|
Autoru |
Poruka |
GiGi
|
|
Karolina Riječka
Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13 Postovi: 18509
|
Klapsko pjevanje je tradicionalna hrvatska vokalna glazba podrijetlom s juga Hrvatske (Dalmacija), najviše iz primorskih i otočkih krajeva. Izvodi se i u urbanim, ali i ruralnim sredinama. U prosincu 2012. god. UNESCO je uvrstio klapsko pjevanje na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Pjeva se višeglasno, bez pratnje glazbalima. Izvorno se pjeva "na uho", što znači da nema voditelja. Pjesmu povede najviši glas, a zatim se uključuju i ostali pjevači, pjevajući istovremeno s vodećim glasom. Bitno je naglasiti "najviši glas", jer su se prijatelji udružili, formirali klapu zato što su prijatelji, što su se povezali u društvo kao skladne naravi, a ne zato što su tražili ljude po njihovim glasovnim sposobnostima.
Izvodi je skupina pjevača kojih je obično od 5 do 8, veličine jedne klape (družine), skupa prijateljâ.
Kasnije se uvelo i ženske klape i mješovite klape. Seobama Hrvata iz krajeva gdje je izvorište klapske pjesme u druge krajeve Hrvatske (Zagreb) i svijeta (hrvatska dijaspora) te upoznavanjem inozemnih turista sa ovom hrvatskom autohtnom glazbom, rodbinskim i prijateljskim svezama sa inim Hrvatima i sa inozemcima, popularizirala se i klapska pjesma. Vremenom je klapska pjesma stekla popularnost i među Hrvatima koji nisu rodom iz klapskih krajeva, kako u Hrvatskoj i susjednim državama sa autohtonom hrvatskom zajednicom, tako i u iseljenoj Hrvatskoj. Razlog je taj što je klapska pjesma jednim od najprepoznatljivih autohtonih hrvatskih glazbenih izričaja, pa se tako klapska pjesma njeguje i u tim sredinama.
Natjecateljskim klapskim pjevanjem se uvelo i voditelje te još neke glazbene egzibicije koje izvorno klapsko pjevanje ne poznaje, nagrđujući izvornost klapske pjesme. To je osobito došlo do izražaja uvođenjem glazbala i izvođenjem na neizvornim narječjima radi komercijalizacije, pa se danas događa da se izvode pjesme koje uopće nisu na čakavštini niti na autohtonim hrvatskim štokavskim narječjima.
Klapsko pjevanje je iznimno medijski popularizirao omiški klapski festival. Kasnije se broj klapskih festivala i susretâ povećao, tako da danas imamo susrete klapa u Buzetu, Dubravi, Kaštelima, Murteru, Splitu, Strožancu, Srinjinama, Senju, Stobreču, Voloskom, Zagrebu...
Klape danas izvode tradicionalne i nove skladbe.
Danas su klape brojnim društvenim i kulturnim događajima u Hrvatskoj i među Hrvatima vrlo važnim dijelom. Jedan od najpoznatijih klapskih nastupa svih vremena je nastup klape Cambi na sprovodu prvog hrvatskog predsjednika dra Franje Tuđmana. Izvor: wikipedija
_________________ Plesala bih s tobom kroz najprometnije ceste jedan tango kroz crveno tamo gdje nitko ne bi plesao na vrhu Hendrixovog mosta i to mi ne bi bilo dosta...
|
|
|
|
|
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45945
|
KLAPSKO PJEVANJE - TRADICIJSKI GLAZBENI FENOMEN URBANE DALMACIJE
Ako bi netko želio izdvojiti najdalmatinskiji / najmediteranskiji, od svih hrvatskih glazbenih fenomena, zacijelo bi se odlučio za klapsko pjevanje koje predstavlja idealan spoj tradicijskog i popularnog s pozitivnom težnjom širenja izvan granica Dalmacije, izvan zamišljenih mediteranskih granica.
Fenomen klapskog pjevanja kontinuirana je i relativno stara pojava na koju su upozorili istraživači i muzikolozi krajem 19. st (Kuba, Kuhač). Prepoznatljiv stil pjevanja, tradicija urbane Dalmacije, nastaje u vrijeme razvitka dalmatinskih gradova i mista pod utjecajem organizirane glazbene djelatnosti preporodnog razdoblja. To je vrijeme nastanka prvih organiziranih crkvenih i svjetovnih pjevačkih zborova ali i gradskih limenih glazbi (ostavština Napoleonova vremena) i tamburaških sastava i orkestara. Navedeni glazbeni fenomeni direktno su utjecali na stvaranje i popularizaciju višeglasnog, tradicijskog, urbanog pjevanja danas poznatog pod zajedničkim nazivnikom klapsko pjevanje.
Kad čuje riječ klapa, današnji prosječni stanovnik Hrvatske prvenstveno će pomisliti na skupinu dalmatinskih pjevača koji pjevaju specifičan repertoar sa ili bez pratnje glazbala. No, prava je istina da pjevačka skupina koja najčešće pjeva na dalmatinskom dijalektu, pretežito a capella napjeve s nazivnikom – klapa, nema ekskluzivno pravo na taj pojam.
Tijekom vremena brojni su jezikoslovci i etnomuzikolozi pokušali utvrditi korijene i podrijetlo riječi koja nije tako dugo u upotrebi na ovim područjima. Jezikoslovci poput Radovana Vidovića i Bratoljuba Klaića korijene riječi (capulata) nalaze u sjevernotalijanskom tršćanskom šatrovačkom dijalektu odakle je termin usvojen diljem Jadranske obale negdje polovinom 19 st. Riječ označava družbu, družinu, skupinu ili kliku vezane izrazito čvrstim vezama od kojih bi riječ družina najbliže označavala riječ klapa.
Veza s Trstom, važnom trgovačkom lukom koja je u ono vrijeme život značila, zasigurno je mogla rezultirati širenjem pojma u krajeve s kojima se intenzivno trgovalo. Naši pomorci koji su u Trst donosili vino imali su prilike u tršćanskim oštarijama slušati raspjevane sjeverne susjede, strepiti od napada organiziranih družina ili pak uživati u sportskim nadmetanjima (morra – šijavica, briškula i trešeta – kartaške igre). Klapa protiv klape preselila se s tršćanskih navoza, pijaca i molova i na Jadransku obalu. Upravo je njen društveni kontekst osnova kako za zajedničko druženje kroz glazbu tako i za bilo koji drugi oblik druženja (sport, ribanje, lov). Polovinom 19. st. u Dalmaciji djeluju formalne i neformalne pjevačke družine koje preuzimaju termin klapa. Za razliku od svojih suvremenika na Primorju ili Istri koji su se zadržali na neformalnom obliku druženja, pjevačke skupine u Dalmaciji uspjele su izgraditi image zasnivan na posebnom repertoaru i prepoznatljivoj izvedbi.
Potrebno je istaknuti da je u počecima ovaj način glazbenog komuniciranja bio isključivo muška tradicija. Bile su to manje skupine pjevača koje je uz prisno prijateljstvo, zajedničke poslovne i druge interese vezala i ljubav prema pjesmi, ljubav prema zajedničkom muziciranju. Ribari i težaci pjevali su uz bok trgovcima i obrtnicima, učenicima i studentima najviše u konobama u kojima se uz jednostavno jelo konzumiralo vino. Pjevali su za svoju dušu po uskim kaletama tražeći skrivene kutke u kojima glas najbolje rebatije – odzvanja na zadovoljstvo družine pjevača. Pjevali su i za druge, posebno voljene drage kojima bi skupina pjevača pjevala podoknice, serenade sve dok se ukućani ne bi smilili otvoriti vrata i portune, pustiti pjevače u kuću, počastiti ih jelom i pićem. Isto zadovoljstvo imale su prilike doživjeti i brojne turistkinje kojima su svoj pjev podarili dalmatinski galebovi, šireći i na taj način dalmatinsku turističku ponudu. Neformalna pjevačka druženja kroz prošlo stoljeće su se razvila u organiziranu glazbenu djelatnost, raširila diljem otočne, obalne i gorske Dalmacije, da bi danas postala prepoznatljivim glazbenim fenomenom gotovo u čitavoj Hrvatskoj.
Glazbeno gledajući, radi se o stilu tradicijskog a capella homofonog pjevanja koji se razvio od tipično tradicijskog oblika pjevanja (klapska pjesma) i postojanja (klapa) do stručno postavljenog, organiziranog oblika pjevanja koje se u današnje vrijeme svojim načinom prezentacije više ubraja u stilove popularne nego tradicijske glazbe. Klapske pjesme su u prvom redu homofoni napjevi, prepoznatljivi po svojoj unutrašnjoj glazbenoj strukturi, kretanju melodijskih linija glasova, harmonijskoj konstrukciji i sadržaju tekstova napjeva. Najčešća forma klapskog višeglasja je troglasje ili četveroglasje. U najvećem broju primjera (skoro bez iznimke) to je tijesni harmonijski slog koji redovito završava u tijesnom tercnom položaju, akordu po kojem su klapski završeci prepoznatljivi. Pjesme su spjevane u duru a harmonijsku osnovu čine tonički, subdominantni i dominantni četverozvuk. Melodija napjeva (redovito u rasponu od 5-6 tonova) praćena je drugim glasom, uvijek u terci. Treći glas (bariton) ima zadaću popuniti akord (za nj je karakterističan skok sa VII. stupnja na V. stupanj iznad tonike durskog tonskog roda u harmonijskim kadencama), a prvenstvena zadaća basa je jasno označiti harmonijske funkcije u osnovnom položaju. Specifičan ugođaj što ga stvara cjelina teksta i napjeva u dalmatinskoj klapskoj pjesmi traži slobodu u metroritamskom oblikovanju (parlando rubato način izvođenja).
Na oblikovanje dalmatinske klapske pjesme utjecali su različiti utjecaji. Prvenstveno se to odnosi na, liturgijsko i paraliturgijsko pjevanje zapadnog obreda (gregorijanski koral, glagoljaško pjevanje, crkveno pučko pjevanje), organizirana glazbena djelatnost urbanih i urbano-ruralnih sredina na području Dalmacije, talijanska, odnosno zapadno-europska melodika, melodika napjeva iz šire unutrašnjosti među kojima i tzv. starogradske pjesme. Tekstovi klapskih pjesama su uglavnom ljubavni - od naglašeno poetskog preko vedrog optimističkog i šaljivog pa čak i do neprirodna i pretjerana sentimentalizma. Repertoar dalmatinskih klapa u početcima se odlikovao uglavnom ljubavnom tematikom, da bi od utemeljenja omiškog Festivala pokrio gotovo sve vidove suvremenog života žitelja Dalmacije. Današnje teme klapskih pjesama pokrivaju široki tematski opus - od samog rođenja (dalmatinskog čovjeka), preko mladenaštva i djevojaštva, socijalnih prilika, iskazivanja vjerskog i nacionalnog, do najtužnijih tema depopulacije otoka i same smrti. Sve ove teme na papir su zabilježili suvremeni čakavski pjesnici, uglazbili ih uvaženi skladatelji, a otpjevale ih mnogobrojne hrvatske klape.
Klapa nikada nije bila izolirani fenomen; karakter, glazbeni sadržaji i stilovi klapskog pjevanja dinamički su se mijenjali kroz različite periode, slobodno prihvaćajući vanjske utjecaje i promjene. Navedene činjenice glavni su razlozi za današnju popularnost klapskog pjevanja, posebice među mlađom generacijom.
Razlike u formalnim i organizacijskim oblicima klape kroz povijest su značajne tako da možemo govoriti o tri modela klape: tradicijska (pučka), festivalska i moderna klapa. Homofono pjevanje je isključiva karakteristika tradicijske klape, dok moderna ili festivalska klapa, kojoj tehnika pjevanja i poznavanje široke vokalne glazbene literature nije strano, pored ovoga načina koristi i druge stilove vokalnog glazbovanja. Dok izvedbu tradicijske klape odlikuju isključivo a capella vokalna izvedba, upotreba glazbala, u prvom redu mandolina i gitara (festivalska klapa) ali i elektronskih glazbala, prisutna je kod modernih klapa koje se danas sve više bave pjevanjem kao komercijalnom, profesionalnom djelatnošću.
PJESMA NAS VEŽE I SPAJA
Sve navedeno govori u prilog činjenici da je klapska pjesma po svojim odrednicama dio bogatog vokalnog nasljeđa šire evropske mediteranske glazbe. Upravo je pitanje njene izvornosti, različitosti izvorišta i utjecaja koji su formirali temeljni repertoar, koji prihvaćaju i današnje klape, bilo aktualno u razmatranjima brojnih muzikologa, folklorista i etnomuzikologa. U prvoj polovici prošlog stoljeća, Antun Dobronić sakupljajući napjeve svog rodnog mjesta Jelse i otoka Hvara osjeća potrebu da napjeve grupira prema određenim karakteristikama. Fundus od 170 napjeva iz Jelse podijelio je na 12 skupina koristeći pri tom vrlo različito nazivlje poput iskonske melodije, mjesne melodije, unesene melodije, varoške melodije, 'umjetne' melodije. Terminom unesene melodije označava pobliže regiju iz koje napjev najvjerojatnije potiče, dok cijelu 10. kategoriju posvećuje američkoj pjesničkoj i muzičkoj kulturi u Jelsi koja je već u ono vrijeme imala svoj utjecaj na glazbovanje i život lokalnog stanovništva. Jerko Bezić, koji je prvi upozorio na Dobronićevu klasifikaciju, cjelokupni repertoar objedinjuje terminom dalmatinska folklorna urbana pjesma tvrdeći da po glazbenim osobinama napjevi ovog žanra "pripadaju široj zajednici vokalne folklorne glazbe kakvu susrećemo u Sloveniji i u Italiji, odnosno na širem području evropskog Sredozemlja (a dijelom i u srednjoj Europi)". Dalmatinska folklorna urbana pjesma, čiji je sastavni dio i klapska pjesma, slojevita je i složena pojava. Najzastupljeniji i najpopularniji sloj u dalmatinskoj folklornoj urbanoj pjesmi je najnoviji sloj - festivalski šlageri, novokomponirane klapske pjesme, pjesme uz instrumentalnu pratnju. On odgovara ukusima današnje brojne publike (klapa Maslina, klapa Intrade, klapa Cambi, klapa Sv. Juraj). Uz njega živi i sloj vezan za vremena s početka stoljeća - odjeci popularnih šlagera, regrutskih, masovnih i drugih pjesama, pa i crkvenih napjeva. Napjevi starijega sloja - koji su u svoje vrijeme bili uspješni i dobro primljeni - uglavnom zauzimaju skromnije mjesto u repertoaru novije tradicije.
Mnogo je primjera koje su hrvatski etnomuzikolozi istakli kao usporednice repertoara koji egzistira na širem području. Nikola Buble tako navodi primjer popularnog klapskog napjeva Ja san, majko, cura fina kao blisku varijantu talijanskog napjeva Dove sei stato, mio bell' Alpino. Na isti način uspoređuje i trogirski napjev Ako si ljubo pošla spat s austrijskim napjevom Morgen muss ich fort von heir. Istim se bavi i Jerko Bezić uspoređujući melodijske varijante svojih zapisa pjesme Mila majko, šalji me na vodu (Misli mama da ja spavam sama, Nevjestice d'jelte nama vina) s talijanskom narodnom pjesmom Varda la luna come che la camina koju je u Istri zapisao Giuseppe Radole. Strani napjevi koji su se adaptirali u našoj sredini i postali sastavnim dijelom njegova formalna ili neformalna repertoara obično zadrže karakter originalnog teksta. Najbolji primjer za to je naširoko poznat napjev Mlada Dubrovčanka koja je u talijanskoj verziji djevojka iz Poreča (La mula del Parenzo).
Slična iskustva u svom istraživanju klapskog repertoara imao je i autor ovog teksta. Spomenuti napjevi nalaze se redovito na repertoaru dalmatinskih klapa u Zagrebu s kojima surađuje. Današnje klape kod izbora repertoara vode najviše računa o melodijskoj liniji i obradbi skladbe za klapsku izvedbu dok su pitanja o njenom podrijetlu rijetko upitna. Čitav repertoar pjesama koju folkloristi označavaju kao pjesme iz šire unutrašnjosti sastavni je dio njihova repertoara. U ove standarde zasigurno spadaju Htio bi' te zaboravit, Bolujem ja, Tri divojke kolo vode… Napjevi Teče voda, teče i Milki pod prozor pak imaju veze s brojnim češkim kapelnicima koji su na našoj obali djelovali na prijelazu 19. i 20-og stoljeća. Poznavanje istog napjeva kod pripadnika različitih kultura izaziva intenzivne, pozitivne reakcije. Jedan takav događaj čvrsto se urezao u moje sjećanje. 2001. godine, zajedno s Emilom Zontom i Vidoslavom Bagurom, prisustvovao sam folklorističkom skupu u gradu Conegliano u pokrajini Veneto. Nakon cjelodnevnog skupa na večernjem su koncertu nastupili brojni izvođači tradicijske glazbe iz Italije i Talijani iz dijaspore (Istra, Brazil). Na neformalnom druženju uz hranu i piće, susreo sam se s Valdir Anzolinom, glazbenikom koji predstavlja četvrtu generaciju talijanskih naseljenika u Brazilu. Repertoar talijanskih tradicijskih pjesama, kojeg je Valdir naučio od svojih predaka, pjeva prateći se na gitari. U jednom momentu prepoznao sam melodiju napjeva i odgovorio mu istom mjerom - pjesmom na hrvatskom jeziku. Vrlo popularnu pjesmu Sinoć kad sam ti proša u svojim obradama klapski obrađivači označavaju kao narodnu, pjesmu bez podrijetla tj. dalmatinsku pjesmu. Valdir je na moje pjevanje jednako reagirao kao i ja na njegovo; sa suzama u očima nastavili smo zajedno pjevati, ja svoju a on svoju pjesmu koja je, iako pjevana na dva različita jezika, nosila istu poruku – naše pjesme nemaju granica.
FESTIVAL DALMATINSKIH KLAPA U OMIŠU
Malo je glazbenih festivala u Hrvatskoj koji se mogu podičiti takvim utjecajem na svoje izvođače. Omiš je Mecca klapskog pjevanja, pobjeda na njegovim pozornicama godinama se prepričava, legende ostaju zauvijek zabilježene. Upravo je natjecateljski karakter ono što mu je od prvih godina priskrbio epitet posebnog, različitog od brojnih smotri, susreta i festivala koji su i nastali kao potreba za dodatnim dokazivanjem.
Od prvih dana omiškog Festivala struka je sudjelovala u donošenju svih važnih odluka. Utvrđivalo se tko može a tko ne pjevati na omiškoj pozornici, utvrđivao se broj pjevača, broj izvedbenih napjeva, utvrdila se je izvođačka polukružna forma s prvim tenorom na lijevom krilu, ekskluzivnost a capella pjevanja. Struka ocjenjuje nastupe klapa, njihova nagrada oduvijek je bila najvažnije festivalsko priznanje. Izdavaštvo predstavlja značajan segment u radu omiškog Festivala; tri zbornika s preko 900 napjeva, godišnji katalozi, bilteni festivala (1970. – 1991.), znanstveni časopis Bašćinski glasi (od 1991.) edicije pojedinih kompozitora i obrađivača (edicija Leut), svjedoče o velikoj aktivnosti festivala. Cjelogodišnja aktivnost, kompleksna logistika, press služba, dobri domaćini, sve su to kamenčići u mozaiku omiškog Festivala.
Koliko omiški Festival znači klapskom pokretu najbolje je dočarano kroz fragmente teksta jednog od najplodnijih i najizvođenijih autora stihova klapskih skladbi Jakše Fiamenga:
Klapa je krug, a središte mu je u Omišu. Tako sam jednom zapisao, tako i danas mislim. Krug je istodobno i središte svijeta i njegov omotač- ničime nije ograničen, a najmanje ne crtom koja ga opisuje (opasuje!) i kruži oko njegova središta. On je beskonačno koncenloičan, on je način rasprostiranja poruka iz središta. Krug je- filozofi će to reći- proširena točka, znak ishodišnog jedinstva, može simbolizirati božanstvo koje nije sagledivo samo u njegovoj nepromjenjivosti nego i u rasprostranjenoj dobroti, kao ishodište, opstanak i trošenje svih stvari…
Klapa je krug a središte mu je u Omišu. Nije to slučajno. Mjesto je to gdje Cetina svečano ulazi u more. Mjesto gdje se miješaju dva svijeta, dva pogleda na svijet. Onaj slatkovodni koji rijeka donosi sobom probijajući se kroz klance i gudure, žuboreći preko stijena, ili pak nijemo prolazeći kroz livade puštajući da se u njoj ogledaju jablanovi i oblaci, šaš i čempresi. Onaj slani, morski koji dočekuje rijeku da je pomiješa sa velikim prostranstvima i raznese na sve strane svijeta. Da bi trajala i da se ne bi zaboravila.
Omiš je i razlogom da su nam danas imena klapa (DC Vranjic, Trogir, Lučica, Šibenik, Ošjak, Nostalgija,…) klapskih voditelja i kompozitora (Ljubo Stipišić – Delmata, Duško Tambača, Nikola Buble, Dinko Fio, Krešimir Magdić,…) istaknutih pjevača (Joško Prijić, Vinko Coce, Tonči Milatić, Špiro Jurić,…) ostala konkretnim povijesnim tragom tradicije koja je zahvalna svojim istaknutim tvorcima, osobama čija je vještina ostavila tragove i na današnje generacije.
ŽENSKE KLAPE - FENOMEN NOVOG DOBA
Klapsko pjevanje najdinamičnije promjene doživljava u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća. Čitav niz socijalnih, kulturnih i političkih događanja početkom devedesetih godina u Hrvatskoj utjecao je na brojne promjene u pokretu klapskog pjevanja. Klapsko pjevanje modernoga doba, inovativna i napredna glazbena forma koja svojim pjevačima proširuje glazbene horizonte, u stanju je uhvatiti se u koštac s najrazličitijim vokalnim stilovima tradicijske, klasične i posebice popularne glazbe. Klapski pokret u devedesetima postaje popularnim, a svoju popularnost manifestira kroz omasovljenje, širenjem kruga interesa kod pjevača i publike raznih životnih dobi van lokalnih i regionalnih granica teritorijalne postojbine klapskog pjevanja. Uz Dalmaciju, koljevku klapskog pjevanja, brojnošću klapa i kvalitetom klapskog pjevanja Zagreb i Rijeka postupno postaju značajni centri klapskog pjevanja. Klape se formiraju i u dijaspori među hrvatskim iseljenicima ali i među ljudima nehrvatskog porijekla koji uživaju u vokalnom višeglasnom pjevanju.
Najveću promjenu u devedesetim godinama prošlog stoljeća klapski je pokret dobio u novoj tradiciji koju njezine nositeljice nazivaju klapskim pjevanjem. Fenomen organiziranih suvremenih ženskih vokalnih skupina, čiji se nastanak ne veže uz tradiciju ženskog pučkog pjevanja, može se pratiti kroz njihovu prezentaciju na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Popularnost ženskog klapskog pjevanja raste i kod izvođača i kod publike. Broj javnih nastupa i medijskih projekata svakim danom je sve veći i kvalitetniji. Repertoar koji nastaje sastoji se od kompozicija/obrada pisanih za ženske sastave (komponirane klapske pjesme, obrade tradicijskih napjeva, obrade popularnih napjeva, tradicijske i popularne vokalne pjesme različitih glazbenih kultura), prilagođenih njihovim mogućnostima ali i interesima.
Iz navedenoga može se zaključiti da je klapa na početku 21.stoljeća dio pokreta popularne glazbe s kojom slobodno eksperimentira i koju integrira u svoj repertoar, šireći na taj način općeprihvatljiv pozitivni duh mediteranskog identiteta. Činjenica je to koju je prepoznalo Ministarstvo kulture RH upisom u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalnu baštinu vrijednu javnoga promoviranja. 5. 12. 2012. godine, na sedmom sastanku Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu održanom u Parizu, klapsko je pjevanje upisano na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. dr. sc. Joško Ćaleta Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
_________________
|
|
|
|
|
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45945
|
_________________
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|