uh ko će koga nego svoj svoga

ma bolje da pikamo ping pong

Uvek je tako Kone.
Nenaučeni su svu vodu s izvora znanja posrkali, mi ostali po njima smo pajaci.

Rekoh li ja tebi davno da ti pišeš kao da je iz mojih misli....aaa...
Uh...stvarno si majstor od pera...i svaka tvoja misao,pa kad je i teška,da ne kažem 'crna',kad je ti izneseš,ima u sebi i ohrabrenje...
Ljubim ti gene,i dušu tvoju lijepu.

_________________

Senko ovi genu su čudni da ti kažem, ima tu svakojakih i na svakog pojedinačno sam preponosna.
Ne može se u naša krvca mržnja zapatiti nikako.

Ja sam dijete, jesam majke mi

Znas gdje se to sve izgubilo...nigdje, sve je u nama...samo sto su neki to tako duboko zakopali, grabezljivo zeleci postati drugaciji da su se u svemu tome izgubili..a ne moze to svako, nema tu sposobnost svako...znas to i sama Vuki
Nema nista lose u osjecaju superiornosti ako je on opravdan i sa razlogom...ebo i taj osjecaj ako ga nemas s kim djeliti i ako tu superiornost prosipas na pogresan nacin i medju pogresnim ljudima...kazem ti ja, nije svako sposoban za to

Evo moj komentar....davno napisani dio price sa mog bloga

''Mislim da je malo u životu biti samo Ja. Isto tako znam da je nezaboravan doživljaj putem unutarnjeg iskustva, jer sam i sama u toku svog života u sferu nesvjesnog i podsvjesnog potisnula velik broj zabranjenih misli. Upravo te misli su mi pomogle za razumijevanje svega što je ljudsko,i bile su mi kočnica u mnogim mojim predrasudama.Često sam si puta dala za pravo, da se nadam da će sve ono što sam proživijela i što ću još da proživim, prestati da mi se nameće u svom surovom obliku.

Razlog više zbog kojeg ti sve ovo pišem je taj što sam često puta bila u položaju u kojem sam odlučila da se otarasim svog privatnog života, jednostavno da ga u sebi likvidiram kao stalno prisutno žarište i izvor sjećanja .Htjela sam često da ispalim taj moćni naboj koji se neprekidno gomilao u meni kako mi ne bi smetao u daljnjem životu i karijeri.

Ne poričem, znam da su i mnogi moji postupci, često puta bili motivirani nevažnim razlozima. Ali...Nekako sam rano ocjenila da je suviše opasno prihvatiti put "običnih" ljudi, jer moglo bi mi se desiti na kraju da se priviknem i zavolim taj način života. No, svakodnevno u sebi primjećujem da nisam osoba kao sve druge koje me okružuju-što znači da su oni kao i ja dobro izabrali-nešto različito,nešto sebi drugačije. Toliko puta sam bio ubijeđena da uvijek znam što hoću , što želim,ali zbog nedostižnosti mojih ambicija i želja, ponašala sam se jednako kao i svi oni koji nikada nisu donijeli neku bitnu odluku u svom životu. Bježala sam od sumnje. Od poraza. Od neodlučnosti. Ali Bog je bio toliko velikodušan i doveo me često puta do ponora neminovnosti da mi pokaže da svaki čovjek mora da bira a ne da prihvata svoju sudbinu. ''

Divno kao i uvijek...uzivala sam upijajuci svaku tvoj rijec

_________________
'Music gives a soul to the universe, wings to the mind, flight to the imagination, and life to everything.'

Mo slažem se ali samo donekle.
Verujuća sam, te samim tim Verujem da je Bog stvorio Čoveka po svom obličju i poklonio mu nešto što je najvrednije, nešto što ne može da se meri ni sa čim materijalnim a to je Izbor, Svest, Razum.
Ne smatram sebe superiornijom, niti višim bićem, taj kompleks niže vrednosti prevazišla sam sa 15 god. valjda svi u tom uzrastu mislimo da smo samo čudo i da niko ne misli ko mi.
Elem, ta Svest, taj naš Izbor i taj naš Razum nas od nas pravi ovim što smo sada, baš ovog datog trenutka. Nemam zabranjene misli, nemam tabua, sa mnom se može o svemu i pisati i pričati ali samo na nivou ljudskosti a ne prostakluka. Prostakluk ne podnostim isto kao ni povraćanje (od istog se razbolim da se zna!).
Kao klinka sam težila da budem drugačija, originalnija, međutim, svatih, a za to treba brdo ma šta brdo planinčina mudrost tj ono stanje nirvane (hahah), da u stvari, treba biti običan, mislostan, srčan, dobroćudan.... Od tih gena koji u mojim krvnim zrncima plutaju, sve te moje žene rodoslovom od mene su napravile ovo što sam i samim tim sam original, iako bi jedan fini gospodin sada rekao; - ‚‚ma ista si ko sve‚‚ a ja se upinjala i vrištala kako nisam, a trebao mi je samo trenutak da prizovem mir i shvatim da jesam bre ‚‚ko sve‚‚ i da se toga nestidim, jer ako me on takvu vidi svojim očima onda i treba da sam ‚‚ko sve‚‚ zar ne?!

Nikada neću prihvatiti da lepa reč ne otvara ona Gvozdena vrata!
Nikada neću prihvatiti da je Laž bolja od Istine!
Nikada neću prihvatiti da nečiji rečnik sadrži reč Mržnja umesto Ne volim!
Nikada neću prihvatiti da svi mi ponaosob zidajući sebe od sebe napravimo ljušturu a ne ljudsko biće!
Nikada neću prihvatiti da osećaj superiornosti može biti opravdan!
Jer jači slabijeg brani, onaj ko leba ima onom ko nema daje, onaj ko voli može samo ljubav da deli a superiornost donosi šta?!
Ne, to prihvatiti nikad neću zato i jesam buranija, zato sam sebe u užeglo i smestila jer odbijam da budem sve ono što se kosi sa mojom Verom, mojom Ljudskošću a prvenstveno mojim Ja.

Mo hvala za ovu vrstu dijaloga, uvek uživam

_________________

kakao si ono onako dobar tekst napisala haha:*..dobre rijeci birala i bas si nekako...ufffff,odlicno Vuki
kako si mi svoja u ovom tekstu...mmm like it

_________________
'Music gives a soul to the universe, wings to the mind, flight to the imagination, and life to everything.'

jel nije bljutavo... otužno... patetično???
nešto me ovaj pun mesec nad Beogradom mrvi