|
Autoru |
Poruka |
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Ослонац
Срешћемо се у предворјима слободе.
Ја, раб Божији, безброј пута провучен кроз читаче картица, другоразредна роба на пијаци робља, телом већ одавно хладан и бео, још само душу скривам од ланаца.
Ти, вера моја, у ритама, умазана сумњом, испљувцима лажи, изгребана оштрицом злих језика и обездушених поруга, али лепа. Истински лепа испод свих тих слојева пакости којима су те облепили.
Једно другом бићемо ослонац. И корачаћемо. Кроз шта год то било.
oblogovan
|
|
|
|
|
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Buđenje
Ustala je naglo, uvukla stopala u meke plišane papuče i povukla težak pamučni bade mantil sa masivne kožne fotelje. Bacila je pogled na krevet iz kog je izašla i videla ga kako nepomičan spava. Ni jednim pokretom nije pokazao da zna da je tu. Da je ustala… Od kako je s’ njim uvek se osećala usamljenom. On je u odnosu na nju posedovao aroganciju i opasnu sposobnost da razara sve njene postupke, misli, i želje… Šnalom je skupila kosu, otišla do kuhinje, i u čašu ubacila veliku šumeću tabletu. Uključila je aparat za kafu i tankim prstima sa bordo nalakranim dugim noktima izvadila “Esse Mentol” (super slim cigarettes for the stylish leader), podigla nogu na stolicu i zapalila… Taj i takav život za nju je bio bliži životu marionete nego životu jedne samosvesne žene. Osećala je to kao žig. Osim dugogodišnje jednoličnosti, zanimanja po ustaljenom rasporedu, pokornosti propisima, principima i običajima, šta je doživela? Bezvoljnost, prepuštenost, i prividnost sreće koja u suštini i nije sreća nego lagano umiranje svega u njoj. Sama, u oblaku dima, videla je kroz odškrinutu podsvest, magličast, i kao celofan providan štit kojim se ogradila od životne istine.
– Ne, ne. To nisam ja. Ne mogu više…
Iz razmišljenja je trglo pištanje aparata za kafu. Po jutru se dan poznaje…
Pixel
|
|
|
|
|
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
|
|
|
|
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Тренуци
Било је тих тренутака у којима сам остао. Да трајем.
Као речи које, као, нехајно проспем и оставим их овде. Да титрају као површина воде. Као струна виолине која самује у пуној кафани.
Немири чудно преламају зраке светла, пројектују слике које понекад остају замрзнуте. Често хладне. Можда лепе.
Као ледени витражи у вечитој зими.
oblogovan
|
|
|
|
|
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
NOVOGODIŠNJA PRIČA
Jedne Nove godine, ne sećam se više koje, izađoh pred jutro na ulicu. Bilo je to u ono daleko vreme dok je još padao sneg i jelke bile prave, a ne plastične……
Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbačenim šarenim kapama od kartona. Učini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu. Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka?
Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom ispod koga je svetlucala duga večernja haljina, tako nestvarno tanka, i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sašivena od magle i paučine. Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu držala samo dva jedva vidljiva zlatna kaišića. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre. Kao da nije dodirivala sneg. Jednom rukom pridržavala je okovratnik kaputa, a u drugoj nosila malu barsku torbicu od pletenog alpaka, istu onakvu kakve bake ostavljaju u nasledstvo najmilijim unukama.
Jesam li rekao da je plakala i da su joj se suze ledile na licu, poput najfinijeg nakita?
Prošla je pokraj mene ne primetivši me, kao u snu. U prolazu obuhvati me oblak nekog egzotičnog mirisa. Nikad ga posle nisam sreo. Nikada je posle nisam sreo. Da, bila je plava. Ne, crna. Ne, riđa! Imala je ogromne tamne oči; u to sam siguran.
Zasto je napustila pre vremena novogodišnje slavlje? Da li je neko ko je te noći bio s njom zaspao ili odbio da je prati? Da li se napio i bio prost?
Da li je to, u stvari, bila Nova godina? Jesam li možda jedan od retkih noćnih šetača koji je imao sreću da je vidi lično?
Ili je to bila Snežana kojoj su dojadili pijani patuljci?
Ali, zašto je plakala?
Jesam li već rekao da sam ovu priču napisao samo zbog toga da je ona možda pročita i javi mi se telefonom? Već više od petnaest godina razmišljam o tome zašto je plakala one noći.
Momo Kapor
|
|
|
|
|
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
SRPSKI DŽEJMS BOND: Vladimir Vauhnik- naš čovek u Berlinu
Vladimir Vauhnik, ataše jugoslovenske kraljevske vojske, doveo je Hitlera do nervnog sloma. Zavodnik, koji je preko kreveta stizao do najvećih tajni.
Slovenac Vladimir Vauhnik rođen je 1896. u porodici prosvetnih radnika, ali je još kao dečak izabrao vojnu karijeru. Iz srednje vojne škole 1914, kao poručnik austrougarske vojske, otišao je na front prema Rusima. Učestvovao je u mnogim bitkama i bio ranjavan nekoliko puta, a nakon raspada Austrougarske, priključio se vojsci Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kao kapetan. Brzo je napredovao, završivši najviše vojne škole u Beogradu i Francuskoj. Govorio je slovenački, srpski, nemački, francuski, italijanski i engleski jezik.
Najmlađi pukovnik
Radio je kao profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu, zatim je bio načelnik štaba Drinske divizije, a kad je postao pukovnik, bio je najmlađi oficir tog čina u celoj Vojsci Jugoslavije. Za našeg vojnog atašea u Berlinu imenovan je 1937. Vauhnik je u prestonici Hitlerove Nemačke brzo uspostavio raznovrsne kontakte u vojnim, političkim i finansijskim krugovima. Osim toga, zaveo je ćerku vlasnika jednog berlinskog restorana u kojem su se okupljali visoki SS oficiri, sestru jednog nemačkog generala, koja je imala poznanstva s industrijalcima i višim oficirima Vermahta, i suprugu poznatog inženjera, čoveka velikog ugleda u civilnim i vojnim krugovima. Šef obaveštajnih službi Trećeg rajha u inostranstvu Valter Šelenberg u svojim memoarima zapisao je da je Vauhnik „na svoj veoma vešt način umeo od njih da izvuče sve što je bilo od značaja“.
Vauhnikovi obaveštajni podvizi su zadivljujući: u drugoj nedelji marta 1941. javio je u Beograd da Hitler sprema napad na Jugoslaviju, ali u Generalštabu niko ovu informaciju nije uzeo ozbiljno. Naš obaveštajac javio je 2. aprila 1941. pretpostavljenima u Beogradu tačno vreme i plan Hitlerovog napada – 6. april 1941. godine, ali ni to nije uzeto ozbiljno. Predsednik pučističke vlade i načelnik Vrhovne komande Dušan Simović za 6. april zakazao je venčanje svoje ćerke!
Rad za Pavelićevu NDH
Posle napada na Beograd, Gestapo je u Berlinu uhapsio Vladimira Vauhnika. Pušten je iz zatvora posle četiri meseca, najverovatnije zato što je prihvatio saradnju s Nemcima. Iz Berlina je otputovao u Zagreb, gde se bavio organizovanjem domobrana u Pavelićevoj NDH. Jugoslovenska vlada u izbeglištvu u Londonu tada mu je oduzela čin pukovnika i proglasila ga vojnim beguncem. U Zagrebu je proveo samo nekoliko meseci, a zatim je prešao u Ljubljanu, koja je u to vreme bila pod okupacijom Italije. Tu je sa saradnicima iz vremena kad je bio vojni ataše organizovao obaveštajnu službu koja je radila za Britance.
Pred kraj rata, 1944, prinuđen je da pred Gestapom preko Milana beži u Švajcarsku, a kad se rat završio, ostaje u emigraciji. Preselio se u Argentinu 1948, i sve do smrti 1955. u toj zemlji pomagao je slovenačkim iseljenicima. Neki emigrantski krugovi optuživali su ga da je za vreme rata, a i kasnije, radio i za sovjetsku obaveštajnu službu, ali ni u jednom otkrivenom dokumentu nema potvrde toga.
DRAŽIN POMOĆNIK
Početkom 1944. Draža Mihailović postavio je Vladimira Vauhnika za komandanta slovenačkog dela Jugoslovenske vojske u otadžbini. Konspirativno ime bilo mu je general Račić. Kad je iz Ljubljane pobegao u Italiju, napustio je i ovu dužnost.
|
|
|
|
|
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
|
|
|
|
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
|
|
|
|
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Napokon ovoj posranoj 2016. godini odbrojavam ove poseldnje sate... sAmO je 25h do početka te glanC nove 2017. za koju kakva god da bude, biće bolja no ova što joj jedva čekam leđa videti.... toliko dragih ljudi je otišlo s one strane duge... toliko promašaja u samo 365 dana... tolikO ispraznosti... brige... bola... đubreta... Svima vama na ovaj net-svet (ove likove s moje strane ekrana ću već drugojačije ižljubiti ) želim da vam ova glanc nova što dolazi dvadesetšestog sata od sad, donese samo zdravlja i ljubavi, za ostalo se pak potrudite sami ![[cok.gif] [cok.gif]](./images/smilies/cok.gif)
|
|
|
|
|
Вучица
|
|

Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|