|
| Autoru |
Poruka |
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Jesenjski soneti
III
Sve se u srcu iznenada zbiva,
tu sunce zadje prije no u gori.
Dok vecer sumi plast zvjezdani siva
vec pogled zelja za neznanim mori...
* * *
Andjeo ljeta
Dugo je, dugo sazrijevalo u krosnjama, u dusama
to bijelo podne svijeta, plod glasova i tmine.
Taj sjaj povrh svega, zrcaljen u ruzama
sto osluskuju slasti pehara iz davnine
i disanje, i strast zelenih pcela noci
zabrujalih u tijelu vrelog suncokreta...
Dok dan nevin tka u putenoj samoci
tananih prividjenja klas,andjeo ljeta
zastavsi na zlatnim ljestvama od pruca,
u san i u oblak zaljubljen, jos trazi
u tajnoj kuli prostora nezasicen val.
Na dnu moje jave kristal nadahnuca
bljesti kao ustap oznojen, u razi.
A uzlijece iz ruku ceznja, crni zdral.
* * *
Ne znam sto je ruza
Ne znam sto je ruza i trn ne znam gdje je.
Kad place tijelo, place u njemu i cvijet
slatkoca krvi, u molitvu sapet
glineni prosjak na kisi, usred aleje
opojno njeznih lipa gdje suton probisvijet
pali crvene grivne i tmaste orhideje.
Trpko mlijeko noci oteza. I sve je
tako bezimeno da cujem sismisa lijet
na posvecenom rubu mladosti i slusam
predavsi sebe volji ptica, kako klikce
u meni njihov svijet, ozona krcat glas.
Jos samo ovaj zanos da boreci se kusam
ovaj blagi gutljaj zemaljske rose. I bit ce
u meni najzad mir, pun sjaja, ko usahli klas.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Cudo
Vrijeme je sanja proslo. Sada je vrijeme plima
koje nadolaze naglo, uz tromih glazbala riku.
Ko usamljeni onaj gradic sa Atlantika
stajat cu obavita pjenom ptica i dima
na obali bez krosanja, nalik na staru sliku
pred kojom jesen vuce pozlacen plast po tlima.
I sve zemaljske nade izmucene u grudima
u tamni sletjet ce dol, na tanku trepetljiku
sto ne da mi, u noci nebo da prebolim
i stere mirisa zudnju, u oskudnome casu
dok lisce rosu jutra doziva uludo...
I tad, odjednom, gle, dogodilo se cudo!
Sa sunca sidje Orfej s golubicom u glasu
pa sjede uz oganj moj i rece: ja Vas volim.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Na raskrscu slucajno biram put
i dospijem uvijek onamo gdje me ocekuju.
Volim ljeto.
Kao ruke mladica koji ozdravlja
i polako ustaje iz zute sjete soba -
ruke ljeta za suncem ispruzene,
nudeci mu zanesene obrise naseg tijela,
libido ptica i med hladovine.
I jesen volim.
Ima dobrote u gustom sjaju rujanskih
perivoja, u broncanoj vazi listopada dok
se puni crvenom zvonjavom veceri i boja.
I zima katkad posjeduje mekocu prve ljubavi
u dugoj tajni trulog djecjeg sna,
sa zebnjom bjeline koja sve oprasta
i sve je kadra da zapocne iznova.
Ali, masta bilja bila je okrutna
kada je dodala jedno godisnje doba koje zivi
samo od prozracnog rasula snijega,
od njezne smrti sviju pocetaka.
Daljino puna nesporazuma!
Blizino lisena slatke groznice cekanja!
Paucino poljupca, prag srca si mi oplela.
Proljece, kako si u svemu sto
nam nudis nemilosrdno!
Na raskrscu slucajno biram put
i dospijem uvijek onamo
gdje je upravo izdahnulo proljece
na usnama zednih ljubicica.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
I SAMO POVRATAK CVIJECA
Kazu da je obnevid smrti ljubavi slican.
Ovdje ne osjeca nitko zubor mladoga vina,
ovdje su jedno covjek i njegova sudbina
i svak je svome tihom poslu raskosno vican.
Uci te ta zemlja, strasna dok lezis nepomican
u vrelome joj krilu, prepun brazgotina,
uci te, sapce ti nesto o vjernosti planina.
Kazu da je svevid smrti ljubavi slican.
Stoga ni jednoj ni drugoj ne treba oganj stida
za prijedjeni put, niti za ono sto biva
nakon prijedjenog puta. Nek bude zagonetka
ta jabuka vida, svevida, obnevida,
u tlu neprolazna, u srcu neshvatljiva!
Smrt bez svrsetka, ljubav bez pocetka.
Sisak, 1969.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
S ONU STRANU BRDA
S onu stranu brda mnogo je toga nedostupno nama svima
i nije za javu presudan savrseni izbor trenutaka
vec sve sto zivotom smo zagrabili, po nesitim dnima
vukuci bez prestanka svoj grad od bjelutaka,
svoja glazbala ptica i zudnje. Uvlace se u nas
sprege snova iz kojih je sok hranjive smjelosti istekao.
Mrznje nalik na zapustene kuce vremena, kao
spavaci puni ustajale mistike, u uzaren klas
usne nam preobraze. A jutros snjeznobijel donije golub
srk zraka svima sto zive, za himnu nezreli za kroniku prestarjeli.
I dosapnu vjetar stoljeca, pazec lavinu da ne probudi,
da duh svjetlosti bdi i misao posvecuje rub
dugog zivota, tog sutra, u kome sve sto smo zapoceli
moze se dovrsiti, u ljepoti, s mjerom bogova i ljudi.
Zagreb, 1970.
"Voljeti, to znaci stajati na strazi
sve zime, dok zebe u ljiljanu tijela
jedna blijeda mrlja koju vecnost brise".
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
SONET O KONJIMA
Doveo ih je svetli vrac
s polja zvjezdanih ili sa rijeke.
U grive je utkao uporan tkac
sunce i vjetar i pute daleke.
Dobro bi bilo pustiti ih
niz obronke da mirno pasu
dok sred sirokih polja tihih
mak pjesmu ljeta sapce klasu.
Al doci ce i za njih cas
(pa ma koliko bili smjerni)
rastanka s krajolikom vjernim.
I bit ce konjanika kas
djetinjstvu nasem, kroz brda neka,
poslednja zapretana jeka.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Sonet o maloj ulici
U svakom gradu iznova je nadjem,
u nju zabasam gotovo od sale,
Spazim kako me motri iznenadjen
nekakav covjek, skinuv naocale,
I kao da ce zapitati nesto
al ja se brzo zagledam u kuce,
u nebo. Lice namrstim, nevjesto,
kao da skupljam davno nadahnuce.
On ode. I netom sama ostanem
u maloj ulici, na mene slijece
s prozora snenih zarobljeno ljeto.
Tad zazelim da dijete postanem
i da se na dnu ulice okrece
vrtuljak zlatni, nepomucen sjetom.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Sonet o glazbi
Iz cega zori, kojim se to ognjem
u vremenu i u zvijezdama glasa?
Iz zednih zamora duse izronjen
zarki joj brijeg kakva sila talasa?
Tko zvukom poji, tko cvrkutom hrani
to vidjelo glazbe, tu baklju, taj bezdan?
Njeni su vrhovi sutnjom obasjani.
Iz ceg izvire, kud ponire, ne znam.
Kleci na obali morskoj u sluh
zivota razgranat covjek, oslijepio
u dimu bilja, gospodar mastanja.
Koliko god dises, koliko god duh
u zrtvu uznosis, samo si dio
beskrajne, nijeme srece nestajanja.
Nazad na vrh Ići dole
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Melankolija
Umoriste me, predje razgovora
u klupku lisca sto ga neki tajni
ispreda leptir. U magli prozora
sumrakom toplim zaogrnut sjajni
krcag u nebu, zubor praskozorja.
I blijedi jos nas tracak ljeta dijeli
od onih tavnih, uznesenih gorja
u kojima se nikad nisu sreli
dosada svijeta i ugriz vampira,
zelena pera u krv zamocena
golemog sunca sto se nebom klati.
Pustimo dakle vjetar nek odsvira
najdrazu ariju u srcu sjena
od kojih vec se stablo noci zlati.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
BLAGDAN SLJEPOCE
Da imamo istinske oci, da se nismo rodili slijepi,
Mi bismo vidjeli oko nas ne pejzaz ne sljivike
Vidjeli bismo kako grad stari kako vjetar umire
Vidjeli bismo kako se medjusobno premjestaju uzroci igre
Sustina kako dodiruje sustinu, misao, kretanje.
Vidjeli bismo covjeka usnulog na dlanu velike biljke
Koja ga nosi kroz noc, koja mu rasplice sjenku.
Vidjeli bismo sebe ne okruzene drugima: presjecene
Njihovom kratkom putanjom kroz nase prozracno meso.
Vidjeli bismo u zrcalu nas vec urasle jezgrom u druge
Kao sto gledamo oluju tako bismo gledali, uspravni,
Potresnu dramu uzajamnosti, i sami u nju umijesani.
Da imaju oci stari zvonici kako bi se postidjelo
Ovo nase nepostojece ja
I palo bi na koljena.
|
|
|
|
|
|
|
|
| Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 3 gostiju |
|
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|
