Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:35


Autoru Poruka
Okano
Post  Tema posta: FATALNE ŽENE  |  Poslato: 27 Mar 2013, 13:04
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
FATALNE ŽENE

Slika

Kada se pomene izraz „fatalna žena“ prvo što nam padne na pamet je zanosna lepotica, tajanstvena, privlačna, neodoljiva, ona koja ostavlja bez daha... Ipak, sam pojam prvenstveno je označavao prelepu, ali opasnu ženu, koja je muškarca potpuno opčinjavala svojim čarima, ali ga je na kraju odbacivala, često i ubijala. Izraz potiče iz francuskog jezika „femme fatale“ i u doslovnom prevodu označava sudbinsku, ali smrtonosnu ženu. Sam izraz popularisan je u filmovima 20. veka, a kako je zapisao jedan francuski filmski kritičar „Fatalna žena je kamenog srca ispod seksi kombinezona od crne svile. Ona jednostavno uništava muškarce“. I to je prava suština pojma fatalna žena. Ona svoje čari naglašava telom, a harizmom prikriva svoj pravi karakter. Potpuno izludi muškarca, uzme od njega ono što želi, i na kraju ga odbacuje kao nepotrebnu stvar. Muškarac je toliko opsednut njenom lepotom i seksualnim čarima, da bi za nju učinio apsolutno sve.

Ipak, u svakodnevnom životu „fatalna žena“ ne uzima život, ali ga često potpuno određuje i ostavlja neizbrisiv trag.
Ali, bez obzira na definicije, postoji li jedinstven odgovor koje su to žene fatalne? Šta ih čini toliko neodoljivim? Da li je to seksi telo, lepota, harizma, način na koji postupaju sa muškarcima...? Da li se pojam „fatalne žene“ menja sa planetarnim trendom „savršene žene“? Ili tu fatalnost one jednostavne nose u sebi, bez obzira na prihvaćene predstave o lepoti?
Psiholozi tvrde da su „fatalne žene“ u stvari one koje „zrače“, imaju dozu tajanstvenosti u sebi, urođeni seksepil, pa muškarcu koji ih posmatra deluju nedokučivo, misteriozno, tajanstveno. Nije, dakle, stvar ni u seksi telu, izazovnoj haljini, crvenom karminu ili parfemu koji stavlja. Tajna je u izrazu lica, gestovima, ponašanju, govoru i držanju tela. Žena izgleda fatalno kada je neosvojiva, neukrotiva... Ona ostavlja muškarca potpuno zbunjenog, ne može da shvati šta je to na njoj što ga toliko privlači, tvrde stručnjaci.

Prof. dr Jovo Toševski kaže da „fatalnost“ odražava stanje retke sposobnosti da se emocionalna memorija drži mirnijom nego kod "nefatalnih" ljudi. On tvrdi da žena nikada nije fatalna dok je sama, već samo kada je okružena muškarcima. Taj atribut daje retka aktivacija emocionalnih zapisa, što se događa samo kada se ženi na licu ocrtavaju neodređene, često nesvesne memorije, koje nisu u vezi sa muškarcem sa kojim ona razgovara. Njene misli u tom času nikome nisu upućene, nema fiksiranu emocionalnu nameru. Zbog toga muškarac ne može da dokuči šta ona misli i želi. To je, po rečima ovog stručnjaka, „tajna fatalnosti“.

Takođe, psiholozi tvrde da je pored toga što žena deluje mnogo fatalnije kada se stiče utisak

da nikome ne pripada, najprivlačnija kada je u društvu muškarca koji je pogrešno ubeđen da je ona njegova.
Ono što krasi „fatalnu ženu“ jeste nenamešten, iskren osmeh, koji potiče od njenog zadovoljstva samom sobom. Žene koje su svesne svojih kvaliteta, koje umeju da budu srećne i ispunjene i kada su bez emocionalnog partnera, fatalnije su od drugih, pokazuju istraživanja. Fatalne su i one žene koje umeju da „čitaju“ muška lica, odnosno one koje znaju šta je muškarcu na pameti, a inače su bolje u tumačenju neverbalnih znakova i govora tela. One koje kod muškaraca umeju da stvore iluziju da su fatalne, njih će oni tako i doživljavati. Ne moraju imati ni savršeno telo, ni prelepu kosu, ni nežnu kožu. Neke su jednostavno jako upečatljive, sposobnošću manipulacije i snagom svoje ličnosti svakog muškarca ubediće da su fatalne. Ona koja ume da za muškarca ostane enigma i tajna, ostaviće najdublji trag.

Neki teoretičari tvrde da je fatalnost urođena, odnosno da se žene rađaju predodređene da budu seksepilne i neodoljive. Postoje prelepe žene koje su muškarcima kratko zanimljive, ali i one manje atraktivnog izgleda koje su toliko upečatljive da muškarci potpuno „izgube glavu“ za njima. Fatalnost je i energija kojom žena zrači, a zračiće dobro samo ako je zadovoljna sobom.

Seksolozi tvrde da će, sa aspekta seksa, muškarci doživljavati žene fatalnijim što su strastvenije i spremnije da ugode partneru.
Zanimljivo je da muškarci kao „fatalnu ženu“ uvek navode neostvarenu ili neprežaljenu ljubav, vrlo retko svoje stalne partnerke. Psiholozi tvrde da nas ono što nismo proživeli, ono o čemu samo maštamo najviše kopka i intrigira, zbog čega takve ljubavi doživljavamo kao najfatalnije.
Prve „fatalne žene“ istorija beleži još u Starom veku. Zbog prelepe Jelene Trojanske zaratile su dve najmoćnije države, dok su za Kleopatrom, egipatskom kraljicom, ludovali vladari i vojskovođe. Tu je i Dalila, koja je zavela Samsona koji je zbog nje oslepeo, sumerska boginja Ištar, oličenje seksa i greha, pa prekrasna Afrodita koja je svakog muškarca ostavljala bez daha. Takođe i filmsko platno prepuno je fatalnica. Od Lane Tarner, Rite Hejvort, Merilin Monro, Barbare Stenvik do Šeron Ston i Monike Beluči... Sve su bile žene neobične lepote i harizme.


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: FATALNE ŽENE  |  Poslato: 22 Apr 2013, 00:33
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Које су жене фаталне


Slika



Феномен, " фаталне жене"и "неодољивог"мушкарца је, у ствари, последица неколико чињеница, у које спадају израз лица, понашање, говор и држање тела. Али, за постизање правог утиска важно је да у тим тренуцима жена или мушкарац немају никакву видијиву намеру. Наравно, за мушкарца је интересантнија женска фаталност од анализе сопствене неодољивости.
Жена изгледа фатално када из ње нешто зрачи, а да при томе није сасвим јасно шта је то. То што мушком посматрачу није јасно, није ни жени баш надохват руке, и она то стање не може да контролише.
"Фаталност" је, у ствари, много фаталнија него што се и мушкарцима и женама чини, јер она одражава стање ретке способности да се емоционална меморија држи мирнијом него код "нефаталних" људи. Најпре, жена није фатална док је сама, већ сарно када је окружена мушкарцима. Ретка активација емоционалних записа прошлости даје тај пожељан атрибут.


Само кад је окружена

То се дешава само у моментима када јој се на лицу оцртавају неодређене, често несвесне меморије које нису у вези с мушкарцем с којим она разговара или је у неком другом односу. Важно је, такође, да њене мисли у том часу нису никоме упућене, да нема фиксирану емоционалну намеру.
Жена је, исто тако, фатална када изгледа да је ничија, а најфаталнија је када је у друштву мушкарца који је умислио да је његова, а она то није.
С друге стране, женска неодољивост долази и од лажних утисака које мушкарци у околини стичу и неосновано им се чини да њихове шансе потичу буквално од женске близине, изгледа и понашања. Реално гледајући, у тим моментима жена је емоционално далеко од "разуздане гомиле" и заинтересованог мушког појединца. Ако се догоди да се приближи посматрачима у било ком смислу, њена фаталност се смањује, а неодољивост као последични терет пребацује се на изабраног партнера - да би се ускоро отела и од њега, уколико он не зна како да задржи фаталну жену.
Мушкарце и жене увек привлачи ненамештен, спонтан израз лица партнера, што се лако постиже размишјлањем и учествовањем у садашњости, без призивања прошлих меморија и без икаквог планирања будућности у том трену. Жена је у стању да одмах осети мушки план који му и пада на памет; због тога он мора да се суздржи од било какве помисли да планира кад је са њом. Наиме, код већине мушкараца то се јасно види на лицу.


Slika


Намере се виде на лицу

Планирање мора мајсторски да се прикрије или одложи, јер се на лицу мушкарца лако уочавају емотивне тенденције. Жена је одличан тумач емоционално обојених мушких намера, а сваки мушкарац који то исто може да уочи на жени у убедљивој је предности над такмацима.
Ако хоћете да видите право женино лице, то се најбоље постиже у приликама када је изолована из сталне средине и када је на одређено време одвојена од конкуренткиња (одмори, мировања, аскеза). Израз лица и емоције које се очитавају на лицу изоловане жене најсличније су њеном исконском изгледу.
Праве "вештице" међу женама одликују се употребом знања које друге код себе не препознају, иако га имају. Та врста знања је у бити примитивна и елементарна, али утолико је ефикаснија код других жена, а нарочито код пријемчивих мушкараца. С мушког становишта, ,"вештица" је једноставнија за руковање, иако је бије глас да је посебна, што долази од мишљења већине жена да је она опаснија.
Да би жена дошла до непознатог знања о себи (знање које потенцијално може да је привремено направи "вештицом"), потребно је да прођу, најмање, дан и ноћ.


Женски ретровизор

Откад је жена схватила чаролију огледања, почео је биолошки процес битних промена.
Огледало је једно од стубова женске моћи. Пре него што се анонимни проналазач досетио да површину стакла премаже сребрним раствором, пра-женама је била довољна и равна површина у неком суду или природној води. Откада је схватила чаролију огледања, почео је биолошки процес битних промена, јер у том моменту мозак пра-жене није био спреман да схвати озбиљност последица које ће стално проверавање изгледа донети.
Дакле, огледало је преко ноћи претворило жену у друго биће, јер су постојали сви системи у мозгу, осим оног који би јој непрестано уливао неопходно самопоштовање. Одједном је створен неодољив чаробни штапић који јој је стално доливао снагу, вешто скривајући другу страну огледања - илузију. Илузија је, иначе, за нашу врсту врло корисно мождано постигнуће. Жена је појавом огледала искорачила напред, посредно задавши нове задатке мушкарцу.

Привржене камери

Пре проналаска огледала, мушкарац је знао како жена изгледа зато што је могао да је види, али она није знала шта он то види и због чега му се свиђа или не свиђа. Када је тај узрок био отклоњен, дошао је преломни тренутак када је илузија, њен важан покретач, добила вечити значај. Илузија је почела да продукује разна уверења. Најпре је жена, зависно од својег стаса, могла да уобрази да је лепа или да, и поред несумњиве лепоте, мисли да није довољно лепа.
Остале жене виделе су како изгледа супарница, али нису могле да је упореде са својим изгледом, па су биле несигурне. То је погодовало раном мушкарцу који је, у општем метежу због женског изгледа, имао добру прилику за мушко деловање. Данашњи мушкарац треба да познаје узроке неодољиве женске привржености огледалу, а то може да разјасни женске поступке који су му важни.
Да видимо шта се још догодило са устоличавањем једноставног оптичког помагала - огледала, чији су потоњи наследници, камере свих врста, тако омиљени код жена. Женску приврженост камери најбоље поткрепљује чињеница да је девет десетина телевизијских водитеља - женског пола.
Како мозак, једноставно, није предвидео механизам да гледа самог себе или да гледа израз и изглед лица који он контролише, намера природе, у том смислу, остаје нам непозната. Да је природа хтела да себе стално гледамо и да је за то било преке потребе, она би нам сама уградила некаква огледала, а будућност ће показати да ли ће телевизијске камере изменити свет до пресудних граница, када ће резултат укупног дејства на људску материју постати биолошки опасан.


Slika


Жена се огледа када год то може

Најпре, свако купатило има огледало у којем се она загледа од раног јутра. Међутим, потврду за свој изглед она тражи целог дана. Да ли је то излог поред којег пролази или стакиена фасада неке зграде, свеједно је. Ако негде мора да седне или нешто да сачека, ту је џепна копија омиљеног огледала.
Врхунац визуелне контроле свог лица, уз непрестано понавијано потврђивања илузије да је лепша од других, види се код жена у вожњи. Када је неко други вози, она, наравно, има огледало скривено иза сунцобрана у кабини аутомобила; ако сама управија, стално поглеђује у унутраншји ретровизор, што чини три четвртине жена - возача.
Не разумем производаче аутомобила и њихово слабо познавање жена. Морали би серијски да уграђују два унутрашња ретровизора, од којих би један (по могућству већи) био женски, а други, би, ето, служио да она повремено баци поглед који јој долази отпозади.
Али, пазите: насупрот спољњем изгледу, жену никада не интересују отвори и природне шупљине на телу
Већину савршено не занима нарочито онај главни и оне га често неће видети - не зато што не могу, већ зато што неће. Такве направе (ендоскопи) које завирују у природне отворе на телу, а савремена медицина их је дочекала као божји дар, нису предмет интересовања жене. Унутрашњост њеног тела је не занима. лако је мушкарац заинтересован баш за унутрашње делове одређеног женског подручја, жени на памет не пада да то проверава.
То потврдује да је жена, иако физички опипијива и стварна, програмирана тако да за мушкарца остане имагинарна и дубока тајна, показујући му се као лепа површинска представа доступна за његова чула.

Аутор: Проф. др Јово Тошевски
преизето са stetoskop.info


Vrh
FM-Hope
Post  Tema posta: Re: FATALNE ŽENE  |  Poslato: 22 Apr 2013, 10:10

Pridružio se: 20 Jan 2013, 01:06
Postovi: 30

OffLine
Istoriju su uglavnom pisali muškarci, ali njihovom rukom i srcem vešto su rukovale žene. Slavne vladarke, fatalne lepotice, vešte ljubavnice kroz vekove su bacale pod noge predstavnike jačeg pola, od kraljeva pravile prosjake, uzrokovale ratove, tragedije, pobune i pobede. Najveće zavodnice i ljubavnice svih vremena nisu obavezno bile lepog lica i tela, ali posedovale su takvu harizmatičnost koja nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Osim nespornog šarma, mnoge od njih su imale posebne tajne zavođenja, taktike i afrodizijake...
Kleopatra


Veruje se da je bila veoma lepa, a znala je i kako da zavede muškarca. Sa 12 godina upoznala je svet seksa i shvatila da može da joj bude najbolji saveznik u borbi za osvajanje i očuvanje trona. Tajne zavođenja učila je od prostituki u Aleksandriji, podigla je mali hram ljubavi u kojem je boravilo nekoliko desetina zgodnih robova koji su joj uvek bili na raspolaganju i sa njima uvežbavala ono što je naučila u teoriji. Uprkos brojnim ljubavnicima, samo dvojica su ostavila trag u njenom srcu i krevetu. Prvi je Julije Cezar, drugi Marko Antonije koji su je opisivali kao egzotičnu, pametnu i odličnu ljubavnicu. Na egipatski presto sela je sa 18 godina i odlučila da svoju zemlju po svaku cenu zaštititi od neizbežnog prodora Rimljana. Jedini način je bio da osvoji slavne vojskovođe, a to je činila dugom crnom kosom, svilenkasto nežnom kožom, tamnom šminkom na očima, vatreno crvenim usnama i jakim parfemima sa Istoka. Bila je vrlo inteligentan i zanimljiv sagovornik, a za uspeh u ljubavi zaslužni su i brojni afordizijaci koje je koristila. Ulje jasmina joj je bio zaštitini znak, nanosila ga je na kosu i grudi, čak i na jedra svojih brodova. Telo je mazala kremom na bazi cimeta, meda i ljiljana, otapala je bisere u sirće i to pila sa partnerima da bi podigla libido.


Carica Teodora


Zbog mlade glumice-prostitutke iz Konstantinopolja promenjen je rimski zakon koji je senatorima zabranjivao brak sa njima. Teodora je bila sitna žena lepog lica, izuzetnog intelekta i jake volje, koja se sa dna društvene lestvice domogla carske krune. Poreklom Kipranka, već sa 13 godina je počela da se bavi "najstarijim zanatom", što se i očekivalo budući da joj se i majka time bavila. Među prodavačicama ljubavi u tadašnjem Konstantinopolju vladala je ogromna razlika u klasi, najelitnije su pružale usluge bogatima i uglednima i bile vrlo uvažavane u društvu, a one najnižeg ranga (među kojima je bila i buduća carica) opsluživale su najsiromašnije, čak i robove. Teodora je, zahvaljujući jakoj volji da se izdigne iz društvenog taloga, s godinama brzo napredovala, dok konačno nije uspela da se domogne postelje cara Justinijana, a zatim lako osvoji i njegovo srce. Istoričari su zapisali da je tajna njene privlačnosti u seksualnoj predigri koja se sastojala od višečasovnog ljupkog razgovara sa muškarcem, a završavala večerom od morskih plodova i jakog crnog vina koje je Teodora posluživala na svom nagom telu i na kraju partnera prstima hranila voćem. Ova dama je verovala da je miris kože vrlo važan, kupala se nekoliko puta dnevno u mirišljavoj kupki od latica cveća i raznih začina, sama je pravila aromatična ulja za telo i utrljavala ih na grudi i donji deo stomaka.


Paolina Bonaparte Borgeze


Dama rodom sa Korzike bila je tako temperamentna ljubavnica da je posle svakog seksualnog čina satima ležala potpuno nemoćna da se pokrene. Ako bi morala da napusti postelju ubrzo posle ljubavne igre, koristila je nosila. Mlađa sestra Napoleona Bonaparte već u 15. godina bila je velika zavodnica. Imala je lepo lice, maslinastu put, svetlo smeđe oči, blistavo bele zube i očaravajući osmeh. Svesna svoje lepote, prema muškarcima se ponašala samouvereno i drsko. Haljine sa dubokim izrezom tada su bile popularne u Francuskoj, ali njene dekoltirane toalete opisivali su kao "besramne". Imala je gomilu obožavatelja među političarima i tadašnjom elitom, nije se libila da iskoristi njihovu naklonost. Udala se u 17 za jednog generala i rodila mu sina. Posle muževljeve smrti bila je dugo u žalosti jer joj brat Napoleon nije dozvoljavao da se kompromituje sa muškarcima, ali ni duboka crnina nije joj smetala da iskazuje ogromnu strast. Brat je, da bi sprečio njeno raskalašno ponašanje, udao za italijanskog princa Borgezea kojeg je varala bez skrupula. Da bi sačuvala lepotu, svakodnevno se kupala u mleku. Uvek je nosila provokativno donje rublje crvene boje, verujući da nijedan muškarac njemu ne može da odoli.


Carica Katarina Velika


Prema hroničarima, seksualni apetit čuvene ruske vladarke bio je nezasit. Rođena je kao nemačka kneginja na teritoriji današnje Poljske, udala se vrlo mlada za Petra Trećeg i nije krila da je nesrećna u braku, što joj je u prvim godinama braka bio povod za neverstvo. Naročito je bila prisna sa njegovim političkim neprijateljima, jedan od njih bio je i Grigorij Orlov, vođa zaverenika koji su svrgli Petra Trećeg sa prestola i ustoličili Katarinu, a nekoliko meseci kasnije i, najverovatnije, ubili ga. Ruska carica u braku je rodila sina Pavla, a ruska javnost je spekulisala da je on začet sa Orlovim ili knezom Sergejem Saltikovim, takođe jednim od njenih ljubavnika. Iako su kroz spavaće odaje u carskoj palati prodefilovali brojni muškarci, Katarina je srce poklonila samo jednom - feldmaršalu Grigoriju Aleksandroviču Potemkinu, sa kojim je dobila kćerku Jelisavetu. Termin "Potemkinova sela" nastao je pošto je Potemkin napravio nekoliko "instant sela" u nerazvijenim oblastima da bi tokom posete carice i stranih izaslanika prikazao koliko je Rusija moćna. Inače, Katarina je verovala da je za dobro zdravlje neophodno voditi ljubav najmanje šest puta dnevno. Do kraja života imala je 21-og zvaničnog i više od 80 nezvaničnih ljubavnika. Nesanica je bila njena glavna "boljka" tokom života, a otkrila je da se najbolje leči seksom.


Madam Pompadur


Jedna od najpoznatijih konkubina nasledila je majčino zanimanje - izdražavala se od bogatih ljubavnika. Od nje je dobila i instrukcije kako da zavede muško srce i zagospodari njegovim krevetom i novčanikom. To je učinila i sa francuskim kraljem Lujom XV. Od rođenja je imala problema sa grlom i plućima, povremeno iskašljavala i krv, što je uticalo na njene sposobnosti u postelji. Da bi to nadoknadila, akcenat je stavila na svoj izgled i reči. Edukovala se, bila je izuzetno zanimljiv sagovornik, ministri su rado tražili savete od nje, odlično je igrala i karte. Posle smrti Parižani su njen grob opisivali rečima: Ovde počiva žena koja je dvadeset godina bila devica, osam razvratnica i deset svodnica.




Sara Bernar


Božanstvena Sara - tepali su joj svi muškraci koji su je upoznali, a ona nije krila svoje ljubavnike kojih je bilo više od 1.000, uglavnom iz sveta umetnosti i nauke. Bila je fascinirana i našim Nikolom Teslom. Ova francuska glumica bila je visoka svega 152 cm, nije se isticala naočitom lepotom, već izuzetnim šarmom. Mozak je smatrala najjačim oružjem u zavođenju, mnogo je čitala, upijala informacije i rado polemisala sa muškarcima koje je obožavala, izazivala ih u raѕgovoru i plenila im pažnju. Udavala se nekoliko puta, a neposredno pre smrti izjavila je: "Bila sam jedna od najvećih ljubavnica svih vremena i ponosim se tim uspehom".


Mata Hari


Egzotična igračica sa hiljadu velova otišla je u istoriju obavijena velom tajne. Oko lika i dela Holanđanke Margarete Gertrude Zele i danas se ispredaju priče, slavna špijunka nije ustuknula ni pred streljačkim vodom već je zbunjenim muškarcima poslala poljubac i otišla pravo u smrt. Vodila je ljubav u zamenu za vojne tajne, za novac, a pre svega zbog zadovoljstva. Klijenti su joj bili uglavnom visoki politički funkcioneri i vojni generali iz Francuske, Holandije i Nemačke.


Vrh
FM-Hope
Post  Tema posta: Re: FATALNE ŽENE  |  Poslato: 22 Apr 2013, 10:28

Pridružio se: 20 Jan 2013, 01:06
Postovi: 30

OffLine
SlikaSlika
SlikaSlika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: FATALNE ŽENE  |  Poslato: 24 Maj 2013, 17:36
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Lukrecija Bordžija..fatalna žena ili fatalna politika?!

Slika

Fatalno : kobno, neizbežno, sudbinsko Izraz za fatalnu ženu potiče iz francuskog jezika „femme fatale“ i u doslovnom prevodu označava sudbinsku, ali smrtonosnu ženu
NEKADA SU tim pojmom nazivane zavodnice, seksualno nezasitne, bezobzirne, opasne, žene koje su opčinjavale svojim čarima, a na kraju odbacivale, često i ubijale.
DANAS SU to žene koje odišu seksepilom, zavodljivog držanja, zanosne lepote, neodoljive, ženstvene, i dalje opasne, sa unutrašnjom harizmom koja izbija na površinu.

Tema fatalne žene je bila popularna u filmovima 20. veka, a kako je zapisao jedan francuski filmski kritičar
„Fatalna žena je kamenog srca ispod seksi kombinezona od crne svile. Ona jednostavno uništava muškarce“.
I to je prava suština pojma fatalne žene. Ona čari naglašava telom, a harizmom prikriva svoj pravi karakter. Potpuno izludi muškarca, uzme od njega ono što želi, i na kraju ga odbacuje kao nepotrebnu stvar. Muškarac je toliko opsednut njenom lepotom i seksualnim čarima, da bi za nju učinio apsolutno sve. U svakodnevnom životu „fatalnih žena“ je malo. Ne uzimaju život, ali ostavljaju neizbrisive tragove. Psiholozi tvrde da su „fatalne žene“ u stvari one koje „zrače“ tajanstvenošću, seksepilom.Po njima je fatalna tajanstvenost stanje retke sposobnosti da se emocionalna memorija drži mirnijom nego kod običnih ljudi. Emocionalni zapis na licu, u pogledu, ocrtava neodređene, često nesvesne misli, koje nisu u vezi sa muškarcem sa kojim ona razgovara. Njene misli u tom času nikome nisu upućene, nema fiksiranu emocionalnu nameru. Zbog toga muškarac ne može da dokuči šta ona misli i želi, deluje nedokučivo, misteriozno.

Slika

Ono što krasi „fatalnu ženu“ jeste nenamešten, iskren osmeh, koji potiče od njenog zadovoljstva samom sobom. Žene koje su svesne svojih kvaliteta, koje umeju da budu srećne i ispunjene i kada su bez emocionalnog partnera, fatalnije su od drugih, pokazuju istraživanja. Fatalne su i one žene koje umeju da „čitaju“ muška lica, odnosno one koje znaju šta je muškarcu na pameti, sposobne su u tumačenju neverbalnih znakova i govora tela. One kod muškaraca umeju da stvore iluziju da su fatalne. Ne moraju biti savršene, imati savršeno telo, prelepu kosu, nežnu kožu. One su jednostavno jako upečatljive, umeju da za muškarca ostanu enigma i tajna i da ostave trag.

Slika

Seksolozi tvrde da su fatalne žene strastvenije i spremnije da ugode partneru. Zanimljivo je da muškarci kao „fatalnu ženu“ uvek navode neostvarenu ili neprežaljenu ljubav, vrlo retko svoje stalne partnerke.

FATALNE ŽENE U ISTORIJI

Prve „fatalne žene“ istorija beleži još u Starom veku. Zbog prelepe Jelene Trojanske zaratile su dve najmoćnije države, dok su za Kleopatrom, egipatskom kraljicom, ludovali vladari i vojskovođe. Tu je i Dalila, koja je zavela Samsona koji je zbog nje oslepeo, sumerska boginja Ištar, oličenje seksa i greha, pa prekrasna Afrodita koja je svakog muškarca ostavljala bez daha. Sve su bile žene neobične lepote i harizme i sve od reda upletene u fatalna istorijska dešavanja.

Slika

BORDŽIJE

Iza Bordžija je ostao trag beskrupuloznosti. To je put kojim je cela porodica Bordžija došla na vrh vlasti. Taj put je bio više popločan ljudskim užicima nego smernošću, žudnjom za bogatstvom, društvenim statusom, moći. Vlast su obezbeđivali nasiljem, ubistvima, mitom i nemilosrdnim postupcima, i po tome se mogu porediti jedino sa čuvenim italijanskim porodicama koje su vekovima kasnije vodile organizovani kriminal. Zato je ono što je nakon njih ostalo prepuno intriga, skandala, prizemnih strasti, ubistava i krađa.
Ova familija je živela je krajem 15. i početkom 16. veka u Italiji. U to vreme zemlja je politički i administrativno bila podeljena na gradove-države, vojvodstva, republike i kraljevstva. Iako se o njima govori kao o Italijanima, Bordžije su u stvari poreklom bili Španci. Njihovo originalno prezime bilo je Borha, ali je u Italiji promenjeno u Bordžija. Borhe su postali veleposednici kad im je dodeljena zemlja kao nagrada za službu u ratu protiv Mavara, koji su vladali Pirinejskim poluostrvom još od 8. veka nove ere. Borhe su, u suštini, bili pustolovi i oportunisti, čije su ambicije znatno nadrastale njihov status.
Najvažnija figura porodice bio je Rodrigo Bordžija, kasnije papa Aleksandar VI. 1455. godine, preminuo je Papa Nikola V i trebao je biti izabran naslednik. Kardinal Borha u tom trenutku bio je krhki 77-godišnji starac, izmučen kostoboljom koji je većinu vremena provodio u postelji. Zato Borha nije uzet u obzir kao mogući kandidat. Dogodilo se, međutim, da na imena dvojice potencijalnih pontifa padne ljaga, pa je konklava bila primorana da potraži trećeg kandidata.

Slika

Jedina moguća alternativa bio je kardinal Borha, jer samo je on bio čovek neokrnjenog ugleda, a pritom nije dovođen u vezu sa interesima bilo koje moćne porodice. Istina je, povrh toga, bila da je on i veoma star i slabi su bili izgledi da će dugo poživeti, a njegov krotak, blag karakter obećavao je svima zainteresovanima da će moći da rade šta hoće.Imao je lepe manire, izgledao veoma privlačno i bio je miljenik naroda u Italiji.
Zalud! Svi koji su tako mislili, grdno su se prevarili. Već od samoga početka videlo se da će kod Kalista III vladati nepotizam. Odmah je u vatikansku administraciju počeo da uvodi rođake kojima je dodeljivao dobro plaćene položaje u crkvenoj hijerarhiji . Dvojica njegovih sestrića, jedan od njih Rodrigo de Lanzol, koji će posle uzeti ime Bordžija - postali su kardinali 1456. godine. Tako istaknuta mesta obično su zauzimali ljudi u zrelim, pa i poodmaklim godinama, ali ova dvojica još ne behu navršila ni tridesetu. Članovi Kardinalskog kolegijuma su pristali na imenovanje papinih nećaka pod varljivom pretpostavkom da će vremešni Kalist ubrzo otići na onaj svet, pre nego što dvojica kardinala uspeju da puste korene na visokim položajima. Kalist je, međutim, baš kao u inat, poživeo toliko dugo da Rodriga postavi za potkancelara Crkve (1457), odmah do pape. Rodrigu se tada, pored ostalog, ukazala mogućnost da stekne zamašno bogatstvo.
Drugi papin nećak, Rodrigov brat i Kalistov miljenik Pedro Luis, proglašen je za vrhovnog zapovednika (kapetan-generala) Crkve, zaduženog za komandovanje papskim oružanim snagama. Pedro Luis je, takođe, imenovan za gubernatora 12 gradova što je bio naročito moćan položaj, jer su ti gradovi dominirali važnim uporištima u Toskani i papskim državama, delu središnje Italije koji je bio pod upravom pontifa.
Kalist je izazvao nevericu i kada je usvojio plan za finansiranje krstaškog pohoda s ciljem da oslobodi Carigrad iz ruku Turaka Osmanlija, koji su prestonicu Vizantijskog carstva zauzeli 1453. godine. Konstantinopolj je bio najvažniji hrišćanski grad posle Rima, i papa nije mogao tek tako da ga prepusti nevernicima.

Slika

Mnogi su smatrali da je krstaški pohod najskuplji poduhvat i stoga je Kalist, kako bi podmirio troškove ratovanja, prodao sve što mu se našlo pri ruci, uključujući i zlato i srebro, umetnička dela, skupocene knjige, unosna zvanja, pa i tapije na pojedine delove papskih teritorija. U prodaji su se, tako, našle i indulgencije - katolici su, naime, mogli da plate određene novčane iznose da bi im, zauzvrat na drugom svetu bili oprošteni gresi počinjeni za života.
Nije, međutim, bilo nikakve vajde od velike papske rasprodaje. Važni vladari hrišćanske Evrope, kao što su kraljevi Francuske i Nemačke, nisu bili zainteresovani za jedan sveti rat. Kad su odbili da pošalju papi oružje i vojsku za krstaški pohod, bio je to kraj. Zbog toga ni Carigrad nikada nije vraćen u okrilje hrišćanskog sveta. Ne treba, stoga, da čudi ni to što je papa Kalist III postao izrazito neomiljena ličnost u Rimu. Situacija je bila u toj meri ozbiljna da su se, posle njegove smrti 1458. godine, španski vojni zapovednici i civilni činovnici koje je doveo u Vatikan osetili ozbiljno ugroženim, pa su u panici napustili Rim.

Slika

RASKALAŠNOST

Sticanjem moći papa je postajao sve raskalašniji. Imao je grupu od oko 25 oskudno odevenih plesačica koje su zabavljale njega i njegove goste u Vatikanu gotovo svake večeri, od završetka večernje mise pa do 2h iza ponoći. Spominje se da su jednom prilikom Ćezare, Lukrecija i njihov otac organizovali na dvoru orgije sa pedeset prostitutki i isto toliko sluga.Papa je
imao nebrojeno ljubavnica i uživao je u razuzdanom životu. Poznat je po tome što je prvi papa koji je priznao svoju decu. Druga strana medalje su zločini. Zločinačka ruka Bordžija provlači se krozčetiri generacije, počevši od pape Kaliktusa III (koji je bio još i dobar spram naslednika), preko pape Aleksandra VI, do njegovog sina Ćezara, a verovatno i Lukrecije. Dok je stari perverznjak Aleksandar ubijao uglavnom iz interesa, sin je volio da ubija. Ćezar nije birao sredstva kako bi postigao svoje ciljeve.
Nakon smrti glave porodice Aleksandra VI 1503, godine Ćezare je u strahu od neprijatelja pobegao u Španiji, gde je nakon tri godine poginuo u ospadi grada Viljane, boreći se kao plaćenik. Imao je 31 godinu.
“Papina garda gurala je grupu zatvorenika na Trgu Petra. Bili su vezani lancima, zbijeni na centar trga. Iznad njih na malom balkonu nalazio se papa Aleksandar VI, svetovnog imena Rodrigo Bordžija, u pratnji svoje kćerke Lukrecije. Par prozora dalje nalazio se njegov sin Ćezare u pratnji sluge. Iznenada, jedan od zatvorenika je pao, a upucao ga je Ćezaro. Zatvorenici su počeli uspaničeno bježati u pokušaju da izbjegnu smrt. Sa svakim pucnjem sluga je dodavao Ćezaru drugu napunjenu pušku, s kojom bi on hladnokrvno odstreljivao zatvorenike kao golubove. Za par minuta sve je bilo gotovo- svi zatvorenici su ležali na trgu mrtvi. Papa je mahnuo sinu u znak čestitanja, na šta je Ćezare veselo odgovorio. Tišinu su remetila samo kolica u koja su utovarali tijela kako bi bila bačena u Tibar”.
Johanes Burhard, ceremonijal-majstor pape Aleksandra VI

Slika

LUKRECIJA

Lukrecija je ostala zapamćena po požudi i bezobzirnosti, ali i lepoti, mudrosti i dovitljivosti. lepoti Čini se, osnovna diplomatska veština i „kec u rukavu“ za ojačavanje moći i ujedinjenje Italije pod papskim vođstvom Aleksandra je bila ćerka Lukrecija. Ona je već do svoje 11 godine dva puta bila verena, a sve u svrhu taktiziranja ne bi li se obezbedili savezi sa uticajnim porodicama u Evropi. Sa 13 godina Lukrecija se udaje za Đovanija Sforcu, čija je podrška bila neophodna njenom ocu. Kada nekoliko godina kasnije podrška Đovanija Sforce više nije bila neophodna, papa šalje Čezarea da ubije zeta. Saznavši za to Lukrecija upozorava muža koji uspeva da pobegne i izbegne smrt. Sforce tada optužuju Lukreciju za incestuoznu vezu sa njenim braćom Čezareom i Đovanijem. Aleksandar VI odmah je reagovao na optužbe Đovanija Sforce tako što ga je proglasio impotentnim, što je posle bila osnova da se njegov i Lukrecijin brak proglasi nevažećim.

Slika

Nakon što je, posle optužbi o incestu s jedne strane i impotentnosti s druge, prekinut brak Lukrecije i Sforcea, ona odlazi u samostan gde upoznaje kanonika Perota preko kojeg joj je otac slao poruke. Zaljubljuje se u njega i ostaje trudna. Nakon „testiranja“ vatikanskih sudija biva proglašena za „netaknutu“, a nekoliko dana kasnije Peroto je ubijen. Ubio ga je, navodno, sam Čezare ispred Aleksandra VI. Različite teorije kasnije su se raspredale i o tome ko je pravi otac Lukrecijinog deteta. Dete za koje nikada nije utvrđeno je li rođeno u Lukrecijinoj vezi s Perotom, bratom Čezareom ili samim papom, tri godine kasnije je proglašeno „Infamusom Romanusom“ (detetom Rima), potomkom Čezarea i nepoznate žene, da bi potom malog Đovanija priznao i Aleksandar VI kao vlastitog sina, iako je papa tada imao 67 godina. To je navuklo još veći gnev prema porodici, jer su protivnici Bordžija verovali da ni Lukrecija ne zna da li je otac deteta Čezare ili papa.

Slika

Drugog muža Lukrecije Bordžije takođe je izabrao papa zbog toga što je on trebalo da obezbedi i ojača njegov položaj. Alfonso Aragonski bio je sedamnaestogodišnjak iz ugledne napuljske porodice. Čezareove vojne ambicije ponovo su stale na put Lukrecijinom braku. U nameri da održi savez sa Francuzima. Sa namerom da u tome uspe, napao je drugog Lukrecijinog muža Alfonsa. Pošto Alfonso više nije ispunjavao očekivanja pape i okrenuo se drugim saveznicima (Španiji), koji tada Bordžijama nisu odgovarali, najpre je napadnut na Trgu Svetog Petra, gde je, iako teško ranjen, ipak preživeo. Da se ne bi priklonio saveznicima i izdao Bordžije, i Čezareov plan da ostane saveznik sa Francuskom, Čezareov pomoćnik ga ubija, a Lukrecija opet ostaje sama sa detetom.
Sledeći Lukrecijin muž, po njemu, morao je biti iz kraljevske porodice. Da bi obezbedio miraz koji je planirao da iskoristi za dalje Čezareove ratne pohode papa napušta Rim, i presto na kratko ostavlja Lukreciji koju narod tada počinje da naziva „papicom“. Po želji svog oca ona se udala i treći put, za Alfonsa, sina vojvode od Ferare.
Zbog svojih brakova i priča o incestu sa bratom Čezareom Lukrecija je bila omražena u narodu i postala je predmet ogovaranja i mržnje. Mnogi su je vezivali za pesnika Petra Bemba. Za njegovu poeziju mnogi su verovali da je nastala kao sećanje na vezu sa njom. Još opasnije je bilo „prijateljstvo“ koje je gajila prema pesniku Erkolu Stronciju. Kada je Stronci ubijen oni koji nisu bili naklonjeni porodici Bordžija verovali su da je Lukrecija naručila njegovo ubistvo jer je saznala da namerava da se oženi drugom ženom. Do kraja života ipak je ostala u braku sa Alfonsom.

Slika

Cesare Borgia

Brojni tekstovi o toj porodici govore o tome da je Lukrecija bila u incestuoznoj vezi sa Čezareom, u kojeg je navodno bila zaljubljena. Ono što je i Čezarea možda najviše istaklo u istorijskim pričanjima i nagađanjima, pored njegovih vojničkih poduhvata, borbi, ubistava i prevara, jeste njegov odnos sa Lukrecijom. Postoje priče, po nekima čak i istorijski podaci u Vatikanu, koji, naravno, nikada nisu objavljeni, da je bio u incestuoznoj vezi sa njom. Prema knjizi Maria Puzoa „Porodica“ Čezare i Lukrecija bili su u vezi bez obzira na to što su rođeni brat i sestra, i bili su zaljubljeni jedno u drugo. Njegovo navodno ubistvo kasnijeg sestrinog ljubavnika Perota opravdava se činjenicom da je bio ljubomoran zato što je Lukrecija gajila osećanja prema mladom kanoniku. Kada je saznao da je trudna, prema Puzou, Čezare nije mogao da podnese prisustvo Perota, pa ga je ubio

Slika

Cesare_borgia-Machiavelli-Corella.jpg ‎
Prema nekim verzijama, renesasni mislilac Makijaveli koristio je Ćezara Bordžiju kao model za svoj čuveni spis "Vladar", što bi značilo da je on bio taj koji je zastupao stav da "cilj opravdava sredstvo".

Takođe u Puzoovoj knjizi postoji podatak da je sam papa Aleksandar VI inicirao takav odnos brata i sestre još pre prvog Lukrecijinog braka želeći da ojača porodične odnose i ljubav koju oni gaje jedno prema drugom. U istoriji se govori o Aleksandrovoj velikoj želji da sačuva porodicu koja mu je bila najvažnija stvar u životu. Incestuoznom vezom između brata i sestre želeo je da osigura porodicu od eventualne izdaje nekog od njih. U svojoj knjizi Puzo navodi da je Aleksandar znao da „žena svom muškarcu predaje svoju ljubav i odanost, ali i ključeve svog kraljevstva, za koje je on želeo da ostanu u porodici“. „Mi smo porodica, a lojalnost porodici mora da bude preča od svega i svakog drugog“, rekao je Aleksandar Lukreciji i Čezareu, piše Puzo. „Ako to budemo poštovali, nikada nećemo propasti, ali ako ne budemo lojalni, bićemo prokleti“, navodi papine reči.

Slika

I ko je ovde fatalan? Lukrecija ili politika, ili oboje. Istoriograf Gregorovius je napisao : “Nije bila ni gora ni bolja od većine žena u njeno vreme. Bila je neopterećena i uživala je u radostima života.” U rukama svog oca i brata ona je postala i oruđe i žrtva njihove političke mašinerije, protiv koje nije imala dovoljno snage da se bori.


Zanimljivo:

Na Internet sajtu Amazon.com (knjižara koja prodaje, uz knjige, tv serije, filmove, video igrice..) dobija se na zahtev "Bordžije" 1.948 rezultata pretraživanja, a među onima koji koriste ovo prezime postoji hotel u Italiji i nekoliko kafea, pa i restoran, iako bi, s obzirom na famu da su bili trovači, to moglo da bude negativna asocijacija. Lista filmova i tv serija ima 42 naslova, a počinje francuskim filmom iz 1901. godine "Bordžije se zabavljaju". Filmovi u kojima je glavni junak Ćezare Bordžija snimljeni su 1912, 1920. i 1924. godine. Pre najnovije američke tv serije u kojoj lik pape Aleksandra VI igra Džeremi Ajrons, televizijske serije o Bordžijama su snimili Francuzi, Španci i Italijani u rasponu do 50 godina. Pored većeg broja istoriografskih dela posvećenih porodici Bordžija na dugačkoj listi romana, kod nas je, pre nekoliko godina bio veoma dobro primljen roman "Porodica" Maria Puza u izdanju "Lagune". Puzo, koji je stekao globalnu popularnost romanom "Kum", po kome je Frensis Kopola snimio čuvenu filmsku trologiju koja je postala sinonim za priču o italijanskoj mafiji, u romanu "Porodica" argumentuje tezu da su Bordžije udarile temelje mafiji u 16. veku.

Kuckanje

Po legendi, nazdravljanje kuckanjem ćaša nastalo je u vreme Bordžija, jer se tim činom vino prelevalo iz jedne čase u drugu. Tako su se gosti uveravali da neće biti otrovani.


преузето са atorwithme.blogspot


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: FATALNE ŽENE  |  Poslato: 10 Jun 2013, 22:52
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Šta ženu čini fatalnom, a muškarca neodoljivim?

Slika

Žene koje su svesne svojih kvaliteta, koje umeju da budu srećne i ispunjene i kada su bez emocionalnog partnera, fatalnije su od drugih, pokazuju istraživanja. Najprivlačniji je muškarac koji ima vere u sebe, to je afrodizijak bez konkurencije i ta vrsta moći delotvornija je i od materijalne

FATALNE ŽENE

Kada se pomene izraz „fatalna žena“ prvo što nam padne na pamet je zanosna lepotica, tajanstvena, privlačna, neodoljiva, ona koja ostavlja bez daha... Ipak, sam pojam prvenstveno je označavao prelepu, ali opasnu ženu, koja je muškarca potpuno opčinjavala svojim čarima, ali ga je na kraju odbacivala, često i ubijala. Izraz potiče iz francuskog jezika „femme fatale“ i u doslovnom prevodu označava sudbinsku, ali smrtonosnu ženu. Sam izraz popularisan je u filmovima 20. veka, a kako je zapisao jedan francuski filmski kritičar „Fatalna žena je kamenog srca ispod seksi kombinezona od crne svile. Ona jednostavno uništava muškarce“. I to je prava suština pojma fatalna žena. Ona svoje čari naglašava telom, a harizmom prikriva svoj pravi karakter. Potpuno izludi muškarca, uzme od njega ono što želi, i na kraju ga odbacuje kao nepotrebnu stvar. Muškarac je toliko opsednut njenom lepotom i seksualnim čarima, da bi za nju učinio apsolutno sve.

Ipak, u svakodnevnom životu „fatalna žena“ ne uzima život, ali ga često potpuno određuje i ostavlja neizbrisiv trag.
Ali, bez obzira na definicije, postoji li jedinstven odgovor koje su to žene fatalne? Šta ih čini toliko neodoljivim? Da li je to seksi telo, lepota, harizma, način na koji postupaju sa muškarcima...? Da li se pojam „fatalne žene“ menja sa planetarnim trendom „savršene žene“? Ili tu fatalnost one jednostavne nose u sebi, bez obzira na prihvaćene predstave o lepoti?
Psiholozi tvrde da su „fatalne žene“ u stvari one koje „zrače“, imaju dozu tajanstvenosti u sebi, urođeni seksepil, pa muškarcu koji ih posmatra deluju nedokučivo, misteriozno, tajanstveno. Nije, dakle, stvar ni u seksi telu, izazovnoj haljini, crvenom karminu ili parfemu koji stavlja. Tajna je u izrazu lica, gestovima, ponašanju, govoru i držanju tela. Žena izgleda fatalno kada je neosvojiva, neukrotiva... Ona ostavlja muškarca potpuno zbunjenog, ne može da shvati šta je to na njoj što ga toliko privlači, tvrde stručnjaci.
Prof. dr Jovo Toševski kaže da „fatalnost“ odražava stanje retke sposobnosti da se emocionalna memorija drži mirnijom nego kod "nefatalnih" ljudi. On tvrdi da žena nikada nije fatalna dok je sama, već samo kada je okružena muškarcima. Taj atribut daje retka aktivacija emocionalnih zapisa, što se događa samo kada se ženi na licu ocrtavaju neodređene, često nesvesne memorije, koje nisu u vezi sa muškarcem sa kojim ona razgovara. Njene misli u tom času nikome nisu upućene, nema fiksiranu emocionalnu nameru. Zbog toga muškarac ne može da dokuči šta ona misli i želi. To je, po rečima ovog stručnjaka, „tajna fatalnosti“.

Slika

Takođe, psiholozi tvrde da je pored toga što žena deluje mnogo fatalnije kada se stiče utisak da nikome ne pripada, najprivlačnija kada je u društvu muškarca koji je pogrešno ubeđen da je ona njegova.
Ono što krasi „fatalnu ženu“ jeste nenamešten, iskren osmeh, koji potiče od njenog zadovoljstva samom sobom. Žene koje su svesne svojih kvaliteta, koje umeju da budu srećne i ispunjene i kada su bez emocionalnog partnera, fatalnije su od drugih, pokazuju istraživanja. Fatalne su i one žene koje umeju da „čitaju“ muška lica, odnosno one koje znaju šta je muškarcu na pameti, a inače su bolje u tumačenju neverbalnih znakova i govora tela. One koje kod muškaraca umeju da stvore iluziju da su fatalne, njih će oni tako i doživljavati. Ne moraju imati ni savršeno telo, ni prelepu kosu, ni nežnu kožu. Neke su jednostavno jako upečatljive, sposobnošću manipulacije i snagom svoje ličnosti svakog muškarca ubediće da su fatalne. Ona koja ume da za muškarca ostane enigma i tajna, ostaviće najdublji trag.
Neki teoretičari tvrde da je fatalnost urođena, odnosno da se žene rađaju predodređene da budu seksepilne i neodoljive. Postoje prelepe žene koje su muškarcima kratko zanimljive, ali i one manje atraktivnog izgleda koje su toliko upečatljive da muškarci potpuno „izgube glavu“ za njima. Fatalnost je i energija kojom žena zrači, a zračiće dobro samo ako je zadovoljna sobom.
Seksolozi tvrde da će, sa aspekta seksa, muškarci doživljavati žene fatalnijim što su strastvenije i spremnije da ugode partneru.
Zanimljivo je da muškarci kao „fatalnu ženu“ uvek navode neostvarenu ili neprežaljenu ljubav, vrlo retko svoje stalne partnerke. Psiholozi tvrde da nas ono što nismo proživeli, ono o čemu samo maštamo najviše kopka i intrigira, zbog čega takve ljubavi doživljavamo kao najfatalnije.

Slika

NEODOLJIVI MUŠKARCI

Šta je to što muškarca čini neodoljivim? Da li je to njegov savršen fizički izgled, izvajano telo, „dubok“ džep, moć, status, energija...?
Psiholozi tvrde da je moć muškaraca u harizmi, odnosno u sposobnosti da ženu kroz razgovor zainteresuju za sebe. Žene ne mare mnogo za fizički izgled, odnosno primete ga samo prilikom prvog susreta. Mnogo im je interesantnije ono što je „unutra“.
Dok su muškarci uglavnom vizuelni tipovi i retko će se zainteresovati za ženinu ličnost ukoliko im se ona fizički ne dopada, žene će lakše dati šansu muškarcu koji im se na izgled ne dopada, ali ima „ono nešto“ u sebi što ih privlači. Upravo je to tajna muške neodoljivosti, tvrde stručnjaci, odnosno energija kojom muškarac zrači i daje do znanja da je jak i pun samopouzdanja.
Ništa više ne zadivljuje ženu nego sposoban muškarac, kojeg nijedna okolnost ne može iznenaditi, tvrde stručnjaci za ljubavne odnose. Moć i umeće da svaki problem brzo reši čine ga magnetom za suprotan pol. Većina žena voli da se pored muškarca oseća sigurno i ako im on to pruži, dobiće njihovu naklonost i ljubav.
Takođe, muževnije muškarce, sa viškom hormona testosterona, žene doživljavaju kao neodoljive, pokazalo je jedno istraživanje.
Muško samopouzdanje možda je i najvažnije u „formuli“ neodoljivosti. Ništa nije privlačnije od muškarca koji ima vere u sebe, to je afrodizijak bez konkurencije. Ta vrsta moći delotvornija je i od materijalne, a činjenici da je on zadovoljan u svojoj koži, malo koja žena može odoleti. Žene neodoljivim doživljavaju i duhovite muškarce, koji umeju da ih nasmeju, a britak muški intelekt i obrazovanje muškarca takođe ga čine neodoljivim jer je veoma “na ceni” da može da se uključi u razgovor o aktuelnim temama i da ima određen nivo opšte kulture.
Psiholozi tvrde da su najveći zavodnici oni muškarci koji ponešto znaju o „ženskim“ temama. Kao što svakom muškarcu prija žena koja se razume u fudbal, ženi će jako imponovati ukoliko sluša ono što mu ona govori. I, naravno, džentlmeni su uvek u modi! Muškarac koji otvori vrata automobila, pridržava kaput i pruža ruku ženi koja silazi niz stepenice, ima velike šanse da dobije epitet „neodoljiv“.

Slika

Jedno istraživanje pokazalo je da muškarci koji imaju monotone, jednolične glasove bez velikih oscilacija u tonovima, žene doživljavaju privlačnijim. Jednolični glasovi povezani su sa karakteristikama kao što su snaga i samopouzdanje, tvrde istraživači, pa muškarci sa ovakvom bojom glasa imaju više partnerki i žene ih pamte kao bolje ljubavnike.
Stručnjaci veruju da je jednoličan glas kao simbol autoriteta i nezavisnosti vrlo privlačan, a kao primere za takve vokale naveli su glumce Džordža Klunija i Klinta Istvuda. Obojica imaju monotone glasove, a ženski deo populacije smatra da su jako seksepilni. Dubok glas i umeće da verbalno izraze osećanja, učiniće da ih žene dožive kao neodoljive, a u prilog tome ide i istraživanje koje je pokazalo da žene neprivlačnima doživljavaju muškarce koji ne znaju da artikulisano izraze osećanja, iako su fizički izuzetno atraktivni.

OD SAMSONA I DALILE

Prve „fatalne žene“ istorija beleži još u Starom veku. Zbog prelepe Jelene Trojanske zaratile su dve najmoćnije države, dok su za Kleopatrom, egipatskom kraljicom, ludovali vladari i vojskovođe. Tu je i Dalila, koja je zavela Samsona koji je zbog nje oslepeo, sumerska boginja Ištar, oličenje seksa i greha, pa prekrasna Afrodita koja je svakog muškarca ostavljala bez daha. Takođe i filmsko platno prepuno je fatalnica. Od Lane Tarner, Rite Hejvort, Merilin Monro, Barbare Stenvik do Šeron Ston i Monike Beluči... Sve su bile žene neobične lepote i harizme.
Što se muškaraca tiče, svake godine sastavljaju se liste najprivlačnijih i zanimljivo je da su na listama uglavnom muškarci sa javne scene, najčešće glumci. Iako se pojam muške lepote i privlačnosti menja, glumci suvereno vladaju listama najpoželjnijih. Psiholozi to tumače harizmom koju oni pokazuju igrajući svoje uloge.
„Džordž Kluni, koji je godinama na listi najpoželjnijih muškaraca možda nije najveći lepotan, ali način na koji je prikazan u svojim filmovima – kao sposoban, šarmantan i neustrašiv, dovodi ga do vrha ovakvih lista, jer žene jednostavno vole snalažljive i dominantne muškarce“, tvrdi Džon Epl, vođa istraživanja.


преузето са novosti.rs


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: FATALNE ŽENE  |  Poslato: 26 Nov 2013, 16:26
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Zašto se kaže 'Femme Fatale'


Slika


Svaki muškarac sigurno ima svoju 'Femme Fatale', a postoje i dame za koje je opšteprihvaćeno da nose tu ‘titulu’. Mnogim ženama laska da čuju tako nešto o sebi, ali ima i onih koje se ljutnu. 'Fatalna žena' danas znači da je osoba intrigantna, zavodljiva, lukava i zanosna. Kako je, međutim, nastao ovaj pojam?
Snažne, jake i upečatljive žene izražene individualnosti i seksepila kroz istoriju su mahom nosile epitet “femme fatale”. Danas je taj pojam opšteprivaćen i uglavnom označava atraktivne, samostalne žene, "kobne" za muško oko i srce.


Slika


Kroz istoriju “femme fatale” su bile često bezobzirne pripadnice ljepšeg spola koje su u muškarcima izazivale strast i nesavladivu žudnju, navodeći ih na opasne i kompromitujuće situacije.

Pomenuti izraz prvi put se pominje u 19. veku, a poreklo pojma potiče iz krugova pariskih prostitutki koje su bile omiljena zabava gospodi iz visokog društva. Naime, Evropom je pre gotovo dva veka vladala epidemija sifilisa koji je, prije pojave penicilina, bio smrtonosan, a glavni izvor zaraza bile su upravo prijateljice noći.

Kako krem-društvo i ugledni muškarci iz sveta politike, umetnosti i finansija nisu prezali da posete ove zavodnice, neretko bi se i zarazili ne uspevajući kasnije da se izleče. Parisko društvo ubrzo je ovim damama simbolično dalo ime “femme fatale” (bukvalno prevedeno “smrtonosna žena”).

Kasnije je taj pojam postao sve zastupljeniji, pripisujući se svim ženama zbog kojih su muškarci na neki način gubili glavu.

Ovaj metaforičan naziv ustalio se i u rečnik popularne kulture širom sveta, obeležavajući sve heroine modernog društva, proslavljene žene, ali i fiktivne filmske i književne likove.


preuzeto sa novimagazin


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 103 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker