Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 22:49


Autoru Poruka
Truth and Pain
Post  Tema posta: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 18 Dec 2012, 12:41
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
NOVE VRSTE: Otkriven šišmiš đavo i žaba pevačica!

Na listi novih vrsta, na kojoj su i biljke, nalazi se 21 reptil i pet vodozemaca, uključujući žabu koja peva i drugu žabu crno-belih očiju koja podseća na simbol jing-jang

Slika

HANOJ - Od slepog miša đavolskog izgleda do žabe koja peva kao ptica, naučnici su tokom 2011. otkrili 129 novih biljnih i životinjskih vrsta u oblasti Veliki Mekong, saopštio je danas Svetski fond za prirodu (WWF), uz upozorenje da je velikom broju novootkrivenih vrsta već preti izumiranje.

"Dobra vest je da su to nova otkrića. Loša vest je da je zaštita i opstanak životne sredine sve teži u celom svetu", kazao je Nik Koks, zvaničnik WWF u toj zoni koja obuhvata Vijetnam, Kambodžu, Laos, Tajland, Burmu i kinesku provinciju Junan.

Među 129 otkrivenih vrsta je šišmiš sa nosom u obliku cevi, koji živi u tropskim šumama i zbog toga zavisi od njih. Naučnici navode da je 30 odsto šuma Velikog Mekonga nestalo u poslednjih 40 godina.

Druge vrste, kao piton kratkog repa iz Burme, ugrožene su nezakonitim lovom čije su mete njihovo meso i koža. Na listi novih vrsta, na kojoj su i biljke, nalazi se 21 reptil i pet vodozemaca, uključujući žabu koja peva i drugu žabu crno-belih očiju koja podseća na simbol jing-jang.

Nova otkrića svedoče o impresivnoj biološkoj raznovrsnosti tog regiona, čiju budućnost, međutim ugrožavaju "zabrinjavajući trendovi", upozorava WWF.

Ta organizacija posebno je upozorila na projekat brane Sajaburi, čija je izgradnja počela prošlog meseca u Laosu i koji preti biološkoj raznolikosti Mekonga.

"Brana Sajaburi biće nepremostiva barijera za mnogo vrsta riba i označiće smrtnu presudu za faunu koju znamo i drugu koju tek treba da otkrijemo", upozorio je Koks.


Kurir

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 18 Dec 2012, 12:43
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Slika

MACKA


Fizicki izgled macke

Odrasla macka je od njuske do kraja trupa dugacka prosecno 60 cm, dok joj je rep dugacak oko 25 cm. U ramenima je visoka 30-35 cm. Macka je u proseku teska izmedju 2,5 i 7 kg, mada neke vrste, poput Mejn Kun mogu da dostignu 11,3 kg. Poznato je da su neke dostizale i tezinu od 23 kg usled "prezderavanja". Ovo je veoma nezdravo za macku, i trebalo bi da bude predupredjeno pravilnom ishranom i vezbanjem (igrom), sto narocito vazi za macke koje zive u zatvorenom.
Kucne macke zive u proseku izmedju 14 i 20 godina, premda je najstarija poznata macka zivela cak 36 godina.Domace macke zive duze ukoliko ne izlaze napolje (cime se smanjuje rizik od povreda u borbi ili izlozenost bolestima) i ako su sterilisane.

Vrsta Mejn Kun.
Divlje macke koje zive u urbanoj sredini cesto zive samo dve godine ili manje. Divlje macke u kolonijama mogu ziveti znatno duze. Najduzi zabelezeni zivotni vek divlje macke je 26 godina. Rekord drzi macak Mark koji je bio zasticen od strane humanitarnog britanskog drustva za zastitu macaka.


Kada je mace jos sasvim malo nikako ga nemojte podizati za kozu na vratu. Samo majka macka moze to raditi a da ne povredi mace.

Supstance iz kore pomorandze i limuna smetaju macki sto mozete iskoristiti kao efikasan nacin da svog ljubimca oducite od grebanja odredjenog komada namestaja ili obuce.

Naucno je dokazano da milovanje macke moze sniziti poviseni krvni pritisak.

Mada zasluzuje da bude obradjeno kao zaseban tekst, ovoga puta cemo samo pomenuti ovaj jos uvek nedovoljno istrazeni fenomen. Iako se macke smatraju manje odanim i vezanim za svog vlasnika i dom nego sto je to slucaj sa psima, neverovatni slucajevi tzv. psiholoskog pracenja vlasnika na ogromnim razdaljinama govori suprotno. Dokumentovani slucajevi da su zivotinje prelazile i po vise hiljada kilometara [nepoznatog terena] i uspesno pronalazile vlasnike upucuju na postojanje nekog `čula` za koje nauka jos uvek nema objasnjenje. Na nekim od najvecih svetskih univerziteta poslednjih godina se vrse ispitivanja koja pokusavaju da utvrde da li macke i psi imaju sposobnost da telepatski `komuniciraju` sa covekom i drugim zivotinjama. Za sada je potvrdjeno da je ucestalost `pogadjanja` nekih zadataka u laboratorijskim uslovima osetno veca od slucajnosti.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 18 Dec 2012, 12:53
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Pre par godina imala sam psa koga je volela cela ulica, 8 godina je bio clan nase porodice, bio je slobodnjak i nije voleo dvoriste (valjda je na gazdaricu), do 16:30 uvek bi bio na ulici, nekada bi sacekao mog sina ispred vrtica pa bi zajedno kuci a ujutru ispratio bi pratio mene i sina u skolu i na poso. Dolazio je i ispred moje zgrade gde radim, lezao bi ispred prozora i cekao da zavrsim radno vreme.
Cela Sarajevska ga hranila i volela, kasnije su ga napale lutalice i izujedale, dobio je bolest koze koja nije izleciva i od tada ga vise nemamo. Tesko smo podneli to i od tada smo samo jednog psa imali cela tri dana, mladunce pikinezera (nazalost uginulo je jer je bilo malo).
Od odlaska naseg Cupa vise nesmem da se usudim da uzmem zivotinju jer i danas svom sinu nesmem da ga pomenem jer pati za njim.
Prica me je pogodila ali ja nisam ustanju da udomim bilo koji zivotinju jer se plasim vezivanja a zatim gubitka.




Za ljubitelje zivotinja, pre svega pasa, ova molba ce im pomoci da ih razumeju i da im se priblize.



MOLBA JEDNOG PSA


- Moj zivot traje 10 do 15 godina. Svaki rastanak od tebe za mene znaci patnju. Razmisli o tome pre nego sto me uzmes.

- Voli me onakvog kakav sam, jer si me ti birao. Ja nemam tu mogucnost da biram prijatelja i gospodara.

- Daj mi vremena da shvatim sta od mene trazis.

- Pre nego sto me u toku obuke izgrdis preispitaj sebe, mozda ti gresis ili ja ne mogu da shvatim sta ti zelis.

- Imaj ljubavi za mene, ja od toga zivim. Ne ljuti se na mene i ne kaznjavaj me.

- Ti imas svoj posao, svoje prijatelje, svoju razonodu, a ja imam samo tebe. Pricaj sa mnom! I ako ti se cini da te ne razumem ja ipak znam sta ti mislis i osecas.

- Znaj da ja ne zaboravljam kako se sa mnom postupa. Pomisli pre nego sto me udaris, da te ja sa lakocom mogu ugristi, ali jato nikada ne radim.

- Ne uzimaj me kao igracku dok sam mali i sladak da bi me kasnije odbacio, jer je moja ljubav prema tebi vecna.

- Brini o meni kada ostarim, ostanem bez zuba, ogluvim i prestanem da se krecem. I o tebi ce se neko brinuti - starost je ista za sve.

- Prati me na mom poslednjem putu, Nemoj nikada reci: "Ja to ne mogu da gledam" ili "Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti". S tobom je sve lakse. Neka ti to bude dug za moju vernost i nasu lepu mladost.

- Kada me vise ne bude bilo, nemoj tugovati, vec usreci nekog novog psa i voli ga kao sto si mene voleo.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 18 Dec 2012, 12:55
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Slika
Najmanji konj na svetu


Thumbelina, zenka ponija (na slici) zvanicno je najmanji konj na svetu. Visoka je svega 17 incha, sto bi prema nasem mernom sistemu iznosilo oko 45-50cm. Rodjena je na farmi- odgajivacnici PONI konja u Americi, i kao takva ona je patuljak medju patuljcima. Njen vlasnik to objasnjava pukom slucajnoscu, a strucnajci iz te oblasti joj ne predvidjaju dug zivot-buduci da je prosecan zivotni vek konja oko 35 godina, ona ce ziveti svega 17 godina.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 18 Dec 2012, 12:55
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Slika


Arapski konj


postoji gotovo 5000 godina.Vuče poreklo iz Severne Afrike i Srednjeg istoka (Egipta).
Prosečna im je visina od 148-153cm. Posebno treba spomenuti njihov karakterističan izgled tela.
GLAVA- široko čelo, ravne ili čak "štukaste" profilne linije koje se od očiju prema gubici sužava. Oči su krupne te su nozdrve široke s malim razmakom. Uši su prilično kratke i zavijene prema unutra.
Opseg cevanice je oko 18,5 cm
Dužina trupa: 145-155 cm
Telesna težina: 400-450 kg
Arapski konj često iznenađuje svojom neverovatnom brzinom koja iznosi i do 70 km/h.
Brzina je posledica jake genetike koja se razvijala u područjima egipatskih pustinja.

Zanimljivosti

- Beduinska priča kaže kako je Alah stvorio Arapskog konja od četiri vetra; hrabrost od Severca, snagu od Juga, brzinu od Istočnjaka i pamet od Zapadnjaka.
Muhamed je nomadskim plemenima rekao da pasminu ne mešaju s krvi drugih pasmina.

Grčka legenda, pak, tvrdi da je Posejdon trozupcem stvorio konja od morskih valova.
No, uistinu su ljudi još od drevnih vremena arapske konje smatrali posebnima.

- Arapski konji poznati su po svojoj inteligenciji, izdržljivosti i velikoj hrabrosti
- Smatra se jednom od najpoznatijih pasmina na svetu
- Arapski konji anatomski se razlikuju od ostalih konja koji imaju jedan kralježak manje odnosno jednu kost repa manje
- Njihova krv može se naći u gotovo svakoj savremenijoj pasmini jahaćih konja
- Arapski konji toliko su bili cenjeni od nomadskih Beduina da bi ih oni često uvodili pod porodični šator kako bi im pružili utočište i zaštitu
- Svi "beli" Arapski konji zapravo su sivci. Ne postoji nešto poput genetski "belog" konja
Zanimljivo, kada su išli u rat, Arapi su sa sobom vodili samo kobile jer one nisu njištale kada bi videle druge konje, za razliku od pastuha. I tako nikad nisu odale njihov položaj.


Razlikovne značajke
- Uspravan 140-150 cm visok
- Pretežno kestenjast, siv ili crn sa različitim kontrastnim obeležjima
- Telo, griva i rep glatki su i svilenkasti
- Ima crnu kožu koja služi kao zaštita od pustinjske vrućine

Poreklo
Arapski poluotok datira pre 4,500 godina.

Arapski konj - Izdržljivi vatreni lepotan

Nijedna pasmina konja nije toliko utecala na uzgoj ostalih pasmina konja, koliko arapski konj. Zahvaljujući njemu, stvarani su mostovi razumevanja, doživotna prijateljstva, ali i neprijateljstva, a zbog arapskog je konja jedan rat trajao čak četrdeset godina

Arapski su konji ponajpre atraktivni i kvalitetni jahaći konji, a upotrebljavaju se i za poboljšanje i oplemenjivanje drugih pasmina

Arapski se konj smatra najlepšim od svih konja. Svojom jedinstvenom građom i pojavom ostavlja nezaboravan dojam. Smatra se da ta pasmina postoji više od 5000 godina, a mnoge današnje toplokrvne pasmine rođaci su arapskih konja - najčešće preko engleskog punokrvnjaka. Danas arapske konje uzgajaju diljem sveta.
Arapski je konj već vekovima poznat po velikim rezervama snage i sposobnosti podnošenja teških uveta u svojem pustinjskom podneblju.


Vernost arapskih kobila

Beduinska legenda kaže kako su nakon dugoga putovanja pustinjom došli do vode i pustili svoje arapske kobile, koje su bile strahovito žedne, da se napiju. Kao test lojalnosti, pre nego što su kobile stigle do vode, pozvali su ih natrag. Samo ih se pet vratilo pre nego što su utažile žeđ. Tih je pet kobila postalo temeljnih pet kobila Beduina i svaka je dobila svoju liniju koju je prenosila na potomke.

Danas arapske konje drže konjari u celome svetu, a najviše ih ima u SAD-u. Svaka zemlja vodi posebnu evidenciju koju autorizira World Arab Horse Organization (WAHO).
Arapski se konj upotrebljavao u uzgoju velikog broja pasmina. Kao posve učvršćena pasmina, upotrebljava se za ispravljanje nedostataka i oplemenjivanje karakteristika mnogih pasmina još i danas.


Arapski konj smatra se najljepšim od svih konja. Svojom jedinstvenom građom i pojavom ostavlja nezaboravni dojam. Smatra se da ta pasmina postoji više od 5000 godina, a mnoge današnje toplokrvne pasmine rođaci su arapskih konja - najčešće preko engleskog punokrvnjaka. Danas arapske konje uzgajaju diljem svijeta. Arapski je konj već stoljećima poznat po velikim rezervama snage i sposobnosti podnošenja teških uvjeta u svojem pustinjskom podneblju. Arapska legenda kaže da je Alah stvorio arapskog konja od daška južnog vjetra. Muhamed je nomadskim plemenima rekao da pasminu ne mješaju s krvi drugih pasmina. Grčka legenda, pak, tvrdi da je Posejdon trozupcem stvorio konja, od morskih valova. No, uistinu se ljudi još od drevnih vremena arapske konje smatrali posebnima.



OPĆE KARAKTERISTIKE
PORIJEKLO: Arapski konj potječe iz sjeverne Afrike i Srednjeg istoka, posebice iz Egipta. Punokrvni su araberi konji koji pokazuju jasne značajke pasmine i potomci su konja uvezenih iz tih područja.
VISINA: Visoki su 144 do 152 centimetra.
BOJA: Arapski su konji najčešće kestenjasti, riđi i sivi, a rijeđe vrani. Često imaju bjele oznake na nogama i glavi.
KARAKTER: To su izuzetno inteligentni konji, nevjerojatne izdržljivosti. Također su poznati po vatrenoj ćudi.
IZGLED: Glava je posebna značajka ove pasmine: široko čelo, mala elegantna nuška i konkavni profil. Male, šiljate uši gotovo se dodiruju, a oči su velike i izražajne. Izražajnost glave pojačavaju velike, senzitivne nozdrve. Izvijen vrat i relativno široka prsa tipični su za pasminu. Međutim, noge mogu biti slaba točka. Arapski konj drži rep u posebno visokom luku.
NAMJENA: Arapski su konji ponajprije atraktivni i kvalitetni jahaći konji, a u nekim se zemljama upotrebljavaju za posebne utrke arabera. Pasmina se također koristi za poboljšanje i oplemenjivanje drugih pasmina i pružila je temelj za engleske punokrvnjake.
KRETANJE: Ti su konji poznati po gracijoznim, lebdećim pokretima, što je posebice vidljivo u galopu. U kasu dolazi do izražaja rad koljena, a hod nije najbolja osobina te pasmine. Pokreti su skladni i gipki, ali ne osobito izdašni.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 18 Dec 2012, 12:57
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Slika

Domaci konj (Equus caballus)


Veoma je koristan i odavno odomacen. Konj je najvaznija jahaca i tegleca zivotinja. Mnogo se upotrebljava i za prenos tereta. Opstanak Kalmika, Tatara, i jos nekih azijskih naroda zavisi od konja. Meso i mleko, od koga spravljaju kumis, cini im skoro jedinu hranu. Velicina konja je razlicita. Pored krupnih i visokih koji dostizu visinu od skoro 2m poznati su i vrlo mali, poni, visoki oko 65cm. Boja dlake im je takodje raznovrsna. Ima ih belih (djogat, belac), zuckastih (kulas), crvenkastosmedjih (dorat), crnih (vranac) i sarenih (sarac). Konj je stasita, brza, jaka i lepa zivotinja. Na nogama, od kojih su zadnje duze, ima samo po jedan jako razvijeni prst. Njegov je poslednji clanak navucen cvrstim roznatim kopitom. Hod mu je lak i elastican. Male usi su mu pokretljive, a oci zivahne. Culo sluha mu je odlicno razvijeno. Biljojed je. Pokretljivim usnama i velikim zubima otkida travu, koju koju dobro sazvace. Pametan je, poslusan i veran. Odlicno razlikuje lica i mesta. Razume hvalu i prekor. Sledi zvuk trube i dobosa. Odgajene su mnoge rase konja. Laki i brzi su za jahanje, a spori i teski za vucu tereta. Poznati jahaci konji su arapski, punokrvni engleski i istocno pruski, a tegleci belgijski, danski i nordiski. Konj lako podivlja. U Argentini se nalaze stada podivljalih konja. - Konjarstvo je kod nas odavno vrlo vazna stocarska grana. Najrazvijenije je u Vojvodini, gde ima i najvise i najboljih konja. Bosanski konj, koji se zove iu busak, mali je, dosta brz, otporan i ne bira mnogo hranu. Posavski konj je lak i brz. Lipicanski konj je lepo gradjen, lak, brz i istrajan. Medjumurski je spor i tezak. Nonijus je otporan i u radu veoma izdrzljiv.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 18 Dec 2012, 12:59
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Elaphe guttata - Pantherophis gutatus - kukuruzna zmija

Slika
Zenka


Kingdom: Animalia
Phylum: Chordata
Subphylum: Vertebrata
Class: Reptilia
Order: Squamata
Suborder: Serpentes
Family: Colubridae
Genus: Elaphe
Species: Elaphe guttata

A od 2002 godine je dobila novo ime Genus: Pantherophis ,pa tako sada njeno novo ime glasi Pantherophis guttata


OPIS:

Kukuruzna zmija (Elaphe guttata guttata) je usko povezana sa Severno Američkim članovima roda Elaphe. Jako su slični po morfologiji sa Elaphe obsoleta samo što nikad neće dostići dužinu kao Elaphe obsoleta. Kukuruzna zmija dostiže prosečnu dužinu 90cm do 150cm, a neke zmije najčešće iz Okiti regije dostižu dužinu od 150 do 180cm. Sa druge strane skale, primerci iz Južne Dade,područje u Floridi retko dostiže 90cm dužine.
Boje na kukuruznoj zmiji (u krajnjoj liniji u standardnoj divljoj formi) su uskladjene na ledjima i bočno mrljama koje su obično u nekoj senci crvene na donjoj strani tela. Takodje je tu i paleta kao vrh strele na glavi koja je u nekim bojama kao mrlja. Donja boja kukuruzne zmije poprilično varira i moze biti od crvene,skoro iste boje kao mrlje pa do braon ili kod nekih primeraka iz juzne Floride srebrnkasto siva. U njihovoj standardnoj divljoj fazi i u nekoliko selektivnih odgajivačkih vrsta, stomak kukuruzne zmije je beo i njihov sa crnom paletom koja koja blago nalikuje Indijskoj zmiji. Kod Amelanistik vrsta crte na stomaku su generalno bele sa stomakom koji je narandžast ili žut. Nekoliko genetskih mutacija, najviše primetnih kod Striped i Motley vrsta nemaju abdomenalnu paletu.

NEGA U ZATOCENISTVU:

Kukuruzne zmije su medju zmijama koje najmanje zahtevaju kad se drže u zatočeništvu. Odrasle kukuruzne zmije drže se u terarijumu od 45-50l. Kao supstrat se koristi posteljina od jasike ili novinski papir. Kora ili vlažna slama takodje može da posluzi kao dobar supstrat. Poenta je da se koristi produkt koji se lako otklanja kada se zaprlja. Kukuruzne zmije takodje treba da imaju mesto gde će se sakrivati.
Voda treba da bude dostupna svo vreme, u maloj ali teškoj posudi. Kukuruzne zmije,kada su zdrave i bez stresa ne natapaju se u svojoj posudi. Kada se zmija natapa, zdravlje zmije i terarijum treba ispitati.
Kukuruzne zmije zahtevaju toplotu za kvalitetno varenje i druge fizioloske funkcije ali ovi zahtevi nisu strogi kao kod Boida ili drugih tropskih zmija. Zmije mogu biti držane na srednjoj sobnoj temperaturi (20 do 24 C) dok god ima mala površina (1/4 – 1/3 totalne površine poda terarijuma) koja nudi temperaturu od 29 do 32C ovo se može obezbediti sa podnim grejačima podešenim na LOW ili nekom trakom ili bilo kakvom komercionalno dostupnim podnim grejačem dizajniranim specijalno da se koriste za reptile.

HRANJENJE:

Kukuruzne zmije generalno su srećne kada jedu miševe ceo svoj zivot. Bebe obično počinju da jedu zive miseve ali se lako mogu prebaciti na preubijene ili zamrznute otopljene miševe. Jedna dosta velika hrana (miš) treba da se služi svakih 5-7 dana,ovo će da omogući dobar rast i maximuje odgajivački potencijal.

Način hranjenja kukuruzne zmije

-Jedan pinki miš (2-3g) svakih 4-5 dana (Zmija težine 4-15g)
-Dva pinki miša (3g x 2) svakih 4-5 dana (Zmija težine 16-23g)
-Malo dlakavi miš (5-7g) svakih 5-6 dana (Zmija težine 24-30g)
-Normalno dlakav miš (7-9g) svakih 5-6 dana (Zmija težine 30-50g)
-"Skakač" miš (9-12g) svakih 5-6 dana (Zmija težine 51-90g)
-Skoro odrastao miš (14-20g) svakih 7 dana (Zmija težine 91-170g)
-Odrastao miš (24-30g) svakih 7-x dana (Zmija težine 170+)
-Veliki odrasli miš (40-50g) svakih 7-x dana (Zmija težine 400g+)



ODGAJANJE: (razmnožavanje)


Kukuruzne zmije se odgajaju u velikom broju svake godine. Tokom zadnjih 20 godina vrsta recepta ili protokola je napravljena za uspešnu reprodukciju ove vrste.
Pod jedan, neophodno je da imas najmanje jedan propisno uparen par,da budu polno zreli. Kukuruzne zmije koje su dobro crvene su generalno spremne za parenje tokom njihovog drugog proleća, dok neke zivotinje mogu biti polno zrele tokom svog prvog proleća (9 meseci starosti).
Kukuruzne zmije se nekad razmnožavaju bez nekog pred razmnožavackog uvežbavanja ali je plodnost smanjena i opseg polaganja jaja (ili jajno vezivanje kako ga nekad zovu) je znatno povećan. Uopšte, da bi uspešno razmnožili kukuruznu zmiju u zatočeništvu, period hibernacije je preporučljiv. U tom periodu kukuruzne zmije nisu hranjene 2 nedelje što dovodi do hibernacijskog perioda tako da one mogu sve skroz da svare i probave svu hranu iz njihovih sistema. One se tada premeste na mesta (ormar,podrum) gde se temperature krecu od 12-17C na 6 do 8 nedelja. Voda treba da bude dostupna svo vreme za vreme perioda hladjenja i menja se nedeljno. Zmije koje su bolesne ili su neuhranjene nebi trebalo da se hibernizuju jer postoji velika mogućnost da uginu tokom perioda hibernacije.
Posle perioda hibenacije, kukuruzne zmije se trebaju čuvati po protokolima navedenim u ovom članku: kako čuvati zmije u zatočeništvu i generalno ih početi hraniti u roku od 2 do 7 dana posle povratka u normano stanje. Zmije tada treba da se hrane onoliko koliko im treba da se pripreme za post koji im predstoji pre razmnozavanja.
Približno oko mesec dana posle povratka u normalno stanje iz hibernacije, ženka kukuruzne zmije odbaciti svoju kožu. Izmedju ovog i sledeceg odbacivanja kože ona će biti primamljiva za razmnožavanje mužjaku. Tokom perioda razmnožavanja mužjak je upoznat sa ženkinim kavezom u kratkim periodima (jednom na 24 casa) svakih nekoliko dana i daje nade za uspesno spajanje. Takodje treba znati da je takodje moguće imati skroz plodno leglo izleženo posle posmatranja 1 ili 2 uspešna spajanja. Kraj razmnožavackog kruga je tad kad zenka signalizira time sto udje u svoju pre-izleženu kozu. U to vreme kontejner sa vlaznim spaghum tresetom obezbedjen za zenku. Ona će izleci njena jaja u tom kontejneru u roku od 7 do 14 dana nakon njenog presvlačenja. Naime, dobro uvezbane ženke mogu izleci 2 legla jaja.
Ženke će početi ciklus presvlačenja odmah nakon ovipositium-a (lezenja jaja) i nakon završetka tog ciklusa mužjak bi trebao da se upozna sa zenkinim terarijumom po istom rasporedu kao na početku perioda razmnožavanja. Ženka kukuruzne zmije se treba hraniti jače sve dok ne udje u drugu pre-izlezačku kožu.
Kukuruzne zmije legu legla koja variraju od 7 do 13 plodnih jaja. Jaja su bela, malo izduzena i uglavnom čvrsto prijanjaju u leglu. Jaja bi se trebala skloniti od ženke nedugo posle izleženja. Inkubiranje jaja u plasticnom kontejneru do pola napunjenim sa vermiculite-om u količini jednakoj volumenu legla jaja . (1½ - 2½ solje vermiculite-a). Vermiculite je nakvašen sa filtriranom vodom tako da kad se kad se uzme voda samo pada sa njega.
Inkubator je podešen na temperature od 26,5 do 28,5 C. Na ovoj temperaturi mladi će početi da se legu kroz 50 do 65 dana. Beba će rascepiti jaje,nekad i nekoliko puta, sa svojim jajnim zubom na kraju bebinog nosa i tamo će ostati sa samo glavom ispupčenom iz jajeta sve dok ne apsobuje žumance u svom stomaku. Zmija može ostati u ovoj poziciji i do 24 časa nakon prokljucavanja jajeta i ne treba je vaditi iz jajeta pre nego što ona sama ne izadje na površinu, otklanjanja iz jajeta može uzrokovati smrt jer se beba može povrediti.
Mlada kukuruzna zmija treba da se drži pojedinačno u nečemu veličine kutije za cipele pod istim uslovima kao i odrasle zmije. Bebe kukuruzne zmije se uglavnom presvuku posle 7 do 14 dana posle leženja i počinju da se hrane živim pinki miševima ubrzo posle toga. Neke selektivno odgajane vrste mogu da preferiraju hranjenje gusterima kao prvi obrok ali više čestih odgajanih vrsta ( normalna, amelanistik, aneritistik i snežna) preferiraju miševe od rodjenja.
Kukuruzna zmija je često zastupljena u herpetokulturi. Postoji mnogo dobrih razloga za to, njihove spektakularne boje, relativno mala veličina i iznenadjujuće dobar temperament, verovatno su ovu zmiju napravili jednu od najpopularnijih zmija ljubimaca na svetu, i nema naznake da će njihova popularnost opasti.


Slika
Polaganje jaja

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 18 Dec 2012, 13:01
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Camponotus vagus


Za Camponotus vrstu moze se reci uopsteno da su veliki mravi,jaki,snazni i jedna od najvecih kod nas u Srbiji. Njihove svadbene letove je tesko uociti jer oni nisu gradski tip mrava kao Lasius niger, vagus za koje jedino sigurno mesto gde sam ih video i da znam da imaju dobro uspostavljenu koloniju je u Ledincima i pretpostavljam da negde 1 maja uobicajeno imaju svadbeni let ako ne i ranije tako da se treba malo pomuciti kada hocete njihovu kraljicu, ne kao Lasius niger koji vam ulece u kucu od juna do avgusta

Velicina kraljice je od 14 do 16 mm mada deluju mnogo krupnije verujte mi dok su radnici 4-12 mm sto je dosta u odnosu na lasius nigera koji se ni ne vidi dok hodate ulicom ovog mrava sigurno necete promasiti posto su sve Camponotus vrste dosta spore sto se tice rasta zato su i skupe naravno po nemackim radnjama treba im sigurno nedelju do 10 dana duze od Lasius nigera da se razviju kompletno ( 52-81 dana kod Lasius nigera po nekoj mojoj proceni) Znaci racunate dva meseca da prve radnike vidite posto su prvi radnici nerazvijeni u odnosu na sledece generacije(Pigmi tako se zovu laikci prevedeno sa latinskog ili pygmy na lat.) vagus se dosta brze od ostalih vrsta Camponotusa razvija agresivan je i velik i veoma brz dok trepnete on je vec promenio pravac i izgubili ste ga u siprazju, hibernacija je od 10-15 C stepeni od kasnog novembra do kasnog februara uglavnom primeticete da vam se mravi jako sporo krecu i da kao da su uspavani smanjena im je aktivnost onda znate da treba da ih stavite u hibernaciju

Evo neki snimci C.vagusa


[youv]http://www.youtube.com/v/xV-k9ciIhyU[/youv]

[youv]http://www.youtube.com/v/kWofatJC0rQ[/youv]

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 11 Jan 2013, 10:10
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine

Catmoji: Društvena mreža za mačke




Smatrate da je vaša mačka toliko slatka da vam objava na Fejsbuku i Tviteru nije dovoljna da to pokažete?



Slika

Prava stvar za vas i sve ostale mačkoljupce je Catmoji, nova društvena mreža za sve mačke i one koji ih vole.

Na ovom mestu ljudi mogu da postavljaju fotke svojih maca. Na ovoj društvenoj mreži nema politike, umišljenih zvezda, ljubavnih jada prijatelja i svega ostalog... Jednostavno mačke, gomila mačaka...Ova društvena je osmišljena i razvijena u Maleziji, a moramo priznati, izgledom mnogo podseća na Pinterest.

Da bi postali član moraćete da prvo pošaljete zahtev administratorima jer je mreža zatvorenog tipa.



S media

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: O zivotinjama i insektima po nesto  |  Poslato: 16 Jan 2013, 17:22
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Beloglavi sup

Beloglavi sup je najveća ptica koja živi na našim prostorima. Sa težinom između 6 i 11 kg, dužinom od 95 do 110 cm i rasponom krila koji može dostići i 280 cm, deluje zaista impresivno. Hrani se uginulim životinjama i to mišićima i iznutricama tako da ima veliki značaj u prirodnom lancu ishrane jer sprečava širenje zaraza.
Gnezde se uglavnom na liticama, u grupama, znatno ređe pojedinačno. Ženka nosi jedno jaje i na njemu roditelji leže oko 50 dana. Mladi u gnezdu ostaju 4 – 6 meseci, a počinju da se pare od pete godine. Mogu živeti i do 30 godina. Mužjak i ženka izgledaju veoma slično.


Slika

Koristeći vazdušne struje i zahvaljujući svom aerodinamičnom telu, mogu leteti veoma dugo bez mahanja krilima. Imaju i izvanredno razvijeno čulo vida.

Beloglavi sup je jedna od najdruštvenijih ptica. Pored toga što se gnezde u kolonijama, društveni karakter ispoljavaju i prilikom ishrane. Odlikuje ih i monogamija - sa jednim partnerom ostaju do kraja života.



Beloglavi supovi su ugrožena vrsta, ne samo u Srbiji već i u svetu. Značajnije kolonije nalaze se u Španiji i Grčkoj (Krit). U Srbiji su do nedavno bili pred nestankom, ali su odgovarajućom zaštitom sačuvani i njihov broj svake godine raste. Naseljavaju kanjon Uvca, a manje kolonije mogu se naći i u kanjonu Trešnjice.



Beloglavi sup je ptica koja ne ubija, ne lovi plen, ne traži žrtvu. Njegova uloga u lancu ishrane je jedinstvena i nezamenjiva – isključiva hrana su mu uginule životinje, čime sprečava širenje zaraza i na taj način čini „prirodnu reciklažu“. Supovi se najčešće hrane mišićima i iznutricama sisara, uginulim od raznih bolesti koje su patogene samo za sisare. Imunost na bolesti sisara omogućila je supovima da obavljaju sanitarnu ulogu u prirodi. Zato je ovaj ekolog cenjen svuda u svetu.



Beloglavi supovi hranu nalaze iskljućivo čulom vida i to najčešće posmatranjem aktivnosti drugih ptica privučenih izvorom hrane. Mogu videti uginulu životinju veličine zeca sa visine od 3500m, a drugog lešinara na udaljenosti od 6000m. Imaju vid osam puta oštriji od čoveka. Hranu traže kolektivno, jer je to jedini efikasan način kada jehraneu prirodi nedovoljno i kad je slučajna. Iznad pretraživanog područja po nekoliko ptica formira takozvani "češalj". Ptice su jedna od druge udaljene oko 3km, a između sebe komuniciraju čulom vida. Naglom promenom kursa ili kruženjem u spirali signalizira se ostalim jedinkama da je hrana pronađena. Najbliža ptica u vidokrugu počinje da oponaša pticu koja je pronašla hranu i da leti ka izvoruhrane Na ovaj način se obezbeđuje brzo okupljanje velikog broja ptica na uginuloj životinji. Supovi mogu da izdrže bezhranei do tri nedelje.



Ova retka vrsta je početkom devedesetih godina prošlog veka bila pred izumiranjem. Zbog narušavanja staništa (potapanje kanjona Uvca), nedostatak hrane (smanjenje stočnog fonda) i akcija „trovanja štetočina“, na ovom području ostalo je samo 7 parova beloglavog supa. 1994 godine organizovano je hranilište Manastirka, na kojem se iznose tela uginulih životinja koja su isklučiva hrana ove vrste. Doslednim sprovođenjem programa ishrane (godišnje se iznese preko 120 tona hrane) i pre svega zalaganjem čuvara prirode i lokalnog stanovništva, brojnost beloglavih supova se povećala na oko 90 gnezdećih parova, odnosno oko 500 jedinki. Tako je kolonija ove jedinstvene vrste ptica u kanjonu Uvca postala jedna od najvećih u Evropi.



Zahvaljujući merama zaštite, na područje rezervata „vratile“ su se još dve vrste orlova lešinara koje su nekada bile ovde. Reč je o crnom lešinaru ("sup starešina" – Aeeypius monachuc) i beloj kanji (Neophron percnopterus). Ulažu se napori da se vrati i orao bradan ("kostoberina" – Gypeatus barbatus) koji jede kosti i koštanu srž.


DiscoverSerbia


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 79 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker