Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:25


Autoru Poruka
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 03 Jan 2017, 22:41
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Korumpirani smo golom koricom hleba


"Bolje nemojmo o tome, sve ću negativno da vam pričam o Vučiću, Nebojši iz Beograda, "našoj" Maji... S njom sam išao u istu školu, nismo išli u isti razred ali smo se sretali po hodnicima Jovine gimnazije", kaže Radoslav Rale Milenković, glumac i reditelj, posle predloga da bismo, osim o komadu "Sirena i Viktorija", u intervjuu mogli da se dotaknemo i teme ovdašnje društveno-političke scene. "Radije bih prvo o komadu. U njemu su ionako protagonisti ogledalo posledica političkih odluka. Ne samo ovih s početka teksta, nego i onoliko godina unazad..."

Režirali ste i glumite u komadu Aleksandra Galina, komediji zabune, čiji su glavni likovi novopečena bogatašica, pobednica tranzicijskog maratona, njena profesorka engleskog jezika Viktorija i "Pastuv", odnosno, vremešni astronom koji, da bi preživeo, šiša pse po kućama. Sve savremeni likovi a vama je to uvek, kako kažete, važno, dok aktuelnost i nije?

- Pa, da. Mislim da je tu bitna razlika i jako je važno da pozorište pokuša da izbegne dnevnu aktuelnost a da zapravo bude savremeno u pogledu problemskog bavljenja stvarnošću. Znači, da važna pitanja savremenog trenutka izađu iz tkiva komada. U tom smislu jednako moraju da budu savremeni i Sofokle, i Šekspir, i Galin... Kad je samo aktuelno, onda to postane jednako banalno i zamorno kao što je stvarnost sama, dok savremenost, zapravo, ima više šanse da postavi ozbiljnija pitanja.

Devedesetih je bilo mnogo aktuelnih komada. Pomene se Slobodan Milošević i eto "kritike" režima. Kako to komentarišete i da li biste eventualno imenovali takve primere?

- Beznačajni su i zaboravljeni. Verovatno takve komade više nikad niko neće ni igrati.

Da li se, ne samo u pozorištu nego i u drugim kreativnim oblastima, ta vrsta pseudokritike može smatrati robom?

- Takvi komadi se i pišu iz želje da se čovek okoristi, da se zaradi, ne samo novac nego uopšte - ime, CV, štagod... A umetnost i pokušaji umetnosti uvek počivaju na našoj unutrašnjoj potrebi da postavimo pitanje ili da ispričamo neku priču verujući da bi ona i drugima mogla biti uzbudljiva, da bi i drugima mogla reći nešto malo više o ljudskoj sudbini i ljudskoj prirodi, o svetu kakav je.

Pa, kakav je?

- Ništa se u svetu i u ljudskoj prirodi i funkcionisanju sveta nije promenilo i taj točak istorije i točak vlasti je isti kao u vreme Ričarda Trećeg, na primer... Svet je isti, oduvek i zauvek, od Švedske ili neke druge uređene države, do Srbije ili bilo koje druge Banana republike.

Koji od likova u komadu bi mogli biti "najlepljiviji" za publiku - Sirena pobednica tranzicije, Viktorija koja joj drži časove engleskog da bi se izdržavala ili astronom, koji je greškom registrovan kao seksualni predator?

- Mislim da će publika jasno prepoznati ono što se u tranziciji desilo s intelektualnom elitom - astrofizičar i doktorka filologije, ozbiljni ljudi utemeljeni na znanju i obrazovanju sa jedne, i novopečena bogatašica sa druge strane, uzorci su žrtava i pobednika tranzicije. Tu niko nije ni dobar ni loš po sebi, nego komad na plemenit način pred nama uspostavlja sliku savremenog društva i razume ga kao mesto u kome je došlo do promenjenog sistema vrednosti. U takvom društvu nemaš više pravo da budeš slab i nemoćan, jer samo jači i brutalniji pobeđuju. I pokreće ih glagol: imati.

Umesto biti?

- Da, jer glagol "biti" označava postojanje u najdubljem utočištu. U našem komadu to utočište od sveta, koji je postao divlji i bezdušan, pronalazi se u osećanju ljubavi. Kad voliš, onda te baš briga da li je taj koga voliš bogat ili je siromašan. U našoj predstavi radi se o sukobu sistema vrednosti.

Sunovrat sistema vrednosti je naročito vidljiv i u takozvanom rijaliti programu iz Skupštine. S Majom Gojković ste, rekoste, išli u školu. Da li biste nekako mogli da objasnite onaj njen gaf sa zvoncetom u Skupštini gde ga je koristila na dosad, mislim, neviđen način? Tako što kad izgovori "stavljam ovaj predlog za glasanje" i pritisne dugme, to jest, zazvoni, to je signal za naprednjake da glasaju, ali kad to isto kaže, a zvonjava izostane, za kolege je to znak da "miruju", odnosno, ne glasaju. Na Jutjubu su ove situacije snimljene a naslovi su im "U Skupštini ne sede ovce, ne treba im zvonce" ili "Zvonce za naprednjačko stado". Šta vi kažete?

- To je dosta jednostavan jezik znakova ali mislim da je to pitanje za vaše kolege koje prate Skupštinu i za sve medije. Za mene je, znate, to ponižavajuće ali je to očigledno način da se održi partijska disciplina. Tako ti ljudi i shvataju svoj boravak tamo - da treba po partijskom zadatku da glasaju za Vladine predloge. Liči mi to na Pavlovljev uslovni refleks kad se psu zazvoni, on počne da luči pljuvačku jer zna da će dobiti da jede. To sa zvoncetom nije ni tužno, to je sramno.

Da li je naša trenutna socijalna situacija, u stvari, stanje srama?

- Emil Sioran, francuski filozof rumunskog porekla, izdržavao se jedno vreme tako što je u robnoj kući Lafajet pakovao. On ima jednu važnu rečenicu: "Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi". I mislim da smo mi trenutno u takvoj situaciji - mi više nismo korumpirani robom sa najskupljih spratova u Lafajetu, nego golom korom hleba. Mislim da će u tom smislu izgledati i razrešenje naše egzistencijalne situacije. Ukidanje i same pomisli na neke ideale jednom će prestati da funkcioniše. A dokle god vi niste spremni da umrete od gladi, osuđeni ste na ovakav život koji je, zapravo, mrcvarenje i nevolja.

A kako gledate na nervozu vlasti, posebno sada kada se tu kao kandidat za predsedničke izbore pojavio Saša Janković?

- Dvojako. Jedan aspekt je generalna nevaspitanost i spremnost vlasti da svakog neistomišljenika oblati. To su njihove stare, radikalske navike. Retorika im se menja u skladu sa promenom interesa ali teško je promeniti navike i metod koji su oni godinama vežbali i na isti ovakav način se ponašali. E sad, pošto vlast uopšte ne mora da bude nevaspitana, nepristojna, bahata, s huliganskim, siledžijskim rečnikom, a ipak to čini (i ne samo da čini, nego tako baš voli), znači da je u pitanju karakter. A karakter je, kaže Heraklit, "čovekova sudbina".

Da se vratimo umetnosti. Diplomirali ste i režiju i glumu. Kad su vas pitali šta vam je draže, parafrazirajući Čehova, objasnili ste da vam je režija zakonita supruga a ljubavnica gluma. Ali, kako ljudi različito gledaju na supruge i na ljubavnice, kako stoje s tim u vezi stvari kod vas?

- Čehov je na taj način govorio o medicini i literaturi, budući da je radio oba posla. Ma koliko se trudio, čovek ne može istovremeno i sa predumišljajem da se jednako bavi i jednim i drugim poslom. Nekada više režiram, nekada više igram. To zavisi od mnogih okolnosti.

Galin u svojim dramama, a posebno u komadu "Sirena i Viktorija" ne gleda svet s gorčinom i cinizmom, nego s plemenitošću. Kako vi negujete plemenitost u sebi? Delujete ljuto kad pričate o nekim temama.

- Bes je jedna od sasvim ljudskih i razumljivih opcija kad je u pitanju reakcija na stvarnost i razumem ljude koji ga osećaju. Ali, u meni nema besa bez obzira na to što aktivno govorim o društvenoj stvarnosti. Sve je stalno i uvek iznova - isto. Dosadno je već koliko je isto, isti mehanizmi, iste laži i obmane... Ne mogu da se ljutim zbog toga. Samo nastojim da shvatim šta je stvarnost i po kom mehanizmu je proizvode za nas.

Da li biste prokomentarisali bivšeg ministra kulture i informisanja Ivana Tasovca i aktuelnog Vladana Vukosavljevića?

- O Tasovcu sam govorio dok je bio na toj poziciji. On je jedna lenština i kicoš. A novog ministra ne znam kako bih komentarisao. Nisam čuo da je išta rekao.

Kako nije, pa baš se često pojavljuje u medijima, daje intervjue?

- Pa da, ali ništa ne govori. To je valjda dar trgovaca nekretninama, da mnogo pričaju a ništa ne kažu.

Poučan primer Tomislava Nikolića
Osvrnuvši se na tezu Siorana o tome da sve nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi, Milenković je zapazio da je dokaz uspešnosti te formule demonstrirao aktuelni predsednik Republike Srbije Tomislav Nikolić. "On je spreman da umre od gladi na stiroporu i izbori se za to da postane predsednik Srbije. I to je možda jedna od najvećih sramota koju smo doživeli, ali je poučna", konstatovao je naš sagovornik

Da nismo u problemu?
"Mi bismo bili u velikom problemu kad bismo imali funkcionalan sistem sa svim institucijama demokratskog društva u punom kapacitetu i tada imali gubitaše od 700 miliona evra. Tu bismo bili u ozbiljnom problemu", primetio je naš sagovornik.

Do najdublje tačke
Govoreći o rediteljskom poslu Milenković je, između ostalog, rekao: "Moje je najdublje uverenje da je zadatak reditelja da to što je veliki pesnik i pisac napisao stigne do gledalaca. Ne nekim pukim uprizorenjem ili ilustracijom nego najdubljim pronicanjem u sve slojeve i značenja. Da što je moguće više našeg doživljaja i profesionalnog i umetničkog dara upotrebimo u svrhu toga da, recimo, Galinovo viđenje sveta i razumevanje ljudi, svake večeri kad igramo predstavu "Sirena i Viktorija", stigne do što je je moguće dublje tačke u srcu gledalaca. Da nas razumeju."




Aleksandra Ćuk


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 03 Jan 2017, 22:54
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
***


Mala pošta na glavnoj autobuskoj stanici u Beogradu...
Tri šaltera...tri govornice...50 kvadrata sveukpno...
2. Januar 2017...oko dva popodne...
On ima oko 75 godina...
Ima prastari mantil...pantalone...i još starije cipele...
Ima onu kapu...što jedino penzioneri i hipsteri nose...neurednu sedu kosu...brkove...naočare sa debelim oknima...posledično orgromne oči...i džemper...koji se oblači kad, iz nekog razloga, nema više grejanja u stanu...
Ulazi u poštu...i ljubazno pita radnicu...da li još uvek rade govornice...i da li može da telefonira...
Radnica...bez trunke emotivnog investiranja...odgovara da može...
On ulazi u središnju govornicu...vrata se ne mogu u potpunosti zatvoriti...i započinje razgovor...
Priča glasno...kao i svi oni koji baš i ne čuju dobro... tako da poštom odzvanjaju reči...
„Dobar dan...Ilija ovde...samo sam želeo da vam čestitam Novu Godinu...i da vam kažem da mi je mnogo žao...što me Niko od vas nije nazvao...da čestita...niti došao da me poseti...mnogo vas volim...živi i zdravi bili...voli vas Deda“...
Odsečno prekida...kao što smo svi nekada radili...u ono doba...skupih sekundi...
Čuje se kratak uzdah...i zvuk spuštanja slušalice na onaj metalni jezičak...
Vrata se otvaraju...
On izlazi...
Dostojanstven...kao da se ništa nije desilo...ubeđen da mi pojma nemamo kakva se drama odvijala iza nesrećno zatvorenih vrata od govornice...i pod njegovim mantilom...
Pita radnicu koliko je dužan...
Plaća...ljubazno se zahvajuje...čestita praznike i polako odlazi...
Radnica i ja gledamo za njim...zaleđeni...
Razmišljam...
Ko ga je zaboravio?
Šta li im je skrivio?
Ili nije?
Koga sam ja zaboravio?
Koga iz ovih stopa trebam pozvati... da iskažem Zahvalnost...Ljubav...ili Poštovanje...
Ima li još nade da se situacija popravi?
Srećom...pa mi imamo telefone u džepu...poruke... i mejlove...sto čuda...
Eto neke koristi i od njih...
A i tek smo na drugoj stranici...od ovogodišnjih 365...neispisanih...
Sreća pa još uvek ima sasvim dovoljno vremena da se napiše Roman koji oplemenjuje Dušu...koji je Melem za Ranu...i koji, svakoga, ko ga pročita...učini boljim čovekom...ili mu makar malo olakša...
Lampa...ili sveća...pero...ili tastatura...papir...ili laptop...su samo okolnosti...i uzgredne sitnice...
Koje ne odvajaju...dobrog Pisca...od lošeg...
Za razliku od Ljubavi...
Ona je...oduvek...Sasvim Drugčija Priča...




Vladimir Djuric Psihoterapeut P.S.


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 07 Jan 2017, 23:49
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
***


Kada još uspavanim prstima otkopčaš dugme Sunca
protegneš se jednom rukom do Urala
a drugom do ostrva Severnog Pola
koja liče na puslice nekih baba koje nisu farbale kosu
počešeš leđa Ajfelovim tornjem i vratiš ga na mesto
i spereš sa lica tragove ljubavi u jezeru Iri
pogledaj u ogledalu šta svet očekuje sutra
i poljubi svoju jamicu na obrazu
45 centimetara severoistočno od oka u kojem gori Pompeja
ali dvaput, molim te
jednom za sebe što postojiš
drugi put za mene
što postojim
jer ja živim unutra kao zrno soli
uhvaćene u talasima Mrtvoga mora jednog leta
i prošvercovane na carini
živim
ponosan što sam tako mali ipak deo jedne žene
koja je čitav svet
i nemoj nikada prestati da se smeješ
jer ako se uozbiljiš ja ću ispasti napolje
ti nemaš prave jamice na obrazima
tvoje lice kao staklo od suza glatko
meni je pošlo za rukom samo da se uhvatim za tvoj osmeh
smej se jer samo tako i ja postojim




Miodrag Stošić


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 11 Jan 2017, 22:56
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
UNIŠTEN ILI PORAŽEN


I ove noci lutam kao utvara
Iako pahulje veju sa brega
Jer pustara je ipak pustara
Da li od peska ili od snega

U srcu vukovi nikad ne spavaju
Usne mi ravne, liče na minuse
Oči mi stalno prokišnjavaju
Umesto suza imam ricinuse

Ali mene ko malog
sjebo je Hemingvej
Zato klimnem glavom
Ma sve je okej
Jer je bolje biti uništen
Nego poražen

Oduvek volim totalne laike
Koji su moje poklone vagali
Srce mi cepaju na mozaike
Da bi ga posle što duže slagali

Za mene nekad bila si krilata
Jedina prava, nezna i čista
A imaš u sebi Pontija Pilata
Koji zove na večeru moga Hrista

Ali mene ko malog
Sjebo je Hemingvej
Zato klimnem glavom
Ma sve je okej
Jer je bolje biti uništen
Nego poražen...



Miodrag Stošić


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 11 Jan 2017, 23:02
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
MISLIŠ DA JE SLUČAJNO?


Šarena marama oko glave – da mojim ušima bude toplo.
Majica, pa džemper, pa jakna, pa pončo – da mojoj koži bude udobno.
Par boja i osmeh – bila sam spremna za kafu sa njom.
– Danas izgledaš nekako šareno. Onako meksički šareno.
– Kažu da je Meksiko lep. Komšija kog sam srela je prokomentarisao da sam ko vilenjak.
– Mislim da samo imaš previše boja na sebi i kulturan komšiluk.
Kada smo skinule nepotrebne slojeve odeće sa sebe i ušuškale se u kafić, nastavila je da me zapitkuje:

– Nego, reci mi, šta u tom tvom vilenjačkom svetu misle o onom da nam u život niko ne uđe slučajno? Nešto sam čitala horoskop…
– Čitala si horoskop? – prekidam je.
– Ma, da… zezanja radi… I u horoskopu piše da će mi zvezde biti naklonjene u aprilu.
– Mislim da nema tog aprila i zvezde, ako nisi naklonjena sama sebi.
– Čekaj da ti završim! Piše da mi tada dolazi neka „WOW Osoba“. Zvuči kao scenario za film.
– Život nije scenario. Mi biramo ko je epizodna, a ko glavna uloga.
– Ti Nebookog nisi upoznala slučajno. Od svih žena u klubu, on je tebi prišao.
– Mislim da je za Nebookog zaslužan bend iz prethodnog kluba. Onaj bend koji me je te večeri svojom lošom svirkom primorao da promenim klub.
– I onda kreće film u drugom klubu.
– Kreće život.
– I ti misliš da je to slučajno?
– Nikako! Mislim da je horoskop odradio sve umesto nas.
– Eto, opet se sprdaš.

– Kad smo kod scenarija i pravih filmova, pre neki dan sam odgledala jedan. Glavni lik odlučuje da piše pisma Ljubavi, Vremenu i Smrti. To su tri „stvari“ koje povezuju sve osobe. Mi tragamo za ljubavlju, voleli bismo da imamo više vremena i svi se bojimo smrti.
– I šta se onda dešava?
– Odgledaj film.
– Mrzim kad zvučiš ko dobar trejler!
– Samo ću ti otkriti još da je ljubav razlog za sve. Dakle, LJUBAV! Ne horoskop!
– Znaš, mislim da je tvoj komšija u debeloj zabludi kad misli da si vilenjak.

Mislim da sam krv i meso.
Krv i meso koje ne veruje u horoskope.
Krv i meso koje voli da gleda u zvezde.
Na nebu.
Krvi i meso koje voli i veruje u ljubav.
Na zemlji.




Tijana Banović


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 11 Jan 2017, 23:09
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
KARTA U JEDNOM SMERU



Odlaziš?
Samo požuri, hladno je da te ispraćam.
Mnogi su mi otišli već.
Iz stana, ulice, grada, države. Iz misli, pogleda, osmeha, srca.
Iz života.
Neki su otišli prerano, pre nego što su uspeli da saznaju da znam da češkam i budem ozbiljna.
Neki su otišli kasnije, jer ima još prilika da se ode.
Neki su otišli zauvek. Jer vreme ne čeka. A ni smrt.
Ti rastanci su najlakši, jer znaš da su se morali desiti. Ti rastanci su najteži, jer ih niko nije želeo.

Neki su otišli jer su to želeli.
Kao da su samo čekali pogodan trenutak, iskrali su se i otrčali. Gde im je bolje, želim da im je tamo bolje.
A nisam želela da odu.
Mislila sam da neću moći bez takvih (u svom stanu, ulici, gradu, državi, u svojim mislima,pogledima,osmesima).
A mogu.

Neki su otišli jer su moj smeh počeli da čuju kao buku.
Neke sam isterala jer su pokušali da ga utišaju.
Neki su otišli jer sam otišla i ja.
A nezaustavljiva je bila potreba da odem, da promenim stan, grad, državu, misli, poglede, osmehe, srce.
I život.
I jetru, koja je plaćala cenu svih jednosmernih karata.

Neki su otišli jer im je dojadilo da me čekaju.
Neki su otišli jer se nisam vratila ja.
Kao da su zaboravili da kad jednom odeš, ne možeš da se vratiš. Panta rei.

Neki se mogu vratiti.
U mom stanu, ulici, gradu, državi, pogledu, mislima i osmehu uvek ima neko prazno mesto.
Mogu se vratiti, iako takvi tu nikad nisu bili.

Neki su otišli autobusom, avionom, autom.
Neki su otišli svađom, suzama, poljupcima.
Neki su otišli tiho, tako da ni ne primetiš.
Neki su otišli rušeći mi stan, ulicu, grad, državu, misli, poglede, osmehe, srce. I život.

Neki su otišli, koračajući po polomljenim delovima mene.
Neki su otišli sa razlogom.
Neke sam izbacila, naglavačke.
Neki su otišli kada me je najviše bolelo.
Neki kada ih je najviše bolelo.
Neki nikada ne bi otišli da im nisam dala povod.
Neki su samo čekali povod da odu.
Neki su otišli jer su se umorili.

A odlazila sam i ja.
Prerano, zato što sam želela, zato što mi je nečiji smeh postao buka, zato što su me isterali.
Odlazila sam i tiho i budeći sve, i avionima i kamionima, suzama i smehom.
Odlazila sam jer sam volela ili morala.
Odlazila sam jer sam se umorila.

Neki su otišli bez pozdrava.
Da se zahvale na boravku u stanu, ulici, gradu, državi, mislima, pogledima, osmesima i srcu sprečio ih je ponos, ili vreme, ili vaspitanje.
I mene je da se zahvalim njima.

Novogodišnje lampice me podsećaju da ovo nije vreme za depresiju, pa…ako odlaziš, reći ću tebi hvala.

Hvala na svima koji su došli, i koji će ostati.
Hvala na svima koji su tu i ne planiraju da menjaju stan, grad, ulicu, državu, moje misli, poglede i srce.
Hvala i za one koji su otišli.
Hvala im i što su bili tu, makar na dva sata.
Hvala i onima koji su pristojno odbili da budu tu.
Hvala i onima koji su se ponudili.
Hvala i na tome što sam ja otišla i promenila sebe.
Hvala ti što uvek imam gde da se vratim.
Hvala ti što ni na sekund ne poželim da se vratim.
Hvala ti što si došla.
Hvala ti što ideš.
Hvala ti što se nikad više nećeš vratiti.
Valjda će naredna biti dobra.
Ne shvati me pogrešno,bila si stvarno sjajna, a da toga nisi ni svesna.
Bila si puna uspona, da zaboravim na padove.
Bila si srećna.
Bila si zadovoljna, osim u hladnim noćima kad ti je falio neko da te greje.
Bila si najbolja do sada.
I baš si se promenila, sazrela.
Bila si i zaljubljena, ne baš jako kako znaš, ali jesi.
I puno si se smejala.
I puno si i plakala.
Mislila si da ne možeš ništa.
A mogla si i više i bolje.
Ali bila si kakva se samo poželeti može.
Ili sam to bila ja…



Nina Vranić


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 11 Jan 2017, 23:14
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
KICOŠ



Da nisam bila pesnik
Naša bi ljubav bila
Ćuprijska obična priča;
Nekome zli vesnik,
Strmoglavljena,
Ni u čemu sila;
Al’ jednom me je iz sve sile
Kasno u noć
– Seti se
Ipak umalo ubila;

Da nisam bila pesnik
Niko mi poverovao ne bi
Da sam zbog nas
Stutnjala kilometare u trenutku
– O tome u nekoj narednoj pesmi;

Da nisam bila pesnik
Ne bi bilo
Da smo se rastavljeni rastavili,
Pukli bi prosto
U par teških reči
Za koje se kaže da jedno smo o drugom rekli;
Tebe bi proslavilo to što mi se ne javljaš više,
Što imaš drugu već odavno;

Naša bi priča
Da nisam bila pesnik
Stradala samo neslavno:
I bila bi
Ćuprijski podsmeh
I poverovali bi ti da sam luda;

Ali sam pesnik
I nemaš kuda,
O tome što ćutiš
Napisala su se čuda;
I naša je ljubav,
Ćuprijski kicoš,
Pomalo želja nekog zaljubljenog deteta
Postala od te noći od koje te nema,
Po rečima,
Svim neslavnim ljubavima


Sveta.




Elena Ederlezi


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 11 Jan 2017, 23:20
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
OSTAVITE ME NA MIRU



Alkoholičarima nije potrebna ljubav,
samo cigarete
i flaše alkohola

Ne trebaju im šetnje,
niti radosni prolaznici,
zaljubljeni parovi

Dajte nam da pijemo, pobogu!

Njima nije potrebna muzika,
ne žele da čuju
molove koji pevaju o ljubavi

Potrebna je beskonačna Tišina!

Nisu im potrebne
besmislene reči utehe
upakovane u ukrasne papire
koje se kilavo kotrljaju u nedogled
od hiljade uspešnih i zadovoljnih pomagača,
sva slova padaju u vodu

Potrebni su nam pijanci,
nesrećnici koji su puni života,
usamljenici koji su vladari tame,
anksiozni, depresivni koji se
svaki dan bude sa novom nadom,
oni imaju drugačiji život,
voleli su Svet,

Nama nisu potrebne ruke,
poljupci,
ne želimo nova poznastva,
sve je uzalud

Oni ne žele pokušaje ljubavi,
rizik je za hrabre,
mi smo kukavice

Ostavite zagrljaje za nesrećne,
sačuvajte dodire sa usamljene,
meni nije potrebna ljubav,
samo cigarete
i flaše alkohola
da Nju zaboravim




Dabetićevo


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 11 Jan 2017, 23:25
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Plavi koverat



Otvorila je koverat plave boje. Izvadila je izgužvani papir i počela da čita.


Danas su te moje oči tražile. Trebala si im… I nisam znao kada će te videti ali sam bio siguran da će se to desiti.
Bila si prelepa u haljini plave boje koja je samo pojačavala lepotu tvojih očiju. Žurila si negde a ja sam seo na klupu u parku i pustio suze da smekšaju moje lice. Nisam te čekao, nisam te jurio… Samo sam šetao ulicama i želeo da te vidim.
Negde usput sam isprljao pantalone pri dnu nogavica i, dok sam ih bezuspešno čistio, čuo sam morzeovom azbukom pevanu pesmu tvojih štiklica koje veselo udaraju po obloj kaldrmi.

Voliš me a ne znaš da me voliš.
To ste mi pevale. Ti i tvoje štiklice.
Dođeš mi uvek kada si mi neophodna.
Srećan sam jer je moje srce odabralo tebe.
I, samo da znaš, najlepša si kada pokušaš da sakriješ osmeh i pogledaš u vrhove svojih cipela. Video sam taj osmeh nekoliko puta i znam da si srećna. I ja sam.


Hm… Zašto je ovaj papir izgužvan? Možda je…

Pa da!

Tačno znam sada! Ha!




MISTER MINISTER


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 11 Jan 2017, 23:30
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
NOĆ KADA JE LUNA ZVEZDAJEVA PALA SA KROVA



Lunu Zvezdajevu su poslali na prevaspitanje kod stare tetke.
Pored lekcija o lijepom ponašanju tetka je Luni držala i lekcije o tome kako izabrati pravog muškarca.
Markantnost muškarca po tetkinom sudu bila je u brkovima i dobro skrojenom odijelu.
Brkovi su, po tetkinom mišljenju, govorili o zrelosti i odlučnosti a odijelo o statusu u društvu.
Bilo je par primjera za koje je tetka već smišljala način da ih predstavi Luni.
Ali ne bi to bio problem da tetka nije morala njima predstaviti Lunu.
Često bi znala reći da su joj poslali prševalskijevskog konja izgubila bi manje živaca i ne bi je gušila astma u njegovom prevaspitanju.
Časovi o ispijanju čaja uvijek bi se završili tako što bi jednoj od njih dvije čaj izašao na nos.
Sviranje na klaviru bi i poslugu natjeralo na skakutanje.
A pravilan hod sa knjigom na glavi koštao bi života neki od porculanskih predmeta u salonu.
Tetka bi onda legla u svoj krevet sa sedam dušeka i prizivala smrt sa oblogom na čelu.
Govorila je da će je Luna poslati u smrt, a da je neće ničemu prije toga naučiti.


I dok je tetka u očaju dozivala sve svece da joj pritrče u pomoć i ukrote djevojku,
Luna je čekala da izađe mjesec i onda se kroz tavan iskradala na krov.
Gore bi iz rukava izvukla ukradenu Miškinu lulu napunjenu duhanom, zavrnula haljinu da joj mjesečina boji svilene gaće,
rasplela kosu, i zatvorila oči.
Svaku noć, Luna je sanjala o glečerima Patagonije, iako ih nikada nije vidjela.
Pokušavala je gledati u njih dok sunce na njima pravi nepravilne kristalne oblike.
Kočijom se vozila kanjonom Kolorada i uvijek bi je oteli Indijanci i čudili se njenoj riđoj kosi.
Onda bi se našla u Amazoniji, okružena čudnim ljudima koji skupljaju drva na jedno mjesto i donose veliki lonac.
I taman kada bi shvatila da će završiti u loncu, Luna bi pobjegla na Siciliju.
Tamo bi se svađala sa ženama iz nekog sela jer je krala tuđe narandže.
I dok je tetka tonula u san, psi zavijali žaleći se na mjesec, Luna se žustro svađala na sicilijanskom.
Sve dok je šišarika nije pogodila posred čela.
Sa zagriženom polovinom narandže u bijeloj haljini, raščupane kose, direktno iz Skoljitija pala je sa krova.
I budeći se u ruskom selu ispred kuće svoje tetke
prvo što je na mjesečini iznad svog lica ugledala bili su savršeni brkovi na savršenom muškom licu.
Njegova rečenica „ты в порядке?“ u Luninim ušima zazvučala je kao da joj sam Glinka pjeva serenadu.
Znala je da će njegovi brkovi pomutiti njen razum i da će tetka proklinjati dan kada joj je rekla da pravi muškarac mora imati brkove.




Luna H.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 14 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker