Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Apr 2024, 04:00


Autoru Poruka
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 15 Feb 2016, 13:55
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Kad se Valentin napije, a Trifun zaljubi: EVO ZBOG ČEGA se ovi svetitelji slave istog dana


Svakog 14. februara ista priča... Jedni samo Svetog Trifuna priznaju za "srpskog"... Drugima je Sveti Valentin "baš kul" i interesantan... Trećima je jedino bitno da se danas dobro provedu. Najviše profitiraju trgovci i ugostitelji kojima nije mnogo trebalo pa da romantiku spoje sa dobrim vinom i pronađu način da na današnji praznik dobro zarade. Ipak, o svetiteljima zbog kojih je nastala čitava prepirka, kao i o tome kako je došlo do toga da dan zaljubljenih i praznik vina 'padnu' u isti dan, većina zapravo malo zna.

14. februar, "zgurala" su se dva svetitelja – jedan koji kod Srba ima veoma dugu tradiciju i poštuje se vekovima; i drugi, noviji koji je posredstvom medija postao globalni fenomen i van hrišćanskih zemalja.

Može li Sveti Trifun da se zaljubi, a Sveti Valentin da se napije?

Prvo, reč je o dva potuno različita sveca koje poštuju i pravoslavna i katolička crkva. Sveti Trifun kao zaštitnik vinogradara i vinara, nikako ne može biti zamena za Svetog Valentina, kao ni obrnuto. Katolička crkva proslavlja Svetog Trifuna, ali 10. novembra. Sa druge strane, pravoslavna crkva Svetog Valentina seća se 12. avgusta. Ipak, tada na Dan zaljubljenih niko ni ne pomisli, zato što je Valentinovo 14. februara postalo globalan fenomen.

Sveti Trifun je živeo u 3. veku nove ere u Maloj Aziji. Legenda kaže da je imao čudotvorni dar lečenja i da je njime uspeo da 'od zlog duha' izleči ćerku rimskog cara Gordija. Bogate carske darove razdelio je siromašnima i do kraja života živeo kao skromni čuvar gusaka. U vreme velikog progona odbio je da se odrekne Hrista zbog čega je ubijen 250. godine na današnji dan.

Negde u to vreme živeo je i Sveti Valentin. On je život posvetio tajnom venčavanju vojnika, kojima je bilo zabranjeno zasnivanje porodice, sa njihovim izabranicama. Zbog ove pomoći zaljubljenim parovima, Valentinu je 269. godine odsečena glava. Legenda kaže da je, pre smrti, Valentin poslao oproštajno pismo slepoj tamničarevoj ćerki za dobrotu koju mu je pokazala dok je bio u tamnici. Devojka je kada je primila pismo progledala. I tako su muškarci svojim 'draganama' počeli da šalju poruke, a ljubav je dobila svoj zvanični dan.

Sveti Valentin je postao pokrovitelj zaljubljenih u 14. veku i to prvo u Engleskoj i Francuskoj. Postoje mišljenja da je dan ovog svetitelja zapravo zamenio kult boginje Junone, koja je slavljena istog dana i bila u starom Rimu zaštitnica porodice i braka, zbog čega se tada ženama poklanjalo cveće.

Sa druge strane, Sveti Trifun se vekovima slavi na prostorima Srbije. Zapisi o ovome pronalaze se još u 16. veku. Njega slave mnogi esnafi, a u prvom redu gostioničari i vinogradari jer je reč o 'zaštitniku vina i vinove loze'. Kažu, dobre kafedžije tog dana besplatno toče vino gostima.

Postoji verovanje, da će godina biti rodna ako na Trifundan pada sneg ili kiša. Ako je vreme lepo, čeka nas sušna godina. Posle ovog dana zima polako počinje da popušta - to Sv. Trifun na svoj praznik pobode u zemlju ugarak i sneg počne da se topi.

I šta danas slaviti?

Zahvaljujući Holivudu i dobrom marketingu, Dan zaljubljenih postao je globalni fenomen, a poklanjanje bombonjera, srca i drugih prigodnih poklona voljenoj osobi vremenom je zahvatilo i Srbiju.

Ipak, ima i onih koji još uvek za praznik "priznaju" samo Svetog Trifuna.

U koju god grupu da spadate, imamo savet za vas: Zagrlite nekog koga volite... Otvorite bocu nekog dobrog vina ... I uživajte u životu!


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 15 Feb 2016, 14:04
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Olja Bećković: Kad predložim BOJKOT IZBORA, kažu mi da je to AMATERSKI


Političari ponovo kod Olje Bećković. Ko se koga tu uželeo otkako je autorka kultne emisije "Utisak nedelje" ostala bez nje, a gledaoci bez mogućnosti da neko u njihovo ime postavlja prava pitanja?

Gledajući reklamu za vaš intervju sa predsednikom Srbije kojim otvarate seriju političkih intervjua u NIN-u, čovek nije načisto ko tu kosi, a ko vodu nosi. Da vi njih niste prerasli?

- Reklamu na RTS-u nisam videla, ali kad sam videla naslovnu stranu NIN-a, moram priznati da sam se sama sebe uplašila. Pitala sam se, šta je ovo, ali pretpostavljam da ljudi koji prave novine znaju da se to tako radi i da je uverenje uredništva da je u celoj stvari zanimljivije što ja razgovaram nego s kim razgovaram. Lično, nemam tu vrstu uobraženosti i prepotencije.
Koja je razlika u odnosu na studio u kome ste ih seckali na froncle?

- Ogromna. I kad se razgovor prebaci u pisani medij tu se mnogo izgubi zbog čega sam ja bila ja. I ono što je bilo zanimljivo u "Utisku nedelje" ovde se gubi i sad je pitanje vremena i umeća da to nadoknadim. Sigurna sam da se to ne izvodi na onaj isprobani, a po meni prevaziđeni način sa onim zagradama u kojima piše - smeh ili ljutnja. Mora da se smisli drugi način da se oseti taj ritam razgovora i atmosfera u kojoj se on odvijao, da li je sagovornik bio raspoložen ili neraspoložen, grub ili snishodljiv... Ali s obzirom na to da smo odlučili da te intervjue počnem da radim u predizbornoj kampanji, važnije je šta je čovek rekao.

Intervjuisali ste Nikolića i Tadića, možemo li očekivati Vučića?

- Kad smo se o celoj stvari dogovarali, otvoreno sam rekla da mi ne pada na pamet da razgovaram sa Vučićem. Niti mi pada na pamet da ulazim u analize da li je to profesionalno ili nije, prosto sa tim čovekom ne želim da razgovaram.

A kako vam je izgledao "intervju" koji su sa premijerom pravile Jelena Karleuša i Nada Macura?

- To ne zaslužuje nikakav komentar niti znam o čemu se tu radilo.

Šta je bila poenta te emisije?

- Ne znam. Tu je negde i raskorak, jer Vučić ne pravi tu vrstu grešaka i on sigurno zna zašto se tu pojavio, zna kome je to namenjeno i da taj kome je to namenjeno zna i smisao toga. Ali to nisam ja i to nisu ljudi koje poznajem. Tu se govorilo meni nekim stranim jezikom.

Dolazimo li tu delimično i do odgovora na Vučićevo vajkanje da ga elita ne podržava?

- Mislim da je on uveren da je to gde je bio i s kim je razgovarao – elita. Kao što je izabrao onu jednu televiziju, njenu „tešku reč“, one „najjeftinije novine“ i onog finog i pristojnog čoveka koji po tim medijima opošljava stvari, tako je izabrao i ovo. To je njegova slika stvarnosti i verujem da ih on smatra elitom.
Evo nam još jednih izbora. Kakva su vam očekivanja?

- Nikakva. Baš u ovim razgovorima pokušavam da dobijem odgovor na pitanje šta je smisao tih izbora i još ga nisam dobila. Ni Tomislav Nikolić ne zna koji je razlog raspisivanja izbora. Pošto je premijer doneo odluku da ih bude, na njemu je, po sili zakona, ostalo samo da ih raspiše. I nikog se ne tiče da li on zna što ih raspisuje ili ne. Meni je to fascinantno. A on je i dalje pri mišljenju da nam ti izbori nisu potrebni. S druge strane, svako razume da su ovi izbori raspisani isključivo samo zato da bi jedan čovek produžio sebi mandat. Ne razumem zašto neko prihvata da igra u tom kolu, ne razumem šta znači da se svakodnevno govori da ne postoje uslovi za fer izbornu utakmicu i da nikada nije bilo gore, a da pri tom ulaziš u to.

Hoćete li vi izaći?

- Hoću. Izlazila sam uvek i izaći ću ponovo, ali bih bila veoma radosna da mi uskrate tu mogućnost i proglase bojkot izbora. Meni je užasno žao što ovi iz opozicije ne mogu o tome da se dogovore, jer bi mnogima od nas omogućili da tog dana mirno ostanemo kod kuće i da izbori budu žurka domaćina koji je pravi. Šta ćemo mi na tuđoj žurki? A čini mi se da se pomalo i pravi neka atmosfera u smislu da mi i nismo pozvani na tu žurku. Već kreću objašnjenja kako ništa ne znači izlaziti na izbore i glasati za male stranke, da ako to misliš, bolje ostani kod kuće. E, onda hajde u inat da dođemo tamo, ako ni zbog čeg drugog a ono zbog toga što oni koji ih raspisuju očigledno ne žele da izađemo.

Kakve su šanse opozicije?

- Tu se vrti jedna ista priča – da li će se napraviti prostor za neka nova lica. Taj prostor se nije otvorio. Pošto im nije to palo na pamet, mi nemamo drugog izbora nego da se suočimo sa činjenicom da su to ti ljudi - stari, ranjeni, izubijani, nerehabilitovani... Oni idu na izbore kao na neko ogromno iznenađenje i kao da nikad nisu ni mislili da bi tako nešto moglo da se desi. Evo koliko je prošlo od onog sastanka opozicije i kada ih pitate, dobro kako nastupate, jedna kolona, dve kolone, tu se daju neki načelni odgovori kao da su ti izbori za 18 godina, pa ćemo videti, ima vremena, evo radimo istraživanja! Ja ne znam šta oni rade.

Imaju li oni uopšte izbora?

- Mislila sam da imaju izbor i tu sam mislila na bojkot, ali vidim da se to tretira kao amaterska ideja. Imaju izbora i da se ujedine, ali i od toga slaba vajda. Iskreno sam ubeđena da su to dve stvari koje najviše mogu da uzdrmaju ovu vlast. Onaj ko je odlučio da se ide na izbore odlično je znao da je nemoguće da se ovi udruže, pa bilo da je povod bojkot ili zajednički nastup na izborima. Uverena sam da kad bi se ovi dosetili takvog iznenađenja, da bi se odjednom i druga strana naprasno „setila“ da nema razloga za izbore i povukla svoju odluku.

Vučić kaže kako ovi izbori nisu "gotova stvar" .

- Jedan od razloga zašto ne želim da pravim intervju sa premijerom jeste to što ja njemu ništa ne verujem. I već vidim kako, dok ovo čita, govori "kao da bih ja uopšte sa njom razgovarao", ali to nije bitno. Meni je bitno da ja s njim ne bih razgovarala, jer mi je besmisleno da razgovaram s nekim kome ništa ne verujem. Čemu bi služio taj razgovor? Tako ne verujem ni u iskrenost tih tvrdnji kako su ti izbori neizvesni. To mi je više na nivou onog njegovog jadikovanja kako je on u opasnosti i kako je ugrožen brutalnim i nezapamćenim napadima na njega i njegovu porodicu. I dok to slušam i gledam pitam se a gde je to bilo i kad se dešavaju ti užasi kroz koje on prolazi. S druge strane, i čini mi se da se preko te teme lako prelazi - a pomenula je Srbijanka Turajlić u intevjuu NIN-u – da kad pametnom čoveku kažeš ove izbore moraš da dobiješ, on onda smišlja šta će da radi i kako će oni to. A kad to isto kažeš primitivnom čoveku, on se naoružava džipom, motkom ili koje mu već treba oružje da istera tu pobedu i ja se toga bojim. Ako Vučić stvarno oseti da to ne ide baš kako treba, plašim će da će se ono što se sad dešava po lokalu, a dešava se svašta, postati stvarnost koja će jednako važiti i za grad i za selo.

Mnogi predviđaju mučnu kampanju. Moramo li baš da kroz sve to prolazimo?

- Na to pitanje nemam drugi odgovor osim filozofskog – da, moramo, čim prolazimo!

Utisak nedelje

Godinu i po dana nema "Utiska nedelje". Da li je vaš prostor neko zauzeo?

- To se nije dogodilo, jer ne verujem da je bilo prostora da moje mesto zauzme neko drugi. Bilo je važno ukinuti, ne mene, nego baš takvu vrstu prostora. Ne treba emisija u kojoj će se čuti različita mišljenja.



Ranko Pivljanin


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 15 Feb 2016, 14:13
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
ШОКАНТНО ОТКРИЋЕ: ЈУГОСЛАВИЈА ЈЕ РАСТУРЕНА ЗБОГ КОСОВА КОЈЕ ЈЕ "ЗВЕЗДАНА КАПИЈА"


Косово је потребно Американцима да направе велику базу због најснажнијег магнетног поља – „Звездане капије“, која се налази на том подручју. По свему судећи, разбијање Југославије је уследило баш због Косова. Лакше је узети Косово малој Србији, него великој Југославији, која је била највећа војна сила на Балкану.

Да бих вам објаснила навод у наслову, мораћу Вас водити кроз разне гране науке. Никада се нисам заносила политиком. Моје поље интересовања је Библија. Она изискује познавање старих култура, астрономије, физике, филозофије, итд. Познавајући све то, просто ми се наметнуо одговор о проблему Косова. Зашто Америка жели Косово? Зашто ће на Косову бити највећа америчка база на свету? Схватила сам да више није у питању политика и империјалистичко понашање велике силе. Проучавајући кроз историју разне велике империје од Сумера и Египта, преко Хикса, Асирије, Халдеје, Персије, Александра Македонског, Рима, Џингис Кана, Турске, Наполеона, Русије, Хитлера, итд - увек је била у питању велика територија. Овог пута је та територија само једна тачка на мапи света. Дотакла ме суштина америчког интереса за Косово, која улази у поље мог интересовања, а није политика – планета Земља. Шта то Косово поседује да је од толиког виталног значаја за Америку? Разговарала сам с нашим интелектуалцима и добила следеће одговоре: Косово је еколошка средина! Косово поседује равницу и брда, што погодује изградњи једне велике војне базе! Американци не воле Србе! У Америци је велики албански лоби, који је уложио огроман капитал да би албанска национална мањина добила државу! Косово је идеална стратешка тачка, с које Американци могу контролисати целу Европу! На Косову је велико рудно богатство!

Одговори ми нису били убедљиви. Просто речено – бесмислени су. Због екологије се не изазива трећи светски рат. Америка има толико брда, равница и пустиња за једну базу. Питала сам се. Како су Албанци зарадили толики новац, чак и свим могућим криминалним радњама? Шта ће Америци на Косову стратешка тачка да би контролисали Европу, када то и без Косова раде. Које је то рудно богатство на том малом простору, због којег се побуђују све силе света? Мора да постоји неки много, много већи интерес.

Свима нам је већ јасно да Косово није албанска држава већ америчка територија на тлу Србије. Све што вам будем даље говорила у тексту, личиће вам на научну фантастику. Али, не заборавите да је у доба Николе Тесле, мобилна телефонија била научна фантастика. За нас је данас свакодневница.

Последњих годину дана, често се на разним програмима телевизије могу гледати емисије о глобалном загревању наше планете и њеним последицама. Организован је велики скуп свих земаља света о заштити наше Земље и смањењу угљендиоксида у атмосфери. Американци су одбили да потпишу ту повељу. То је била прва индиција да размишљам да се нешто дешава с нашом планетом. У књизи „Ева од јабуке до звезда“, у издању Мирослав, писала сам о катаклизми коју ми је иницирао Исак Њутн и која нам је на прагу. Поступак Америке о не потписивању повеље, била је потврда мог истраживања. Једини логичан разлог америчког одбијања повеље био би - нема сврхе улагати у том правцу, јер је катаклизма неминовна.

Ко се бави читањем митова и легенди неће заобићи Атлантиду. Наравно, нисам ни ја. Писала сам о Атлантиди. На основу митова, Шлиманових изјава о истраживању Атлантиде и текстова старих грчких филозофа, нашла сам јој положај у Атлантском океану. Сада вам нећу причати о Атлантиди, него само желим да вас упутим на један занимљив податак који сам пронашла о Атлантиди. Он ме је подсетио на проблем с Косовом. Само на Атлантиди се могао наћи један метал. Он је између сребра и злата и звао се орихалк. Од нестанка Атлантиде, овог метала на нашој планети више нема. Када сам у школи учила о рудним богатствима наше земље, сећам се податка да само на Косову постоји један метал и нигде другде на читавој планети. Касније сам читала да је тај метал неопходан у градњи космичких бродова. Без њега, наше познавање космоса било би само теоретско.

Aмериканцима и Русима, потребан је тај метал. То је неоспорно. Питала сам се: зашто га једноставно не увозе из Србији? То би их неупоредиво мање коштало. Не могу повезати да ће највећа база на свету бити на Косову, само због овог метала. Мора да у целој причи постоји још једна карика већег интереса. Која?

Погледаћемо шта каже физика о једном атому. Један атом се састоји од нуклеуса и електрона који круже око тог нуклеуса. Електрони, када приме један фотон светлости, прелазе из једне орбите у другу орбиту по принципу електрицитета. То чине сваке секунде. Многи научници света, одавно су у једном атому видели слику микро Сунчевог система. Око Сунца такође круже планете и у поређењу с атомом то је макро свет. Да ли и планете поступају као електрони, мењајући своје орбите? У астрономији, налазимо такав пример у Сатурновом прстену. На рубу Сатурновог прстена, две стене које имају своје орбите, и свака је величине око 1000. км, после неколико кругова, једноставно замене своја места у орбитама по принципу гравитације. Астрономија нема одговор, зашто то раде ове две стене? Моје је мишљење да оне само след принцип електрона из атома. Мењају своје орбите оног тренутка када приме фотон светлости – условно речено. Очитавање једног космоса у другом космосу, ствара оно што називамо чудесним. Чудесан је феномен који се дешава у складу са законима других космоса. Закони су нам непознати и зато су чудесни. Сви космоси произилазе из истих сила и истих закона. Закони су свуда исти, али их ми поимамо различито.

Шта кажу наши преци, да ли нам у текстовима остављају своја сазнања о Сунчевом систему? У Старом завету, код пророка Изаији, Данијела, и у Јовановом откровењу, налазимо следећи текст:

Књига пророка Изаији, гл. 14, 12 и 13 и 14;

„Како паде с неба, звездо данице, кћери зорина? како се обори на земљу који си газио народе?“

„А говорио си у срцу свом: изаћи ћу на небо, више звезда Божијих подигнућу престо свој, и сешћу на гори зборној на страни северној“.

„Изаћи ћу у висине над облаке, изједначићу се с вишњим“.

Књига пророка Данијела, гл. 12, 1 и 2;

„А у то време ће се подигнути Михајло велики кнез, који брани твој народ; и биће жалосно време, како га није било од како је народа до тада; и у то ће се време избавити твој народ, сваки који се нађе записан у књизи“.

„И много оних који спавају у праху земаљском пробудиће се, једни на живот вечни а други на срамоту и прекор вечни“.

Откровење Јованово, гл. 12, 7 и 8;

„И поста рат на небу. Михајло и анђели његови ударише на аждаху, и би се аждаха и анђели њезини“.

„И не надвладаше, и више им се не нађе места на небу“.

Заратрустра, пророк старе персијске религије Маздаизма, причао је о знамењима, чудима и пометњама, које се јављају крајем сваког миленијума. Сенека каже: „Берос, Белов преводилац сматра да су до поремећаја довеле планете, које данас следе различите путање и да ће се поново ујединити у знаку рака и поставиће се дуж једне линије, тако да се једном цртом може прећи кроз средиште свих планета. До потопа ће доћи када се планете нађу у коњукцији у знаку јарца“. Феничани и Сиријци, Венеру су звали – Астерот-Карнаим. То значи рогата Астрата. Царица Небеска, о којој говори пророк Јеремија у Старом завету - јесте Венера.

Из приложеног текста, можемо закључити да су астрономске појаве на небеском своду оставиле трага у животима наших предака. Цела васиона коју ми познајемо је систем односа, а не случајна агломерација насумице насталих тела која се крећу без система и реда.

Американци, а сигурна сам и Руси, одавно експериментишу с индуковањем магнетног поља. Индуковањем магнетног поља, најбржи је и најједноставнији начин путовања. Оваквим путовањем брод или већ неко друго средство, нестаће с једног места и појавити се на неком другом. Да би се то извело, мора се имати справа, облика геометријске фигуре која има само једну страну. Примера ради, узећемо једну папирнату траку, савићемо је, а затим спојити њене крајеве. Кружни облик који смо добили, има само једну страну. То можемо доказати повлачењем линије која иде средином траке и спаја се са својим почетком, а да се ни на једном месту не прекида. Ако се дуж линије пресече трака, добићемо један већи круг, а не два међусобно повезана круга, како би се то очекивало. Овакав облик ствара снажно магнетно поље. У возилу било којег облика, треба следити геометријску фигуру и увек стати када се напуни пун круг. Електронска справа, помоћи ће да се поље подели на два дела. Возило ће тад нестати с тог места, услед дејства снажног магнетног поља. Појавиће се на сасвим неком другом месту.

Термо-нуклеарни процеси на Сунцу ослобађају велику енергију и она изазива процесе на планетама. Гравитационе силе планета, путем плиматских интеракција, утичу на Сунце, а поремећаји на Сунцу, путем промена у магнетном пољу које повезује све планете у Сунчевом систему, утицаће и на Земљу и на Венеру. Ови природни космички процеси, са Сунца ће, током времена, утицати на Земљину гравитациону силу, а она ће, путем плиматских интеракција, изазвати поремећаје на Сунцу и у магнетном пољу које повезује све планете. Због поремећаја у магнетном пољу на Земљи ће доћи до пуцања тла, избијање вулкана и великих климатских промена.

Данас и наука прихват да наша планета Земља живи и дише. За Балкан се каже да је пупак планете Земље, а Косово је срце тог пупка. Шта значи пупак планете? Направићемо паралелу с биолошким пупком мајке и детета. Пупак детету представља везу с мајком преко којег се храни и преко којег осећа спољни свет. Дете се рођењем одваја од мајке и прихвата спољни свет тек пошто му се пресече пупчана врпца. Најснажније магнетно поље код човека је управо у делу пупка. Запажамо, да сва жива бића на планети имају пупак. То би могло значити да је биолошки живот везан пупком, тј. магнетним пољем за своју мајку Земљу. Можемо извући закључак да и наша планета Земља има пупак помоћу којег је везана за Сунчев систем. По свему судећи, и Сунчев систем поседује пупак, тј. магнетно поље, који је веза између њега и галаксије. То је принцип - од микро до макро света. Пупак планете Земље, тј. најснажније магнетно поље, налази се управо на самом Косову. То би значило да се с тог места најлакше може изаћи у спољни свет. Научна фантастика такво место назива – „Звездана капија“.

Стари Месопотамиски град Вавилон, у преводу значи – „Врата богова“. Корен речи долази од јеврејске речи „баба ила ни“ што значи - „Врата богова“. Ако су моја истраживања тачна, да је пре Потопа, догодио се 1656. године од стварања света, Средоземно море било копно, онда је до Потопа, пупак наше планете био Вавилон. Наши преци су после Потопа градили Вавилонску кулу и симболично нам оставили поруку да је ту била „Звездана капија“. Библија то бележи овако:

Прва књига Мојсијева, гл. 11, 4 и 5 и 6;

„Послије рекоше: хајде да сазидамо град и кулу, којој ће врх бити до неба, да стечемо себи име, да се не бисмо расејали по земљи“.

„А Господ сиђе да види град и кулу, што зидаху синови човечији“.

„И рече Господ: гле, народ један, и један језик у свијех, и то почеше радити, и не ће им сметати ништа да не ураде што су наумили“.

Сада када смо се упознали с принципима и законима у нашој трећој димензији, можемо много тога закључити. У Сунчевом систему се дешава исто што и у једном атому. Једина је разлика што електрони мењају своје орбите сваке секунде и то по принципу електрицитета, а с обзиром на макро свет, планете мењају своје орбите након неколико хиљада година и то по принципу гравитације. Видимо да термо-нуклеарни процеси на Сунцу ослобађају велику енергију и да она изазива процесе на планетама. Тада, гравитационе силе планета утичу на Сунце. Поремећај на Сунцу, путем промена у магнетном пољу које повезује све планете, утиче и на нашу Земљу. Процес са Сунца је постепено утицао на гравитациону силу наше Земље, путем промена у магнетном пољу. То само значи да је процес неминован и представља принцип у Сунчевом систему и вероватно у свим другим Сунчевим системима у читавој галаксији. По свему судећи, то је еволутивни принцип целог космоса. Све климатске промене на нашој планети, настале су зато што је Земља примила „фотон светлости“, који утиче на њено магнетно поље, а самим тим и на гравитациону силу. Када ово знамо, није нам тешко да схватимо зашто Американци нису прихватили повељу о еколошкој заштити Планете. Њихови научници знају да је све неминовни процес и принцип космоса.

Косово је потребно Американцима да направе велику базу због најснажнијег магнетног поља – „Звездане капије“, која се налази на том подручју. По свему судећи, разбијање Југославије је уследило баш због Косова. Лакше је узети Косово малој Србији, него великој Југославији, која је била највећа војна сила на Балкану. Горе у тексту, говорили смо о путовању – индуковањем магнетног простора. Да би се путовало на тај начин, видели смо да се магнетно поље мора вештачки индуковати и тада се помоћу електронске справе подели на два дела. Када наша планета изађе из своје орбите, и крене по мом истраживању према Венери, магнетно поље ће се природно поделити. Космички брод који се буде нашао у центру пупка (магичном кругу), кроз „Звездану капију“, изаћи ће у спољни свет космоса. Планета Земља и планета Венера замениће своја места у орбитама на исти начин, као што то раде две стене на рубу Сатурновог прстена, или електрони у атому.

Докле су стигла истраживања о боравку космичког брода у космосу? Не знам. По свему судећи, довољно, да брод проведе време ван планете Земље, док она не добије нову орбиту. Након тога, вратиће се на Земљу, и започети један нови циклус живота. Сви научници који буду на броду, за будућа покољења и цивилизацију биће богови. Сигурна сам да у екипи космичког брода постоје и биолози - генетичари. Они ће створити новог Адама и Еву. С тим што не треба мешати термине јер када говорим о Звезданој капији, не мислим на путовање – кроз време.

Верујући да су научни кругови САД и Русије дошле до закључка о неминовној катаклизми (а оне су неминовне – јер их узрокују природни процеси и закони), уверена сам да су деценијама истраживали на који начин се може спасити живот на Земљи. Једна од тих мера је и овогодишње склањање биљног семена у складишту на Исланду. Спасавање људског рода је, свакако, много теже и нема разлога да не поверујемо да ће се то обавити као и приликом ранијих катаклизми, а чему нас обавештавају митови и Библија. У сваком од њих се каже да су на Земљу стигли Богови. То су били само људи, који су се склањали са Земље кад је то било најкритичније. И овог пута ће одабрани напустити Земљу. Неће то моћи летилицама из програма ''Апола''. Учиниће то снагом енергије о којој МИ не знамо много. Као што и не знамо да је то изводљиво само из пупка Планете – Косова и Метохије. Тако ће наша Покрајина бити полуга за спасавање људског рода, али су спасиоци поступили бездушно према Србима. Они то крију од Срба и читавог света и своје запоседање одређене тачке на Косову правдају измишљотинама о српским геноцидним одликама.

Када ја као књижевник говорим о нечему што поседује призвук научне фантастике, има другу тежину, него кад би пред јавност изашли Буш или Путин и говорили о томе. Постоји и друга варијанта – изазвао би се хаос у свету. Зато, молим политичаре моје земље Србије, да оставе Косово, да изврши свој Свевишњи циљ. Оно ће се вратити Србији и увек бити Српско. Будимо поносни, јер је нека Божанска сила одредила да Србија буде Света земља. На тлу њених корена, постављена је - „Звездана капија“.

Приближимо се својим породицама, пријатељима и пустимо да мир завлада нашим срцима. Граница на Косову са Србијом, која је постала ватрена стихија, врло брзо ће се угасити и неће јој бити трага. Прихватимо је као ограђену велику америчку војну базу. Она то и јесте. Морамо схватити да су Албанци у целој причи само параван. Можда, није постојала друга могућност. Окренимо се духовном уздизању, јер је то једини начин да свако од нас стигне до вечности, а немамо још много времена.

Која нам је награда што живимо у пупку, том магичном кругу наше Планете?

О томе Вам више нећу писати.




Славица Шетина


пс скоро гледах филм Čitalački klub Džejn Ostin и постах љубитељ СФ књига [zenskismeh.gif]
ко ми не верује нек проба и сама сам се изненадила истим [treptrep.gif]


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 15 Feb 2016, 14:15
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Kratka priča:

Jedan momak je dvaput imao dvanaest godina.
Jednom, dok je bio nezreo dečak koji se ponašao blesavo srećno pred svoj dvanaesti rođendan i,
drugi put kada je prvi put zavoleo Nju.




Dabetic Ivan


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 15 Feb 2016, 14:17
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Desi mi se često dok sedim sam za šankom i pijem alkohol da mi se u čaši pojavi Harms.
Pojavi se i Bukovski. Retko se pojavi Hemingvej, ali se pojavi.
Zavisi šta pijem.
I uglavnom mi isto kažu: "Eee, pičko".


Дабетић Иван


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 15 Feb 2016, 14:23
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Пасбука


Скупиле се речи у тридесет слова и кажу да су спремне да говоре у моју корист.
Посматрам их у том поретку достојном параде дворских луда. Смешне и драге у исто време.
Поигравају се појмовима. Жонглирају смислом.
Праве читаву представу да ме учине бољим него што јесам.
Прате ме, дахћу и личе на пса. Једног, одређеног пса. Одане су и верне. Много лају. И, ретко, али ипак уједају.



oblogovan


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 15 Feb 2016, 14:28
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Дишеш?
А за кога?


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 21 Feb 2016, 00:32
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
ŽENA KOJA SE SAMO ZA MESEC SVLAČI


Kiša je prestala da pada par sati nakon ponoći. Prozori na zgradama, stidljivo otvoreni, propuštali su svež vazduh u nepoznate sobe. Muškarac i žena su sedeli na terasi. Ona je od detinjstva volela da sedi u mraku i sanjari. Nikada se nije plašila mraka. Tišina je samo bila podloga za polifoniju misli u njenoj glavi. On je voleo osećaj spokoja pored nje u mraku. Iz sanjarenja trgle su je njegove reči.

-Reci mi nešto što nikad nikome nisi rekla.
Nasmejala se. Volela je ova njihova ćutanja u noći.
-Odakle sad to?
-Ne želiš da mi kažeš?
-Iznenadio si me. Isuviše je nasilnog pokušaja uspostavljanja intime u toj rečenici. Mislila sam da nama to nije potrebno.
Ćutao je i nastavio da gleda u daljinu. Nikad nisu gledali jedno u drugo prilikom ovakvih razgovora.
-Ipak mi reci.
-Nikad nisam ljubila žabe.
Osmehnuo se.
-Velika greška. I dalje tvrdim da te je trebalo češće ljubiti.
-Ne znam ja to.
-Da se ljubiš?
-Da ,,pokušam“. Znaš, vidim ja Njega. Ponekad. U nekom osmehu. Pogledu. Reči. Sa Njim bih se uvek ljubila. Ali, jedno je da ljubim žabu ako verujem da je u njoj On, ako svesno počnem da ljubim žabe, i sama ću postati jedna.
-Smešna si. Poljupci se ne troše. Ponekad si takvo dete.
-Ne poričem. Malo dete u velikom pakovanju.
Prstima je nemirno udarao po rukohvatu dvoseda na kome su sedeli. Znala je da to radi nesvesno, i samo kada je uznemiren. Pitala se šta ga je u njenom odgovoru toliko uznemirilo.

-Nisi rekla istinu.
-Hoćeš da kažeš da lažem?
-Ne, samo da nisi uvidela pravi razlog.
-Taj razlog nije tajna. Nekoliko vas zna za to.
-Uvek se pitam kako jedna od najstrastvenijih osoba koje poznajem ne voli da je dodiruju. Kada mi pričaš o svojim osećanjima čini mi se da ti je i nebo tesno, a ovamo skačeš čim te neko slučajno dotakne.
-Ne želim da razgovaram o tome. Ne sad.
-Onda mi reci još jednu tajnu?
-Zar ova nije dovoljna? Mnogo je očekivati od žene da otkrije sve svoje tajne u jednom životu, a kamoli u jednoj noći.
Strpljivo je čekao da nastavi. Znao je da je ranjiva u ovakvim trenucima, znao je da se plaši, ali je znao i da će mu dati sve što mu je potrebno.
-Znaš koliko volim Dučića?
-Voliš?! To je više opsednutost. Ponekad mislim da si tokom odrastanja pod jastukom držala ,,Gordost i predrasude“ i Dučićevu pesmu o ženi sa žutim ružama. Trebalo je neko da ti objasni da je to razonoda, ne vaspitno sredstvo.
-E, pa, vidiš, nije Dučićeva žena moj ideal, već ,,jedna žena koja se samo za mesec svlači“.
-Opet tvoje fantazije. Iz koje knjige si sad to izvukla?

– Ne razumeš. Pred suncem smo se svi obnažili. Otkrili smo svoju intimu kada smo dopustili da tuđi pogledi lutaju preko naše nagosti. Zamisli. Gledaš. Leži, dok se niz ugrejana leđa polako sliva kap znoja, koja zastane na pregibu pa onda, kada se promeškolji, brzo sklizne na peškir, ostavljajući za sobom trag. I ti ne vidiš telo,već kožu, nečiju, kožu koja je naspustila osobu koju gledaš. Okruživaće te, zvati, ali ne i privlačiti, jer ne pripada nikome. Tek kada bude sakrivena ispod odeće, pa kad bude provirivala da se poigra sa tvojim čulima, tek kada bude nečija, moći ćeš da je poželiš.
Uzdahuo je. Ponekad je bila tako mlada. Nije razumela da ne moraš da gledaš da bi želeo.
-Večeras si pesnički inspirisana. I gde je sad tu mesec?
- Ja sam se svukla za mesec.
Okrenuo se i pogledao je užasnut. Prvi put od kako su seli da posmatraju kišu.
-Bože! Sumnjao sam, ali ti definitivno nisi normalna. Gde si se svlačila?
Ustala je i prišla ogradi. Trebalo joj je prostora.
-Da li si gledao ženu koja se za mesec svlači? Nije to stvar tela. U noći, u tamnoj i potpunoj gluvoj noći, ja sam se skinula za Njega, za mog Animusa, moju drugu polovinu. Smeješ se. Patetično? Probaj. Izađi napolje i pusti da odeća sklizne sa tebe. Ne, ne da je skineš, već da sklizne, da osetiš da odluka nije tvoja. Koža je pod mesečinom bela, hladna, krije oblike koje prekriva i nisi siguran gde svaki od njih počinje i završava se.
Zastala je. Rukama je stezala ogradu za koju se držala. Začudile su ga njene reči. Nikada ona nije pričala o želji. Najčešće o tom njenom Darsiju, ponekad o onom Rusu, Bolkonskom, ali nikad o potrebama. I posebno ne o slikama koje mu je upravo stavljala u glavu i koje su činile da oseti napetost u donjem delu stomaka. Nastavila je.
-I onda započinje. Milovanje vetra. Onda nema maske, a nema ni mene. Nema mog ,,ja“. Ono postaje deo neke druge priče. Zatvorim oči i predajem se želji. Onoj necenzurisanoj, onoj koja ne zna za dobro i loše, onoj koja ne zna za odanost.
-Počeo sam da mislim da ne znaš šta su nagoni i želje. Ipak postoji nešto u tebi i van tvojih knjiga.
-Nije ovo izdaja tog sveta. Ono je moja potreba da još jednom preispitam sebe, jer samo misao na pravog natera me da zadrhtim. I onda znam. Da nisam izabrala razumom, da želja nije maskirana proračunata odluka, već da je suštinska potreba mog tela. Jer to je ono darujem. Moje misli su rastrzane svakodnevnicom, moja ljubav podeljena na toliko delova, ali moje telo jeste samo Njegovo.
Gledao ju je. Naga ramena imala su hladan odsjaj na mesečini. Dugačka haljina, koju je nosila, uvijala se lagano oko nogu. Uzdahuo je, pokušavajući da smiri osećanja.
-Znači, svlačenje na mesečini umesto ogledala pod jastukom da bi otkrila suđenika.
Nasmejala se, baš kao što je planirao.
-Hladna svetlost budi želju, ali nema posedovanja i predavanja.
Ćutao je. Uvek je znao odakle dolaze njene misli. Sada se činila daleka. Dok je i dalje gledala u daljinu, sklonila je kosu sa leđa i prebacila preko levog ramena.
-Dodirni me.

Muk. Znala je da ovim prelazi i poslednju granicu. Čekala je. Odluka nije bila samo njena. Začula je njegov promukao glas iza sebe.

-Ti ne voliš da te dodiruju.
-Ne volim, ali želim da ti to učiniš.
Prišao joj je i prste zavukao pod ivicu kose na njenom vratu, a zatim njima polako sklizuo preko nagog ramena do ruba haljine.
-Šta je sa mesecom? Ja se nisam svlačio – šapnuo joj je u uvo.
Osetila je ruke kako joj obgrljuju struk i privlače je u zagrljaj.
-Ja sam se svukla, na tebi je da me od njega sakriješ.



Tamara Ljujić


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 21 Feb 2016, 00:33
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Stao je njihov sat


Jutro. Otkucaji sata se čuju, odjekuju u praznini koju sam nekada zvao domom. Ustajem, škripa kreveta i uzdah tuge se mešaju, dobuju u glavi, postaje nepodnošljiv taj zvuk koji pomalo podseća na čudovište koje samo umire na zabačenom otoku.
Alarm mobilnog telefona se oglasio, prvi put sam se probudio pre njega. Zapravo uvek sam ga podešavao da zvoni malo kasnije, voleo sam da jutro dočekam poznatim nežnim rukama i umiljatim glasom kakav samo majka može da ima. Idem do kupatila, hladna voda, nikog nije bilo sinoć da uključi boljer na ,,jeftinu struju“. Polako se približavam kuhinji, zvuk sitnog sata je sve jači, jedino on i otkucaji moga srca remete tu neprirodu tišinu.

Kao i svakog jutra kada bih ustao čuo se jutarnji program sa TV-a od koga bi ječila cela kuća. Reporteri bi izveštavali uglavnom o dešavanjima u glavnom gradu, povremeno bi se pojavila i neka priča iz provincije a onda vremenska prognoza koja je sa godinama sve preciznija i tačna. Ovog puta ,,sokoćalo“ je ugašeno, nema poprekih pogleda i negodovanja zbog mog kasnog buđenja i kašnjenja na predavanja.

Tišina, uzimam više tanjira mahinalno i postavljam na stari sto, zatim zastajem, krenuo sam da ih vratim u kredenac koji su zajedno kupili od svoje prve plate ali sam odustao od te zamisli. Doručak hladan, sa ukusom gvožđa u svakom zalogaju. Vreme je da krenem, uzimam ranac u kome su nekoliko knjiga, jedna sveska i olovka. Dan na fakultetu kao i svaki drugi. Brucoši u frci nervoznih pogleda traže kabinete a apsolventi kao ,,džombe“ ponosno i lagano koračaju dugim hodnicima. Lep dan, sunčan, misli mi stalno lutaju, još jedna rata se približava.

Od kako se praznina uselila rano izlazim a kasno se vraćam. Ne znam šta mi je teže. Da li to što me praznina ispraća ili tišina dočekuje. Dani vrtoglavo brzo prolaze, već je prošlo četrdeset dana. Stigao sam kući, mračna ulica, nigde svetla. Zavesa mirna, prozor pust, ne znam koliko sam tako stojao pred kapijom, kao da se u momentu kada sam se našao tu gde je nekada bio dom, kao da je vreme stalo. Trznuo me je prigušen zvuk. Nisam bio siguran o čemu se radi, pogledao sam niz ulicu i dalje je bila pusta. Potom ponovo još jedan tihi zvuk. Dopire iz unutrašnjeg džepa zgužvane jakne. Poruka, provajder, povoljna ponuda za malu cenu, uplatite 100 dinara i budite u kontaktu sa vama bitnim ljudima.
Otključavam vrata.
Ključaonica je tako odjeknula da mi se na tren učinio poznat glas, vrata šrkipe, tu je, tišina, ona me dočekuje. Mračno je, palim svetlo, bacio sam ranac, ma baš na sred dnevne sobe, očekujem rekaciju, psovku bar! Ništa, tišina. Bes, tuga, neverica, nehotice sam razbio očevu šolju iz koje je uživao da pije kafu. Zvuk šolje koja se razbila do najstinijih delova mi para uši zatim ponovo tišina. Nema majke koja bojažljivo, malo ljutito prilazi sa metlom u ruci i parčetom kartona skuplja lom, koji sam kao klinac vešto pravio.
Krevet me je dočekao onako kako sam ga ostavio. Ćebe je još uvek na njemu ali jastuka nigde nema. Tako sam umoran, osećam da mi oči suze, nisam svestan šta se događa, kako je samo težak ovaj mrak, kako samo boli ova tišina. Svet je tako veliki kada si sam, tako težak, tako suvoparan i siv. Pokušavam da se uspavam, iz kuhinje se čuje sat, ritam postaje sve sporiji. Tik, tak, tik…, tak…..
Odjekuje mi u glavi, sećam se kada su ga kupili, bio je to lep dan. Voleli su da kupuju stvari na vašaru. Sada je ritam postao tako spor, kao da čitava večnost prođe između tog ,,tik“ i ,,tak“. Više nisam siguran da li sam budan ili sanjam.

Molim se da je ovo samo košmar, molim se da ovo nije stvarno.
Ne čujem više otkucaje sata, ovo je verovatno samo san, sigurno je to, loš san.

Jutro je, tišina, hladno zvono mobilnog telefona me budi. Još jedan dan, pitao sam se sinoć da li je to san, i dalje ne čujem tik, tak.

Stao je njihov sat…


Miloš Miladinović


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 21 Feb 2016, 00:35
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
MALO LJUBAVI


Da li osećaš, moja mila
koliko je u uskim džepovima srca
i u medaljonima zagrejanim ženskim grudima
ostalo malo ljubavi?
Znam ja za bombonjere u obliku uvećanog srca
i za ruže od silikona koje se prodaju na praznik taštine
još osećam na nepcima zalogaje retkih zveri
koje smo jeli pod svećama i u dimu mirišljavih štapića
a da nismo uprljali ruke
super su mi naše duge šetnje predelima koje je osvojio neko hrabriji od nas
ma bravo za tebe i mene, ovako fabrički upakovane jedno za drugo
ali to nije to
Gde su nestali oni ljudi koji su voleli uprkos svemu
kojima su kilometri bili prečice
kada su znali da ih na drugom kraju sveta neko čeka
a vreme provedeno bez poljubaca bilo im samo uzimanje vazduha za iste?
Gde su one mlade i naivne devojke
koje su bežale u svet noseći samo zavežljaj srca
haljinu od zavese i blato na bosim nogama
o tako divne u svojoj mladosti i naivnosti?
Kuda su odjahali Vitezovi od nerđajućeg srca
koji su išli na dvoboje kao na pijacu
kojoj to klanici su prodali Rozinantu
da li onoj preko puta koje sad drže dućan
debeli i prazni?
Gde su bre oni ljudi ludi od ljubavi
koji su voleli do samoga kraja
čak i kad njih niko nije voleo
jer prosto nisu znali drugačije?
A pesnici?
Gde su se sakrili oni pesnici
koji su pisali ne da bi nekoga dobili
već da nekoga ne bi izgubili?
Ja te zato neću ljubiti
ja te neću na kolenima prositi
ja ću te samo tako malo ukrasti
i povesti da zajedno spalimo sve njihove hramove
i da nas kao ljubavne teroriste vezanih očiju ostave u nekoj dalekoj zemlji
Bez pasoša, hrane i telefona
bez oklopa šminke i kočija od automobila
samo jedno sa drugim
kao postelju i kao krst
I znam da ćemo se prvih dana paziti
lagati po ustaljenoj navici da dan brže prođe
ali ćemo već sedmog dana pobesneti jedno na drugo
kriveći se za sve
i grebaćemo se i ljubiti u istoj noći
raskopčanih koža i duša
psovaćemo se kao niko do tada
ali ćemo jedino tada sebe zaista znati
svoji, sami i bez ortopedskih pomagala civilizacije
I volećemo se jedino tada stvarno
jedino ako se stvarno budemo voleli
Da li si spremna na put
Rezerviši kartu za njega vrištanjem u nečije uvo
da im presedne bezbedni ručak
Za tebe ne znam
ali ja ću vrištati tvoje ime


Miodrag Stošić


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 23 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker