Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 17 Dec 2018, 04:22


Autoru Poruka
GiGi
Post  Tema posta: Milka Babović  |  Poslato: 22 Jul 2014, 14:40
Korisnikov avatar
Karolina Riječka

Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13
Postovi: 18509

OffLine
Milka Babović - 50 godina karijere omiljene Miss Lapsus


Slika


Milka Babović, legendarna televizijska sportska komentatorica, jedna je od onih osoba za koje nam se čini da su stalno "tu negdje", da nikada neće otići i prihvaćamo ih kao nekog prijatelja koji nam povremeno navrati i s njim čavrljamo u dnevnoj sobi. To čak možda i nije posve neistinito, jer Milka Babović je svoju komentatorsku karijeru sagradila upravo čavrljajući s gledateljima.

Naime, njezini komentari bilo kojeg prijenosa zvučali su upravo tako, kao razgovor s gledateljima. Dnevna soba bila je mjesto sastanka s njom, s time što se Milka Babović javljala s malih ekrana dok smo je mi u svojim sobama slušali kako nam objašnjava je li klizačica upravo napravila "dvostruki aksl" ili  kakve je boje njezina haljinica, što je meni osobno bilo jako simpatično, jer smo mi doma u to vrijeme, a bila sam jako mala, imali crnobijeli televizor.

Milka Babović je opet u zadnje vrijeme u središtu pozornosti, jer je i ove godine u žiriju HTV-ova showa "Ples sa zvijezdama" i mnogi tvrde da žiri bez nje ne bi bio ni upola toliko zanimljiv i zabavan. No, unatoč današnjoj uvriježenoj praksi i vremenu kada svi žele na televiziju pod bilo koju cijenu, u njezinu je slučaju to bilo malo drukčije. Ona je, naime, pripadnica jedne generacije novinara i javnih osoba koje neće prihvatiti bilo što samo zato da bih ih se vidjelo na televiziji, nego im je bitno kakav je cjelokupni dojam projekta koji bi trebali odraditi.

- Ja sam jako zadovoljna što sam pristala sudjelovati u tom showu jer se odlično zabavljam. Stalno se šalim da sam povezni element između struke i znanja i publike i da ja zapravo zabavljam gledatelje. Međutim, kada me Mario Sedmak nazvao prošle godine i ponudio mi da budem u žiriju, prvo sam tražila snimku originalne emisije da vidim što je to. Odmah mi se svidjelo što sam vidjela suštinu te emisije, a to je da je prije svega pristojna, da to može gledati baka s unucima i da joj neće biti neugodno. Osim toga, to je glazba koju volim, ali i cijeli show dobro izgleda. Druga stvar koja mi se svidjela je to što nema reklame i odmah sam ljudima na Televiziji rekla da u suprotnome ja to ne bih radila. To je novinarski kodeks, kojeg ću se držati do zadnjeg dana, jer sam novinar dok živim, to je dio mene. Kada su me nedavno ponovno zvali, rekla sam im da uzmu nekog mlađeg, ali sam prihvatila kada sam vidjela da će žiri biti isti kao prošle godine. Čak me i Dinko Bogdanić nazvao i rekao mi: 'Pa teta Milka, kako ćemo mi bez vas?'

Njezine ocjene i komentare u emisiji gledatelji često smatraju strogima, ali Milka Babović kaže da je 50 posto ocjena stručnog žirija, a ostalih 50 posto su ocjene gledatelja koji biraju one koji im se najviše sviđaju. Navodi da su je neki znali čak i izgrditi jer je bila navodno prestroga.

- Ponekad sam možda malo zločesta, ali nisam zla i ljudi često ne znaju razliku između te dvije stvari. Kada mi kažu: 'Joj, bili ste strogi!', onda se ja volim s njima našaliti pa ih pitam: 'Imate li vi deset prijatelja? Imate. Dajte im svakome po 300 kuna za telefonski razgovor i eto vam 300 glasova!' Ma, televizija je vrag, ljudi se znaju često poistovjetiti s njom. To zna biti i opasno, zato je važno što gledateljima nudite. Nema tu ničeg lošeg, dok god vas nitko ne prisiljava da sve gledate. Sjećam se kada smo počinjali raditi na televiziji u eksperimentalnoj fazi negdje 1957. i tada je bilo nas troje koji smo morali dežurati na svim programima koje smo primali iz Austrije i Italije. To smo gledali kako bismo se informirali, ali i da na neki način naučimo što predložiti kao dobar program. Od tada više ne gledam nikakve natječaje za neke pjesme, poput recimo San Rema, jer se sjećam da je to znalo trajati po sedam sati dnevno, a to smo morali gledati.

I tako se karijera Milke Babović i nakon umirovljenja 1991. nastavila kroz razne načine suradnje s televizijom, ali ni sama nije dozvolila da, kako kaže, "zahrđa", pa je redovito čitala i neko vrijeme sređivala svoju arhivu kojoj se ranije nije mogla posvetiti. Iako se to ne vidi, Milka Babović je često "iza kulisa" velikih sportskih događaja koje prenosi televizija, piše za teletext, a povremeno surađuje i s nekim novinama.

- Oduvijek sam bila aktivna i radoznala. Nikada nisam stala osim u ono vrijeme 1991., u tom turbulentnom vremenu kada nisam bila baš poželjna, ali ni tada nisam odustala. Cijeli život radim i nikada nisam bila 'kućanski' tip. Volim reći da nisam domaća životinja, ne volim kućanstvo. Naravno da radim sve sama, ali nisam ona klasična žena koja je oduvijek kuhala, spremala ili čistila.

Kuhala sam kad sam trebala i svi koji su probali moju kuhinju su preživjeli, ali život sam provela stalno radeći. Često mi padne na pamet ponuditi nekome svoje ideje ili materijale, ali onda se uvijek sjetim da i u tim redakcijama netko već piše o tim stvarima, a ja ne želim da mi netko nešto učini zato jer sam poznata ili, još gore, ne želim da netko pomisli kako nekome uzimam posao. Ponekad pišem za tiskane medije, ali najviše radim za televiziju jer to najbolje znam, iako sam počela u pisanom novinarstvu. No, novinarstvo je kao svaki zanat, mora se naučiti.

Još danas se Milku Babović smatra možda najboljom sportskom komentatoricom u bivšoj Jugoslaviji, uz, naravno, još nekoliko komentatorskih veličina kao što su Mladen Delić ili Boris Mutić, a koliki je trag ostavila u sportskom novinarstvu govori i činjenica da je ljudi i danas zaustavljaju na ulici. Nju pak najviše iznenađuje to što je često prepoznaju ljudi koji su u vrijeme dok je radila kao sportska novinarka vjerojatno bili tinejdžeri, pa joj je čudno da je se sjeća ta mlađa generacija.

- Iznenađena sam da me ti mladi ljudi znaju. Ali, nije uvijek bilo tako. U početku, kada sam tek počela raditi, ljudi su znali biti okrutni. Ja sam, naime, napravila nešto što se ne radi - ušla sam u muško područje. Odmah na početku sam počela dobivati pisma, potpisana i nepotpisana, i uglavnom su ih slali muškarci. Najčešće bi mi napisali 'ajde vrati se u kuhinju' ili tako nešto. S druge strane, bilo je i ženskih pisama u kojima se vidjela očita zloba. Zapravo, to možda i nije bila zloba, jer pomalo sam pratila psihologiju odnosa televizijskog poslanika i gledatelja i shvatila sam da su to bile žene koje se razapinju između intelektualnog rada, uspjeha u života, onoga što žele i obaveza koje su si u jednom trenutku velike ljubavi nametnule, ali se i usrećile time.

Naime, one nisu mogle uskladiti obiteljske obaveze s nečim što su zaista htjele i njima sam uvijek odgovarala na pisma, a s nekima sam se čak i sprijateljila. Moram priznati da sam se u početku dosta kolebala ostati u novinarskom poslu ili ne, toliko su ta pisma znala biti pogrdna. No, Hrvoje Macanović, moj kolega i osoba od koje sam puno naučila, silno mi je pomogao da se oslobodim tog pritiska. Rekao mi je jednog dana: 'S dva prsta uzmi pismo koje nije potpisano i nemoj ga uopće pokušati pročitati. Možda te netko hvali ili grdi, ali tko nema hrabrosti potpisati pismo, a obraća se nekome osobno, s tim ne trebaš imati posla'. To je bio jedan od presudnih trenutaka kada sam ta pisma prestala doživljavati kao nešto zbog čega bih se trebala pitati je li mi mjesto u novinarskom poslu.

Prošlo je točno 50 godina otkad je Milka Babović počela raditi i u svojoj je karijeri odradila valjda tisuće televizijskih prijenosa. Prvi put se uživo javila u Dnevnik i morala je pročitati rezultate Prve savezne nogometne lige. No, kao i svakog početnika, tako je i Milku Babović uhvatila trema i panika pred prvo javljanje uživo.

- Sve sam bila pripremila i odjednom sam od treme izgubila glas. Nisam mogla riječ progovoriti. Nazvala sam Hrvoja Macanovića i pitala ga da me dođe zamijeniti jer nemam glas. On mi je samo rekao: 'Znam da nemaš, ali samo ti počni govoriti kada dobiješ znak da počneš. To ti je kao utrka, na startu imaš tremu, ali kad krene trka, onda trčiš'.

Za svoje početke kaže da su znali biti krajnje iscrpljujući, s obzirom na to da tehnika na kojoj je ona počela raditi nije bila ni približno tako napredna kao danas. I sama navodi da je neusporedivo kako je to izgledalo nekada, a kako izgleda danas, no dodaje da je unatoč svemu sport ostao dobra razbibriga koja nosi velike novce, s tim što je jedina razlika u tome da u vrijeme kada je ona radila nije bilo tolikog pritiska novca i reklama.

- Počeci su u tehnološkom smislu bili dosta teški. Počela sam 1957., ali za jedan dio svog rada ne mogu ničim dokazati da sam radila jer nema snimljenih prijenosa. Ovoj novoj generaciji je to sigurno čudno, ali prva magnetoskopska snimanja počela su se raditi oko 1972. godine. Imali smo samo tonsku traku s tonskim zapisom. Da samo znate kako su ruke drhtale dok smo se pitali da li da režemo na nekom dijelu ili ne, a sve smo radili u pozitivu. Montažni stol je izgledao kao mala portabl mašina na kojoj smo rukom vrtili dijapozitive, a za jednu emisiju nam je trebalo i do 50 dijapozitiva.

Kako je bilo s tehnikom, tako je bilo u svemu. Televizija u vrijeme kada su vodeći komentatorski trojac u državi bili Babović-Delić-Mutić nije imala toliko novca da na putovanja šalje "vojsku" komentatora, pa su se tako Olimpijske igre pokrivale sa samo dva čovjeka, što je fizički bilo užasno naporno. Milka Babović i Mladen Delić sami su odradili, primjerice, Olimpijske igre u Grenobleu, a Slovenci su, kaže, bili malo "bogatiji" pa su poslali tri čovjeka.

- Ljudi mi često kažu da sam u svom poslu imala veliku sreću jer sam vidjela dosta svijeta, ali ja sam zapravo svijet vidjela nakon što sam prestala raditi. Malo nas je išlo na svjetska natjecanja, tako da nismo imali vremena previše vidjeti neke gradove. Kada smo bili u Grenobleu, nismo mogli šetati gradom jer smo stalno morali trčati na skijališta i ostale staze koje su od grada bile udaljene i po 60 kilometara. Uostalom, u početku smo putovali vlakom pa nam je i za samo putovanje trebalo dosta vremena.

S obzirom na tisuće prijenosa, Milka Babović je imala i brojne lapsuse, što za sportske komentatore nije neko iznenađenje. No, njezini nisu bili tako veliki poput gafova nekih njezinih kolega, ali ipak su joj TV Novosti 1971. dodijelile titulu Miss Lapsus. Iako se ne može sjetiti svojih najlegendarnijih lapsusa, kojih je, priznaje, bilo zaista puno, sjeća se da su joj često prigovarali što u prijenosima za opisivanje odjeće klizačica prečesto koristi riječ "šljokice". Zbog tih šljokica je dobila nadimak "Tirkizna Šljokica".

- Ono čega se najbolje sjećam je da sam zbog umora više puta klizačicu Gabi Seifert nazvala Gabi Novak. Jednom sam i zapjevala tijekom prijenosa. Bila sam u Budimpešti na klizanju i u pauzi su pustili glazbu. Počela sam pjevati i nisam vidjela da mi je mikrofon ostao uključen. Zazvonio mi je telefon iz Zagreba i moj tadašnji šef Marko Vojković mi je rekao da se moram ispričati gledateljima zbog pjevanja. Ja sam mislila da ne moram, ali sam to ipak učinila. Rekla sam: 'Poštovani gledatelji, vi ne plaćate pretplatu da biste slušali moje pjevanje i zvali su me iz Zagreba da vam se zbog toga ispričam'. Vojković me opet nazvao i bio je ljut što sam rekla da su me zvali iz Zagreba.

Pedeset godina novinarskog rada koji još traje Milka Babović opisuje kao izniman dio života. Nije zasnovala obitelj, ali je radila ono što je najviše voljela. Ponekad se, kaže, pita je li svoj život iskoristila kako treba, ali nikada nije bila osoba koja je za nečim žalila.

- Ranije mi je komentiranje nedostajalo, ali danas više ne. Moj životni stav je da nikada ne stajem i ja i dalje radim, bez obzira na godine ili vrijeme.


jutarnji.hr

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Milka Babović  |  Poslato: 15 Feb 2017, 16:13
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 42264

OffLine
Milka Babović: Istina me vodila kroz život

Milka Babović (88), legendarni TV komentator, za "Novosti", o sportskom novinarstvu nekad i sad, bivšoj SFRJ...

Slika
Desetka za umetnički dojam, govorila je Milka u TV prenosima , Pixsell

OD STALNOG DOPISNIKA: ZAGREB

IMA samo jedan recept za moju dugovečnost i u životu i u novinarstvu. Vodila me istina. Tako kaže, u razgovoru za "Novosti", Milka Babović (88), televizijska legenda bivše SFRJ i danas jedna od najstarijih aktivnih sportskih novinarki u svetu.

Oni koji malo duže pamte sećaju se Milkinih sjajnih komentara klizačkih takmičenja, kada je gledaocima objašnjavala šta je to "dvostruki aksl", ali i ostale bravure velikih zvezda na ledu.

Danas gospođa Milka, višestruka prvakinja u atletici iz vremena bivše, velike Juge, živi skromni penzionerski život u Zagrebu, napiše pokoji tekst za novine i ima izuzetno vrednu arhivu koja dokumentuje kako se razvijao sport na ovim prostorima. Ova Crnogorka, rođena u Skoplju, zadržala je smisao za šalu, a sport je bio i ostao njena najveća ljubav.

- Možda i nisam prava novinarka, jer nakon toliko godina bavljenja ovim poslom još uvek nemam čir - duhovito primećuje naša sagovornica.

Milka Babović pripada generaciji najtalentovanijih televizijskih sportskih novinara na ovim prostorima, koji su prošli sve faze razvoja ovog uticajnog medija. Babovićeva se priseća da su prvi prenosi iz dalekih zemalja emitovani tako da su snimci putovali avionom iz Japana u London, a zatim distribuirani nacionalnim televizijama.

- Znate, kada sam ja počela, gotovo da i nije bilo žena koje su pratile sport. Na mojim prvim putovanjima sa starijim kolegama znali su drugi da me zadirkuju da sam im "pratnja". Ali brzo su me prihvatili - priča Milka Babović, dok je njene kolege opisuju kao oštru, ali pravednu šeficu.

- Znala je da baci i pisaću mašinu kada se razljuti - govorile su kolege, sportski novinari koji su s njom radili.

Od legendarnog Hrvoja Macanovića naučila je posao, za koji kaže da se danas u mnogo čemu promenio:

- Sada vladaju multinacionalne kompanije, sve se vrti oko novca i teško je sačuvati otklon od toga. Ali novinari moraju da naprave taj otklon, ako žele da budu verodostojni. I ja se ne dam.

Milka govori da je za nju nezamislivo da izmisli neki podatak, kako bi prilog ili tekst bili prijemčiviji čitaocima.

- Možda sam malo na svoju ruku, ali i moj otac je bio takav. Smatrao je da je važno da mnogo čitam, pa sam počela da se družim s knjigama još u ranom detinjstvu. To je bila osnova za novinarstvo - dodaje Babovićeva.

Slika

ŽIVOTNI put Milke Babović bio je izuzetno intrigantan.

- Otac je bio Crnogorac, a majka sremska Nemica, odrasla u Francuskoj. Moj crnogorski deda je ratovao s Turcima pod Skadrom, a deda po majci je bio austrougarski oficir koji je službovao u Zagrebu. Oficir je bio i moj otac, ustaše su nas oterale, a njega odvele u zarobljeništvo. Bez obzira na to šta je sve moja porodica prošla i što smo se toliko selili, nemam apsolutno u sebi ni mrvicu ljubavi prema nacionalistima, otvorena sam prema svima - ističe Milka Babović.

Rođena u Skoplju (27. oktobra 1928), školu je pohađala u Sarajevu, živela je u Rumi i Beogradu, a 1948. godine porodica se preselila u Zagreb. Kao mlada atletičarka srušila je 25 državnih rekorda (dva puta, 1953. i 1955. u proglašena je najboljom sportistkinjom Jugoslavije), a onda je došao angažman na televiziji. Mnogi koji se uopšte nisu zanimali za sport, a najmanje za klizanje, gledali su prenose i uživali u njenim komentarima, prepunim slikovitih opisa i neke otmenosti kakva je danas nezamisliva i u sportu i u životu.

I sada govori "bez dlake na jeziku", pa kaže da je čudno kako je proslavljena skijašica Janica Kostelić, koja nije završila mnogo škole, na čelu dela ministarstva koje odlučuje o sportu.


- Ne slažem se baš ni sa zahtevima hrvatskih vrhunskih sportista da dobiju penziju a da nisu ništa uplaćivali u penzijski fond. Nije to u redu - dodaje ona.
VOLELI su je svi u Jugoslaviji, a posebno se Milka Babović priseća vremena kada je jugoslovenski sport bio na vrhuncu. Klizanje je prvo prenosila u vreme dok su još televizori bili crno-beli, a kada su došle boje, onda je počela da komentariše i kako je koja klizačica obučena.

- Bili su to dani za pamćenje, ali život ide dalje. Sada je drugo vreme - kaže uz smeh, komentarišući kako je pre neki dan ustanovila da je blizu devedesete. - Znate kako je u samouslugama kada nešto košta 8,99 i lepše zvuči nego devet. Tako je i mene grom udario kada sam videla da se ta devedeseta približava.


JEDNI GLEDALI, A DRUGI SLUŠALI

ZA klizanje Milka Babović kaže da je "najtelevizičniji" sport, i da je zabavlja kada o sebi pročita da je bila "čuvena komentatorka koja je promovisala ovaj sport".

- Posebno mi je smešno kada pročitam da su gledaoci više slušali mene nego gledali klizanje - kaže naša sagovornica.

Na zidu njene sobe su izabrane fotografije, među kojima je u prvom planu ona sa svojim mentorom Hrvojem Macanovićem. Malo je živih među velikim televizijskim legendama iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, a pogotovo onih koji još uvek rade kao Milka Babović.

- Dobro mi dođe svaka kuna, a pisala bi i da je besplatno - kaže Babovićeva.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker