Molena je napisao:
Pa mislim da nikakve razlike nema bilo da je veza ili brak u pitanju...(ovamo imas samo jedan papir)....
I kakve veze ima vrijeme provedeno s nekim...neko shvati nakon 5 dana, a neko nakon 5, 15 godina...Vrijeme je tu neki sporedni faktor.
I niko ne kaze da je njemu ta osoba sada bezveze ili da ne postoji neki osjecaj prema toj osobi... pa bilo bi krajnje idiotski i nekorektno reci nesto tako nakon zajednickih provedenih godina....Ali jednostavno i radi sebe a i radi druge strane postenije je razici se ukoliko je sreca izblijedila, ako nemas osjecaja pripadnosti i zajednistva...
Jer nemoguce je da jedna strana osjeca promjenu a druga ne....
I ja sam prije svega za opciju pokusaja spasavanja braka i veze...davanja prilike i shanse...Ali ne treba bjezati pod svaku cijenu od mogucnosti razlaza i to samo zato sto se najcesce postavlja pitanje 'sta ce reci ljudi', 'ima li smisla nakon ovoliko godina otici', ' sta ce djeca reci' ..itd....
Najvise smo sretni kada vidimo ljude oko sebe i one koji nas okruzuju kao sretne....ako to ne vidim moram nesto napraviti po tom pitanju kako bi se to promjenilo pa makar to bio i razlaz.
1. U danasnje vreme ima veze jer sa nekim mozes ziveti i 5 godina i tek tada doci do zakljucka
da li ti neko odgovara ili ne, za dalje stvaranje porodice.
S tim mozemo odlucivati sa kim cemo zivot deliti,
tako da na nacin kako se udala moja majka i kako sam se udala ja nema veze.
Moja majka je mog oca upoznala na vasaru, castio je voznju a inace je iz drugog sela,
videli se tad i posle par meseci je doso da trazi ruku od mog deke.
A ja sam se udala tako sto sam sa svojim muzem (tadasnjim deckom) izlazila 5-6 meseci.
Pre 30-40 godina ljudi su bili malo vise konzervativni.
Ne znam za tvoju mamu ali za moju mogu slobodno reci, u njeno vreme da je zivela (kao danas vecina) sa nekim deckom godinu - dve, ne bi to bila veza nego brak, iako papir nije postojao.
Sad je malo slobodnije vreme i mozes ziveti svake dve godine sa drugim deckom to nece biti brak.
Tako da starijima mogu i iztolerisati sto sebe nalaze u tome da im je brak promasen
jer je bilo neko drugo vreme.
Mladji imaju mogucnost da traze sebi zivotnog saputnika,
nalazeci sebe u toj drugoj polovini, da li imaju slicno vidjenje i interese kroz zivot.
2. I ja sam za to da treba pokusati spasti brak i naravno ne po svaku cenu,
netreba sebe a ni drugoga siliti.
Kako za sve tako i u braku potrebno je dvoje za ljubav, svadju, resavanje problema, podizanje dece i za krivicu.
Zene generalno imaju sve problem udala sam se sad me zabole, rodila sam decu sad sam i majka,
daj da skuvam, pocistim, operem i namestim kucu da bude sve ok ali ne razmisljaju o sebi.
Pre svega se zapuste, cesto ih boli glava (da muzu ne bi dala), u vise slucajeva su umorne od svakodnevnih obaveza i nestizu svome muzu ni lepu rec da kazu.
Sve to sto muz nema kod zene nadje gde treba.
I kako god okrenes zena je kriva jer muzkarac ne dobija od zene sta treba a zatim trazi od druge i ona kaze DA.
Nevo navescu primer koji se desio nekom mom blizem (i meni).
Udala se rodila dvoje dece, ugojila se preterano, muz slusa kao papucar ..... pravi zet u nasoj familiji.
Vise puta sam je opominjala da joj ne bude kriv posle drugi i naravno nije me slusala isto je zapustena.
Posle nekoliko godina... moja drugarica mi prica da je srela druga posle dosta godina i hoce da me upozna sa njim (inace ona pokusava da me uda vec godinama jer misli da je to PAMETNO ZA MENE).
Oni se cuju i on je lepo pitao ima li koju drugaricu za njega, gde je ona shvatila da je to prava prilika za mene.
Sve je to bilo lepo dok ona njemu nije spomeula moj nadimak...
e tada je nastao sok kod njega i kod nje,
saznanjem da je on ozenjen i jos gore da je on moj zet!