Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 13:57


Autoru Poruka
GiGi
Post  Tema posta: Tin Ujević  |  Poslato: 25 Nov 2014, 11:55
Korisnikov avatar
Karolina Riječka

Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13
Postovi: 18509

OffLine
Tin Ujević


Tin Ujević ostao je zapamćen kao najveći boem hrvatske intelektualne kreme te velikan u hrvatskoj avangardi. Tin Ujević rođen je 5. srpnja 1891. godine u malom zabiokovskom gradu Vrgorcu, a ostao je zapamćen po svom lirskom opusu. Velik dio njegovih pjesama objavljen je posmrtno.


Slika


Rane godine

Tin Ujević završio je studij hrvatskog jezika i književnosti, a nakon toga i klasičnu filologiju te filozofiju koju je završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iako je tijekom studija u svojim političkim pogledima bio blizak pravaškim uvjerenjima, 1912. godine ipak se okrenuo politici jugoslavenskog integralizma, zbog čega je nekoliko puta boravio u Beogradu.

Nakon povratka u Hrvatsku 1912. godine uhićen je i kažnjen trogodišnjim izgonom, zbog čega je 1913. godine emigrirao u Pariz. Upravo je boravak u Parizu utjecao na Tinovo stvaralaštvo i njegov pogled na književnost.

Nakon početka Prvoga svjetskog rata Ujević se priključio krugovima oko Jugoslavenskog odbora, ali nakon što je 1917. godine ojačao srpski pokret, Tin je prekinuo suradnju, pa je do 1919. godine u Parizu živio u teškoj oskudici.

Obitelj

Tin Ujević rođen je pod punim imenom Augustin Josip Ujević po nekadašnjem običaju župe imotskih Poljica kada su sva krštena djeca dobivala dva imena. Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih je jedno umrlo u djetinjstvu.

Tinov otac bio je Ivan Ujević porijeklom iz Krivodola, a majka Bračanka, iz mjesta Milne. Tin je prva tri razreda osnovne škole završio u Imotskom, a nakon čega seli u Makarsku gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Već u 13 godini života Tin je polako počeo pisati pjesme.

Najveća postignuća

Nakon što je emigrirao u Pariz nastale su zbirke pjesama “Lelek srebra” i “Kolajna” koje su objavljene 1920. i 1926. godine, nakon što se vratio u domovinu. Iz Pariza je redovno slao pjesme i članke u hrvatske časopise, zbog čega mu je deset pjesama uvršteno u antologiju “Hrvatska mlada lirika” iz 1914. godine.

Poslije Pariza Tin je određeno vrijeme živio u Beogradu gdje se uključio u književne i kulturne krugove. U to su vrijeme objavljene zbirke pjesama koje su nastale pod utjecajem Paula Verlainea, Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda.

Osim što je pisao brojne pjesme, Ujević je pisao i brojne kritičke i političke tekstove. Većinu svojih književnih pogleda objavio je u esejima “Oroz pred Endimionom” te “Sumrak poezije”. Godine 1930. preselio se iz Beograda u Sarajevo.

U to je vrijeme objavio dvije zbirke pjesama koje pripadaju zrelijoj fazi stvaralaštva. Radi se o zbirkama poezije “Auto na korzu” i “Ojađeno zvono”. U Sarajevu je Tin živio do 1937. godine kada se preselio u Split u kojem je ostao tri godine, a zatim se zauvijek vratio u Zagreb.

Tijekom boravka u Splitu 1938. godine objavio je dvije knjige eseja pod naslovima “Ljudi na vratima gostionice” i “Skalpel kaosa”. Nakon dolaska u Zagreb Ujević je prihvatio stalno radno mjesto u glasilu hrvatskih namještenika “Pravica”.

Kako je govorio nekoliko stranih jezika, Ujević je nakon uspostavljanja Nezavisne Hrvatske Države postavljen za prevoditelja u Ministarstvu vanjskih poslova. Zbog tog je angažmana tek 1954. godine objavljena zbirka pjesama “Žedan kamen na studencu”, iako je za tisak bila pripremljena već 1945. godine.

Od važnijih objavljenih djela još za njegova života su: Auto na korzu”, (1932), “Ojađeno zvono”, Matica hrvatska, (1933), “Skalpel kaosa”, (1938) i “Ljudi za vratima gostionice” (1938).

Tin Ujević za života nije dobio niti jednu književnu nagradu, ali se zato mnoge književne svetkovine danas nazivaju njegovim imenom. Njegovim je imenom nazvana najveća hrvatska pjesnička nagrada “Tin Ujević”.

Ova velikan hrvatske književnosti umro je 12. studenog 1955. godine u Zagrebu. Prema mišljenju brojnih književnih kritičara, Tin Ujević je svojim radom koji predstavlja pokušaj sinteze klasičnog i modernog u hrvatskoj književnosti zauzeo ravnopravno mjesto s Krležom na vrhu hrvatske modernističke književnosti.


Preuzeto sa: biografija.com

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...


Vrh
GiGi
Post  Tema posta: Re: Tin Ujević  |  Poslato: 25 Nov 2014, 11:58
Korisnikov avatar
Karolina Riječka

Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13
Postovi: 18509

OffLine
Notturno

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tin Ujević  |  Poslato: 10 Apr 2017, 21:14
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prosjaci pred crkvom

Slika
Манастир Хопово, Петар Лубарда


Prosjaci zebu na steni pločnika,

do bašta, do turskih groblja.

Prosjaci prose od šetača i noćnika

s pruženom rukom bezvoljnoga roblja.



Čuče majke, u krilu s čedom:

ta rahitična jadna dojenčad što visi

o materinskoj sisi

i vidi svetlo prvim gledom

u sažaljenju ljudi, redom!



No ovi pred crkvom su pobožni prosjaci:

Bogu se mole, a od ljudi prose.

Na stepeništu crkvenom bosjaci

trag skrušenosti usred čela nose.

Znaju za bogate, i zovu ih ljudi:

duh živi u njima kao Hrist u Judi.



Oni prose i mole, mole i prose,

i znadu za svete simbole, za vajane idole,

i breme s verom snose.

Na putu u prekogroblje

kao zalog nose, mesto dela, gole ruke:

od tvorca prosi roblje

raj kao poklon za pasivne muke,

za umirene ruke.



Prosjaci mole milostinju,

prosjaci prose raj.

Smiluj se, Bože, priloži, daj

groteskni milodar taj!




Autor: Tin Ujević

(Politika, 6. januara 1934. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tin Ujević  |  Poslato: 10 Apr 2017, 23:19
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Tragična kafana

Slika
Мотив из Тетова - Љуба Ивановић

Ova je grozna kafana golema kao sudbina.

U njoj su tužbe uzaludne, iz nje se ne beži.

U kafani se sanja o putovanjima, ali se leži

s izrazom tupim i očima izmučenim kokaina.

Odrvenjuju udovi, a telo se malo pere.

Ovo rublje na dušama vrlo se retko menja.

Kafana, ždrelo sive i glibave ulice:

golemi vojnici i neuredni mornari,

razgovori Kronštata, Tulona, Kila i Pole.

Kokote princese i sanjari apaši čista srca.

Da li pred vratima vrebaju racije nedostatne,

je li u noći razapet kordon bezbednosti?



U takvim kafanama se živi, čak i spava.

Sve je puno dima i isparavanja dahova,

s nogu se puši vlaga...

Tako se izvrćem za stolom

od reči što su izmakle nepotrebne da se kažu,

od dela umornih što ne služe svrsi.

Glava čeka pokajanje na suncu elektrika.

Putovati je nužda. Putovanje, migrena.

Težak vazduh od pare biva, a čikovi se slažu.



A ovi tmurni i zagonetni noćnici

hoće da budu Van Gog, Gogen i Utrilo.

I postići će kosama i kaosom.

Oni sanjaju Tenerifu i božanstva Polinezije.

Vazduh je sale težak. Kafana biva opšta.

Svejedno, jedna ili druga, u svakoj je kvintesencija kafane.

U svakoj čežnja za nebom, vazduhom i zvezdama

i mirisima oceanske soli.

Ovde onde svrab od grafomanije,

cinizam i mašte megalomanije.

Bombarduju nas golemi stupci listova,

masna slova naslova javljaju lomove,

za važne leševe čekaju gotovi nekrolozi.



Niko nije otkrio što je stidno u ovoj kafani,

stidno, jer se niko ne stidi.

Dok mirno sedim uz kavu

i njušim miris dima cigarete,

susedu slina teče po rukavu

od suza na pogled mile šansonete.

Noću u jarku slomio sam nogu.

Duše mi, tako dalje ne mogu.

Ubiće nas glad, poješće nas crvi,

alkohol je neprijatelj prvi.

Očajno je i sivo u životu bez zadatka!

I mi se bedom ne hvalimo,

bolje da sebe žalimo

od straha da se ne svalimo.



Kad živimo inače ne propovedamo,

smešno je da se za stolom ispovedamo.

Ko će odgovarati za naš prljava tela,

za našu trajnu nehigijenu?

Nigde ne sviraju još tako uvereno kao na cirkusplacu.

Nama treba suviše laži za sreću;

od obmana je satkana atmosfera

ciklus fatamorgana.



Od nas su načinili groznu karikaturu.

I nemojte nas voleti,

mogla bi nas glava zaboleti;

Odraz paklene noći sija iz naših očiju.


Autor: Tin Ujević

(Politika, 6. januar 1935)

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tin Ujević  |  Poslato: 12 Apr 2017, 00:16
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Optika gradova

Slika
Рибе Мило Милуновић



Srce vežu sećanja na mesta

što su kao prisna spona.

Put kroz misli široka je cesta,

nad njim krošnje, vetar, zvona,

svako misli vezom svojeg srca.



Mesta liče što se žmarka tiče.

Svako ima druge boje senu,

Različito greje žar i uspomenu.

Ima mesta što su ruke svele

udovica i usedelica.

Ima drugih što su sveža lica

anđela iz blistave kapele.

Oda treća jesu pletenica

što su čežnje u vidike splele.



Iz njih slušam glas i opomenu

kad me zaborava nenadano prenu.

Ne umiru gradovi u trenu.



Svako naročite tlapnje u svet baja,

svako sipa obmane i slika.

Sva su odraz besova i sjaja

i celinom svode spomenika.

Zaluđuju mesta umetnika.



Vetar se titra sa snom,

a tanji vazduh i lom,

bije u zatvoren dom.

I stvari su toliko ljudi,

i senke su toliko biće one u polete sviće.

Jato fantoma što bludi;

pa da je čovek sam plamen,

on toliko opsena guta i brzih viđenja s puta,

da i u zakutku tmuše

baš na dnu dušine duše,

poznam česmu sela, vidim gradski kamen.


Autor: Tin Ujević

(Politika, 6. januar 1934. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tin Ujević  |  Poslato: 12 Apr 2017, 22:08
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Onaj

Slika
Tin Ujević



Onaj koji se ima roditi

već postoji u svijetu:

onaj koji je nadanje:

Čin je već u pokretu.



No mi ćemo ga vezati

Da nam odgovara

za krivicu svoje ljepote,

I opet, i njega će stezati

zemlja trudna i stara.



I mi ćemo ga ubiti,

samo vrlo polagano,

sa istančanim mukama,

da prestane nas ljubiti,

da ukine naša uzdanja,

da vidi da je sve zaludu:

i što smo ga čekali,

i što se rodio,

i što je htio,

i što je bio,

on,

onaj,

taj.



Mi ćemo ga izjaloviti,

On će biti osujećen.

Mi imamo radium.

Što će nam volja i um?

Što će nam mladost?

Što će nam radost?

Jer mi smo srećni od pizme

i inata.

Mi preživljujemo kataklizme,

ali iz bare ne možemo.

I blato je do vrata.



I svaki od nas nagradu ište

za polovičnost i rđava djela,

i nećemo ništa cijela,

čak ni svojega prijatelja,

čak ni svojega pobornika,

ni svojega dobrotvora.



Zemlja je gluga i spora,

Okorjela zemljina kora.



Onaj koji se ima roditi

već postoji na svijetu.

Jag ga poznam:

Izbjegavam ga u susretu,

kao da smo na trošnom mostu,

jer on na neće voditi

niti nas preporoditi.

On je žrtva u našem spletu.

On će da zemlju očara

i sebe da razočara

s nama:

on će beskoristan minuti,

jer nas istine muče

i jer je preče juče (ta jama),

s vrata ćemo ga skinuti,

jer je i pravda to

a svi smo vrlo stari:

u našem tijelu golaći,

a našim licem maske.


Autor: Tin Ujević

(Politika, 6. januar 1936. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 50 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker