Srbija Forum
http://srbija-forum.com/

Filip Petrović - pesme
http://srbija-forum.com/viewtopic.php?f=259&t=7892
Stranica 2 od 4

Autoru:  Filip Petrovic [ 15 Maj 2020, 08:35 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

SAVRŠEN

Kamen sam izbrusio;
zaslepljen je sjajem sopstvenim.

Govor sam izoštrio;
reči britke žanju nemilice.

Kroz okce igle misao provlačim;
jastučnicu snova prošivam.

Savršeno sam sposoban
javu u snu da odsanjam.

Od suza bisere da pravim,
ogrlica sreću da uliva.

Savršen; savršeno nespokojan.



Filip Petrović

Autoru:  Filip Petrovic [ 18 Maj 2020, 08:40 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

SVEST

Mističan prostor
u kome se ogleda raskršće iluzija.



CVET

Trenutak lepote
u prostoru bola.



LjUBAV

Njena prolaznost me ubija.
Njena nestvarnost me sahranjuje.



POEZIJA

Iznalaženje stvarnosti
u imaginaciji ogledala.



STRAST

Ne.
Ne možeš mi ništa.



ODLUČNOST

Ne objašnjavam.
Rešen sam.



SVEĆA

Dah kraj me? Ni prh!
Pazi! Topim se.
Od miline; vitka, tanana.



Filip Petrović

Autoru:  Filip Petrovic [ 19 Maj 2020, 08:06 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

Skokom sa vrha podaće se moru…

Skokom sa vrha podaće se moru,
kip isklesan od stene. Vrisak-nebo.
Strah je ruke svojom snagom prozebo,
prekaliće taj štit udarac-zvezda.
Od podneva ponoć, tog se traska da,
misao puna odzvanjanja zvona.
Tek zasja svest sa bleskom iz zaklona
i razvuče dubinom života pramen;
što širi krilima treptaj prostorom.
Okret ka suncu, da usne mrmorom
svežem vazduhu iskažu pohvalu,
koji za tren je vratio moć telu.
Skakač odlazi, sen mu na umoru.



Filip Petrović

Autoru:  Filip Petrovic [ 19 Maj 2020, 08:06 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

Reči po telu njenom bih da usnim…

Reči po telu njenom bih da usnim,
sebi snagu dam, da zapevam strasno,
glasom ptica što cvrkuću prekrasno,
šumorom šuma gore u brdima
gde grane se viju, miju rukama.
Mašnom sreće mašem, nadom kraj kama,
vatre sećanje što gori mislima.
Setan plovim predelom plamenova
tiho u noći lepe koja spava.
Pokušaj da kradom zvuk joj dodirnem
prene uvek kada koprenu skinem.
I što magla želja sada po njoj pada,
tren je radosti kao nadoknada.
Duboko žudim miris njen da usnim.



Filip Petrović

Autoru:  Filip Petrovic [ 19 Maj 2020, 08:07 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

Noćas bih želeo da pokrijem sne…

Noćas bih želeo da pokrijem sne
brezama što predu nežnost-tišinu,
da gledam njihovih tela belinu,
kako u vihoru plešu zanosno.
Lepršave senke plove nemirno.
To divlja lišće, lebdi naokolo,
oživi vetrom, a mrtvo je bilo.
Jednom obraz bi uz njen skut prislonjen
u dozivanju san meni namenjen.
Samo hladan dodir beše tada sve,
da uzavrele suze sledi ih sve.
I ostah srećan, jer ona me čeka,
pružajući ruke tako doveka.
Noćas bih želeo da pokrijem sne.



Filip Petrović

Autoru:  Filip Petrovic [ 19 Maj 2020, 08:08 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

Krik u noći…

Krik u noći; san u zoru presečen.
Gladan pas tužno od zime jauče,
dok vetar bičem po polju fijuče.
Sa prozora pružila avet ruke,
dohvata dušu i baca na muke.
To mrak želi u pesnicu da zbije,
pa snagom straha u podsvest zarije.
I vatra nova u srcu da gori
vulkan sećanja misli da razgori.
Ka srcu, topla, bučna praskozorja,
rana svitanja kad život buja,
letnjeg dana dok zvezda se probija
do očiju iznenađenog kraja.
Suknu plamen i mraz beše utučen.



Filip Petrović

Autoru:  Filip Petrovic [ 19 Maj 2020, 08:08 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

Sanjam, na konju jašemo dolinom…

Sanjam, na konju jašemo dolinom,
sa polja pšeničnih, bulke u kasu
berem da vencem ti okitim kosu.
Zajedno dok lepršamo na suncu,
nagi na sapima; polen po licu;
rosnih tela i glava zabačenih
duž potoka, duša srećom prepunih.
Sa kladenca utoljujemo želje,
žarom neba; strašću skidamo mrlje
plavetnila iz očiju što sija.
Taj san, što znak je koji se probija
do zenica, bolnom lepotom dira
dušu koja zaneseno pulsira.
Bleskom sreća biva sa novim imenom.



Filip Petrović

Autoru:  Filip Petrovic [ 22 Maj 2020, 08:22 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

U nedogled njive…

U nedogled njive, zlatna polja se njišu.
Čarolije sunca što na njima se peni
potezom gašenja oslikava nam dušu
vreme pretvarajući u zanos požudni.
Istina je tu gde java snove prikriva;
bespomoćan od istih uvek posanica,
prepun strepnje čekam, stegnut tremom okova.
O beskrajna plaveti, a živih tesnaca.
Čini se vrućina jenjava, cvrčci poju
i dalje svoju zanosnu pesmu omame.
Vetar počinje, piri, umoran na poju;
bistrije oči žele veče da izmame.
Kada smo našli deo izgubljenog raja
iz prikrajka promatrajući molio sam te
lepa poljupcima zakloniš me od sjaja.
Nagu kad zatrovim oči, sanjarim te.



Filip Petrović

Autoru:  Filip Petrovic [ 22 Maj 2020, 08:22 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

U predvečerje sa tobom da krenem milom…

U predvečerje sa tobom da krenem milom
gde su kestenovi i breze zagrljeni
kao tišina tankim i prozirnim velom.
Mrse život šapatom sebi ostavljeni.
Nagnuti nad nama, nad našom su sudbinom.
I prolaznike drage oni ispraćaju,
u zalog setu, žareći svojom vrelinom
suze obraze, slivajući se u roju.
Pokušaj da za tren sa slike zadržim sve,
viziju kao podršku sećanju nemom.
Kroz vreme nadom da u zamenu primiš sve
što nudim za istinu, slobodnom let-pesmom.
Sećaš li se one rane jutarnje šetnje
kada smo zajedno sa suncem se rađali
kejom u čulni čas, reke slušali vrenje;
misao setnu ćutim; da, ona me boli.



Filip Petrović

Autoru:  Filip Petrovic [ 26 Maj 2020, 08:28 ]
Tema posta:  Re: Filip Petrović - pesme

Duboko osećam miris rečnih tuga…

Duboko osećam miris rečnih tuga.
Reka protiče nudeći nam zaborav
vremena davnog, preponog setnog blaga.
Volim pojavom tvojom pogled mi garav
kroz travu mladosti obasjam toplinom
sećanja što plove obzorju rađanja.
Na drugoj obali sa daljinom hladnom
naslikan ti trag dodirom umiranja.
Poznajem te po cveću nagih nedara
žutom obrisu maslačkovog bremena
sa dolaskom proleća, brigom vrtlara;
nikada više možda k’o sjaj tih dana.



Filip Petrović

Stranica 2 od 4 Sva vremena su u UTC + 2 sata
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
http://www.phpbb.com/