Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 12:19


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Стара Српска Књижевност  |  Poslato: 21 Feb 2017, 17:48
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srpska književnost: Koreni od pre 5.000 godina

Srpska književnost, iznikla iz srednjovekovne narodne umetnosti, specifična je i po ćiriličnom pismu gde jedan znak označava jedan glas.

Slika
Azbuka

Književnost u Srbiji utemeljena je u samim osnovana srednjevekovne kulture. UNESCO u svojoj biblioteci čuva jedan od najlepših srpskih srednjevekovnih pisanih spomenika iz 12. veka – Mirosljavljevo jevanđelje – liturgijsku knjigu ispisanu ćirilicom na pergamentu i ukrašenu minijaturama u boji i zlatu, čiju je izradu naručio humski knez Miroslav.

Epska književnost, a posebno poezija izuzetne lepote, proslavile su srpsko književno stvaralaštvo van granica naše zemlje. Nobelovac Karl Špiteler svojevremeno je napisao da „tako veličanstvene epske pesme kao što su srpske, od Homerovog doba nije stvorio nijedan drugi narod“.

Počeci pismenosti u Srbiji, međutim, dosežu dalje u prošlost. Mnogo dalje. Na arheološkom lokalitetu Vinča kod Beograda pronađeno je pismo iz 5.500. godine pre nove ere, a kasnije je utvrđena i sličnost 22 slova Vinčanskog pisma sa srpskim ćiriličnim alfabetom. Na osnovu toga naučnici su zaključili da su drugi narodi došli u kontakt s Vinčanskim pismom i u većoj ili manjoj meri preuzeli njegove znakove za svoja pisma.

Moderna srpska ćirilica, koja potiče iz glagoljice, odlikuje se time što jedno slovo označava jedan glas. Ovo jedinstveno pravilo uveo je Vuk Stefanović Karadžić kada je u 19. veku sproveo veliku reformu srpskog pisma i jezika. Danas se ono upotrebljava u jezicima nekolicine južnoslovenskih naroda.


Srpska književnost, iznikla iz srednjovekovne narodne umetnosti, svojim bogatstvom stekla je vanvremenski značaj i priznanja, a specifična je i po ćiriličnom pismu gde jedan znak označava jedan glas.

Posebnost kojom je prožeta srpska književnost od samih začetaka pa do danas obogatila je raskošnu baštu svetske književnosti. Zbog toga je u UNESCO biblioteci “Pamćenje sveta”, među najznačajnijim delima svetske književnosti našlo mesto i Miroslavljevo jevanđelje – prvi sačuvani spomenik srpske pismenosti iz 12. veka. Takođe, srpska književnost se okitila i jednom Nobelovom nagradom za književnost, koju je za roman “Na Drini ćuprija” 1961. godine, dobio srpski pisac Ivo Andrić.

Srpska srednjovekovna književnost započela je prevodima dela sa grčkog, latinskog i drugih jezika. Njen razvoj vezuje se za nastank i sudbinu države. Najveći uticaj na razvoj srpske srednjovekovne književnosti imao je manastir Hilandar u Svetoj Gori, duhovnom središtu pravoslavnog sveta. U srpskoj srednjovekovnoj književnosti preovlađuje retorska proza, dok su stihovi bili retki.

Za vreme turske vladavine ovim prostorima, razvila se velika usmena epska i lirska književnost izuzetne lepote. Ona se prenosila sa “kolena na koleno”, usmenim putem, a najlepše su je pevali i pripovedali narodni pevači uz gusle. Proizvod mašte narodnog umetnika ili zasnovane na stvarnim događajima kojima je onda svako ponešto dodavao, priče i pesme srpskog naroda su jedinstvene lepote i plene svojom originalnošću.

Više legende nego istorija, srpske epske pesme ovekovečile su književnost sa ovih prostora kao značajna obeležja davno prohujalih vremena i opevale heroje dostojne večnosti koje kroz pesme mogu da upoznaju i sadašnje generacije.

Narodne pesme, priče i verovanja, prikupio je i objavio Vuk Karadžić, slavni reformator srpskog pisma koji je uveo pravilo- jedno slovo označava jedan glas. Osim u Srbiji, danas se ovo pismo upotrebljava u jezicima nekolicine južnoslovenskih naroda.

Zahvaljujući Vuku Stefanoviću Karadžiću, književna baština srpskog naroda poznata je i današnjim generacijama, a većina stanovništva sa ovih prostora odrasla je slušajući upravo ove pesme i priče.

Tako je, prema predanju, jednom davno i Vuk Karadžić slavnom nemačkom piscu Johanu Volfgangu Geteu ispričao pesmu “Hasanaginica”, a Geteu se ona toliko svidela da je godine posvetio učenju srpskog jezika ne bi li ovo remek-delo srpske narodne književnosti mogao da čita u originalu.

Jedan drugi književnik i nobelovac, Karl Špiteler za epske pesme sa ovih prostora je napisao: “Tako veličanstvene epske pesme kao što su srpske, od Homerovog doba nije stvorio ni jedan drugi narod”.

Nova arheološka otkrića na lokalitetu Vinča kod Beograda navela su naučnike na diskusiju o pomeranju granice nastanka ljudskog pisma upravo na ove prostore. Naime, na ovom lokalitetu je otkriveno pismo koje potiče iz 5.500 godine p.n.e. Utvrđena je sličnost 22 slova vinčanskog pisma sa ćiriličnom azbukom, tako da se zaključuje da počeci pismenosti u Srbiji datiraju iz ovog perioda.



serbiacom

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Стара Српска Књижевност  |  Poslato: 21 Feb 2017, 17:54
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Miroslavljevo jevanđelje, knjiga pisana zlatom

Miroslavljevo jevanđelje, najstariji spomenik pisan ćirilicom, danas je deo svetske baštine poznat po minijaturama izrađenim od zlata.

Slika


Miroslavljevo jevanđelje, najstariji spomenik pisan ćirilicom, danas je deo svetske baštine poznat po minijaturama izrađenim od zlata.

Na početku Trećeg krstaškog rata izazvanog padom Jerusalima u ruke moćnog sultana Saladina, krajem 12. veka, za crkvu Svetog Petra u Bijelom Polju ispisan je jevanđelistar po narudžbini zahumskog kneza Miroslava, starijeg brata osnivača srpske srednjovekovne dinastije Nemanjića, Stefana Nemanje. Do danas, Miroslavljevo jevanđelje – crkvenoslužbena knjiga, u kojoj su tekstovi raspoređeni prema čitanjima u toku godine, predstavlja najznačajniji ćirilični spomenik srpske i južnoslovenske pismenosti.

Pored ćiriličnog pisma, knjiga bogato ukrašena inicijalima i minijaturama u boji i zlatu, pisana je na čistom belom pergamentu, što je doprinelo njenom jedinstvenom statusu u svetskoj kulturi.

UNESCO je prepoznao značaj ovog istorijskog i umetničkog spomenika i uvrstio ga među najznačajnija dela svetske dokumentacione baštine, pored arhiva Nikole Tesle, te se Miroslavljevo jevanđelje nalazi među spisima kao što su francuska Deklaracija o pravima čoveka i građanina iz 1789. godine, kolekcije Šubertovih i Šopenovih dela, Geteovih rukopisa, Betovenove Devete simfonije, Gutenbergove Biblije, rukopisa Nikole Kopernika…

Nije poznato tačno kada, ali je jevađelje preneto u manastir Hilandar na Svetu Goru, najverovatnije posle smrti Miroslava, gde je čuvano sve do 1846. godine i posete ruskog arhimandrita Porfirija, koji je isekao jedan list i odneo ga u Rusiju.

Ovaj raritet srpske i svetske kniževnosti imao je i posle toga burnu istoriju – tokom povlačenja preko Albanije u Prvom svetskom ratu, srpska vojska ponela je i Miroslavljevo jevanđelje na Krf, koje je izgleda samo čudom spašeno. Po završetku Prvog svetskog rata jevanđelje je čuvano u novoosnovanom Muzeju kneza Pavla Karađorđevića, kao vlasništvo dinastije Karađorđević.

Početkom Drugog svetskog rata, jevađelje srećom nije bilo u Narodnoj biblioteci u Beogradu koja je bombardovana 1941. godine kada su izgorela mnoga blaga srpske kulture. Zatim je čuvano u manastiru Rača pa je prebačeno u sef Narodne banke u Beogradu, izbegavši tako da bude ukradeno iz manastira. Po završetku rata Miroslavljevo jevanđelje je prebačeno u Narodni muzej u Beogradu gde se i danas čuva, a jedan njegov list nalazi se u Narodnoj biblioteci u Sankt Peterburgu.

Jevanđelje je, u stvari, prevod grčkog jevanđelistara carigradske crkve Sv. Sofije, a njegov najveći deo je delo nepoznatog prepisivača. Drugi pisar, Gligorije “dijak“ (đak), napisao je kraj rukopisa, u četiri kratka zapisa i ukrasio tekst ornamentima. Miroslavljevo jevanđelje je ispisano na pergamentu, a ukrašeno je sa 300 stilizovanih minijatura i inicijala, u boji i zlatu.

U osnovnom delu teksta zastupljena su dva pravopisa srpskoslovenskog jezika – zetsko-humski i raški. Tekst je pisan u dve kolone i ukrašen sa 296 minijatura, crtanih perom pa bojenim četkicom crvenom, žutom, zelenom i belom bojom. Minijature su potom ukrašene zlatom, a najpoznatiji inicijal je “V” sa minijaturom Aleksandra Velikog koji se uzdiže na nebo s kapom čarobnjaka. Čuveni inicijal “P” sa dve ptice postao je simbol Narodnog muzeja u Beogradu.

Jedinstven po svojoj izradi, ovaj osam vekova star jevanđelistar ima i jedinstveni kuriozitet – likovi Hrista i Jovana Krstitelja na minijaturama, slikani su tako da imaju po šest prstiju na desnoj ruci.


serbiacom

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 82 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker