu sa boginjama Herom i Atenom dao prvenstvo u lepoti obećala mu je najlepšu od svih smrtnih žena. Ta žena, po nepodeljenom mišljenju bogova i ljudi, bila je Helena iz Arga, žena spartanskog kralja Menelaja. Afrodita je pomogla Parisu da Helenu odvede u Troju. Menelaj nije hteo da se odrekne svoje žene i tražio je da mu se vrati. Kako je Paris to odbio, Menelaj je uz pomoć svog brata Agamemnona, moćnog mikenskog kralja, podigao sve ahejske kraljeve u kazneni pohod protiv Troje. Pod Agamemnonovim vođstvom otplovilo je sto hiljada Ahejaca preko mora i napalo Troju. Afrodita je, razume se, pomagala Trojancima, ali borba nije bila njena jača strana. Bilo je, na primer, dovoljno da je okrzne koplje ahejskog vojskovođe Diomeda pa da plačući uzmakne sa bojišta. U strašnom desetogodišnjem ratu, u kojem su učestvovali svi tadašnji junaci i gotovo svi bogovi, Paris je na kraju poginuo, a nakon njegove smrti pala je i Troja.

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 15 Jun 2012, 18:36
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Ahil

(Grč. Akhileus, lat. Achilles - sin ftijskog kralja Peleja i morske boginje Tetide, najveći ahejski junak u trojanskom ratu)

Slika

Ni jedan od sto hiljada Ahejaca, koji su pod vođstvom mikenskog kralja Agamemnona došli pod bedeme visoke Troje, nije mu bio ravan po snazi, odvažnosti, okretnosti i brzini, a ni po otvorenoj i prijatnoj ćudi i muževnoj lepoti. Obilovao je vrlinama koje krase muškarca. Sudbina mu je podarila sve osobine, samo mu je uskratila jedno: sreću. Rodio se u braku koji je njegovoj majci bio nametnut. Najpre je Tetidu hteo da uzme sam najviši bog Zevs, ali je od titana Prometeja doznao za proročanstvo da će Tetidin sin nadvisiti svog oca. Zato je u svom interesu nju udao za smrtnog čoveka. Kada joj se rodio sin, majka ga je, pričalo se, uronila u vode Stiksa, reke podzemnog sveta, tako da mu je celo telo, osim pete za koju ga je držala, pokrio nevidljiv oklop. Već kao desetogodišnji dečak golim rukama je zadavio vepra i u trku dostigao jelena. Do pune zrelosti naučio je sve što je tadašnjem junaku trebalo u životu: da se ponaša kao muškarac, da vlada oružjem, vida rane, da svira liru i peva.

Tetida je znala za proročanstvo da će njen sin biti stavljen pred izbor: dug život bez slave, ili kratak i slavan život junaka. Iako mu je želela slavu, kao majka je, svakako, davala prednost životu. Kad je saznala da ahejski kraljevi spremaju rat protiv Troje, sakrila je Ahila na ostrvu Skiru kod kralja Likomeda, gde je prerušen u ženske haljine živeo među kraljevim kćerima. Uz pomoć vrača Kalhanta kralj Agamemnon otkrio je njegovo skrovište i poslao po njega itačkog kralja Odiseja i argejskog kralja Diomeda. Prerušeni u trgovce Odisej i Diomed ušli su Likomedovu palatu i pred kraljevim kćerima rasprostrli svoju robu. Među skupocene tkanine, nakit i slične predmete, za koje se žene obično zanimaju, stavili su, kao slučajno, mač. Kad se na ugovoreni znak pred palatom začuo bojni poklič njihovih drugova i zveket oružja, sve su se devojke u strahu razbežale, ali jedna ruka je zgrabila mač. Ahil se tako otkrio i bez dugog nagovaranja obećao da će se pridružiti ahejskoj vojsci. Nije mogla da ga zaustavi ni Likomedova kći Dejdamija, koja je očekivala njegovo dete, ni izgledi na dugu i sretnu vladavinu u domovini. Ahil je izabrao nadu u slavu.
U luku Aulidu, u kojoj su se skupili ahejski brodovi pred pohod na Troju, Ahil je doveo pet hiljada junaka, jezgra kojih su bili hrabri Mirmidonci. Njegov otac Pelej, koji zbog starosti nije mogao da učestvuje u ratu, dao mu je svoj oklop, veliko koplje od tvrdog jasena i bojna kola s besmrtnim konjima. To su bili pokloni koje je kao svadbeni dar dobio od bogova kada se venčao sa Tetidom. Ahil je znao da ih iskoristi. Devet godina je ratovao na bojnom polju pod Trojom i osvojio dvadeset i tri grada u njenoj okolini. Samom svojom pojavom izazivao je u redovima Trojanaca grozu i strah. Ahejska vojska i sve vojskovođe cenili su ga kao najhrabrijeg i najuspešnijeg ratnika - osim vrhovnog zapovednika, Agamemnona.

Agamemnon je, naime, na Ahila bio ljubomoran. Bio je, doduše, moćan kralj i sposoban ratnik, ali ne i tako velik čovek da bi oprostio podređenom koji ga nadvisuje zaslugama i popularnošću. Dugo je skrivao svoje neprijateljstvo, ali jednom prilikom nije uspeo da se savlada: izazvao je svađu koja je gotovo dovela do propasti ahejske vojske.

Bilo je to početkom desete godine rata, kad je u ahejskom taboru zavladalo duboko nezadovoljstvo zbog beskrajnog odugovlačenja rata. Vojnici su želeli da se vrate kućama, a vojskovođe su izgubile nadu da će osvajanjem Troje steći slavu i domoći se bogatog plena. Ahil je sa svojim Mirmidoncima krenuo u susedno kraljevtsvo da pribavi hranu i plen koji bi vojnicima podigao moral i razbio malodušnost. Među zarobljenicima doveo je i kćer Apolonovog sveštenika Hrisa. Pri deobi plena devojka je pripala Agamemnonu. Ahil nije imao ništa protiv toga jer nije žudeo za njom. Voleo je lepu Briseidu, koju je zarobio u jednom od svojih prethodnih pohoda. Ali nedugo posle toga pojavio se u ahejskom taboru Hriseidin otac Hris i, poželevši Ahejcima skoru pobedu, zamolio Agamemnona da mu vrati kćer, naravno uz veliku otkupninu. Ahejcima se dopala sveštenikova ponuda, ali je protiv toga ustao Agamemnon: da mu se, navodno, devojka sviđa, da je neće dati ni za šta na svetu i neka se Hris vrati odakle je i došao. Sveštenik je otišao, ali je zamolio Apolona da ga osveti. Uslišivši njegovu molbu, Apolon je sišao sa Olimpa i strelama iz svog srebrnog luka počeo da seje kugu po ahejskom taboru. Vojnici su umirali, ali Agamemnon nije preduzeo ništa da umiri gnevnog boga. Kad je stanje u vojsci postalo nepodnošljivo, Ahil je odlučio da stupi u akciju: sazvao je vojsku u skupštinu da se dogovore šta da rade. Agamemnon se osetio uvređenim zbog Ahilovog mešanja i naumio je da mu se osveti. Kad je vrač Kalhant objavio u skupštini da se Apolon može umiriti jedino vraćanjem Hrisove kćeri, naravno bez otkupnine i uz izvinjenje, Agamemnon se okomio na njega i pritom grubo napao i Ahila koji ga je branio. Posle nečuvenih uvreda, kojima je pred celom vojskom osramotio Ahilovu čast, izjavio je na kraju da će se u interesu vojske odreći Hriseide, ali da će kao naknadu za nju izabrati robinju jednog vojskovođe - i izabrao je Ahilovu miljenicu Briseidu.

Ahil se disciplinovano pokorio odluci vrhovnog zapovednika, ali se zakleo da neće ratovati sve dok ga Agamemnon za to ne zamoli i ne pruži mu zadovoljenje pred celom ahejskom vojskom. Uputio se na morsku obalu, pozvao iz morskih dubina svoju majku i zamolio je da se zauzme za njega kod najvišeg boga. Zevs neka pomogne Trojancima da potisnu ahejsku vojsku, kako bi Agamemnon shvatio da bez Ahila ne moze da ratuje i došao kod njega sa izvinjenjem i molbom. Tetida je prenela sinovljevu molbu, i najviši bog joj je udovoljio. Zabranio je bogovima da učestvuju u borbi i podstakao Hektora, vođu Trojanaca, da iskoristi Ahilov izostanak iz borbe i potisne Ahejce sve do mora. U isto vreme Agamemnonu je poslao varljiv san da ga, uprkos slabljenju njegovih snaga, podstakne u napad. Iako su se Ahejci hrabro borili, morali su da odstupe. Trojanci se, posle nove bitke, čak nisu ni povukli iza gradskih bedema, nego su prenoćili na ravnici pred samim ahejskim taborom, kako bi ga sutradan uništili nezadrživim jurišem. Kad su se Ahejci našli u škripcu, Agamemnon je Ahilu poslao izaslanike s porukom da žali sto ga je uvredio, da mu vraća Briseidu i povrh toga daje još sedam drugih devojaka i bogate darove, samo da prestane da se ljuti i vrati se u borbu. Ali Ahil je u svojoj srdžbi prevršio meru. Odbio je Agamemnonov predlog i izjavio da neće ratovati sve dok Hektor ne napadne njegov tabor. Ali do toga neće doći jer će se on sa vojskom vratiti u rodnu Ftiju.

Katastrofa je izgledala neizbežna. Trojanci su u jutarnjem napadu potisnuli ahejski bojni red, srušili bedem koji je branio ahejski tabor, a Hektor se čak probio do lađa s namerom da ih zapali i tako onemogući Ahejcima da se spasu bekstvom. U tom času Ahilu je pristupio Patroklo, njegov najdraži prijatelj, i zamolio ga da mu pozajmi svoj oklop i dozvoli da pomogne drugovima u času teskog iskušenja. Kad Trojanci ugledaju Ahilovo oružje, pomisliće da je protiv njih krenuo sam Ahil pa će se u strahu pred njim povući. Ahil se za trenutak kolebao, ali ugledavši vatru koju je Hektor bacio na jednu ahejsku lađu, odmah je ispunio Patroklovu molbu. Osim oklopa dao mu je i svu svoju vojsku. Patroklo se brzinom munje bacio na Trojance i lukavstvo je uspelo. Misleći da pred sobom imaju Ahila, Trojanci su počeli da se povlače u opštoj pometnji. Ugasivši vatru, Patroklo je udario na Trojance koji su se povlačili, goneći ih prema bedemima. Ali tada je neprijatelj uvideo da je prevaren jer se Patroklo nije usudio da u boj ponese Ahilovo teško koplje. Suprotstavili su se Patroklu, a kopljanik Euforb, uz pomoć boga Apolona, smrtno ga je ranio a Hektor zatim probo kopljem.

Doznavši da mu je poginuo najbolji prijatelj, Ahil je udario u strašno naricanje. Njegovi drugovi su mislili da će u očajanju zabiti sebi mač u grlo. Zaboravivši istog časa sve uvrede, hteo je da se baci u borbu i osveti Patrokla, ali njegov oklop je bio u rukama pobedničkog Hektora. Zato je Ahil zamolio majku Tetidu da mu nabavi drugi. Napravio mu ga je, na njenu molbu, sam oružar bogova Hefest za samo jednu noć. Nad Patroklovim mrtvim telom, koje su Ahejci posle strašnog krvoprolića oteli Trojancima, Ahil se zakleo da će se ljuto osvetiti Hektoru. Pomirio se s Agamemnonom, koji je pred celom vojskom priznao svoju krivicu i vratio mu Briseidu i u prvoj bici posle Patroklove smrti ubio Hektora.

Bila je to nemilosrdna borba. Ahil je trazio Hektora u bojnim redovima i tri puta ga našao, ali ga je svaki put spazio Apolon, veran braniocima Troje. Obuzet strašnim besom, Ahil je raspršio trojanski bojni red, uništio deo vojske, a ostatak prisilio da se skloni iza bedema. Kad su se zatvorila ogromna Skejska vrata, pred njima je čekao Hektor: izazvao je Ahila na dvoboj da bi spasio svoju čast i čast svoje vojske. Predložio je da pobednik ostavi telo palog svojim drugovima, kako bi mogli da ga dostojno sahrane. Ali Ahil je prihvatio samo izazov na dvoboj i bacio se na Hektora kao orao na zeca. Uprkos svojoj snazi, Hektor se dao u beg. U trci da spasi goli život triput je optrčao visoke trojanske bedeme, ali se na kraju zaustavio na nagovor boginje Atene, koja je Trojancima želela propast. Ukrstio je svoje oružje s Ahilom u dvoboju na život i smrt, nad kojim su se užasnuli čak i bogovi, i pao proboden Ahilovim kopljem.

Pobednik Ahil vezao je mrtvog Hektora za svoja borna kola, tri puta je na njima obišao trojanske bedeme i dovukao leš u ahejski tabor da ga baci na milost i nemilost ahejskim psima. Ali bogovi nisu dozvolili da se skrnavi leš hrabrog Hektora. Zevs je naredio Tetidi da obuzda svog sina. Ona je to učinila i utišala njegovu jarost. Kad je zatim pod plaštom noći u Ahilov toranj došao stari trojanski kralj Prijam da iskupi leš svoga sina, Ahil mu ga je predao ganut njegovom sudbinom. Potom je na dvanaest dana obustavio borbe da bi Trojanci mogli dostojno da sahrane svog mrtvog vođu. Pobedio je ne samo neprijatelja u borbi nego i svoju strast. Dokazao je ne samo da je heroj nego i nešto više - čovek.

Ali Ahilu nije bilo suđeno da doživi pad Prijamovog grada, i sam je pao ubrzo nakon Hektora. Pobedio je još i ubio kraljicu Amazonki Pentezileju, koja je sa svojom ženskom vojskom pritekla u pomoć Troji, a ubio je u dvoboju i novog vrhovnog zapovednika trojanske vojske, kralja Memnona iz daleke Etiopije. Ali kad je posle njegove pogibije hteo da provali kroz otvorena Skejska vrata u grad, na put mu je stao sam bog Apolon. Ahil mu je doviknuo da mu se skloni s puta jer će ga inače probosti kopljem. Apolon ga je poslušao, ali samo da mu se osveti zbog nanete uvrede. Uspeo se na trojanske bedeme, potražio u bojnoj vrevi Prijamovog sina Parisa i pozvao ga da napne svoj luk i strelu nanišani na Ahila. Paris se nije dao dva puta nagovarati, i Apolon je uputio njegovu strelu pravo u Ahilovu petu koja nije bila zaštićena oklopom. Bojnu viku nadjačao je jedini krik užasa - Ahil je pao kao Sunce oboreno s nebeskog svoda i zemlja se pod njim zatresla da su popucali trojanski bedemi. Ali odmah nakon toga Ahil je ustao i istrgnuo strelu iz pete. Medjutim, kuke na njenom vrhu iščupale su mu iz noge veliki komad mesa, rastrgle žile i iz rane je šiknuo jak mlaz krvi. Kada je Ahil osetio da s krvlju gubi snagu, a s njom i život, kriknuo je očajno, strašnom kletvom prokleo Apolona i Troju i ispustio dušu. Za Ahilovo telo se razbuktala ogorčena bitka. Na kraju su ga Ahejci oteli iz trojanskih ruku i svečano sahranili na visokoj lomači koju je zapalio sam bog Hefest. Zatim su njegov pepeo pomešali s pepelom Patrokla i nad njihovim zajedničkim grobom podigli visok nadgrobni spomenik od gline da bi stalno podsećao svet na slavu dvojice junaka.

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 15 Jun 2012, 18:38
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Eros

(Grč. Eros, lat. Amor ili Cupido - bog ljubavi i sama ljubav. Prema starijim mitovima otelovljenje životne snage koja se rodila iz prvobitnog Haosa. Prema mlađim mitovima, sin boga rata Aresa i boginje ljubavi i lepote Afrodite)

Slika

Šta zaista znamo o poreklu ljubavi? Je li stvarno tako stara kao svet? Upravo to tvrdi Hesiod: Eros se rodio istovremeno sa boginjom zemlje Gejom. Da li je istinita tvrdnja da bez ljubavi ne bi bilo života na zemlji? Prema Hesiodu, upravo je Eros spojio raspršene začetke stvari iz kojih su ponikla sva živa bića, bogovi, ljudi i životinje. Zar se ljubavi zaista ne može odoleti, iako donosi i radost i tugu? Ona je upravo onakva kakav je Afroditin sin Eros koji vlada nad svima i svuda: uzleće na zlatnim krilima naoružan lukom i strelama, bira sebi žrtve, a koga pogodi svojom strelom, taj podlegne ljubavi koja mu donosi radost, patnju, ili oboje. Iskustvo u ljubavi objašnjava zašto ljudi za njim čeznu, o njemu pevaju i zašto ga proklinju.

Najviši bog Zevs dobro je znao šta će sve svetu doneti ljubav, kao i to da Erosovim strelama ni sam neće odoleti. Zato je odlučio da ga ubije čim se rodio. Ali Afrodita je malog Erosa sakrila u duboku šumu gde Zevsovo oko nije pronilko i poverila ga brizi divljih lavica. Kad je odrastao, vratio se Zevsu na Olimp i svi bogovi su mu poželeli dobrodošlicu zbog njegove dobre ćudi i lepote. Postao je Afroditin pomoćnik. Imao je posla preko glave, a umešao se u život gotovo svakog boga i svakog čoveka. Prema mlađim mitovima, mora je sebi da pronađe pomoćnike: erose ili amore. Bila su to, navodno, njegova braća. Brat mu je, prema mlađim mitovima bio i Anteros ("Protivljubav").

Ali protiv ljubavi, bez Anterosove pomoći, bio je nemoćan i sam Eros. Zna se za nekoliko njegovih ljubavnih zgoda. Najlepša je, kao i kod ljudi, priča o njegovoj prvoj ljubavi. Zaljubio se protiv svoje volje svoje majke u prelepu devojku Psihu, koja je bila obična smrtnica. Iz toga su nastale razne komplikacije i oboje su puno pretrpeli, ali se na kraju ipak sve dobro završilo jer je najviši bog Zevs primio Psihu na Olimp među bogove i time je potvrdio kao Erosovu zakonitu ženu.

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 15 Jun 2012, 18:38
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Feniks

(Grč. Phoiniks, lat. Phoenix - ime dvojice junaka i jedne ptice iz grčkih mitova)

Slika

Prvi od tih junaka bio je sin sidonskog kralja Agenora, koji se sa svojom braćom Kadmom i Kilikom zaputio u potragu za svojom nestalom sestrom Europom, ali ga je to zamorilo pa se nastanio u zemlji na istočnim obalama Sredozemnog mora, koja je po njemu dobila ime Fenikija. Po nekim mitovima, Feniks je Ageronov otac.

Drugi Feniks bio je sin kralja Amintora iz beotijskog grada Eleona. U mitovima se s njim susrećemo kao sa starim, iskusnim i mudrim čovekom. U mladosti je napustio svoju otadžbinu da ne bi ubio oca koji je hteo da mu otme verenicu. Utočište je našao kod ftijskog kralja Peleja i posle postao vaspitač njegovog sina Ahila, najvećeg junaka u ahejskoj vojsci pod Trojom. Bio je i član izaslanstva koje je dobilo zadatak da pomiri Ahila sa vrhovnim zapovednikom ahejske vojske Agamemnonom. Među Ahilom i Agamemnonom je izbio spor oko zarobljene Briseide, zbog čega je Ahil odbio da učestvuje u borbama. Doduše, Ahil je izaslanstvo primio dostojno i s poštovanjem, ali nije udovoljio njegovoj molbi.

Ptica Feniks dospela je u grčke i rimske mitove iz Egipta. Tamo se zvala "boinu" (čaplja), a kako je boravila uz močvare, stari Egipćani su smatrali da je rođena iz vode, na koju su gledali kao na prapočetni element, i to sama od sebe, slično kao što se samo od sebe, prema njihovim shvatanjima, rodilo i sunce. Povezivanjem tih elemenata nastalo je verovanje da je ta ptica jedno od otelotvorenja sunca koje nakon vladanja svetom umire i uvek se iznova rađa, pojavljujući se u blještavoj svetlosti zore. U složenim egipatskim shvatanjima vlast sunca (a tako i kralja, čak i umrlog) obnavljala se u tridesetogodišnjim ciklusima, koji su simbolizovali ljudski vek. Iz boinua razvio se Feniks Grka i Rimljana. Smatrali su ga pticom koja je imala čudesnu moć da se svakih pet stotina godina u svom gnezdu spali, a iz pepela ustaje podmlađena za novi život. Tako je postala simbol uskrsnuća, koje su preuzeli hrišćani.

_________________
Slika


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Mitovi i legende  |  Poslato: 03 Okt 2012, 01:36
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Dionis

Slika

Dionis je grčki bog plodnosti Zemlje, vegetacije, vina, žena, bog-bik. Etimologija imena se izvodi od riječi Dio i nysos - tračka riječ za sina. Također poznat kao Bakus i u grčkoj i u rimskoj mitologiji. Poznat nam je i pod drugim imenima, kao npr. Jakhus ili Zagrej.
Dolazak Dionisa na svijet je donekle čudan, čak i za grčku mitologiju, te izaziva teškoće u njegovu smještanju unutar panteona grčkih bogova. Njegova majka je Semela, kći Kodmusa, sina kralja Fenikije i brata Evrope. Semela je smrtnica, ljudskog je roda, dok je otac Dionisa Zeus, kralj bogova.Legenda kaže da je Zeus uzeo malog Dionisa i povjerio ga na čuvanje kišnim nimfama Nisama, koje su ga njegovale kroz djetinjstvo, za što ih je Zeus nagradio stavljajući ih kao Hejade među zvijezde.Kad je Dionis odrastao, otkrio je kulturu vina i način vađenja tog dragocjenog soka, ali ga je ljubomorna Hera pogodila ludilom, koje ga je nagnalo da počne lutati raznim djelovima svijeta. U Frigiji božica Cibela, u Grčkoj poznata kao Rea, izliječila ga je i naučila ga svetim obredima, te se uputio na putovanje po Aziji učeći ljude uzgoju i obrađivanju vinove loze. Najpoznatiji od njegovih putovanja je njegova ekspedicija u Indiju, za koju se tvrdi da je trajala nekoliko godina. Nakon trijumfalnog povratka počinje s objavljivanjem svog učenja po Grčkoj. No nekoliko knezova mu se usprotivilo u tom pokušaju, strahujući da će njegova učenja dovesti sa sobom nerede i ludilo (kralj Pentej i Lierg). Kao mladić Dionis je bio posebno atraktivan. Kad je jednom prigodom prerušen u smrtnika putovao brodom, mornari su ga pokušali oteti i iskoristiti za svoje seksualno zadovoljstvo. No Dionis je bio milostiv prema njima te ih je pretvorio u dolfine, ali je sačuvao kapetana, koji ga je jedini bio prepoznao i pokušao zaustaviti mornare.
Dionis je također poseban u odnosu na sva druga božanstva s Olimpa po tome što je on božanstvo koje su pojedini sljedbenici osjećali unutar sebe (u manje benignom primjeru uticaja Dionisa na kršćanstvo, za Dionisove sljedbenike kao i za sljedbenike Pana govori se da su imali uticaj na moderno viđenje Sotone).
Mjesto nastanka dionizijskih misterija je nepoznato. Gotovo je sigurno da su nastali izvan Grčke, u koju ulaze s dolaskom vina, za koje se smatra da je nastalo 6000 godina prije Krista. Odatle motiv Dionisovog odrastanja u nepoznatoj zemlji daleko od Grčke. Mjesto mogućeg nastanka moglo bi biti planina Argos na granici Mezopotamije i Perzije, ili drevne divlje loze na padinama libijskih planina. Stanovnici Krete preuzimaju vino iz Egipta i Fenicije i prenose ga u Grčku do 1600. prije Krista. Vino je također vjerovatno ušlo u Grčku i kopnenim putem kroz Malu Aziju, no vjerovatno su iz minojske Krete došla prva učenja iz kojih će nastati dionizijski kult.
Osnovno načelo iz izvornih inicijacija jest tema smrti i ponovnog rođenja prema godišnjim dobima, te opsjednutost duhom. Opsjednutost uključuje zazivanje duhova, što je popraćeno zajedničkim plesom, obično uz bubnjeve i frule, te karakteristične pokrete tijelom, pokrete kakvi su nađeni unutar svih kultova izazivanja stanja transa. Za razliku od većine kultova transa, unutar dionizijskih obreda učesnici su bili opsjednuti životinjskim duhovima i entitetima, te su se mogli i pretvoriti u životinje. No najpoželjnija opsjednutost je ona samog Dionisa.
Tadašnje začinjeno vino, koje se povezuje s dionizijskim ritualima, za koji se govori da sadržava otrovni bršljan. Također znamo da su šamani tog područja upotrebljavali daturu i buniku.
Moguće je da su sve ove teorije primjenjive u raznim manifestacijama kulta. Kao i vino, i Dionis je imao različite okuse u različitim regijama. Odražavajući mitsko i kulturno tlo, također se pojavljuje pod različitim imenima u susjednim zemljama. Činjenica da su Grci u svoja vina dodavali razne druge sastojke navela je mnoge, uključujući Roberta Grovesa, na zaključak kako neki od tih sastojaka imaju halucinogeno djelovanje.


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Rimski mitovi  |  Poslato: 03 Okt 2012, 10:18
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Rimska mitologija

Rimska mitologija je uglavnom preuzela mitove i legende od starih Grka i Etruščana, uz promjenu imena bogova.
Glavni bogovi su Jupiter, Neptun i Pluton. Po rimskim bogovima su nazvani planeti.
Međutim, stari Rimljani su nekim od svojih božanstava pridavali mnogo više pažnje od starih Grka, kao što su to Mars, Vesta i Vulkan.

Bogovi
1 Saturn
2 Jupiter
3 Neptun
4 Pluton
5 Venera
6 Minerva
7 Vulkan
8 Mars
9 Ceres
10 Merkur

Rimsko božanstvo, Grčki pandan, Uloga
1 Saturn, Kron, Otac bogova i bog vremena
2 Jupiter, Zeus, Kralj bogova, bog neba i gromovnik
3 Neptun, Posejdon, Bog mora i zemljotresa
4 Pluton, Had, Bog smrti i Podzemnog svijeta
5 Venera, Afrodita, Božica ljubavi i plodnosti
6 Minerva, Atena , Božica rata i mudrosti
7 Vulkan, Hefest, Bog vatre, vulkana i kovača
8 Mars, Ares Bog rata, Otac Romula i Rema
9 Ceres, Demetra, Božica žitarica i poljodjelstva
10 Merkur, Hermes, Bog trgovine i putovanja, glasnik bogova
11 Vesta, Hestija , Božica doma
12 Bacchus (Bakho), Dioniz, Bog vina, hrane i užitka
13 Apollo (Apolon), Apolon, Bog Sunca, svjetlosti i umjetnosti
14 Dijana, Artemida, Božica prirode, lova i Mjeseca
15 Junona , Hera, Božica braka i kraljica bogova
16 Prozerpina, Perzefona (Kora), Plutonova žena, kraljica Podzemnog svijeta


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: FENIKS - vatrena ptica..  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:13
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Feniks – od Egipta do Kine


Feniks, plamteća ptica koja simbolizira besmrtnost, uskrsnuće i život poslije smrti, pojavljuje se još u antičkoj Grčkoj i Egiptu gdje je bila povezivana s kultom sunca. Na svijetu može postojati samo jedan primjerak vrste, za kojeg se vjeruje, ovisno o izvoru, da živi 500 ili 1491 godinu. Prema Grcima, feniks živi na području Arabije, pokraj hladnog izvora. U zoru svakoga jutra, bog sunca na trenutak zaustavlja svoju kočiju kako bi poslušao prekrasan feniksov pjev. Kada mu dođe smrtni čas, feniks gradi gnijezdo od aromatičnog drva koje zatim zapali i izgori u toj vatri. Iz pepela se zatim diže nova ptica koja od ostataka svojeg prethodnika oblikuje jaje načinjeno od sasušenog biljnog soka mire, drva karakterističnog za područja Somalije i istočne Etiopije, te ga zatim prinese na oltaru boga sunca u Heliopolisu.
Legende kažu da se feniksa ne može ubiti niti ozlijediti, a njegove suze imaju moć izlječenja.
U egipatskoj mitologiji poznata je kao bennu, a pojavljuje se kao duša boga sunca Raa. Postoje dvije legende o nastanku feniksa: jedna kaže da je stvorio sam sebe iz vatre koja je gorjela u Raovom hramu, a druga da je nastao iz Ozirisovog srca. Ptica je obitavala na svetom obelisku Benbenu, za koji se vjerovalo da je ostatak brežuljka nastalog na samom početku stvaranja svijeta. Obelisk se čuvao u hramu boga sunca i bio je najsvetije mjesto kojemu su Egipćani hodočastili.
Grci su legendu preuzeli od Egipćana i pticu nazvali feniks, što označuje crveno–ljubičastu boju.
Feniks se također pojavljuje u Kini kao Fenghuang, i simbol je koji reprezentira kraljicu; no ima malo sličnosti sa zapadnim vjerovanjima. U kineskoj mitologiji smatra se potomkom zmajeva, što mu pridaje visoku vrijednost, a njegovo značenje ima pozitivne konotacije: simbolizira vrlinu i sklad, te jedinstvo yina i yanga.
U Rusiji feniks je poznat kao žar-ptica koju je Igor Stravinsky uzeo kao glavnu temu svog baleta godine 1910.
Što se židovskih vjerovanja tiče, feniks je jedina ptica koja nije slijedila Adama u izgonu iz Raja.
Izgrađen na ruševinama grada američkih Indijanaca, kao da je uskrsnuo iz pepela, nastao je grad Phoenix u Arizoni te je upravo zbog toga i dobio ime po legendarnoj ptici.
Feniks se pojavljuje i u ranokršćanskoj ikonografiji te simbolizira Kristovo uskrsnuće i vječni život.
O nastanku mita


O porijeklu legendi o feniksu ne zna se puno, no postoji nekoliko teorija. Neki kažu da je u Aziji uhvaćena rijetka ptica prekrasnih boja koja se zatim prodavala po visokoj cijeni na zapadu zbog navodnih čarobnih svojstava. Drugi misle da je možda viđen paun čije je perje obasjalo sunce na zalazu, te se činilo kao da je ptica u plamenu. Postoji i jedna neobična verzija koja bi mogla poslužiti kao pozadina legendi o feniksu, a ta je da je feniks zapravo vrana ili gavran koji pleše u skoro ugašenoj vatri. Naime, poznato je da ove ptice imaju neobičnu naviku namazati svoje perje slatkim supstancama kao što je med i uznemiriti mravinjak, te raširenih krila puštati mrave da im hodaju po tijelu hraneći se medom. Zašto to čine, ne zna se, no postoje pretpostavke da ptici to čini ugodu kao neka vrsta masaže ili se tako čisti od sitnih nametnika koji joj žive u perju. Vjerojatno iz istih razloga, ugode ili čišćenja od nametnika, neke od ovih ptica sjedaju u gotovo ugašenu vatru i "plešu" raširenih krila. Od lepeta krila vatra se raspiruje, što tjera pticu da poleti i to bi mogao biti početak legendi o feniksu, ptici koja se rađa iz vatre.
Završno razmišljanje


Stvarnost ili legenda, nastala na ovaj ili onaj način, feniks je zasigurno najpoznatija ptica o čijem se postojanju spekuliralo od samih početaka ljudske civilizacije. Razlog tomu, osim njezina prekrasna izgleda, nalazi se ne toliko u očitoj povezanosti s kruženjem tvari u prirodi, koliko u nadi koju ona simbolizira, u nadi da postoji besmrtnost te u vječnoj temi pobjede života nad smrću, dobra nad zlim.
Iako njegovo postojanje nikada nije dokazano, zanimljivo je da se gotovo istovremeno legende o feniksu pojavljuju na različitim kontinentima – znači li to da pozadina ove legende nije tek puka izmišljotina? Možemo li sa stopostotnom sigurnošću ustvrditi da feniks ne postoji i nikada nije postojao? Legende kažu da na svijetu postoji istovremeno samo jedan jedini primjerak vrste. Je li moguće da i danas, u nekim teško dostupnim ili neistraženim područjima, ili onima posve neočekivanim – gdje narod prihvaća tu mitsku pticu kao dio svakodnevice, feniks proživljava svoj neprekidni životni ciklus? Zasigurno postoje mnoge neobjašnjive pojave u današnjem svijetu koje je nemoguće kategorizirati i objasniti. Zar je toliko nerealno da jedna toliko opisivana ptica uistinu postoji? Na kraju, vjerovanje u njezino postojanje ostat će samo to – vjerovanje, a možda je tako i bolje. Jer tko zna što bi sve nesretni ljudski rod mogao učiniti toj prekrasnoj ptici. Ovako možemo zadovoljno živjeti u uvjerenju da se negdje neka ptica upravo ovoga trenutka diže iz vlastitog pepela, varajući smrt po tisućiti put i pružajući nadu da je to zaista moguće.

Izvor:3zmaj.hr


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: FENIKS - vatrena ptica..  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:14
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Postoje mnogi opisi ove legendarne ptice koja nikad nije bila viđena.

Njeno ime potiče od grčke reči koja označava crvenu boju, jer se feniks vezuje za vatru i sunce. Opisan je kao zlatna ili šarena ptica. Neki kažu da feniks nikada ne jede. Drugi kažu da on samo pije jutarnju rosu. Ali se svi slažu da je to ptica ogromne lepote.

Ova ptica se smatra besmrtnom i ponovo se rađa iz pepela svake tristote ili petstote godine. Kada se bliži kraj njenom životnom ciklusu, feniks skuplja aromatične trave, drvo i začine iz celoga sveta od kojih će načiniti za sebe lomaču ili gnezdo. Sedeći na gnezdu, on bi zapalio vatru mašući krilima ili uz pomoć sunčevih zraka. Kada njegovo staro telo sagori, feniks se ponovo rađa iz crva.
Feniks simbolizuje ponovno rođenje, nadu,čestitost, brak, veru, postojanost, leto, večnost, besmrtnost, i svetlost. On je predstava svemirske vatre iz koje je svet stvoren i u kojoj će skončati.

Puno ljudi na ovom svetu poistovjećuje se sa feniksom, jednostavo ih ponese misao da se rađaju iz pepela i da se pretvaraju u pepeo. Svaki novi udarac i pad doživljavaju kao novo rođenje, novi način da iz svega izvuku maksimum i krenu dalje uzdignute glave ne osvrćući se na nedaće koje su iza njih i koje su ih dovele do dna.
Svi smo mi u jednom periodu svog života vatrene ptice.

Kao fenix ptica

uzdižem se iz pepela

neuspelih veza i bivših

ljubavi i tražeći

novu ljubav, novu

vezu i novi početak

ponovo započinjem ciklus


Tražim nešnost

tražim toplinu, tražim

razumevanje tražim bliskost

tražim ljubav


Kao fenix ptica

uzdižem se iz pepela

nauspelih veza i bivših

ljubavi i ulazim u neke

nove, tražeći onu pravu

koja će jednom zauvek

prekinuti ovaj začarani krug


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 58 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker