Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:23


Autoru Poruka
GiGi
Post  Tema posta: Hrvatski banovi  |  Poslato: 16 Nov 2014, 20:18
Korisnikov avatar
Karolina Riječka

Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13
Postovi: 18509

OffLine
Josip Jelačić
(16.10.1801.-20.5.1859.)


Grof Josip Jelačić, iz kurilovačke plemićke loze, rođen je 16. listopada 1801. godine u Petrovaradinu. Majka mu je bila Ana, djevojačkoga prezimena Portner, a otac Franjo Jelačić, zapovjednik slavonske Vojne krajine. Uz njega, Franjo i Ana imali su još dva sina i kćer.

Školovanje Josipa Jelačića započelo je u bečkome Theresianumu – akademiji na kojoj su se stjecala znanja za vojna i upravna zanimanja. U Beč je otišao sa osam godina i tamo proveo sljedećih deset. Poseban interes pokazao je za strane jezike, povijest i zemljopis, a nakon završenoga školovanja odlazi na prvu vojnu službu u Galiciju gdje se ističe kao odlučan i hrabar vojnik. Zahvaljujući naobrazbi i prirodnom talentu za vojničko zvanje počinje njegov uspon u časničkoj hijerarhiji, što prepoznaje i hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand V. Habsburški, te ga 23. ožujka 1848. imenuje hrvatskim banom, svojim osobnim savjetnikom i zapovjednikom glinske i petrinjske pukovnije.

Slika

Odmah po Jelačićevu stupanju na bansku čast Velika narodna skupština 25. ožujka 1848. u Zagrebu donosi program o revoluciji koja je te godine zahvatila čitavu Europu, pod nazivom „Zahtijevanja naroda“. Nekoliko dana kasnije hrvatski ban prekida sve državno-pravne veze s Ugarskom, a 25. travnja 1848. svečanim proglasom ukida kmetstvo. Manje od dva mjeseca nakon toga, 5. lipnja 1848., počinje zasjedati prvi građanski sabor u povijesti Hrvatske, što je vodilo do nastanka Banskoga vijeća ili Prve hrvatske vlade. Kako Ugarski sabor nije priznavao ni nacionalna ni politička prava Hrvatima, ban Jelačić u rujnu 1848. objavljuje Mađarima rat, osvaja Međimurje i nakon stoljeća razjedinjenosti konačno spaja većinu hrvatskoga teritorija u jednu cjelinu. Tim je podvigom Josip Jelačić ušao u hrvatsku povijest kao jedna od neupitnih veličina, svrstavši se među velikane koji su za domovinu učinili djela trajne vrijednosti.

Što se vlastite obitelji tiče, Jelačić ju je osnovao relativno kasno. Sa svojom trideset tri godine mlađom suprugom Sofijom Stockau oženio se 22. srpnja 1850. u Moravskoj. Pet godina kasnije rađa im se jedino dijete, kći koja već 1856. umire od kolere ne navršivši niti godinu dana.

Veći dio svoga života Jelačić je imao problema sa zdravljem. Teško se razbolio u ranim dvadesetim godinama, a bolest ga usprkos dugotrajnim liječenjima prati do kraja života, kulminiravši u ljeto 1858. godine.

Hrvatski ban, vojnik, političar, ali i pjesnik koji je 1825. objavio svoju prvu zbirku poezije „Trenutak uspomene“, umro je pola sata iza ponoći 20. svibnja 1859. u Zagrebu.


wordpress.com

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...


Vrh
GiGi
Post  Tema posta: Re: Hrvatski banovi  |  Poslato: 16 Nov 2014, 20:21
Korisnikov avatar
Karolina Riječka

Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13
Postovi: 18509

OffLine
Ivan Korvin
(2.4.1473.-12.10.1504.)


Slika


Hrvatski ban i slavonski herceg Ivan Korvin rijedak je primjer kraljevskoga sina, još k tome jedinca, koji nakon očeve smrti nije naslijedio prijestolje. Istina, bio je nezakonito dijete, ali povijest pamti i bilježi niz vladara čiji su potomci začeti izvan braka nasljeđivali roditelje bez ikakvih problema, ograničenja i hendikepa što su im majke ili očevi bili ljubavnici ili priležnice kraljica i kraljeva. Ivaniš, kako su ga zvali Hrvati, međutim nije imao tu sreću.

Rođen 2. travnja 1473. iz izvanbračnog odnosa Barbare Edelpeck i hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina, prve je godine svoga života proveo pod paskom i skrbništvom bake, očeve majke Elizabete Szilágy-Hunjadi. Ona mu je, kao jedinom unuku prepisala i oporučno ostavila sva svoja velika imanja, pa je mlađi Korvin – uz ono što mu je namijenio i otac – već kao šestogodišnjak bio jedan od najbogatijih plemića Hrvatske i Ugarske. Materijalno gotovo u potpunosti zbrinut imao je sve osim oca, koji kroz Ivanovo rano djetinjstvo nije puno vremena provodio sa sinom niti je previše s njim kontaktirao i sudjelovao u njegovu odgoju. Tek kada je shvatio kako iz braka sa Beatricom Aragonskom neće imati zakonitog potomka, Matija počinje razmišljati o mogućnosti da ga na hrvatsko-ugarskom prijestolju naslijedi nezakoniti, ali i jedini sin. Niz nepredvidivih dvorskih spletaka, ponajviše Beatrice Aragonske koja bi tako bila suočena s mogućnošću gubitka vladarske pozicije, te druge nesretne okolnosti spriječile su očevu namjeru da Ivan Korvin vlada Kraljevstvom. Tako je, nakon Matijine smrti 1490. godine, hrvatsko-ugarski tron pripao češkom kralju Vladislavu II. Jageloviću, a tada sedamnaestogodišnji nesuđeni prijestolonasljednik od strane je novoga vladara ukazom promoviran u slavonskoga hercega.

Pet godina kasnije, točnije u ožujku 1495., postaje hrvatskim banom i ističe se u mnogim bitkama protiv Turaka. Očito je genetika i u njegovom slučaju odigrala ključnu ulogu, jer se -iako relativno mlad – odlučno suprotstavljao Osmanlijama, ništa manje hrabro od svojih poznatih i slavnih predaka. Naime, kralj Matija je vodio mnoge bitke protiv turskih osvajača, a Ivanov je djed bio erdeljski vojvoda János Hunjadi, istaknuti protuturski ratnik, na ovim prostorima puno poznatiji kao Sibinjanin Janko.

Ivan Korvin svoj je ugled među hrvatskim plemstvom, stečen prvenstveno hrabrošću i uspješnim banovanjem, još više ojačao 1496. kada se oženio kneginjom Beatricom Frankopan, kćerkom hrvatskog velikaša i jednog od najcjenjenijih plemića onoga vremena Bernardina Frankopana. U tom je braku rođeno dvoje djece, kćer Elizabeta 1496. i sin Krsto 1499., koji nažalost oboje umiru kao djeca. Krsto je umro samo nekoliko mjeseci nakon oca, 17. ožujka 1505., a Elizabeta tri godine kasnije. Kako je knez Bernardin Frankopan puno radio na tome da prvo zetu Ivanu, a kasnije i unuku Krsti u dogledno vrijeme pokuša osigurati prijestolje, kraljevstvom su kružile priče i glasine da šestogodišnji Krsto nije umro prirodnom smrću, već je iza tog nesretnog događaja stajala kraljica Ana, supruga Vladislava II. Jagelovića. Što god da se dogodilo ostaje činjenica o Krsti kao posljednjem Korvinu, te njegovom smrću izumire loza kralja Matije, zasigurno najmoćnijeg hrvatsko-ugarskog vladara.

Ivanu Korvinu već su kao dvanaestogodišnjaku astrolozi prorekli visoke časti i veliki ugled u društvu, što se kasnije pokazalo kao sasvim točna prognoza. U dva je navrata bio hrvatski ban; prvi puta od 1495. do 1498., a njegovo drugo imenovanje na bansku čast 1499. bilo je bez vremenskog ograničenja, točnije rečeno, kralj Vladislav II. odlučio je da bude doživotno. Ništa manje cijenjen nije bio ni u Mletačkoj Republici, koja ga u svibnju 1497. uvrštava među svoje visoko plemstvo, dok je titulu slavonskoga hercega nosio sve do prerane smrti.

Hrvatski ban Ivan Korvin umro je 12. listopada 1504. u Krapini, ne navršivši trideset i drugu godinu života, a posmrtni ostaci su po banovoj izričitoj želji pokopani ispred glavnog oltara pavlinske crkve Sv. Marije u Lepoglavi.


wordpress.com

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Hrvatski banovi  |  Poslato: 25 Nov 2014, 23:30
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ban

Slika
Oznaka hrvatskog bana od 1848. godine

Ban je naslov visokog državnog dostojanstvenika u Hrvatskoj koji se javlja još od ranog srednjeg vijeka. Ban je bio na čelu uprave, vojske i sudstva, kao kraljev zamjenik i predstavnik u Hrvatskoj.U slučajevima kad bi herceg vršio vlast u Hrvatskoj, ban je bio njegov zamjenik. Sve do potkraj 18. stoljeća ban nije bio nikom drugom podložan, doli izravno kralju pa je stoga u izvorima često nazivan i potkraljem (lat. prorex). Kasnije se istovjetna titula pojavljuje u srednjovjekovnoj Bosni, isprva kao oznaka vladara, a kasnije vojnog zapovjednika u Jajačkoj i Srebreničkoj banovini te od 15. stoljeća u Mačvi i Severinu, kao vojno-administrativna služba.
Naziv vjerojatno dolazi od mongolsko-turske riječi bajan (bogat, imućan), koja je u hrvatski jezik ušla preko Avara. Postoje i pretpostavke da se radi o ilirskoj izvedenici-
U ranom srednjem vijeku, ban (ban Hrvata) je kraljev upravitelj područja Like, Gacke i Krbave, a kasnije najviši državni dužnosnik nakon kralja i, ponekad, njegov suvladar i prijestolonasljednik.

Nakon izbora Kolomana za hrvatskog kralja i personalne unije s Ugarskom 1102. godine, ban je kraljev predstavnik u Hrvatskoj od Drave do Jadrana. U razdoblju od 13. do 15. stoljeća ban vrši upravne (saziva Sabor i predsjedava mu, potvrđuje zaključke Sabora, osniva gradove i daje im povlastice, kuje novac i ubire daće, imenuje svojeg zamjenika, podbana i župane), vojne (vrhovni je zapovjednik vojske koju podiže insurekcijom) i sudske poslove (sudio je sâm i na sudskim skupštinama zajedno s plemićima). Od 13. stoljeća pojavljuju se dva bana - jedan za središnju i južnu Hrvatsku s dalmatinskim gradovima (Hrvatsku i Dalmaciju) pod nazivima "primorski ban" (banus maritimus), "ban Hrvata" i "ban Hrvatske i Dalmacije", a drugi za sjevernu (cijelu Slavoniju) pod nazivima "slavonski ban" ili "ban čitave Slavonije" (totius Sclavonie). Taj će se proces dovršiti u razdoblju anžuvinske vladavine sredinom 14. stoljeća

Slika
Ban Josip Jelačić Bužimski

Na razvoj banskog položaja važan je utjecaj imalo razdoblje od kraja 13 i početkom 14. stoljeća, kada je banska čast bila nasljedna u obitelji Šubića Bribirskih. Svojevremeno je čast primorskog bana bila nasljedna, kao što je to bio slučaj sa Šubićima, što im je zajamčio 1293. protivnik Anžuvinaca, kralj Andrija III. (Pavlu I. Šubiću, njegovoj braći i njihovim nasljednicima). Šubići Bribirski su izgubili nasljednu bansku čast 1322. godine.

Od 1476. godine banska je čast ponovno cjelovita za područje čitavog Hrvatskog Kraljevstva i sjedinjena u jednoj osobi, iako su ponekad su za isto područje bila imenovana po dva ravnopravna bana. Poseban ugled dostiže tijekom protuturskih ratova, osobito u doba Petra Berislavića.

U razdoblju vladavine Habsburgovaca banske su ovlasti često krnjene, a dio hrvatskog teritorija izuzet je iz njegove jurisdikcije i podvrgnut neposrednoj austrijskoj vojnoj upravi (Vojna granica). Ugled banske časti unatoč tome još je više porastao, jer su upravo banovi predvodili borbu protiv centralizatorskih tendencija bečkoga dvora (npr. Nikola i Petar Zrinski).

Sabor je samo potvrđivao bana, kralj ga je birao. Ban nije polagao prisegu Saboru, nego u Saboru kralju. On je od kralja dobivao naloge putem Ugarske kancelarije, a kasnije, zbog jačanja središnjih kraljevih ureda, i od Dvorske kancelarije i Dvorskog ratnog vijeća, ali i od Kraljevske ugarske komore. U isto je vrijeme ban provodio i zaključke Sabora. Odluke koje je donio ban morao je, kao i odluke Sabora, da bi one postale pravovaljane, potvrditi vladar.

Ban je bio najviši upravni dužnosnik Kraljevstva i vrhovni vojni zapovjednik s titulom vrhovnog kapetana Kraljevstva. Ban, kojeg je Sabor imenovao vrhovnim kapetanom Kraljevstva, imao je pod sobom banderij od 1.000 konjanika i banderije velikaša. Uslijed ustrojavanja Vojne granice, došlo je do njegovih vojnih ovlasti. Ban je bio podređen tijelima vojne uprave i zapovjedništvu izvan Kraljevine, bez utjecaja Sabora. Također je izgubio pravo zapovjedništva nad većim dijelom Kraljevine (imenovan je vrhovnim kapetanom Kraljevine samo za područje Banske krajine, današnje Banije, gdje je jedino imao položaj vrhovnog zapovjednika od 1704.).[6] Zamjenik hrvatskog bana se zvao banovac ili podban, a u sudskim poslovima bana je zamijenjivao protonotar.

Ukidanjem staleškog društva u Hrvatskoj 1848. položaj bana izmijenio se u skladu sa zahtjevima narodnog pokreta te je ban trebao upravljati svim hrvatskim zemljama. Taj je cilj djelomice ostvaren imenovanjem Josipa Jelačića, ali se sve njegove službe (hrvatsko-dalmatinski-slavonski ban, guverner Dalmacije i Rijeke, vrhovni vojni zapovjednik Vojne granice) nije uspjelo spojiti na ustavnoj razini.

Osuvremenjivanjem državne uprave i na osnovi Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine, banski je položaj oslabljen. Ban je po položaju predsjednik hrvatske vlade, a funkcija mu je znatno reducirana, jer ga je po Nagodbi imenovao kralj na prijedlog ugarskog ministra predsjednika i nije više smio biti vojna osoba.

Njegove upravne djelatnosti bile su: predsjedanje sjednicama Sabora i predsjedanje Hrvatskog kraljevskog vijeća. Brinuo se za uzdržavanje vojske i pripremanje hrane, pisao izvješća o pokretima turske vojske, nadzirao okupljanja banderijalne vojske, slao dopise Dvorskom ratnom vijeću, naredbe zapovjednicima utvrda. Predsjedao je Banskim stolom.

Poslije propasti Austro-Ugarske i sjedinjenjem hrvatskih zemalja s okolnim slavenskim zemljama u novu političku tvorevinu 1918. godine, banska je služba ukinuta Vidovdanskim ustavom iz 1921. godine.Za vrijeme Šestosiječanjske diktature postavljani su banovi za tadašnje banovine, ali oni su bili samo najviši upravni činovnici, čvrsto podređeni centralističkoj vlasti u Beogradu.

Sporazumom Cvetković-Maček iz 1938. ustrojena je posebna teritorijalno-administrativna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije, pod imenom Banovina Hrvatska. Banska funkcija je dobila nešto šire ovlasti. Za bana je imenovan političar Ivan Šubašić. Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije i uspostavom NDH u travnju 1941. ukinuta je funkcija i položaj hrvatskog bana.

Banovac

Zamjenik bana bio je podban (lat. vicenbanus). Podbana je birao Sabor većinom glasova, dok je ban predlagao kandidate. Podban je dolazio iz redova najbogatijih plemića, a do 1756. bio je i veliki župan Križevačke i Zagrebačke županije, dok te dvije županije nisu dobile zasebne županijske uprave. Podban je sudjelovao u radu Oktavalnog suda, a od 1723. i u radu Banskog stola, kao banov zamjenik. U sastav banske kancelarije ulazio je i banski protonotar kojeg je birao Sabor na prijedlog bana.

U drugoj polovici 18. stoljeća javlja se institucija banskog namjesnika. Najprije su bila birana dvojica namjesnika. Prvi je, obično zagrebački biskup, bio zadužen za pravne poslove, dok je drugi, velikaš u kojeg je kralj imao povjerenja, bio zadužen za vojne poslove. Uskoro je (1773.) kralj uveo samo jednog banskog namjesnika.

Dužnost bana je kroz tisuću godina postojanja Hrvatskog Kraljevstva jamčila njegovu upravnu samostalnost i, uz Hrvatski sabor, u sebi osigurala hrvatski politički kontinuitet i državni subjektivitet. Naziv bana neslužbeno se koristio i za mletačkog namjesnika (providura) Dalmacije sa sjedištem u Zadru (1409.-1797.).

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Hrvatski banovi  |  Poslato: 25 Nov 2014, 23:42
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Banski stol

Banski stol (lat. tabula banalis), banski sud Hrvatske i Slavonije. Nastao je iz ustanove banskoga sudišta (tzv. oktavalnog suda), koje se spominje već u XII. st. Mjesto, vrijeme i sastav suda određivao je Sabor. Sudskom reformom 1723. ukinut je oktavalni sud i stvoren Banski stol, kao redovni sud prvog i prizivnog stupnja koji je stalno uredovao. Predsjedao mu je ban, imao je sedam do devet prisjednika, među kojima su bili podban, kao banov zamjenik, i protonotar kao izvjestitelj. Kralj je 1725. od Sabora preuzeo pravo imenovanja članova Banskoga stola pa je otada sastav suda stalno određen (ban, viceban, protonotar, dva velikaša, po jedan prelat i plemić). Ujedno je kralj odredio da se prizivi na presude Banskoga stola predaju Kraljevskomu sudu u Bratislavi, a od njega Stolu sedmorice. Tek od 1807. prizivi na Banski stol išli su izravno na Stol sedmorice, a time je Banski stol izjednačen s (ug.) Kraljevskim sudom. Banski stol najčešće je sudio kao prizivni sud, a prvostupanjsku ovlast imao je u predmetima veleizdaje, težih tjelesnih ozljeda, valjanosti povlastica i drugo. Reformom 1851. Banski stol uspostavljen je kao viši zemaljski sud s drugostupanjskom ovlašću, a sudio je zbor od 3 do 5 sudaca. God. 1861. dobio je urbarijalnu ovlast, 1876. sudbenost u sporovima male vrijednosti u posljednjem stupnju, a imao je i prvostupanjsku stegovnu ovlast za odvjetnike. Na traženje Zemaljske vlade Banski stol davao je mišljenja u pravnim predmetima iz područja pravosuđa. God. 1874. osnovan je Krajiški odsjek Banskoga stola, ukinut 1882. Do ukidanja austr. konzulatâ u BiH Banski stol rješavao je i žalbe na njihove sudske odluke. Prizivi na odluke Banskoga stola u razdoblju apsolutizma upućivani su Vrhovnomu kasacijskomu sudu u Beču, a potom Stolu sedmorice u Zagrebu, osnovanomu 1862. Nakon 1918. ovlasti Banskoga stola proširene su i na područje Međimurja. Banski stol ukinut je 1945.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Hrvatski banovi  |  Poslato: 25 Nov 2014, 23:44
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Bansko vijeće

Bansko vijeće, visoko je upravno tijelo s ovlastima izvršne vlasti u Hrvatskoj i Slavoniji koje je djelovalo od kraja travnja 1848. do lipnja 1850. godine. Djelovalo je kao hrvatska vlada, prva nakon svoje preteće Hrvatskog kraljevskog vijeća u 18. stoljeću. Bansko vijeće nastaje nakon revolucionarnih događanja u ožujku 1848. godine i "Zahtijevanja naroda" i na tradiciji Kraljevinske ili banske konferencije.

Prvu svojevrsnu zemaljsku vladu za Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju osnovala je kraljica Marija Terezija 1767. godine sa sjedištem u Varaždinu. To tijelo izvršne vlasti predstavljalo je prvu moderniju vladu na području Banske Hrvatske, a ukinuto je 1779. i njegove su ovlasti predane Ugarskom namjesničkom vijeću, čime je Hrvatska upravno postala podređena Ugarskoj.

U jeku revolucionarnih zbivanja 1848. godine Mađari su, koristeći situaciju u Austriji, poslali kralju adresu u kojoj su zahtijevali vlastito ministarstvo neovisno od Austrije, kao vrhovno tijelo državne uprave. Pod pritiskom ustaničkog pokreta u Beču i pokreta u Pešti, bečki je dvor 27. ožujka odobrio vlast mađarskog liberalnog srednjeg plemstva, pa je u zajedničkom saboru izglasan je Zakon o Ministarstvu (svojevrsnoj vladi). Hrvatske županije međutim nisu htjele priznati navedeni Zakon niti bilo koju funkciju vlade. Ni sam novoimenovani ban Josip Jelačić (1801.-1859.) nije htio priznati novo uređenje vlasti pa je 19. travnja uputio svim oblastima okružnicu u kojoj zapovijeda svim nadleštvima da ne smiju primati ni od koga i ni od kuda službene naloge te da se jedino njemu mogu obraćati kao vrhovnom zemaljskom poglavaru. Nekoliko dana potom ban je formirao Bansko vijeće. Iako je kralj osporio bansku naredbu i proglas od 19. travnja, Bansko vijeće je formirano i počelo djelovati. Kralj je de facto priznao Bansko vijeće kao vladu u prosincu 1848. osnivanjem u austrijskoj vladi mjesta hrvatskog ministra kao posrednika između Dvora i Banskog vijeća.

Bansko vijeće se prvi put sastalo u svibnju 1848., a 18. svibnja je podijeljeno na odsjeke.mS obzirom na Jelačićevu odsutnost, Bansko vijeće samostalno je upravljano unutarnjim poslovima Hrvatske i djelovalo kao faktična vlada do proglašenja Ožujskog ustava. Nakon što je donesen Oktroirani ustav 4. ožujka 1849., prema kojem su zemaljske vlade bile samo izvršni organi središnje austrijske uprave, Bansko vijeće formalno je raspušteno naredbom Ministarstva unutarnjih poslova u Beču 12. lipnja i carskom odlukom od 17. lipnja 1850. godine, a stvarno kada je ban 26. lipnja priopćio odluku i kada je osnovana te 1. srpnja 1850. proradila Banska vlada, koja je od Vijeća preuzela funkcije.

Bansko vijeće djelovalo je kao vlada na prostoru civilne Hrvatske, Rijeke i Primorja. Na čelu Banskog vijeća nalazio se ban, kojeg je imenovao kralj, a za njegove odsutnosti zamijenjivao ga je banski namjesnik. Sabor je tijekom 1848. godine odobrio i potvrdio sve naredbe bana koje je izdao u razdoblju od svog imenovanja pa do svečane instalacije, jer su one proizašle iz prijeke potrebe i bile korisne za domovinu. Za vrijeme njegove odsutnosti bana je zamjenjivao podban Mirko Lentulaj, koji je rukovodio banskim vijećem u okviru ovlasti koje mu je povjerio ban.

Bansko vijeće imalo je sljedeće odsjeke, kojima su na čelu bili stalni predsjednici:

Odsjek unutarnjih djela (unutarnji poslovi) - bavio se osiguranjem pravnog poretka i mira u zemlji, upravom i odnosom prema nižim instancama vlasti.
Odsjek prosvjećivanja (prosvjeta) - bavio se školstvom i obrazovanjem, državnim prosvjetnim zavodima, te tiskom, vjerom i crkvenim ustanovama.
Bojni odsjek (vojni poslovi) - brinuo se za organiziranje i opskrbu hrvatskih vojnih jedinica u sastavu regularne austrijske vojske, te popisom stanovništva za potrebe dobijanja evidencije vojno sposobnog stanovništva.
Odsjek financija - bavio se općim financijskim poslovanjem, ali i pitanjima trgovine i poljoprivrede.
Odsjek pravosuđa (formiran krajem lipnja 1848.) - rukovodio je pravosudnom problematikom.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Hrvatski banovi  |  Poslato: 25 Nov 2014, 23:48
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Banovi jedinstvene Hrvatske

Slika

Pribina oko 970.
Godemir oko 1000.
Gvarda oko 1020.
Božetjeh oko 1030.
Stjepan (protospatar) oko 1040.
Gojko 1059. - 1069.
Dmitar Zvonimir 1070. - 1073.
Petar 1074.
Ugrin 1107.
Klaudije 1116. - 1117.
Aleksije oko 1130.
Beloš Vukanović 1142. - 1157.
Apa 1158.
Beloš Vukanović 1163.
Ampud 1164. - 1176.
Dionizije 1181. - 1183.
Suban 1183. - 1185.
Kálán 1190. - 1193.
Dominik 1194. - 1195.
Andrija 1198.
Nikola 1199. - 1200.
Benedikt 1199. - 1200.
Martin Hontpázmán 1202.
Hipolit 1204.
Merkurije 1205. - 1206.
Stjepan 1206. - 1207.
Bank 1208. - 1209.
Bertold VII. Andechs-Meranski 1209. - 1211.
Mihajlo Kacsics i Šimun Kacsics 1212.
Đula Šikloški 1213.
Ohuz 1213. - 1214.
Ivan 1215.
Poncije od Križa 1216.
Bank 1217. - 1218. (drugi put)
Đula 1219. (drugi put)
Ohuz 1220. - 1222. (drugi put)
Šalamon 1222. - 1224.
Mihajlo 1224

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Hrvatski banovi  |  Poslato: 25 Nov 2014, 23:54
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Banovi Dalmacije i Hrvatske

Slika

Vojink 1225.
Valegin 1226.
Stjepan II. Babonić 1243. - 1251.
Butko 1259.
Nikola Gut-Keled od Gacke 1275.
Pavao I. Šubić Bribirski 1276. - 1312.
Mladen II. Šubić Bribirski 1312. - 1322.
Ivan Ćuz 1356. - 1358.
Nikola Széchy 1358. - 1366.
Konja Széchényi 1366. - 1367.
Emerik Lacković 1368.
Šimun Mauricijev 1369. - 1371.
Karlo II. Drački 1371. - 1376.
Nikola Széchy 1377. - 1380.
Emerik Bubek 1380. - 1383.
Stjepan II. Lacković 1383. - 1384.
Toma od Sv. Jurja 1384. - 1385.
Ladislav od Lučenca 1387.
Dionizij od Lučenca 1387. - 1389.
Ivan Horvat 1389. - 1392.
Nikola Gorjanski 1392.
Butko Kurjaković 1394.
Nikola II. Gorjanski 1394. - 1397.
Pavao i Ivan Kurjaković 1410. - 1411.
Petar de Alben 1412. - 1419.
Dionizije Lacković 1416. - 1418.
Albert de Ungh 1419. - 1426
Nikola IV. Frankopan 1426. - 1432.
Ivan VI. i Stjepan III. Frankopan 1434. - 1436.
Stjepan III. Frankopan 1437.
Perko Talovac 1438. - 1453.
Ladislav Hunyadi 1453.
Pavao Špirančić 1459. - 1463.
Stjepan III. Frankopan 1463.-1464.
Damjan Horvat od Litve 1473. - 1476.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Hrvatski banovi  |  Poslato: 26 Nov 2014, 00:02
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Banovi Cijele Slavonije

Slika

Aladar 1225.
Šalamon 1226.
Đula 1229. - 1234. (treći put)
Apaj Gut-Keled 1235. - 1238.
Nikola Gut-Keled 1240.
Dionizije od plem. Türje 1241. - 1245.
Ladislav od plem. Kán 1245.
Rastislav Mstislavić 1247.
Stjepan Gut-Keled 1248. - 1260.
Roland od plem. Ratold 1261. - 1267.
Henrik II. Gisingovac 1267. - 1270.
Joakim Pektar Gut-Keled 1270. - 1272.
Mojs 1272.
Matija Čak 1272. - 1273.
Henrik II. Gisingovac 1273.-1274. (drugi put)
Dioniz od plem. Pécz 1274. - 1275.
Ivan Gisingovac 1275.
Toma od plem. Hontpázmán 1275. - 1276.
Ivan Gisingovac 1276. - 1277. (drugi put)
Nikola Gutkeled 1278. - 1279.
Nikola Gisingovac 1279. - 1281.
Petar Pakrački 1281. - 1283.
Ivan Gisingovac 1284. (treći put)
Radoslav Babonić 1290. - 1293.
Henrik Gisingovac i Nikola Gisingovac 1290.-1294.
Ivan Gisingovac 1295. (četvrti put)
Jakov Kopas 1298. - 1299.
Ladislav od plem. Ratold 1300.
Henrik Gisingovac 1301. - 1309.
Stjepan Babonić 1310. - 1316.
Ivan Babonić 1316. - 1322.
Nikola Omodejev 1322. - 1324.
Mikac Mihaljević 1325. - 1343.
Nikola Lacković 1342. - 1343.
Nikola Bánffy 1343. - 1345.
Leustahije Ratold 1356. - 1361.
Stjepan Kaniški 1362. - 1366.
Nikola Széchy 1366. - 1368.
Petar Cudar 1368. - 1380.
Stjepan i Ivan Bánffy 1381. - 1385.
Ladislav od Lučenca 1387. - 1389.
Detrik Bubek 1389. - 1392.
Ladislav Petrov 1392.
Ivan Horvat 1392. - 1394.
Detrik Bubek 1394. - 1397.
Nikola II. Gorjanski 1397. - 1401.
Herman II. Celjski 1406. - 1407.
Pavao Čupor 1412. - 1415.
David I. Lacković 1416. - 1418.
Dionizije Marcali 1419. - 1421.
Herman II. Celjski 1423. - 1435.
Matko Talovac 1436. - 1444.
Fridrik i Ulrik II. Celjski 1445. - 1454.
Ulrik II. Celjski 1454. - 1456.
Ivan Marcali 1457.
Ivan Vitovec i Nikola Iločki 1457. - 1463.
Ivan Thuz od Laka 1466. - 1469.
Ivan Česmički 1469. - 1470.
Ivan Ernušt 1473. - 1476.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Hrvatski banovi  |  Poslato: 26 Nov 2014, 00:04
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Banovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije

Slika

Nikola Bánffy 1345. - 1346.
Nikola Széchy 1346. - 1349.
Pavao Ugal 1350.
Stjepan I. Lacković 1351. - 1352.
Nikola Bánffy 1353. - 1356.
Stjepan Kaniški 1362. - 1366.
Nikola Széchy 1366. - 1368. (drugi put)
Emerik I. Lacković 1368.
Ivan od Paližne 1386. - 1391.
Ivan V. Krčki 1391. - 1393.
Nikola II. Gorjanski 1397. - 1402.
Ladislav Grđevački 1402. - 1404.
Pavao Bessenyö 1404.
Pavao Pecz 1404. - 1406.
Herman II. Celjski 1406. - 1408.
Emerik Zapoljski 1464. - 1465.
Ivan Thuz od Laka 1466. - 1467.
Blaž Podmanicki 1470. - 1472.
Damjan Horvat od Litve 1472. - 1473.
Andrija Bánffy 1476. - 1477.
Ladislav od Egervára 1477. - 1481.
Blaž Podmanicki 1482.
Matija Gereb 1483. - 1489.
Ladislav od Egervára 1489. - 1493.
Emerik Derenčin i Ivan Bot 1493.
Ladislav Kaniški 1493. - 1495.
Ivaniš Korvin 1495. - 1498.
Juraj Kaniški 1498. - 1499.
Ivaniš Korvin 1499. - 1504.
Franjo Balassa de Gyarmáth 1505.
Andrija Bot od Bajne 1505. - 1507.
Marko Mišljenović 1506. - 1507.
Juraj Kaniški i Ivan Ernušt Čakovečki 1508. - 1509.
Andrija Bot od Bajne 1510. - 1511.
Emerik Perényi 1512. - 1513.
Petar Berislavić 1513. - 1520.
Ivan Karlović 1521. - 1524.
Ivan Tahi 1524. - 1525.
Franjo Batthyány 1525. - 1531. / Krsto I. Frankopan Brinjski 1527.
Ivan Karlović 1527. - 1531.
Šimun Erdödy (Šimun od Erdeda, Simon Erdödy) 1530. - 1534.
Tomo Nádasdy 1537. - 1539.
Petar Keglević 1537. - 1542.
Nikola Šubić Zrinski 1542. - 1556.
Petar Erdödy 1557. - 1567.
Franjo I. Frankopan Slunjski 1567. - 1572.
Juraj Drašković 1567. - 1576.
Gašpar Alapić 1575. - 1577.
Krsto Ungnad 1578. - 1583.
Toma II. Erdödy 1584. - 1595.
Gašpar Stankovački 1595. - 1596.
Ivan II. Drašković 1595. - 1607.
Toma II. Erdödy 1608. - 1614. (drugi put)
Benedikt Thuroczy 1615. - 1616.
Nikola IX. Frankapan 1617. - 1622.
Juraj V. Zrinski 1622. - 1626.
Žigmund Erdödy 1627. - 1639.
Ivan III. Drašković 1640. - 1646.
Nikola Zrinski 1647. - 1664.
Petar Zrinski 1665. - 1670.
Nikola III. Erdödy (1670. - 1680.) 1680. - 1693.
Adam Batthyány 1693. - 1703.
Ivan Pálffy 1704. - 1732.
Ivan V. Drašković 1732. - 1733.
Josip Esterházy 1733. - 1741.
Karlo Batthyány 1742. - 1756.
Franjo Nádasdy 1756. - 1783.
Franjo Esterházy 1783. - 1785.
Franjo Balassa de Gyarmáth 1785. - 1790.
Ivan Erdödy 1790. - 1806.
Ignjat Gyulay 1806. - 1831.
Franjo Vlašić 1832. - 1840.
Franjo Haller 1842. - 1845.
Josip Jelačić 1848. - 1859.
Ivan Coronini 1859. - 1860.
Josip Šokčević 1860. - 1867.
Levin Rauch 1868. - 1871.
Koloman Bedeković 1871. - 1872.
Ivan Mažuranić 1873. - 1880.
Ladislav Pejačević 1880. - 1883.
Dragutin Khuen-Héderváry 1883. - 1903.
Teodor Pejačević 1903. - 1907.
Aleksandar Rakodczay 1907. - 1908.
Pavao Rauch 1908. - 1910.
Nikola Tomašić 1910. - 1912.
Slavko Cuvaj 1912. - 1913.
Ivan Skerlecz 1913. - 1917.
Antun Mihalović 1917. - 1918.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Hrvatski banovi  |  Poslato: 26 Nov 2014, 00:09
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Banovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u Kraljevini SHS

Antun Mihalović 1919.
Ivan Paleček 1919.
Tomislav Tomljenović 1919. - 1920. (prvi put)
Matko Laginja 1920.
Teodor Bošnjak 1920. - 1921.
Tomislav Tomljenović 1921. (drugi put)

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker