Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 09:23


Autoru Poruka
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 21 Sep 2016, 22:27
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Krusevac Geto - Cache - Market


Ulazim u market da kupim ja semenke
odma me na ulazu saleću promoterke
Ako kupite uz jastuk Dormeo prekrivač
dobićete gratis najnoviji omekšivač

Zamalo da ne zgazi onaj žuti viljuškar
sa rafa pada kečar makarone i ajvar
stao sam u red da uzmem riblji štapića
samo jedna radi radnica ostasmo do Božića

Od čekanja o znoja u čarapama mi cement
čajna 89, 99
a na kasi uvek uzmem baterije i žvake
kada dodjem ja na red uvek im nestanu trake

Stvara se nervoza iza neki čovek psuje
jer jedan čiča supe na čekove kupuje
izvadiše mu krv o četrnes neki kartica
u letu pada mušica i krompirova zlatica

Dok čekam ja za kasom
viknem tada jakim glasom
daj požuri bre sve žulja me
Ma idem preko reda
tada kasirka me gleda
jedan deda da prodjem ne da
Kuka žena ću porodim
glasno čuje se iz mase
zašto rade dve kase
I penzioneri promoteri
kondukteri i šoferi
se ućebaše ma pocrkaše

Vatam se za korpu kad ona drška masna
došo sam da uzmem kvasac i dva kila brašna
jer mi žena danas sprema punjene uštipce
a uz to ćeda peče pileće krilce

Treba mi i leba da je mek ki duša
sardina pašteta i salama podriguša
vidim 13 dinara košra govedja supa
danas je 15-i a rok ističe sutra

E dobar vam popust pa narod će potrujete
od sumnjive mesare na jeftino kupujete
pa ga prepakujete da liči na meze
vi mi ovde prodajete muda za bubreze

Idem ja odavde jer ste svi barabe
na kasu red di Blaca ki da dele džabe
svi se ponervozili stvorila se gužva
kasirka je za nijansu sporija od puža

Namackana ki avet a izacila dekolte
polako kuca pazi da ne izlomi nove nokte
i ne žuri briga nju ma nikog ne šljivi
a mi pozadi spareni ucrvljasmo se živi

I stižem na redposle 45 minuta
fale mi pare pa platim pa po džepu butam
nadjem sitno što sam zaturio onomad
kažem daj ovamo jedno dve cigare na komad

Lupujem ja po spisku sve u krpu mećem
tražim de je kvasac i vanilin šećer
došo sam da kupim hemiju i hranu
300 grama kačkavalj i posebnu salamu

Nagazio sam nogu mladom promoteru
gde vam beše stoji kikiriki na meru
kada video sam Lenor uzo ga na keca
a a kasi Kinder jaje i zelenog žele zeca

Stižem ja na red vadim Koka Kola litru
kasirka je ustala da potraži šifru
iz korpe odma vadim i sa sirom pitice
jel hoćete možda i Sundjer Bob sličice

Ma neću bre ništa viknem ja iz besa
potrpo sam artikle i tad mi puče kesa
usporena kasirka namešta se ki snaša
uz kuplenu Vegetu idu Medved i Maša

Dok čekam ja za kasom
viknem tada jakim glasom
daj požuri bre sve žulja me
Ma idem preko reda
tada kasirka me gleda
jedan deda da prodjem ne da
Kuka žena ću porodim
glasno čuje se iz mase
zašto rade dve kase
I penzioneri promoteri
kondukteri i šoferi
se ućebaše ma pocrkaše


phpBB [media]


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 21 Sep 2016, 22:29
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Nije želeo sopstveni živod da dovede u red, malo zbog toga što je imao urođeni talenat da svemu nađe manu (bez obzira o čemu se uistinu radilo), a kao drugo i mnogo bitnije, ko još veruje u red?
Red je zbir nereda, fino poslaganih na jednom mestu, npr kao nagurane čarape raznih boja, prvo jedna u drugu, pa skupljene u lopticu sa svojim parom, zatim nabacane u fioku. Kako se drugačije mogu složiti čarape? Nikako. I kakav je sad to red? Pa, takav...Od mnogo raznobojnih nereda.
Kao taj on ili ona, danas sam krenula u sopstvenu biblioteku, trećeg dana mog iskušeništva, uzela par lisica da se zaključam za sedište, fotelju ili ofucanu štanglu koju je zapišao miš.
Razmišljala sam o Telmi, zašto ustavri kada očajnički želimo da mislimo o nečemu, konstantno mislimo o nečemu drugom? Naglašeni luk Telminog stopala odvlačio mi je pažnju sa prethodnih misaonih konstrukcija. Možda bi mi jednostavnije išlo, ako bih misli usmerila na Bajrona (izmaštan lik, svih onih raspletenix slova pa skrpljenih u klot i frket petlju ispričanih a i ne, priča il pesama, svejedno je ), ali on je suviše običan izmišljeni lik, kao more likova koje srećem u Pošti dok plaćam danak državi...Bajron ko" Bajron, samo ga ima vadi, a usput sam smislila da bude i komunista. On se doduše buni, tvrdi da je neopredlejni birač.
Dalje sam razradila misao koja mi se suprotstavlja u vidu rasparenih čarapa, pa nikako ne mogu da smestim Bajrona u Telmin krevet, jer ona je otmena, lebdi na 4.000km od Zemljine površine, nema gravitacije, ne mari za zakone kretanja, a masa u bestežinskom stanju nema gde da padne...
Ćao ljubavi, imam čas transeksualnosti, pa moram da žurim.


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 21 Sep 2016, 22:48
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Jesen.... Xoroskop



Ove godine jesen nam stiže u četvrtak 22. septembra u 16 sati i 21,1 minut. To je 263. dan u godini (računajući i 22. septembar), a do kraja godine ostaje još 101 dan (zaključno s 31. decembrom).

Jesen počinje u trenutku kada Sunce, u svom prividnom kretanju tokom godine, preseče nebeski ekvator i krene na južnu nebesku hemisferu. Tog dana Sunce izlazi tačno na istoku, a zalazi tačno na zapadu; obdanica i noć su jednaki i traju po 12 sati. Taj dan se zove jesenja ravnodnevnica ili jesenji ekvinocij. Na južnoj Zemljinoj polulopti počinje proleće.

Tri zodijačka znaka pripadaju ovom godišnjem dobu, a to su Vaga, Škorpija i Strelac. Jesen predstavlja zrelost ili zrelo doba kod ljudskog bića, jer su dva godišnja doba već prošla. Tako, počev od Vage ili ulaskom u jesen, čovek nije više okrenut samo ličnim zadovoljstvima i egoizmu, već počinje otvaranje prema drugima i spoljašnjem svetu. Ovo je vreme egzaltacije Saturna, planete koja je egzaltirana u Vagi.

Saturn je vreme i on u Vagi reguliše smenjivanje dana i noći u kojem je jesenja ravnodnevnica, odnosno kada su dan i noć jednaki. Vaga je početak jeseni, dakle ona započinje ovo godišnje doba, dok je Škorpija sredina jeseni u kojoj Sunce definitivno silazi u svoj grob. Novembar je mesec smežuranih hrizantema i košmara, a po religijskoh tradiciji na Bogojavljanje (Svi Sveti), otvaraju se vrata između sveta živih i mrtvih. Melanholija života se meša sa opalim i uvelim lišćem, koje je izloženo vetru i kiši.

Škorpija je groblje zodijaka, kao što i jesen predstavlja groblje prirode. Spoljašnje forme se gube, a objektivne vrednosti su uništene u korist procesa truljenja (Škorpija - sredina jeseni). Međutim, Škorpija je Feniks i ponovo se rađa iz svog pepela, isto kao i priroda koja sprema za ponovno rađanje. Škorpija je jedan od najstarijih stanovnika planete, to je jedina životinja, koja ubija samu sebe (autodestrukicija), pa voli mrak, noć, izbegava svetlost i Sunce, voleći više tunele, jezbine, katakombe.

U relacijama "čovek - Zodijak" može se videti škorpija sa anusom i polom, pa asocira na smrt i ponovno rađanje, večno prokletstvo i iskupljenje. Ako želite da upoznate Škorpiju, onda pogledajte i upoznajte jesen, ali ako se okrenete suprotno od Škorpije ili sredine jeseni, onda ćete videti sredinu proleća ili Bika u kojem sve pupi sa puno lepote, svetla i optimizma. U jesen se sve zatvara, zamračuje i završava suprotnosti Škorpija - Bik)...Ono što su kod Bika (proleće) usta, to je anus kod Škorpije (jesen).

Poslednji zodijački znak dok prolazimo jesen je Strelac, koji najavljuje promenu ili završetak jeseni i početak zime. Početak jeseni predstavljen Vagom ukazuje na formiranje odnosa, sredina jeseni predstavljena Škorpijom govori o sjedinjenju, dok se u Strelcu kao poslednjoj fazi jeseni pronalazi idealizam.

Kako u Zodijaku, tako i u prirodi ili kako u prirodi, tako i u Zodijaku.



Jelena S.V.


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 07 Nov 2016, 13:49
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
SAMO SLOBODA RAĐA VERU I NADU



"Mi živimo u filmu koji je sastavljen samo od klapa. 'Kadar 72, treći put, scena tri - prvi put, PAF!' I onda tog kadra nema. Mi smo film od samih restlova, od onoga što se baca da bi se sagradila stvarnost. A ti nisi ni statista, ti ni ne nastupaš, samo te klape obavezuju. Onda sledeća scena, drugi objekat, simulacija filma, ali svega onog što ne treba gledaocu."

U Novosadskom pozorištu/Ujvideki sinhaz 08/10 premijerno je odigrana predstava "Laka mala", čiju režiju potpisuje poznati glumac i profesor Radoslav Milenković. Sama predstava, i realnost koja nas opkoljava, bili su odličan povod da upriličimo razgovor sa umetnikom koji je u medijsku žižu dospeo javnim nastupima u kojima nije štedeo ni sebe, ni nas. Zbog specifične situacije u kojoj se našao, intervju smo otvorili pitanjem kako se oseća?

Odlično sam. Društvena i politička situacija ne utiče presudno na to kako sam. Mnogo sam bolje nego što je građanin prinuđen da sluša sve te gadosti, svedoči svemu što je nakaradno i neznalački. Način na koji se "vrši vlast". Tanka, uzurpatorski nametnuta bitnost je zbog neznalaštva, diletantizma, nesvesnosti, skoro pa zanemariv deo svega onoga što čini kako sam. Odlično sam, Šekspir je preveden, Raičković se izdaje, pisci pišu, glumci glume...

Da se ne lažemo, pitam vas zato što...

Odlično sam ne zato što sam zakopao glavu u pesak, nego vidim i znam za još puno toga što čini da sam dobro.

Da li su vas istrošili brojni intervjui koje ste dali za relativno kratko vreme?

Nisu. Jedino što mislim da ne treba da stalno ponavljam isto. Uvek bih mogao svakome da kažem šta mislim o nečemu, to me ne umara. Ono što je jako tužno je što sam to govorio pre dve godine i svi ti razgovori, od Utiska nedelje do Jedan na Jedan, su uvek u odnosu na isto i aktuelno, a niko od mene ne bi više voleo da kaže da se danas nešto pomerilo na bolje. Ako se i pomeralo, pomeralo se na gore, mada je to samo manifestiovanje, tu čak nema ni privida, ni pokušaja da se prikaže da je nešto bolje. Novim lažima se hvali kako je sve isto, prisustvujemo nabrajanju beskrajnog niza mogućnosti hvalisanja.

Zašto vaše kolege ćute, čast izuzecima, pretpostavljam da pričate o tome?

Ne znam. Ćute ljudi. Kada bi napravili presek tu bi videli raznih profila, ćute ljudi koji ne misle kao ja, ćute jer ne žele nevolju, ćute ako se plaše, a onda ćute i oni koji od tog ćutanja imaju koristi.

Nisu li sve to argumenti sitnih duša?

Pa dobro, kako ko vrednuje. Imao bih problem nekome da objasnim zašto sam ćutao kada je trebalo govoriti. Nisam aktivisita i pozive stranaka sam ljubazno odbio, ne vidim moju ulogu i svrhu u tome da se upišem u partiju koja će da ruši vlast. Bilo je nesporazuma sa liderima stranaka (opozicionih, prim.aut), a ja i o njima isto mislim, ili preciznije, jednako im ne verujem. To što on zastupaju kao svoj program ne razaznajem kao nešto istinski usmereno da se napravi bolji život.

Slažete se da nema ni elementarne ideologije, s obe strane?

Ni ideologije, ni posledice po ono što rade. To je, uz neverovatno negovanje neznanja i zadovoljstvo neznanjem, jedan od najozbiljnijih problema. Proizvoljnost na delu. Kada nešto super uradite to nije konsekventno nagrađeno, a kada uradite nešto katastrofalno loše niste konsekventno kažnjeni. I pošto su se svi jednako izbrukali imam jednako nepoverenje prema ovima koji misle da treba da budem nešto u politici. A ljudima, kada se oglasim u intervjuima, to zvuči kao neki glas razuma, i oni su mislili da će 6. oktobra svanuti pravedna, uređena demokratska zemlja i društvo. To što je trebalo da bude je samo pitanje uređenih institucija. Da je bilo koji upravnik pozorišta otišao u zatvor zato što je napravio dva dinara duga, mislio bi koga će zvati za goste, kako će trošiti pare, koliko će ćevapa pojesti u toku godine, koliko kilometara će napraviti. Lično mislim da treba da ih napravi milione, ako će dati rezultat, nisam za štednju čep u dupe, a platu u banku.

Katoka iz "Lake male" je za slavu bila spremna da plati svaku cenu, koju cenu građani plaćaju zato što su apatični i razjedinjeni?

Plaćamo u dinar kako izgleda naše društvo. Užasnu cenu, ali za taj užas malo i plaćamo. Može to još skuplje, neverovatna je potražnja lošeg, zato cene lošem skaču, a mi ih plaćamo. Vuk je zapisao poslovicu "mrtva se glava po sokaku valja, pa se i goremu nada". Perverzna društvena situacija. Razlika između "Lake male" i onog ko je uspeo po svaku cenu je suštinska. Katoka iz operete Silađija i Berkovica mora da plati cenu unutrašnjeg sukoba sa moralnim načelima, a ovde moraš da se udiluješ da te ne uhapse. Da prokljuviš način da budeš deo mašine koja proizvodi uspeh. Cena uspeha je da veruješ da si zaštićen, sa drugima s kojima deliš taj uspeh ili ti ga omogućuju. "Laka mala" je plemenita, romantična figura, skoro kao Lutka sa naslovne strane Bore Čorbe, ali još čednija. Osoba koja slobodu na kraju osvaja jer je to krajnji smisao svakog uspeha. Ovde je uspeh po svaku cenu preklinjanje da budete rob nekome, pa da zauzvrat dobijete uspeh. Strašno je.

Da li smo mi građani saučesnici nečinjenjem u tom zločnu?

Bili bi da smo u ravnopravnoj poziciji da biramo. Kada ne bi bili ucenjeni, korumpirani i svedeni na isto sa svima ostalima. Ne možemo da se ponosimo koliko smo svesno građansko društvo, ali ono da bi postojalo mora da počiva na jasnim, uređenim institucijama. Ovo što mi živimo je kao iz Magbeta, san bolesnika, pun buncanja i besa. Mi živimo u filmu koji je sastavljen samo od klapa. "Kadar 72, treći put, scena tri - prvi put, PAF!" I onda tog kadra nema. Mi smo film od samih restlova, od onoga što se baca da bi se sagradila stvarnost. Svake četiri ili dve godine uleti neki restl, na kome je "REZ, stop, dobro je deco", a mi nikako da vidimo kadrove. "TON, ide, KAMERA, ide", čovek pomisli da stvarno gleda neki film.

Može li čovek bukvalno da poludi ako je statista u svom životu?

Ma, nisi ni statista, ti ni ne nastupaš, samo te klape obavezuju. Onda sledeća scena, drugi objekat, simulacija filma ali svega onog što ne treba gledaocu. Kao kada bi čovek uzeo te kadrove i kazao da je Injaritu. I ti kažeš "nisi ti Injaritu", a on ti kaže "vidi ovogo zlikovca, em ništa ne zna o filmu, em me mrzi, a boljeg Injaritua od mene još nije bilo". Neko se stalno pravi da je Injaritu, a prodaje nam klape i ono što se briše u normalnom svetu.

Novi Sad evropska prestonica kulture 2021, komentar?

Ja sam radostan zbog toga. To je dobar naslov, to je zaista divno i neću da budem partibrejker. Ne dovodim u pitanje razloge ili uslove koje grad može da ispuni, toliko je toga što ga kvalifikuje. Ono što bi bilo važno da svi znamo je da je to tek – klapa, to nije film. Šta je posle klape? Ko igra? Šta igra? Odnosno, nije tu pitanje para. Imao sam ideju da predložim odgovornima da napravimo tu titulu bez ijednog dinara. Da vidimo možemo li. Evropa kaže "niste prestonica", a mi, imalo para - nemalo para, sebe proglašavamo prestonicom. Šta je to što mora tako čudesno da se desi 2021. što ne može da se desi 2017, osim zidanja tri, četiri nova pozorišta? Ali ne projekti, ne pranje i centrifuga, nego utemeljenje institucija koje Novom Sadu trebaju. Ako grad 2021. treba da bude multi-kulti, što ne treba 2017? Toliko toga može bez para. Mogu da predložim da budemo prestonica kulture u Srbiji 2017.

Da li je kultura uopšte moguća u gradu i pokrajini koji se sabijaju u nacionalistički, desničarski i konzervativni okvir?

Dosta teško. Jedino je važno da se novosadska kultura, oktobra 2016, sagleda, imenuje i vrednuje sa stanovišta kulture, a ne partije i pobedničke koalicije u kojoj su noge izmešane, ne znaš ko koga #*$& i ko kome *#$%. Neophodno bi bilo zahtevati, primorati vlast da nam kaže i pokaže koliko je zaista kultura to što oni rade. I ovi pre se nisu pokazali, napunili su plitke džepove svojim drugovima, sad ovi pune svojim drugovima, osnivaju firme koje konkurišu pet dana pre izbora (gradski konkursi iz kulture, prim.aut). Morali bi da učinimo sve da im postavljamo temu razgovora, da nas ne stavljaju u zamku svojih tema

Kako mladoj osobi objasniti ovo, kako da traže to od njih?

To je odgovornost škole i porodice i tu smo u problemu. Korupcija je neverovatna. Tata i mama su korumpirani platom od 22.000, ili 100.000, nije ni bitno, i obrazovni sistem je takav da se u školi ne vaspitavaju svesni, slobodni ljudi koji će postaviti pitanje transparentnosti, javnosti, slobode, cenzure i tako dalje. Jedino rešenje nije reforma, nego reset, ne BIOS, nego format:C, mora disk da se očisti i od BIOS-a koji ne valja, mora da se promeni temelj na kome počiva sve jer je u njemu toliko lošeg. Ovo je apsolutno korumpirano društvo, karticom, superkarticom, bodovima, šoping molovima, sendvičima za botove, jer je promenjen sistem vrednosti. Nekad na smetlištu nikne lep cvet, ali to je više u literaturi, a i to smetlište je od prirodnih supstanci, istinskih govana konja ili stoke. Mi smo na smetlištu presovane plastike, neorganskom smeću. Iz toga ne raste nijedan cvet, ništa.

Katoka se u predstavi izborila za slobodu, gleda svoje siroto dvorište sa koferom u ruci, čuje se voz... Zašto i dalje mislim da predstava nema srećan kraj?

Nijedan život nije sa hepiendom. Osuđeni smo na tužni kraj. Hepiend je sredstvo za manipulaciju, samo u gadostima od Pretty Woman ima da milioner bos nosi ružu prostitutki s ulice. Ne postoji, jer on ne bi bio milioner, milioner je identitet, jako je teško da jednako radosno ne budete i milioner. Isključuju te ljudi iz društvenih matrica i za manje od kurave. U odlasku Katoke, tom vozu i koferu, ima sentimenta naravno ali mislim da je to fer. Mi živimo zato što je presudan deo naše nade to što mi uopšte podnosimo život kome ne znamo smisao. Vera da se može s koferom, s neke stanice otići negde, jer na kraju svi dolazimo na isto mesto. Što bi rekao Beket u Godou, "one rađaju raskrečene nad grobovima". Užasno, ali ne može bolji haiku o čovekovom životu.

Može li Katoka, i mi u metafori, uopšte da ostane u skromnom Jožefštatu ako jednom vidi Peštu?

Problem je što svet nije isti kada znaš i Peštu, to je razlog zašto ova devojčica odlazi, ali ona odlazi ne u palatu, nego u svet. Možeš proživeti život u Jožefštatu, biti srećan pastir na Goliji, čestit, voljen i ispunjen. To što devojčica traži nije više u Jožefštatu, nije ni u palati, bila je tamo, kod tog tajkuna za nju nema života, ali nema ni u Jožefštatu. Nema više sjaja u travi. On prolazi, ali važno je da te vodi gde ti slobodan odlaziš, a ne ostaješ kao rob, obmanjuješ sebe da je sjaj u travi još tamo. Nije. Zato ljudi mogu da pronađu nadu, nema konstante, ništa se nije dogodilo dva puta, ničemu se ne možemo vratiti, a s druge strane, da bismo preživeli sledeći dan nadu možemo da pronađeno jedino u tome da svakog trenutka može da se desi bilo šta. Moraš biti slobodan da bi verovao da se može desiti sve. To je za mene sloboda.

Da li su mladi, a i stariji, zato tako apatični - nisu slobodni?

To treba škola i tata da te nauči. Nemoj da se bojiš mraka, upali svetlo. Vidiš da mrak ništa nije promenio i tako se ne bojiš straha. Može da se savlada i vežba, a kada odrastaš među uplašenima, onda je strah prelazan. Treba ti učitelj koji ne uživa da ga se bojiš, koji te uči da njegova strogost vodi ka znanju, a ne njegovoj bolesnoj sujeti i frustraciji da on nekome bude šef.

Kada sam bio dete, pokojni brat i ja izađemo sa matinea iz Zvezde, idemo do kuće u Krilovoj peške i pričamo, kao na engleskom, tako što nešto seremo igrajući se. To nije loše za maštu, ali kada se odgovorni ljudi igraju sa životima i institucijama jako je groteskno jer nas uveravaju da govore engleski. To nije jezik, to je simulacija jezika, govore engleski kao deca posle kaubojskog filma. Deca, vi, i ja, veći smo deo života proveli između surogata i simulacije. Ako u surogatu ima nekog opravdanja, u simulaciji nema - ona je sa predumišljajem.

Da li je pošten čuveni vapaj zrelijih "nema ko da zameni velike, pokojne glumce"?

Ne mislim da treba da ih zamene. Razumem to kao utehu sredovečnih i starijih, što jednog dana nikoga neće biti. To je želja te generacije da se efemernost, koja je suštinska za pozorište, poništi ili da joj se na tas stavi nešto što daje osećanje vrednosti. Ima literature i posle Čehova, drama posle Beketa i Milene Marković. Slikaju i posle Pikasa, ne znam kako se usuđuju (smeh) ali je dobro što se usuđuju.

Zašto nema više ni reči "bard"?

Ovo nije vreme bardova. Danas ne glume bardovi, glume ovi što snimaju reklame i u redu je, dobro glume, neki bi mogli bolje, neki su zalutali, ima invalida rada koji mogu da pomognu. Kako je rekao pokojni Petar Brečić, ljudi stvaraju po prekom nalogu duha vremena. Gluma i pozorište su osuđeni na savremenost i to im je zadatak. Ne treba žaliti u tom smislu, vrednije bi bilo da sačuvamo istinsko sećanje i poštovanje, da znamo ko su Radmilović i Nikolić. Neće biti novi Gaga ili Pera Kralj, ali imamo Gagu i Peru, nije to malo, od nas zavisi koliko je to. Dužnost je da produžiš. Prepoznajemo mlade umetnike upravo po tome što iz prekog naloga duha vremena nastavljaju, nose zublju, da plamen gori. Suština umetnosti je, i tu tražimo veru, da u zajedničkom pulsiranju scene i gledališta, u toj vrtoglavici, nevidljivom lila dimu i plavom mraku, nađemo svoj smisao. Deleći je s gledalištem postižemo puni smisao. Tu ništa ne nedostaje, kada predstava igra i neko je gleda. Pogotovo ne nedostaju kritičari.


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 07 Nov 2016, 13:50
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
PISMENI RAD SRPSKOG SREDNJOŠKOLCA


Pismeni rad jednog 16-godišnjaka zapalio je društvene mreže. Učenik trećeg razreda srednje Ugostiteljske škole pisao je na temu „Stojim po strani i posmatram“.


“Stojim po strani i posmatram… Ponekad mi dođe da naglas zaplačem kad pogledam kakvo je stanje u našoj državi. Svakoga dana se nadam da će jednom biti bolje. Budim se, sanjao sam još jedan u nizu neostvarenih snova. Sanjam kako je frižider pun namirnica koje nama obezbjeđuju život. Svi smo složni i na okupu. Majka i otac užurbano kreću na posao, vodeći računa da ne zakasne ni minut.

Trzam se iz tog sna i shvatam da kasnim na doručak, a za doručak bukvalno ništa. Otac nezaposlen sedi u fotelji i sluša laži i bljuvotine takozvanih političara koji su kupili diplome. Svakoga dana pričaju nove laži koje ljudima ispiraju mozak. Brat, diplomirani fizioterapeut, konobariše u nekom starom restoranu. Ljudi nemaju ni za hleb dok se oni bahate. Majka je jedina koja nas održava u životu, pravi je stub porodice. Takva je država da sa diplomom nekog fakulteta možeš samo da obrišeš prašinu. Uopšte nema posla jer su sva radna mesta popunjena preko veze, dovoljno je samo da odneseš novac i bocu nekog skupocenog pića i već si od ponedeljka na radnom mestu.

Devojčice se ugledaju na sponzoruše i starlete, a dečaci na kriminalce. Sve je više i više nekulturnih i bezobraznih ljudi, naravno i neobrazovanih. Kada bih sutra pao na ulici, niko ne bi prišao da mi pomogne, samo bi me preskočili. Obrazovne ustanove liče na estradu, goli stomaci, kratke suknje, pirsinzi, samo im još mikrofon fali. U mojoj kući ne može ni dan da prođe bez svađe ili rasprave.
Zajmimo se da vratimo zajam i tako u nedogled. A ja… ja stojim po strani i posmatram. Shvatam da bukvalno ne mogu ništa da učinim, nemoćan sam i mali. Niko ne želi da me sasluša… Pored svega i dalje ostajem pozitivac, mladi buntovnik koji veruje u bolje sutra!”


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 07 Nov 2016, 13:52
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Mediji uče našu decu da budu promiskuitetni, pijani, istetovirani, izbušeni i glupi kao noć!



Izgleda da je mnogo toga ovde otišlo dođavola. Društvo koje je izgubilo moralne vrednosti, suočeno je sa lošim vestima.

Jezive tragedije mladih ljudi, alkohol, sumanuta vožnja, nasilje na sportskim događajima, nasilje na ulicama, maloletni kriminalci koji zlostavljaju i pljačkaju starce, to je, rečju, strašni bilans proteklih meseci.

Sa druge strane, mediji se gotovo utrkuju u promociji besmisla – pornografija nasilja, materijalne oblapornosti i stvarne pornografije (na društvenim mrežama sve vrvi od golih zadnjica i grudi) samo doprinosi ludilu koje ovde uzdrmava sve društvene segmente. Iako često akteri, mladi ljudi su zapravo žrtve.

Neverovatno je koliko neopaženo, i skoro bez ikakve reakcije prolaze koncepti „modernosti“ koji se kroz razne stereotipe o mladima proturaju kao novi poželjni modeli ponašanja. Jedna kompanija, na primer, u svojoj reklamnoj akciji ovih dana poziva mlade ljude da fotografišu svoje tetovaže i svoje pirsinge, a „najbolji“ (najluđi?) će kao nagradu dobiti kompjuterske igrice, mobilni telefon ili neku sličnu modernu i prestižnu igračku.

Nema zbora da je ova akcija usmerena ka klincima, a onome ko zaista želi da vidi poruka je jasna: u jednom olakom, prividno opuštenom tonu, deci se sugeriše da je veoma šarmantno ako su tetovirani ili izbušeni. Normalnom čoveku se od ovoga diže kosa na glavi – nije teško pretpostaviti da će neka deca potrčati da se tetoviraju ili buše obraze, da bi dobila kompjuter na poklon.

Uopšte me ne bi čudilo da uskoro pokrenu akciju poklanjanja digitalnih fotoaparata za konkurs za tinejdžerke za najbolji selfi sopstvene zadnjice.

Skrivena poruka glasi – budi majmun i radi šta ti se kaže, a za uzvrat ćeš dobiti nagradu. U čemu je tu izuzetnost, osim u psihologiji stada – najbolje ovce, najbolje prolaze?

Do duše, to je samo trend koji stiže iz epicentra Velikog Brata, u kome je pornografija i sredstvo i cilj: idol mladih je tetovirana i besprizorna Majli Sajrus koja, isplaženog jezika, bukvalno jaše ogromni penis na svojim nastupima. Koncept besprizornosti i kao „političko sredstvo“ je i pokret FEMEN, čije članice, gole, vrše nuždu po slikama političkih protivnika u istočnoj Evropi, i za to su gromoglasno podržane od globalističkih medija kao „prava stvar“ i borci za demokratiju.

Ogavno postaje normalno, a pornografski diskurs u savremenoj kulturi ne vidi samo onaj ko je slep. Pa ipak, zanimljivo je kako ovde niko nije reagovao na pokušaj „suptilnog“ preoblikovanja mladih, po standardima koji stižu sa globalnih mreža. Skandalozan primer može se videti u jednoj ovdašnjoj reklami u kojoj nekoliko lepih i mladih devojaka vrši malu nuždu nad pisoarima u muškom toaletu.

I, kako jedan mladić meri svoj penis. I kako nekoliko devojaka u donjem vešu jure jednog gologuzog dečka, verovatno na ekskurziji. I kako jedan mladić masturbira. I kako su na nekoj pijanoj žurci jednog dečka lepljivim trakama zalepili za plafon. I kako je sve to, ono što mora da se uradi pre tridesete godine. I kako to znači da si uradio nešto o čemu će svi pričati.

Osim što niko normalan ne želi da vidi bilo koga na klozetskoj šolji, ni u životu ni na televiziji, radi se o mnogo perfidnijoj stvari. Šta devojke smaknutih gaća traže nad pisoarima u muškom ve-ceu? I zašto treba da se uradi nešto o čemu će svi pričati? Priča o devojkama u muškom ve-ceu, zaslužuje poseban esej (i u skladu je sa aktuelnim i vrlo moćnim pokretom ukidanja razlike među polovima), ali ništa nije slučajno. Ovo je samo deo globalnog pokreta koji uči generacije koje stižu – ne da je važno do tridesete naučiti bar jedan strani jezik, završiti neku školu, biti najbolji u nekoj veštini, u sportu, nego da život nema smisla ako nisi promiskuitetan, pijan, tetoviran, izbušen i glup kao noć.

To je život koji se reklamira.

A u stvari, jedino što svaki mladi čovek mora da uradi pre tridesete godine je – da ukapira šta mu rade mediji.



Mirjana Bobić – Mojsilović


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 07 Nov 2016, 13:57
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Сиеста



Кријеш се у штурим сенкама ноћи.
Као скица, наговештај без боја и мириса.
Шапућеш из кругова казаљки сата који се углавном не помера.
Чујем само секундару која одјекује споро попут вечности.
Поред нас видљиво клизе још само календари.
Познајем свако твоје годишње доба, иако их има више од четири.
Највише те волим после подне, када дишеш тихо и умирујуће.
Као задовољство.
Као сиеста.



oblogovan


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 07 Nov 2016, 14:00
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Горке траве


Нисам јој рекао ни реч, те ноћи, хладне и магловите, а већ је разумела све, онако како то само жена уме. Егзистенцијалистички, ваљда, или можда још суштаственије, онтолошки, можда, ко ће га знати сада. И шта је у том младом, невином срцу задрхтало, која је струна препукла, каква је музика утихнула, стварно, ко ће знати данас, две ипо деценије доцније.

…Покорно и без гласа, успела се стрмом, вијугавом стазом преко обронака Ртња и ишчезла у дубоку васељенску ноћ.

Већ је двадесет и нешто година како из јутра у јутро, у мртвој тишини дома, пристављам чајник на плотну и трчим пред огледало са бријачем у руци. Када из извијене луле чајника запишти пара, тешким кораком се примичем теглама са горким травама, и ко ће знати зашто, бирам управо оне… са пропланака планине која је замела њен траг.

И баш тада, некаква злокобна студен проструји полутамом и застане иза мојих рамена. (Бритва ми задрхти у руци).

Не говори ни реч.

Годинама већ.




Станимир Трифуновић


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 07 Nov 2016, 14:04
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
JESEN


Ubacio sam „kreku“ iz podruma. Ne možemo više da plaćamo struju.
Kupili smo ugalj – Sušene Vreoce. Uzela žena preko sindikata 2t.
Spremio ja stare novine, upalio. Gledam ono staklence…
(Još kao klinac voleo sam da sedim pored vatre).
Na moje oči je puklo.
Krpom skidam ostatke stakla, uzmem meru i sjurim se niz hodnik u podrum.
Skinem poklopac stare TA peći i brusilicom isečem parče lima.
Vraćam se. Osećam dim. Moram da provetrim.
Ćunak mi zbog hladnog vazduha kondenzuje.
Crno kaplje.
Podmećem novine…


„U Srbiji je od 1. do 20. oktobra održan popis stanovništva koji je potvrdio prethodne strahove demografa. Srbija je izgubila oko 300.000 ljudi za manje od jedne decenije.“

Novine ne čitam. Skupljam ih zbog loženja. Samo sam bacio pogled… Setih se šta mi je rekao čovek dok sam onomad čekao ženu na klupi ispred bolnice. Sedeo je pored mene i pušio cigaretu za cigaretom. Rekao je:

Prijatelju, čudna smo mi zemlja. Bog je na naš atar stavio pepeljaru.



Pixel


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 07 Nov 2016, 14:12
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
O KOMŠIJAMA



– Objasniću Vam ukratko. Komšija Blagoje živi preko puta mene 25 godina. Nije tu oduvek živeo. Kupio je kuću sa velikim dvorištem. Često im u goste dolaze familija i prijatelji. Nekad ručaju u dvorištu nekad u kući, ili na terasi. Blagoje ima petoro dece. Tri dečaka i dve devojčice. Deca još uvek idu u osnovnu školu i, kako sam čuo njihovu sreću, odlični su đaci. Svako jutro Blagoje odlazi na posao u 7.15h. Taj nikad ne kasni. Njegova žena odlazi na posao malo kasnije. Decu čuva njegova majka, ili njena majka, koje se inače lepo slažu. I Blagoje ima lep odnos sa njima. Nije prošao nijedan dan a da Blagoje nije doneo buket cveća, bombonjeru ili neki drugi poklon za svoju ženu. To radi namerno. Nisam ih nijednom čuo da su se posvađali. Imaju nekog rasnog crno-belog psa u dvorištu sa kojim se deca stalno igraju. Prošli mesec im je kupio dva papagaja koja govore i pet kornjači. Pravi zološki vrt. Blagoje i njegova žena su kao deca, često se ljube, grle i smeju. Iz pouzdanih izvora znam da su preko trideset godina u srećnom braku. Sve to s namerom radi. Vikednom oboje odlaze u provod sa svojim prijateljima. Nekad i pojedinačno, svako sa svojim društvom. Nedeljom Blagoje igra fudbal, dok njegova žena vozi bicikl sa svojom decom. Dečake su prošle godine upisali u školu sporta, a devojčice u školu plesa. Ne znam kako to može da radi, ali on sluša njegovu decu i njihove želje. Njegov mali Vuk, najstariji sin, prošle nedelje je poželeo da ide na pecanje. Pecanje je najdosadniji sport. Zapravo to nije ni sport niti tu dete može bilo šta da nauči.
I nisu se nijednom posvađali, mogu da se zakunem. Ne znam kako im to uspeva.
– Gospodine, iskreno ne vidim tu problem i razlog Vaše tužbe?! – postavio je retoričko pitanje Sudija Okružnog suda u Beogradu.
– Kako ne vidite?! Pa, to danas nije normalno. Blagoje nije normalan. Sve to s namerom radi. Još samo da provalim zbog čega.




Dabetićevo


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 15 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker