Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 14:01


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Ћирилица писмо које одумире  |  Poslato: 25 Dec 2016, 00:38
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Umire li tradicionalno srpsko pismo (1): Ćirilica, pastorak Srbije

Kad je veliki engleski književnik Džordž Bernard Šo deo svoje imovine zaveštao filologu koji bude uredio englesko pismo da bude savršeno kao srpska ćirilica, niko nije slutio da će jednog dana Vukova azbuka biti skoro proterana sa srpskih ulica.

Slika
Kakav stsus danas ima ćirilica u Srbiji

Ulaskom u 21. vek, razvojem tehnologije i "demokratije", ćirilica je u javnom životu Srbije toliko okupirana latinicom i engleskim jezikom da je svojevremeno iz Narodne kancelarije predsednika države udruženju Ćirilica stigao elektronskom poštom odgovor: "Poštovani, iz tehničkih razloga nismo u mogućnosti da pročitamo vaš mejl. U slučaju da mejl pošaljete ponovo, molimo vas da tekst napišete latinicom".

"Vesti" kao jedini srpski list koji izlazi u svetu, i štampa se i ćirilicom i latinicom, dok u matici skoro svi štampani mediji izlaze na latinici, osim dva dnevna lista - "Politike" i "Večernjih novosti

Činjenica da ćirilično izdanje "Vesti" često ostaje na evropskim kioscima, dok se latinično razgrabi, ponukala je "Vesti" da istraže zbog čega je ćirilica postala pastorak srpske dijaspore i da li se država Srbija odnosi prema svom službenom pismu majčinski ili joj pismo nije ni na kraj pameti, pa je pismo staro 1.000 godina prepustila duhu vremena.

"Vesti" kao jedini srpski proizvod u svetu i dalje namerava da štampa za svoje čitaoce i ćirilično izdanje nadajući se da mu zakoni tržišta neće jednog dana presuditi.

Gladovanje u Nici
Prosečan građanin Srbije kad izađe na ulicu uglavnom čita samo latinicu - po trgovačkim centrima Srbije šljašte reklamne table ispisane na modernom engleskom ili na srpskom, ali latinicom, ako putuje u drugi grad dočekaće ga putokazi ispisani latinicom, a ako sedne da gleda televiziju, a u tome su građani Srbije rekorderi, može da gleda nacionalnu Happy televiziju ili čita kratke vesti ispisane latinicom. Ako uzme da čita knjigu najveće srpske izdavačke kuće "Laguna", moraće da se pripremi na latinicu.

Iako čl. 10 Ustava Srbije pripisuje ćirilicu kao službeno pismo, niko se ne bavi njegovom primenom, jer službeno pismo podrazumeva i javnu upotrebu. Međutim, u Srbiji sve televizije sa nacionalnom frekvencijom, izuzev RTS-a, imaju latinicom ispisan logo.

Milorad Đošić, član upravnog odbora Srpskog udruženja Ćirilica, za "Vesti" kaže da je u Srbiji retkost videti ćirilicu:

- Srpski auto-putevi su latinična auto-strada. Obilazili smo Srbiju pre dve godine i putovali od Beograda do Pirota, pa od Pirota do Trstenika i samo smo na Gledićkim planinama videli putokaze na ćirilici. Čak i selo Blato, zadnja pošta Pirot, ima latinicom ispisano ime. Srbija je prekrivena latinicom, a zvanično pismo joj je ćirilica. Većinu ugovora građani Srbije potpisuju na latinici. Gradsko-saobraćajno preduzeće natpise na autobusima ispisuje latinicom. U svetu se lektorati srpskog jezika gase, preuzimaju ih Hrvati, koji danas imaju sedamdesetak lektorata, a mi tridesetak. Dodatak za lektora srpskog jezika na stranim fakultetima država Srbija isplaćuje kao takozvani lektorski dodatak, a to znači da je nikakav, jer od njega ne može da se živi. Tako se profesori vraćaju iz Francuske u Srbiju, bolje da prevode s francuskog kod kuće, nego da gladuju u Nici.

Slika
I moderne tehnologije potiskuju ćirilicu

Stranci u zavičaju

Darko Novaković, grafički umetnik, dizajner, od 2006. godine je član društva Kultura ćirilice, a decenijama radi na grafičkom izgledu ćiriličnog pisma. U novembru prošle godine na izložbi "Ćirilica - arhitektura pisma" prikazao je 12 ćirilica, koje nose nazive delova Beograda - bulbuder, ćukovac, neimar...

- Ja se bavim lepotom ćirilice, a ne politikom. Odličan primer je reč "štititi", ako nema crtica kod Š i T, to je samo jedan poveći komad krivih linija. Ćirilicom se danas ne bavi niko, osim pojedinaca. Ja sam ćirilicom počeo da se bavim kad je Raša Livada pokrenuo časopis "Pismo" i pozvao me da ga tehnički osmislim. Bilo je to 1985. godine. Otad je prošlo 30 godina i svaki novi broj na koricama donosi novu ćirlicu. Prvo sam koristio postojeće varijante, a posle sam sam stilizovao ćirilična slova. - kaže za "Vesti" Novaković.

Slika
* Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, 2014.

Društvo Kultura ćirilice je radilo svoje interno istraživanje u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu i ustanovilo da 90 odsto firmi i trgovina ima table ispisane na engleskom jeziku.

- Mi smo Srbi, praktično, u Srbiji stranci. Svako drugi je u pravu osim nas. I država Srbija ne može da zaštiti svoje službeno pismo, pošto ona mora prvo da se formira, jer je potpuno rashodovana! Ćirilici se ne piše dobro, pretpostavljam da će se ugasiti. Ni Ministarstvo prosvete tu ne može ništa, ono je deo Vlade i ponaša se na kursu svake nove stranke koja zauzme vlast. Naša jedina nacionalna strategija je "okreni, obrni lovu", i to za sebe - kaže Novaković.

Društvo Kultura ćirilica zasad organizuje časove kaligrafije za decu, a održali su i neke radionice u regionu, Holandiji, Francuskoj...

- I tamo je sve prepušteno pojedincima. Državna strategija ne postoji, osim što su ih opelješili kvazinacionalisti devedesetih godina.



vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ћирилица писмо које одумире  |  Poslato: 25 Dec 2016, 00:42
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Umire li tradicionalno srpsko pismo (2): Diplomatski skandal na internetu

Ni duh vremena ne ide u prilog ćirilici. Latinica je neophodna za engleski, za latinski, za mnoge strane jezike koji se uče u školama, za formule u matematici, fizici, hemiji, za apotekarske recepte, za automobilske registracije, za dopisivanje s inostranstvom, za adrese na internetu i mejlu. Ćirilicu svakako treba da sačuvamo, iz kulturnih i istorijskih razloga, smatraju srpski filolozi na čelu sa Ivanom Klajnom.

Slika
Ćirilicu ne poštuju ni srpske ambasade jer su njihove prezentacije na latinici

Međutim, iako je ćirilica službeno pismo u Srbiji, ona je Pepeljuga latinici. Grafički dizajner Darko Novaković smatra da je u pitanju politička sabotaža:

- Zakonom je utvrđeno da je službeno pismo ćirilica, ali se niko ne bavi njegovom primenom. Vojislav Koštunica je godinama radio na Ustavu sa dva aršina, jedan važi za sve osim za tajkune. I kad je Ustav završio, rekao je da je njegova najveća vrednosti to što može da se menja?! Službeno pismo nikog ne interesuje zato što mi nemamo državu, već nekoliko ljudi koji su sebe proglasili državom. Dok sve ostale zemlje sveta imaju administraciju koja se ne menja godinama, nama svaka partija dovede svoju garnituru administracije koja ima svoje mišljenje - kaže Novaković za "Vesti".

Komercijalno pismo

Zašto ćirilica nestaje iz svakodnevice građana Srbije istraživali su stručnjaci Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka, predvođeni istoričarem Sinišom Stefanovićem. Prošle godine završena je prva faza istraživanja "Pregled položaja srpske ćirilice u kulturi i javnoj komunikaciji".

Od 1991. do danas Srbija nije dobila nov Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisama. Važeći zakon je formalno prilagođen Ustavu iz 2006. godine. Dok su neki članovi zakona menjani, drugi brisani, članovi koji se odnose na problem razdvajanja službene od javne upotrebe jezika i pisama ostali su identični onima iz 1991. godine. Prema toj podeli, izvan domena službenog ostaju svi mediji, celokupno izdavaštvo, privredni život, gotovo sve sa čime se građanin svakodnevno susreće, uključujući i deklaracije na robi koju kupuje.

Slika
* Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, 2014.

Pošto je nedefinisano područje javne upotrebe jezika i pisma, ispada da se ćirilično i latinično pismo (s izuzetkom za manjine) mogu koristiti prema individualnom nahođenju. Tako proizlazi da udžbenici ne spadaju u službenu upotrebu jezika, nego su izraz političke volje vlasti. Takođe, istraživanjem je ustanovljeno da su čak deklaracije na proizvodima na srpskom jeziku ispisane latiničnim pismom, a katkad se stavlja oznaka da se ona odnosi i na crnogorski, te na bošnjački jezik (kao simbol se koriste međunarodne automobilske oznake).

Ministarstvo trgovine i nadležne službe tog resora, prema svemu sudeći, tu pojavu smatraju sasvim uobičajenom. Većina stanovništva Srbije ostaje bez prava na elementarnu službenu informaciju na srpskom jeziku i njegovom službenom pismu. Stvar je time čudnija što se hrvatski jezik u slučaju fabričke deklaracije uvek obeležava kao zaseban jezik, eventualno zajedno sa oznakom za Bosnu i Hercegovinu. Tako se latinica nameće kao komercijalno pismo za štokavske jezike.

Đavolji izum

Ćirilicu je papin izaslanik zabranio 1060. godine kao "đavolji izum Metodija", a carica Marija Terezija i car Franc Josif su je cenzurisali. Pod austrougarskom okupacijom 1915-1918. bila je zabranjena, bajonetimu su razvaljivani natpisi na ulicama, na javnim objektima, na firmama, i okupacione vlasti su naredile izbacivanje ćirilice iz srpskih škola i uvođenje latinice i gregorijanskog kalendara. Ćirilica je preživela je i "Zakonske odredbe o zabrani ćirilice u NDH" 1941. godine. U Zagrebu poslednja firma sa ćiriličnom tablom bio je hotel "Beograd" iz 1937. godine.

Patološko stanje

Posebno je interesantan slučaj uvoznika računarske opreme, pokazalo je istraživanje Zavoda. Nabaviti kompjutersku tastaturu sa ćiriličnim slovnim rasporedom je nemoguće. U Izraelu se ne može nabaviti računar a da nema softver na hebrejskom jeziku i pismu. Svako drugačije pismo i jezik je opcija koju korisnik treba da se dobro potrudi da je nabavi. Pošto je Izrael prema broju stanovnika kao Srbija, argument o malom tržištu je neprihvatljiv.

Vrhunski primer patološkog stanja u kome se nalazi službeno pismo i jezik su internet prezentacije stranih ambasada u Srbiji. Tako sve ambasade imaju sajtove na latinici, a samo ruska ambasada poštuje ustavnu normu, što je diplomatski skandal prvog reda. S druge, strane, Bugarska je 2007. primljena u EU uz prihvatanje uslova da ćirilica postane treće zvanično pismo. Evropska centralna banka predstavila je 2013. godine novu novčanicu od pet evra na kojoj je reč evro prvi put ispisana i ćirlicom.

Prvo slovensko pismo

Slovenski narodi nisu imali pismo do 9. veka, nego su svoje znake urezivali u drvo. Ćirilo i Metodije su u 9. veku na poziv moravskog kneza Rastislava stigli u Moravsku (Velika Moravska se prostirala od Morave do Morave, a to je od Južne i Zapadne Morave u današnjoj Srbiji, pa do Moravica u današnjoj Češkoj) i načinili prvo slovensko pismo - glagoljicu. Ćirilica se pripisuje Klimentu Ohridskom, učeniku Ćirila i Metodija. Nastala je od slova iz alfabeta grčkog ustavnog pisma 9. veka, kojem su dodati znakovi za slovenske glasove, uglavnom iz glagoljice. U prvo vreme ćirilica je bila u upotrebi i kod Hrvata, naročito u Bosni. Ćirilica je imala 43 slova, a reformu srpske ćirilice izvršio je Vuk Stefanović Karadžić 1814. godine.




vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ћирилица писмо које одумире  |  Poslato: 25 Dec 2016, 00:47
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Umire li tradicionalno srpsko pismo (3): Nećemo da budemo globalni roboti

Ćirilica je na putu nestanka, pogotovo u srpskom rasejanju. Prva generacija je učila ćirilicu i latinicu u otadžbini, druga je imala dosta problema da nauči srpski jezik i naše pismo, a treća generacija najmanje na tome radi.

Slika
Ćirilica na putu nestanka i u srpskom rasejanju

Iako je rođen u Minhenu, dr Mane Čudić dobro govori srpski jezik i zna ćirilicu, koje je učio od roditelja, a on i njegova supruga su zajedno sa babom i dedom srpskom jeziku učili sina Vladimira, treću generaciju u inostranstvu.

On dobro govori srpski, prilično dobro čita, a pisanje ćirilice ide malo teže, dok mlađa ćerka Suzana dobro razume srpski, nešto slabije govori, a pisanje joj zadaje problem.

- Svaki odlazak naše dece u Srbiju za vreme odmora znači i napredak u govoru srpskog, pa i pisanju ćirilice. Ta veza sa zavičajem mnogo pomaže u očuvanju našeg jezika i pisma, pogotovo za drugu, ali i treću generaciju naših ljudi u dijaspori - kaže dr Mane Čudić, koji sa svojom decom govori uglavnom srpski.

Kada je reč o očuvanju srpskog jezika i pisma, Čudić smatra da bi i država Srbija trebalo da učini više kako bi se u dijaspori stvorili uslovi da naša deca uče svoj jezik i pismo.

- Čak i prvoj generaciji naših ljudi u rasejanju različito se odnosi prema ćirilici. Ovih dana susreo sam dvojicu Srba, svojih prijatelja, koji su na kiosku kupovali "Vesti". Jedan je iz Srbije i kupio je ćirilično izdanje, a drugi je iz Hrvatske i radije kupuje latinično izdanje - kaže dr Čudić.

Primat latinice

Srpska dijaspora je svesna da je ćirilica njeno kulturno blago i obeležje nacionalnog identiteta. Ipak, problem je, ističe dr Miloje Milićević iz Berlina, što mnogi u srpskoj dijaspori ne znaju ćirilicu ili je dovoljno ne koriste.

Inženjer Zdravko Ninković iz švajcarskog Badena smatra da je boj za očuvanje srpske ćirilice bitka svih bitaka, jer je izumiranje srpskog tradicionalnog pisma pravi kulturocid.

Plod digitalizacije

- Živimo u digitalnom vremenu koje samo po sebi favorizuje latinicu. Uopšteno gledano, ćirilica je zapostavljena, ne samo u dijaspori nego i u starom zavičaju. Iako je ćirilica deo mog identiteta, ona se u mojoj porodici manje koristi od latinice. Mislim da je mnogo važnije da ljudi u dijaspori znaju ćirilicu od toga koliko je svakodnevno upotrebljavamo. Jer onaj ko je zna, moći će je i upotrebljavati - kaže za "Vesti" Vito Šipragić, socijalni i pedagoški radnik iz Tutlingena.
- Rođen sam u današnjoj Federaciji BiH u vreme Titove Jugoslavije. Većina i danas projugoslovenski orijentisanih Srba, kojih još ima prilično ovde u Švajcarskoj, reći će da preterujem, i da smo imali mogućnost da u prva četiri razreda osnovne škole ravnopravno izučavamo oba pisma i da nam niko nije branio da u toku daljeg školovanja koristimo ćirilično pismo. To možda i jeste tako, ali latinica nam se sistematski i neprimetno nametala kroz novine, stripove, ljubavne romane, školske knjige, knjige za lektiru u bibliotekama, reklame za firme i proizvode, titlove za strane filmove i mnoge druge stvari. Onda je došlo do raspada i krvavog razlaza latinične i ćirilične "braće". Za to vreme "ćirilična braća Srbi" su zarad puta u EU počeli izbacivati iz javnog života i ono malo što je ostalo od ćirilice. Na Beogradskom sajmu knjiga ćirilica se može pronaći samo kod crkvenih izdanja ili na ponekom nacionalnom ili patriotskom štandu. To sve govori o današnjem stanju - ogorčen je Ninković.

Slika
* Kancelarija za saradnju sa dijasporom

Nasleđe predaka

Dr Sima S. Mraović iz Pariza danas je penzioner, a godinama je bio veoma aktivan u Savezu Srba Francuske kao predsednik Komisije za zaštitu srpskih nacionalnih interesa.

Čuvanje sebe

- Nadamo se da će naše "Vesti" i ubuduće krasiti savršena srpska ćirilica. To će sigurno i biti, ukoliko mi Srbi sve više i više budemo čitali "Vesti" štampane ćirilicom i njih preporučivali svojim zemljacima. Bilo bi, između ostalog, vrlo korisno ako bi se i u okviru dopunske nastave na srpskom jeziku ćirilične "Vesti" koristile, i ako bi se na nju đaci i njihovi roditelji neprestano upućivali. Čuvajmo i koristimo našu ćirilicu, jer time čuvamo i sebe - ističe dr Miloje Milićević.
- Novija naučna istraživanja pokazuju da određeni događaji, uključujući i one kulturno-istorijskog karaktera, jedne generacije, u pojedinačnom i kolektivnom smislu mogu uticati na promenu molekularne strukture DNK i da se na taj način stečene informacije, epigenetske, prenesu na sledeću generaciju. Ako tako gledamo, bez ćirilice mi nismo ono što smo od predaka nasledili - tvrdi Mraović, koji je stručnjak u oblasti neurofiziologije.

- Ako zaboravimo sopstvene vrednosti, zaboravićemo sami sebe, te će se naše buduće generacije pretvoriti u poslušne robote koji će služiti interesima globalne diktature.

Mraović je živeo i školovao se izvan granica otadžbine više od dve trećine svog života.

- U mojoj porodici, a verujem da je slična situacija u celom rasejanju, situacija na jezičkom planu je složena. Ja sam Srbin, supruga mi je Kineskinja, dvoje dece je rođeno u Americi, a najmlađi sin u Francuskoj. U kući se govori englesko-francuski, uz srpsko-kineske upadice. Pa, ipak, nemoguće mi je zamisliti bilo koju duhovnu vrednost napisanu na drugom pismu osim ćirilicom. Negovanje identiteta i posebnosti su naša najbolja odbrana od utapanja u bezličnu masu globalnih robota. Dodao bih da je dobrodošla inicijativa "Vesti" da pokrene razgovore među čitaocima na temu srpske ćirilice kao osnovnog izvora srpskog identiteta i pripadnosti.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ћирилица писмо које одумире  |  Poslato: 25 Dec 2016, 00:52
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Umire li tradicionalno srpsko pismo (4): Ni roditelji ni deca ne znaju ćirilicu

Mnogi iz druge generacije u dijaspori ne znaju ćirilicu, pa ne upisuju svoju decu u dopunsku školu pravdajući to neuverljivim razlozima - važnije je znati nemački i engleski jezik, deca su opterećena redovnim školskim obavezama...

Slika
Mnogi iz duge generacije u dijaspori ne znaju ćirilicu, pa ne ipisuju ni svoju decu u dopunsku školu

Trećoj generaciji srpske dijaspore najteže je da savlada ćirilicu. Današnje generacije vrlo malo pišu rukom, još manje čitaju na srpskom i ćirilici i sve to govori da ćirilica kod mladih gubi svoje mesto.

Radeći nekoliko godina u dopunskoj nastavi na srpskom jeziku u Nirnbergu i Erlangenu, nastavnica Gordana Budiša iz Nirnberga ima dobar uvid u to koliko su srpski jezik i ćirilica prisutni u svakodnevnom životu kod odraslih i dece.

- Ćirilici u dijaspori preti nestanak, a nije mnogo bolja situacija ni u otadžbini, jer latinica dominira na svakom koraku. Prva generacija naših ljudi u dijaspori nema problem da govori srpski, čita i piše ćirilicu, ali već druga generacija se teže snalazi. Kod treće generacije, ako solidno i govori srpski, veliki deo ne zna ćirilicu - ističe Gordana Budiša.

Kada je reč o ulozi države, medija i porodice u čuvanju srpskog jezika i ćirilice, Gordana ukazuje da su bez državne dopunske škole na srpskom jeziku za decu u dijaspori, srpski jezik i ćirilica na putu nestanka. Pomoć u borbi za opstanak trebalo bi da pružaju i mediji, od televizije pa do novina.

- Uverila sam se da naša deca u dijaspori ništa ne čitaju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, jedino tokom letnjeg raspusta u Srbiji ponešto nauče - tvrdi nastavnica Gordana.

U borbi za očuvanje ćirilice zakazali su i roditelji, jer mnogi koji pripadaju drugoj generaciji u dijaspori i sami ne znaju da čitaju i pišu ćirilicu. Čak i tamo gde imaju uslove da decu šalju u dopunsku školu na srpskom, mnogi roditelji odustaju od toga pravdajući to neuverljivim razlozima - važnije je znati nemački i engleski nego srpski jezik, deca su opterećena redovnim školskim obavezama i ostajemo u Nemačkoj pa im ne treba srpski...

Slika
* Kancelarija za saradnju sa dijasporom
Šta prvo učiti
Romana Radović, prof. dopunske škole na srpskom jeziku u Cirihu, kaže da je teško i nezahvalno govoriti o ćirilici u dijaspori u trenutku u kome se i u samoj matici ne vodi dovoljno računa o pismu koje je, ako ništa drugo, deo naše, a samim tim i svetske, kulturne baštine. Nastavni plan i program za rad dopunskih škola na srpskom jeziku ostavlja nastavnicima slobodu da sami odluče da li je u toj sredini delotvornije početi prvo sa usvajanjem ćiriličnog ili latiničnog pisma.

- Postoji izvesna bojazan da se ranim učenjem ćirilice ne omete opismenjavanje na jeziku na kome dete pohađa redovnu nastavu, a koje uglavnom podrazumeva učenje latiničnog pisma. Ako se prvo počne sa latinicom, naši đaci relativno lako usvoje srpsku verziju latinice i onda budu spremni da čitaju i pišu na srpskom. Učenje ćirilice posle bude teško - kaže Romana Radović.

Dodatak za decu
Učiteljica Žaklina Nikolić donedavno je predavala u Nemačkoj u pokrajini Baden-Virtemberg, a sada u Švajcarskoj, u kantonu Tićino.
- Na času često koristim "Vesti" kao nastavno sredstvo, naročito ćirilično izdanje. Skoro sam sa učenicama imala čas posvećen štampi i novinama... "Vesti" su pored "Politikinog zabavnika" bile medij koji smo čitali naglas. Predlažem "Vestima" da naprave dodatak za decu - gde će deca biti mali urednici i novinari. Evo ja se javljam za prvi broj sa svojim đacima!
- Zapitala sam se šta bi se dogodilo kad srpski jezik ne bi imao latinicu kao pomoćno pismo. Imala sam nedavno priliku da o tome razgovaram sa nastavnicima drugih jezika koji koriste drugo pismo. Ruska deca koja pohađaju nastavu maternjeg jezika i kulture u Cirihu štampanu ćirilicu uče u prvom razredu predškolskog, a pisanu u drugom, tako da ćirilicom potpuno ovladaju još pre nego što počnu da se opismenjavaju na nemačkom. Grčka deca svoj alfabet upoznaju takođe već u predškolskom uzrastu. Deca koja govore tamilski i arapski osnov svojih pisama upoznaju od prvog razreda. Zato nije neosnovano od samog početka srpski jezik vezati prvenstveno za ćirilicu. Ćirilica nam mora biti važna koliko zbog svoje upotrebne vrednosti, toliko i zbog svoje lepote i simboličkog značenja.

Slika
Učiteljice Danijela Stamenov i Svetlana Lakićević

Raspust u Srbiji

Učiteljice dopunske škole iz Pariza Danijela Stamenov i Svetlana Lakićević kažu da đaci dopunske nastave žele i vole da uče ćirilicu.

- Najteže je učenicima koji se kao druga ili treća generacija rađaju izvan Srbije. Još ako baka i deka žive u rasejanju, pa za raspust ne idu u Srbiju, onda je najteže progovoriti. Zbog toga ima situacija da dete zna da čita i piše ćirilicu, ali ne zna šta je pročitalo - kaže Svetlana Lakićević.
Danijela ističe da ćirilicu deca doživljavaju kao nešto posebno, nešto što u francuskim školama ne zna niko od njihovih drugara.

- Oni stariji đaci za Vuka Karadžića kažu da je genije koji je stvorio jedinstvenu azbuku i sa žaljenjem konstatuju da Francuzi nisu imali tako pametnog čoveka, pa zato imaju slabe ocena na diktatu - priča Danijela.

- Kada se živi u stranoj zemlji, štiva na maternjem jeziku, pogotovo na ćiriličnom pismu, nisu pristupačna. Stoga bih u svoje ime i u ime roditelja zahvalila "Vestima" što vode brigu o našem jeziku - predlaže učiteljica Danijela.

Mešoviti brakovi

Nataša Jeremić, nastavnica dopunske škole na srpskom jeziku u Berlinu, kaže da deca u prvom razredu počinju da uče ćirilicu.
- Od velike pomoći su nam roditelji, a često bake i deke sa kojima deca govore srpski jezik, mada nije redak slučaj da i u mešovitim brakovima otac ili majka počinju da uče jezik zajedno sa decom. Ono što savetujemo roditeljima jeste da deci ne čitaju priče, već da sa njima zajedno čitaju, da što više razgovaraju. Takođe, preporučujemo da im kratke poruke i uputstva pišu ćirilicom.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ћирилица писмо које одумире  |  Poslato: 25 Dec 2016, 00:57
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Umire li tradicionalno srpsko pismo (5): Francuska brani čast ćirilice

"Vesti" su septembra 1999. godine, pored ćiriličnog izdanja uvele i latinično i tada pa sve do danas po tome su jedinstvene na celom tržištu Evrope. Motiv je bio jasan, želeli smo da sačuvamo srpsku kulturnu baštinu i damo priliku našim ljudima u rasejanju, koji sticajem životnih ili drugih okolnosti nisu bili u mogućnosti da savladaju ćirilično pismo, da informacije iz matice i dijaspore budu dostupne i na tradicionalnom srpskom pismu.

Slika
Srbi rođeni u dijaspori slabije znaju ćirilicu

I mada se i danas mnogi naši čitaoci zaklinju u ćirilicu, i tvrde da na kiosku latinično izdanje kupuju samo u slučaju da je ćirilično izdanje rasprodato, podaci iz maloprodaje ih, nažalost, demantuju. Naime, od uvođenja latiničnog izdanja "Vesti" do danas, mnogo toga se promenilo u odnosu prodaje kad su u pitanju dva pisma.

U poslednjih 10 godina, odnos između ćiriličnog i latiničnog izdanja "Vesti" iz godine u godinu menjao se u korist latiničnog izdanja. Dok je 2004. ćirilicu kupovalo 59 odsto čitalaca, već 2008. godine primat je odnela latinica, a prodaja ćiriličnog izdanja je pala na 41 odsto. Podaci za 2014. godinu otkrivaju poražavajući podatak distribucije da ćirilično izdanje "Vesti" obuhvata samo 35 odsto od ukupno prodatog tiraža!

Slika
Grafikon prikazuje kako se kretao trend negovanja ćirilice u dijaspori

O tome da li čitaoci više vole "Vesti" na ćirilici ili latinici mi možemo da iznesemo samo statističke podatke o prodaji, ali da je situacija raznovrsna pokazuje presek distribucije po različitim zemljama Evrope. Dok je u Nemačkoj 2004. godine prodato 59 odsto ćiriličnog izdanja "Vesti", prošle godine se prodaja ćiriličnog izdanja svela na 44 odsto. Slična je situacija i u nemačkim kantonima Švajcarske gde je ćirilično izdanje sa 63 odsto palo na 43 odsto ukupnog tiraža. U Austriji je takođe sa 63 odsto ćirilično izdanje 2014. godine palo na 38 odsto.

Srpska dijaspora u Francuskoj najbolje je odbranila čast ćirilice. Iako je ćirilično izdanje "Vesti" od 2004. do 2014. godine palo sa 78 na 65 odsto, to je zaista visok procenat ljudi koji čuvaju srpsku tradiciju i na taj način. Holandija je uz Francusku takođe zemlja u kojoj je ćirilično izdanje u proteklih 10 godina doživelo najmanji pad potražnje od samo pet odsto.

U ostalim zemljama, poput Belgije, francuskog dela Švajcarske, Danske, Češke, Engleske, Italije, Luksemburga, Slovačke... odnos ćiriličnog i latiničnog izdanja je u proseku ravnopravan, podjednako se kupuju izdanja na oba pisma.

A šta kažu naši čitaoci širom Evrope? Koje izdanje oni kupuju?
Mirjana Hodović, Romanvil, Francuska
- Meni je svejedno, u školi sam učila ćirilicu, ali kako 40 godina živim u Francuskoj, više sam okrenuta latinici, jer je i francusko pismo latinično. Ipak, "Vesti", kupujem na ćirilici. Imam troje unučadi, šestogodišnji Mateja živi s nama i uči ćirilicu, a otac 10-godišnje Andrijane i 6-godišnje Aleksi je Francuz, nažalost, ne govore srpski.
Živorad Krstić, Pariz, Francuska
- Navikao sam na oba pisma. Ja, čak, izbegavam da "Vesti" kupim na latinici. Kupim ćirilične "Vesti", pa kad čitam u metrou, kafani ili bilo gde, drago mi je što niko ne zna šta čitam, zavide mi što znam još jedno pismo, pa se pravim i malo važan. Uvek ću dati glas ćirilici, jer je to naše srpsko slovo i prema njoj imam patriotski osećaj.
Violeta Aleksić, Dijetikon, Švajcarska
- Čitam oba pisma podjednako, a sasvim je u redu što se "Vesti" štampaju na oba pisma, pošto živimo u zemlji gde je latinica zastupljenija pa je logično da novine budu na oba pisma. Kupujem nekad ćirilične, nekad latinične "Vesti" , kako šta nađem na kiosku.
Branka Đorđević, Vajnfeleden, Švajcarska
- Čitam i pišem oba pisma. Moja generacija je imala sreću da je negovala oba pisma. Smatram da je to veliko bogatstvo, jer je ćirilica najsavršenije pismo na svetu, a očuvanje ćirilice je i političko pitanje.
Jelena Bošković Šmit, Berlin, Nemačka
- Pošto uglavnom u komunikaciji koristim moderne tehnologije, ne koristim ćirilicu iz praktičnih razloga. Inače, ćirilicom sam prestala da pišem još za vreme studija u Beogradu, jer sam studirala strani jezik, pa sam posle nekog vremena prevode, vežbe i sve tekstove isto iz praktičnih razloga pisala latinicom, pa zato čitam latinično izdanje "Vesti". Mislim da je ipak bitno da se sačuva ravnopravnost oba pisma i koristimo po potrebi. Poznavanje i korišćenje oba pisma treba posmatrati kao prednost i dobitak naše pisane tradicije.
Dragana Simović, Berlin, Nemačka
- Tokom studija u Srbiji skoro uvek sam koristila ćirilicu. U poslednje vreme uglavnom pišem na računaru i koristim latinicu, jer onda ne moram da menjam jezik na tastaturi. Masovna upotreba računara i svakodnevna izloženost stranim jezicima svakako je doprinela tome da se ćirilica manje koristi, pa smatram da "Vesti" treba dalje budu dostupne na oba pisma.
Snežana Stanković, Berlin, Nemačka
- Kad pišem na srpskom, uglavnom se služim ćirilicom. Činjenica da su pojmovi na srpskom jeziku u okviru elektronske enciklopedije Vikipedija dati ćirilicom ukazuje na stabilnost ovog pisma. S druge strane, zasigurno se nameće pitanje ćirilice u dijaspori kada upotreba pisma biva domen opredeljenja i identitetske svesti.
Vera Gregović, Štutgart, Nemačka
- Isključivo kupujem ćirilične "Vesti". Mojoj generaciji to nije problem ali generacijama koje su ovde rođene sigurno jeste, jer je u svakoj kasnijoj generaciji sve više prisutno latinično pismo. Najžalije mi je što poslednjih godina latinica sve više potiskuje ćirilicu i u Srbiji, a nisam čula da se neko po tom pitanju mnogo zabrinuo. To je još jedan vid gašenja našeg identiteta.
Zoran Petrović, Štutgart, Nemačka
- Pripadam generacijama koje koriste ćirilično pismo, čak se i potpisujem na ćirilici iako živim na Zapadu. Radije čitam "Vesti" na ćirilici. Kao prosvetni radnik sa sigurnošću tvrdim da naša omladina veoma malo koristi ćirilicu uz obrazloženje da im je lakše da koriste latinično pismo, mada je moje lično mišljenje da uglavnom ne znaju ćirilicu.
Ivana Pavlović, Štutgart, Nemačka
- Rođena sam u nemačkoj i nisam išla u Dopunsku školu na srpskom jeziku jer su moji roditelji smatrali da je to gubljenje vremenai da će me više naučiti kod kuće. Često sam boravila u Srbiji i jezik sam dobro savladala i često čitam knjige na ćiriličnom pismu. I "Vesti" čitam na ćirilici ali generalno naša deca ne znaju dobro srpski jer roditeljima to nije važno, a ćirilicu još manje. Mi se stidimo svoga jezika, svoje kulture i tradicije.
Mirjana Jelisić, Minhen, Nemačka
- Ćirilicu i latinicu jednako dobro čitam, ali poslednjih godina zbog posla koristim latinicu. "Vesti" čitam podjednako ćirilicom i latinicom bez obzira koje mi pismo dođe pod ruku. Kada je reč o pisanju ćirilicom, tu mi treba malo više vremena. Moji sinovi odlično govore srpski, ali nisu imali mogućnost da nauče da pišu ćirilicu.
Dejan Todorović, Heršing, Nemačka
- Meni je svejedno da li čitam nešto pisano latinicom ili ćirilicom, a "Vesti" uglavnom čitam na ćirilici. Imam dvoje dece koja idu u nemačku školu, ali supruga brine da nauče i srpski jezik, a kasnije će ih učiti i ćirilicu. Odlučni smo da našoj deci pomognemo da savladaju naš jezik i pismo koliko god to bude bilo moguće.
Kraj


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ћирилица писмо које одумире  |  Poslato: 06 Mar 2017, 15:29
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ГУБИМО ЛИ СВОЈУ ЋИРИЛИЦУ

Какав смо ми то народ кад не чувамо оно што нас чини јединственим у свету?

Чланак који читате освојио је прву награду на литерарном конкурсу „Флерт“ у Тителу, аутор је ученица шестог разреда основне школе Кристина Котуровић али писмо није само литерарни састав већ ОПОМЕНА за Србе.


Slika

Свака земља је различита. Она се разликује по застави, химни, језику, навикама… Свака земља има своје специфично обележје. Пошто нисам била житељ ове предивне земље Србије, постојбине мојих родитеља, желела сам да сазнам шта је то по чему се она издваја, шта је њено специфично обележје. Ове године сам то разоткрила. Ако вам није досадно, испричаћу вам како се то десило.

Раније сам живела у Велсу, у Аустрији. Похађала сам аустријску школу и све учила на немачком језику. Шетајући улицама те туђе земље приметила сам да је сваки натпис био на немачком језику исписан и да се свуда около може видети само немачки алфабет. Схватила сам то као нормално, јер то је Аустрија.

Једног дана мама ми је саопштила да се враћамо у нашу Србију. Дала ми је једну књигу написану мени непознатим словима. Зачуђено сам је погледала. Насмешила се и рекла: „Мала моја, ово је Буквар,мораћеш да научиш наше српско писмо, азбуку. Деца у српским школама тим се писмом служе. Видећеш, није тешко. Свако слово означава један глас. Напишеш једно слово и прочиташ један глас. Није као у немачком да пишеш три слова, а читаш као једно.“ Нисам била одушевљена идејом да ја, сада већ ученица петог разреда, поново учим слова као какав првак. Чинило ми се да је преда мном тежак задатак. Одложих књигу без жеље да је отворим.

Повратак у Србију је убрзо уследио. Септембарског сунчаног јутра обрех се у школи „Свети Сава“ у Чачку. На школи је било исписано њено име писмом које ја не знам, а нисам се потрудила да га упознам. Уплаших се, али убрзо схватих да за страх није постојао разлог. Другари из мог новог одељења су ме дочекали са осмехом. Рекли су ми да први час имамо српски језик. Размишљала сам шта ће ми рећи професорка кад сазна да не знам српско писмо. Плашила сам се њених грубих речи, јер бих то доживела да сам тамо у Аустрији.

Старија крупна госпођа ишла је ка нама. Учинила ми се већом од школе. Заледих се јер видех да јој из очију севају варнице. Помислих да је то нека љутита бабарога. „Ау, Кики, сад си награбусила“, рекох сама себи. Све то траја само пар секунди док се на професоркином лицу не распламса један широки топли осмех и док се не проломи један громогласан поздрав: „Добро јутро, дечурлијо. Добро дошли у нови воз. Идемо у вагон снова да се боље упознамо.“ Насмејах се од срца јер све стрепње одлетеше у неповрат. Оно професоркино: дечурлијо изговорено је тако топло и лепше је зазвучало него да је рекла дечице. Упознавање и договор о раду се брзо одиграо и ја постадох центар пажње. Професорка је желела да зна са којим предзнањем српског језика ја долазим. Није се наљутила кад рекох да не знам ћирилицу. Напротив, благо ме је помиловала по глави и рекла: “Душо, не брини! Брзо ћеш ти то савладати. Видим ти у оку да си паметница. Савладаћеш ти то за пар дана, а можда и пре. Ево, седи овде поред мене и гледај. Исписаћу ти латинична слова и поред њих ћирилична. Ти ћеш то код куће данас вежбати и сутра ћеш већ све знати. Ми, Срби, имамо најједноставније и најлепше писмо на свету. Сама ћеш то увидети.“ Сигурна рука заигра валцер по папиру на коме се појавише предивна ћирилична слова. Истог трена пожелех да пишем као моја професорка и рекох себи да ћу до сутра све научити.

И научила сам. Победоносно сам сутрадан показала свеску скоро целу исписану. Уследила је похвала. Била сам поносна јер сам научила писмо мог народа. Преда мном се отворио прозор кроз који сам сагледала основно обележје моје земље, сагледала сам њено јединствено писмо. Добро, погрешим понекад неко словце, али ваљда ми нећете замерити. Ма шта имате да ми замерите кад боље пишем ћирилицу од многих вас који сте овде рођени и овде од рођења живели.

Ако сте мислили да је овде крај, преварили сте се. Ја имам још тога да кажем. Кренем ја кроз овај наш Чачак да га боље упознам. Трчкарам улицама, разгледам излоге, читам натписе. Желим да што боље савладам ћирилицу. Но гле разочарења! Испред мене стоји натпис: Benevento color. Туђе речи, туђе писмо. Окренем се на другу страну и опет туђе речи, туђе писмо: Carpetland, Delta generali osiguranje, Dedra, Dallas, Ecomex, Elestra, Farm commerc, Fani faks, Geo Gis & Map, Hipo Alpe -Adria– Leasing, Inter gradex trade….

Осврнух се сестри и упитах је: „Секо, да ми нисмо погрешили… ово све што прочитах говори да смо ми у Енглеској. А, опет како бисмо тако брзо стигли у Енглеску?“

Сестра се насмеја и рече да нисмо погрешили и да је ово наш Чачак. Показа ми и фирме на којима је написано и име града.

„Тачно секо, пише име града, али није написано ћирилицом, већ латиницом. Па, зар наш народ не користи своје ћирилично писмо. Какав смо ми то народ кад не чувамо оно што нас чини јединственим у свету? Зашто у нашој земљи користимо туђе речи, туђа слова?“

Сестра невољно слеже раменима и рече да је то помодарство и да људи мисле да истицањем таквих назива показују своју ученост. Од срца се насмејах њеном коментару и рекох да ја мислим да се тиме показује глупавост. Човек треба да буде оно што јесте, а ми смо Срби и своје српство треба свуда да показујемо.

Хтела сам тада да викнем, али сам знала да би ми се смејали, зато сада вичем: „Народе мој драги, земљо моја лепа, сачувај своје достојанство, своје име, свој језик и своје писмо. Не кити се туђим перјем, јер ће вам га почутати, па ћете голи пред светом остати. Немојмо изгубити своју личност, немојмо изневерити наше претке који су нам оставили богатсво непроцењиве вредности. Ја нисам рођена ни живела овде, али сам за свега два месеца схватила да је српска реч нежна као свила, топла као мајчина рука, блага као пролећни ветар, вредна као летња киша, а српска реч написана туђим писмом више није српска. Народе мој, будимо оно што јесмо, будимо Срби, чувајмо нашу ћирилицу, писмо најлепше на свету!“

Кристина Котуровић


pravdaipravo

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 58 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker