|
| Autoru |
Poruka |
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Prva ljubav
Ne pitaj vishe zashto te ljubim.
Pitaj zashto raste trava i zashto je nemirno more.
Pitaj otkud stizhe vjetar proljetni
I bijelom ladjom snova tko krmi
kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zashto te voli moje chudno srce.
Znash li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi prichaju o zaspaloj ljepoti,
ali ti zhivis daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pecina -
o koju se uzalud razbija moj zhivot.
Ne pitaj zashto te ljubim.
Pristupi k meni! Tuzhno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
Na visokoj planini zaborava.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
ADAM I EVA
Spustih glavu na njegovo rame
i on postade krosnjati hrast
a ja u njegovu stablu tiha grana
koja ce sacekati lastavice.
Mracni i zagrljeni bijasmo nalik
drevnom sviracu koji sklopivsi oci
na zlatnu harfu naslonjen, sniva
o jednom bistrom i blagom svemiru
u kome nema smrti. Samo tisina
beskrajnih cvjetnih polja. Svjetlost voda
koje teku bez prestanka. I ljepota
covjeka i zene, mirna i blaga
u nepresusnom djevicanstvu ljubavi.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
LICE U SJENI
Zaboravih mu ime, ali znam da milo bjese pticama;
i ljubak bjese osmjehom, pamte moje oci.
I sada idu ljudi pristanistem;
Ja ne okrecem lice,
Zadubena u sapat zaostalih oluja.
Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zasto tuzis?
Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.
Jos nisam zastrla prozor, jos nije utisalo more.
Ne kori me, sumo, krosnjama; ne plasi me, vodo, dubinom!
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Sonet o odbachenim tugama
Nije ipak sve tako, moj prijatelju vjetre, rekoh
kad smo se obazreli u nocci, ja i on, za onim strnishtima.
I vidjeh neshto kao humak pjeshchani, ponjavu gdje zima
rishe za svoje vrapce sjen pejzazha. Potekoh
za odbjeglim vjetrom samocce i ruke pruzhah za njim,
za tom primamljivo blagom prazninom, shto odasvud
poneshto dobro i poneshto spasonosno u vechernjim
krhkim satima sluti, na zhici obzorja, gdje sprud
sazdan od preboljelih tonova daljina i jata jos mozhe
dozvan da nam odsvira shto nismo htjeli chuti
ili se nismo smjeli za zvukom tim osvrnuti.
I eto nas vec na sjeveru gdje se ognjevi lozhe
usred ravnice, uokrug. A iz poznatog skrovishta
izlaze tuge, jedna po jedna, ne govorec' nishta.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
RIJEKA I MORE
On je rijeka, a ja sam more.
Njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. Ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc’ se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.
Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka.
Njegove ladje nisu moje ladje.
Njegove ptice nisu moje ptice.
Ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gdje je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
Njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.
On je prispjela rijeka. Ja sam more.
Moja obale postaju njegove obale.
Moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
Moja beskrajnost postaje njegov mir.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Sama s ovim cvjetovima
Dan je bio, kao i obicno, svaciji.
Svi su imali u njemu dio sebe
najskrovitiji osmijeh izbio je poput klice,
dovabljen svjetloscu, na mirnu povrsinu
predjela koji ga je ocekivao
oduvijek.
Dan je, kao i obicno, skupljao s nasih lica
razbaruseni sljunak, ostatke nijeme
davniih rijeci u zuborenju sna
mozda namijenjenih nekome u sumi
tko nam je odjednom postao tako blizak
i neuhvatljiv. Potok sto hita
pun srebra zavrzlih ptica, odbacenih glasova
staroga lisca, kroz tanani sumrak
ususret drugom brdu
i drugom curliku vjetra
umotanom u nase tvrde
sjene.
Dan je bio, kao i obicno, svaciji.
I bilo je lako prepoznati u njemu
ono sto nam pripada, po srodnosti
izmedju leprsavog tkanja unutarnjeg
i vanjskog neba.
Taj sjaj kretanja
vremena, buduci da smo prisvojili za sebe
i od njega nacinili svoju dusu, buduci da smo
svoju dusu pohranili u sutnju
odlaska cvijeca, eto nas sada
pred tobom, neshvatljivo
nistavilo.
Ja, sama s ovim cvjetovima
i svijet s onu stranu dodira modrih voda
nepomiren sa sobom, bez prestanka
tudj nasim ocima. I nevin.
Ljubav.
Iz cela sumraka izlaze ranjene ptice.
Ja sama s ovim cvjetovima veceri.
Ljubav: samo seobe, seobe
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Zbog tebe
Zbog tebe, ne zbog mene, dogadja se sada u meni
ovo cvetanje kristalnih latica. Zov
nigdje necut a posvuda prisutan.
Zaustavljena krila samoce
polegla su izmedju nas i cekaju
trenutak da se opet rasklope.
Poljubac: ostar ubod u srce. Kao okus
ananasa divljeg. Tama i starice
sto kamenim stepenicama silaze
sa zavezljajem godisnjih doba pod pazuhom
i ne gledaju ima li koga na putu.
A mi uz zimzelen stojimo i znamo
da je neponovljiva ova zalosna
vecer.
Gle, labud bijeli na vodi. Zagonetka.
Samo je okrzne oko, samo je spremi
u svoje mracne riznice
zbog tebe.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Miris predvecerja
I traje, traje zivot. Gle:
zaogrce se uvijek novom
lepezom bilja, gaseci sve
sto treptalo je mastom ovom
i ovim nebom divljih ptica
i ovim tijelom trpke tuge.
I vec nas hvata nesvjestica
u rasplinutom tijelu duge
dok vozimo se u tvoj huk
zamamna spiljo duse, u cujni
kristal bica. Oblutak srece
na dlanu nosimo dok zvuk
trenutka bivseg - zanos rujni -
u suncu zrvanj tame okrece.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Sonet o djevojci-princu
i mladicu Trnoruzici
Kuca utonula u drijem
i pas na lancu, sam i tuzan.
Okolo kuce vocnjak nijem
i nekoliko grmova ruza.
Otkljucah tajnim kljucem vrata
i popeh se uz stube lomne.
Na postolju od starog zlata
nemirnih ruku, duse bolne
sjedjase mladic. Suncev prah
posrebrio mu stas, i tijelo
ko ljiljan drhtalo mu cijelo.
Od divljenja mi stade dah
I nikad vise nijemoj kuci
u blijedi trijem ne smjedoh uci.
|
|
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750
|
Sonet o golubovima
U njima ima mnogo nesna
zgurenog grlici pod krilo
i moga gnjeva, kad sam svjesna
da sve je tepanje uzalud bilo
i da sad nitko od tih bijelih
golubinjih rijeci ne veze snove.
I onaj kome bol iscijelih
veceras ne cuje golubove.
Oni od prognane neznosti zive
u miru kisnih zljebova, gdje su
nalik djetinjem placu kasnom
sto dopire iz kuce sive.
I katkad gukanjem ponesu
i nas i noc svom stablu jasnom.
|
|
|
|
|
|
|
|
| Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju |
|
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|
