Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:00


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 06 Nov 2016, 23:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Plač Serbiji

Kako stade Serbija, slavna i ugodna,
sa množestvom naroda bivša pređe plodna,
presilnimi carevi i hrabri soldati,
sad u ropstvo drugima morala se dati.

Plačući, ah, pregorko, plačem se dan i noć.
moju terzam utrobu, jer ja nejmam pomoć:
koji su mi od najpre dobri druzi bili,
sad su mi se veliki vrazi pojavili.

Slavni moji carevi i voždi veliki,
s moji hrabri vitezi i sini toliki,
ostrim mečem padoša u svojoj deržavi.
Ah, na žalost gorku mu ostah ja bez slavi!

Morala sam već poći ja k različnim carem,
gorke suze lijući mećem se u jarem.
Svi se meni rugaju i hulu svi kažu:
„Eto naša robinja!“ — a breme nalažu.

Serpske moje granice i zemlje ridajut
čto hrabri mi vitezi tud ne projezžajut.
Razoreni gradovi svi pusti već stali,
kule bojne srpske sve i dvorovi pali.

Ah, nesreća ta moja do ada me svede,
svako veće zlo svoje spustiv na me sede.
Uvi meni nesrećnoj! Gdi su cari moji?
Gdi vojvode preslavne sa hrabrimi voji?

Kedma čada u Turskoj, a posvuda druga
stenjut ljuto, žalosno, — ah, pregorka tuga!
Po tolikoj ja slavi i mojoj hrabrosti,
porugana stala sam, — o, moje žalosti!

Sav se duh moj u meni pregorko vazmuti,
terezajući s`, utroba srce mi prevrati.
Vrazi moji prokleti mene prevariše,
radost moju poslednju navjek zatočiše.

Svi veće vrazi moji rukami pljeskajut,
hulno zvižde na mene, a zlobno glas dajut:
„To li ona preslavna Serbija u svjetu?
Sad sluškinja naša bist, dala s` nam pod petu.“

I svi moji proroci slavu vozljubili
s čadmi moji u ropstvu mene ostavili;
dobro opšče prezrjevše, preko mene glede,
samo o tom pekut se da slavu nasljede.

Oružija sva moja vrag moj zatupio,
pero svoje sa mojom sabljom zaoštrio:
u krv moju umače, na me zlobu piše,
čada moja nogami gazeć, zlobom diše.

Potoke već ot suza lijet oko moje,
jerbo srce žalosti ispušta svoje:
iznemogla snaga sva, pun je svak žalosti,
jer sam se ja lišila moje sve hrabrosti.

Dobri moji sinovi ni u što svi stali,
oružija se pleći vragom dat morali;
sise oni zmijeve sisati gone se,
sa svih strana vražije napasti boje se.

Vostok, zapad, polunoć bojali se mene,
slavne, hrabre Serbije, bivše togda jedne;
a sad sjedim žalosna, u ropstvu tužeći,
i za moju hrabrostju, pregorko plačući.

Pomrači se i vid moj, ruki oslabili,
zgubila sam i snagu, sasvim me satrli.
Slavna moja sva hrabrost na Kosovu pade,
a tko će me utješit, nejma toga sade.

Strele svoje na mene vrazi napregoše,
oči moje i srce najpre izbodoše;
pokraj mene tko hodi slobodno me strelja,
škripe zubi na mene, — a to je svima želja.

Kose moje na sablju v razi moji vijut
i nogama tlaču me, a po licu bijut;
čada moja progone, Marsu ljutu daju,
i tim srcu mojemu žalosti zadaju.

Zube su mi izbili i odsjevki hrane,
otrovi poje mene i sine mi jadne;
i dan i noć trude se da u jamu svoju,
ah, Serbije žalosna, bace dušu tvoju!

Gdi su sad bližnji moji? I sestra ostavi,
sasbim mene prezrjela, pomoći ne javi.
Ah, Serbije prebjedna! Svi tebe prezrjeli,
i sosjedi i druzi već te ostavili.

No i sami sinovi moji veće stali
jogunasti, svirepi, i tugu mi dali;
trzaju mi utrobu, sami se svi smeli,
a ne znadu u što se vjekovječno sveli.

Šarke puške i britke sablje položili
pred nogami vragov si, imati mislili
kakvog time pokoja iliti slobode,
no nejmajuć svog božda, ništa ne nahode.

Učenija nejmadu, oružje zgubili,
i vragami satreni, sebe pomračili;
u podanstvo pali svud, u velike bede,
noce breme veliko, a jošter ne vide.

Crkve moje propale ot slobode svoje, —
utjesnjeni leviti, žalno srce moje!
Vrazi čada k trećemu oboru nagone,
različinimi mukami k zapadu dogone.

Starešine sve moje klone se na stranu,
svi, po mraku hodeći, mene samo jadnu
ostavljaju na mukah, ah, žalosti moja!
Ah, Serbije prebjedna! Gde nadežda tvoja!

Rizi s mene njekoji moji razderaše,
i nagu me deržavnim na sram objaviše;
sebi slave tražeći, mene udručajut,
samo čto deržavnije ješče m` zaščiščajut.

Tko mi može dovoljno žarkih suza dati
ovu moju nesreću dovjeka plakati?
Više nejmam nadežde, razvje moju žalost
sam ti, višnji, o Bože, premjeni na radost!

1762



Zaharije Orfelin

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 06 Nov 2016, 23:30
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Domovina

Neka druga zemlja u sreći sija,
meni si ti uvek najmilija.
Nek drugu zemlju bogatstvo kiti,
u tebi volim siromah biti.
Sem tebe nikud ne tražim blaga
Srbijo draga

I ako kadgod na stranu pođem,
opet ću tebi natrag da dođem
ko mile laste, što nekud lete,
al’ posle opet natrag dolete.
Van tebe neću da znam za blaga,
Srbijo draga

Nek tuđe nebo radost prolama,
nek tuđe gore ječe s pesmama,
ja volim, majko, u tebi biti,
pa makar mor’o i suze liti.
Van tebe neću sreće ni blaga,
Srbijo draga

Tek kada gusle preda mnom gude,
pa mi se želje sinovlje bude;
kad čujem tvoju negdašnju slavu,
ja onda ves’o podižem glavu,
ko da sam steko silnoga blaga,
Srbijo draga

Kada o Vuku slušati stanem,
ja onda gnevom sinovljim planem.
Al’ kad se Miloš u pesmi peva,
e onda milje dušu razgreva,
a srcu nova pridođe snaga,
Srbijo draga

Kada se o turskom zulumu zbori,
krv mi uzavri, kipi i gori.
A kad se peva o Veljku slavnom,
il’ bojnom polju, Mišaru ravnom,
to mi je draže od svetskog blaga,
Srbijo draga

Neka te moje uzdanje prati,
nek ti se negdašnja slava vrati
Neka te tuga zanavek mine,
neka ti sunce zanavek sine
Od toga većeg ne tražim blaga,
Srbijo draga


Vojislav Ilić

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 06 Nov 2016, 23:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Domovini

Niko se, kanda, ne žuri više
da vida tvoja skrhana krila -
ni mača nema, ropstvo da zbriše -
o zemljo draga! O zemljo mila!

Na grobu tvoje prošlosti slavne
sadašnjost leži raspeta, bleda:
kroz gusti veo ponoći tavne
budućnost čeka, pa zoru gleda.

A vreme ide laganim gredom,
da tužnom robu okove smrvi:
ne časnom borbom - vec gorom bedom,
u burno more rođačke krvi.

I jednoga dana sunčevi zraci
sumorno pašće za plave gore;
ukrstiće se plameni mači
u susret, možda, svetlije zore;

trepet i strava paklena, ljuta,
pokriće mesto krvavog boja -
i svaki jauk stokratno puta
prelomiće se kroz nedra tvoja!

I sine l' zračak slobode mile,
ti opet nećeš slobodna biti!
Zovne l' te spomen prošlosti bile,
ti ćeš se sama u groblje kriti!

Jer nikog nema na svetu više,
da vida tvoja skrhana krila -
ni mača nema, ropstvo da zbriše -
o zemljo draga! O zemljo mila!

(1880)


Vojislav Ilić

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 06 Nov 2016, 23:38
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srbija

Ja znam sva tvoja lica, svako šta hoće, šta nosi,
gledao sam sve tvoje oči, razumem sta kažu, šta kriju.
Ja mislim tvoju misao za čelom ti u kosi,
ja znam tvoja usta šta ljube, šta piju.

Ej, piju od tuge, od znoja, od muke,
od noći, od sijerka koji se teško melje.
Ja sam u mlinu, sred buke
žrvnja, čuo sve tvoje želje

i brige tvoje, oj, Srbijo među pesmama među šljivama
oj, Srbijo među ljudima
na njivama,
oj, Srbijo među pesmama, među stadima,
oj, Srbijo, pesmo među narodima.

Pesmo tužna, meka si milošta
što plače kao krv grožđa, kao suza mosta,
kao onaj poljubac, onaj miris perja što utka
u gugutanje svoje gugutka.

Oj, milošto meka, klik si divlje plovke
nad jarom iz koje stasa
crveni ugalj sunca
u zrnu svakog klasa,

ali bosa pesmo gluve žalopojke,
kad prestaju pesme, kad počinju psovke?
Gladna ruke, slepe jadikovke,
kad će hajduk bune iz tebe da grune?

Psovke i psovke, ej, u čije zdravlje
zalud je oranje, zalud je letina?
Kletve i kletve, za čije je truplo kravlje
nabrekla Mačva od žita, oteklo Pomoravlje,

bure u bune, za čije se zube lavlje
dimi od mleka ovca i dimi planina,
kad Mačva nije sita, kad Mačva nije sita?

Kroz mukle lance dana, koža suvonjavih.
Svu su je proderali duboki rovovi bora.
Od rovovskog rata od zemlje poplavi
i skori se lice preko gladi – kora;

to lice što nije lice, ti dani što nisu dani,
ti dani ranjenih lica, ta lica kao tabani;
trnje im ne može ništa i ništa – udari…
A svako od tuge za dan
kao vek čitav ostari

I zbrčka se, oj, Srbijo među bunama, među šljivama,
oj, Srbijo među ljudima
na njivama,
oj, Srbijo među pesmama, među brdima,
oj, Srbijo,
pesmo među narodima.

Tužna pesmo, majko stara,
brat nam je u taljigama dovukao iz grada
kamenu ploču, kamenog dinara,
za med našeg znoja, vino našeg rada.

A đikaju deca u lazigaćama, pod kosom,
u blatu, među svinjama, među patkama,
hraniš ih, Srbijo, druže, više prosom, više postom,
više bajkama, uspavankama, više gatkama,

i pokrivaš ih mrakom što tako teško pada
da gnev po cele noći do oblaka pali
bunom iz koliba, polja, vinograda,
pevajući srcem što sebe ne žali
niz sedmu rupu na krajnjoj svirali,

oj, Srbijo među bunama, među šljivama,
oj, Srbijo među ljudima
na njivama,
oj, Srbijo među pesmama u grudima,
oj, Srbijo,
buno među narodima.



Oskar Davičo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 06 Nov 2016, 23:40
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ponosna Pesma

Ja pevam
grla čista
kao što drvo lista
pevam kroz lavež pasa
kao što pšenica klasa
pevam, s grumenom zemlje u šaci
kao što sin peva o Majci
i molim anđele
dečicu bestelesnu
da mi usliše i prime pesmu.

Ovo je moja jedina
i jevanđeljska Zemlja-Majka
Moja kneginja
moja gospođa varošanka
moja seljanka storučica
A oko nje se digla halabuka i hajka
ko da je vučica
ko da je hajdučica.

Nagrdiše mi zemlju
onoćiše mi dan
zatrniše mi sunce
pa se ježim i srdim
Oljagaše mi ime i prezime
kuću i ukućane
al ja se opet ponosim što sam Srbin!

Kažu da sam divljak
i da nisam u pravu
što branim svoju kuću
svoj krst i krsnu slavu
A oni meni
u mojoj rođenoj Zemlji
udaraju međe
prekrajaju tapije
i pečate crvenim voskom
prozore, vrata, kapije.

Trpaju na moje pleće
svo belosvetsko smeće
i čekaju da padnem
da kleknem
ili bar da se zgrbim
ali ja stojim ko krst
ko Hristovo raspeće
i ponosim se što sam Srbin!

Ponosim, kažem
ali u mom ponosu
nema poniženja prema drugima
gordosti ni poruge
Kad bi svi ljudi mogli
da se ponose onim što su
ne bi niko imao razlog da mrzi druge.

I samo što ponekad proškrgućem gnevno
ne bi li me čula planeta usnula
jer znam da nas čeka prokleto Lijevno
đe u njemu bijeli se kula!

Moja Zemlja je ista onakva
kakva je uvek bila
Duša joj ko lebac
ko kiseljak starinski
Svakog je Ona tim lebom
dočekala i počastila
i ispratila, s poslacima
onako domaćinski.

Samo se više ne slažemo
sa jednom Božijom besedom
Ko tebe kamenom, ti njega lebom
Promenili smo malo i mi
svoju čobansku ćud
pa sad ko nas lebom
mi njega lebom, medom i vinom
a ko nas kamenom
mi njega kamenčinom
I zato smo evo stali pred strašni sud.

Poabaše mi ruho
naružiše mi lice
Okovaše mi srce u lanac i katanac
Uspavaše mi pčele i ućutkaše ptice
al ja se opet ponosim
što sam Srbin Balkanac!

I samo što ponekad arlauknem gnevno
ne bi li me čula planeta usnula
jer nas opet čeka prokleto Lijevno
đe u njemu bijeli se kula!

Samozvani mirotvorci što nas zavadiše
crnim tamnjanom nam Zemlju okadiše.

Dišebrižnici
bez duše i srca
glavešine, glavonje i glavoseče bez glava
pobornici za ljudska prava i slobodu
pouzimaše nam ključeve svih brava
pa čak i nasušni hleb
vazduh i vodu.

Đavolji sinovi i pasji sinovci
korov ištrkljao iz bolesne klice
srebroljupci
pravdomrsci
krivodelci
i drugi zlikovci
okrivljuju mene za svoje krivice.

Blate me, brate Ivo, za trojicu
Muče me kao Malog Radojicu
ko Starog Vujadina sa obadva sina
Oće da me pretvore u makovo zrnce
Kradljivci istine i sunčevog sjaja
podmeću mi svoja kukavičja jaja
Tako postah neka napast nečuvena
Napastvujem dnevno tri stotine žena
pečem belu decu, pravim čak i Crnce

Sude mi za svoje grehe i zločine
i za ono što oni meni čine
Gospode, pogledaj ozgo iz plaveti
i zaštiti me od ovih aveti!

Moji mladi se čude
što se trujem i lečim
pesmom
psovkom
inatom
kao i moji stari
Šta bih ja drugo sa ovolikom tugom
Kriv sam jedino zato
što ne umem da klečim
(osim
da prostiš
pred ženom
kad radim neke stvari)
A grešan što proćerdah
uz dert
i žal
i sevdah
onako vašarski
bećarski i ratarski
svoj stid kosovski
i ponos kajmakčalanski
Ali to ne shvataju ni preci ni potomci
golobradi starci i bradati osnovci.

Moj đed je bio domaćin čovek
u osvit ovog veka
Imao je vršalicu
vodenicu
valjalicu
tri lampeka

Moj otac je džambasio besne konje i karuce
A ja imam samo dušu
samo ovo ludo srce
što mi priča u grudima
o životu o ljudima
što mi peva
što mi plače
što se smeje
što me boli
što mi bije neprebolno
kao ono teško zvono
zvono crkve kralja Petra na Oplencu u Topoli!

I neću da budem sluga
ni žbir
ni udvorica
ni paž
Zato mi staviše na glavu trnov venac srama
A moja Zemlja je tek izašla iz jama
Moja kraljica, obučena u pšenicu i raž
Moja velikomučenica Srbija
ukavežena popljuvana i sama
Ali ja znam da je sve ovo jedna velika laž
i ponosim se što sam Srbin
Srbenda sa Balkana!



Dobrica Erić

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 14 Nov 2016, 20:15
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Svi znamo reči pesme "Tamo daleko", a evo kako je ona ZAISTA nastala (VIDEO)

Ciganin-violinista divlje je svirao, držeći svoju violinu s jednom strunom za vrat, izdeljan grubo u obliku konjske glave. Pored njega ležali su vojnici i pevali najnoviju pesmu o porazu Austrijanaca

Slika

I krik i pesma obeležili su pobede i stradanja srpskih vojnika. „Lek za dušu“ podstrek za osvajanja, muzika je bila Etnomuzikolog Mirjana Drobac za Jutarnji program RTS-a ispričala da nema mnogo pisanih podataka o tome ko je komponovao melodije ovih pesama.

– Za pesme „Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala”, „Srpska se truba sa Kosova čuje”, daleko popularnije i lepše „Kreće se lađa francuska” i „Tamo daleko” pouzdano znamo da je tekst napisao učitelj Mihajlo Zastavniković. Međutim, za autore muzike je veoma diskutabilno i veoma problematično pitanje – kaže Mirjana Drobac.

Zvuk vojne trube budio je patriotska osećanja, održavao borbeni duh, a istovremeno po melodiji, znalo se kom vojnom rodu marš pripada.

– Možemo ih klasifikovati, da su to bili marševi koji su bili posvećeni znamenitim ličnostima – Marš kralja Petra, ali su postojali i marševi koji su bili posvećeni određenim rodovima vojske: Pešadijski marš, tobdžijski marš, danas poznat kao tobdžijsko kolo, tu je bio i konjički marš i svi ostali rodovi su imali svoje marševe – kaže Mirjana Drobacverni pratilac. U boju, rovu, bolnici, na brodu, pevale su se „Solunske pesme“ koje se i danas rado slušaju, iako su vremenom autori zaboravljeni.

Slika

„Oj Srbijo, mila mati“ bila je jedna od omiljenih pesama i pre Prvog svetskog rata. Komponovao ju je Čeh Vojteh Šistek na stihove pesnika Luke Sarića.

– Podatak da se ova pesma pevala u Prvom svetskom ratu, iako je nastala krajem 19. veka, potvrdio je i američki novinar Džon Rid, koji u svojim putopisima koje je objavio nakon Prvog svetskog rata, zapisao da je ovu pesmu čuo kada su je pevali srpski vojnici – ističe Mirjana Drobac.

U beleškama o narodu koji „gine i peva“ Džon Rid još navodi: „Ciganin-violinista divlje je svirao, držeći svoju violinu s jednom strunom za vrat, izdeljan grubo u obliku konjske glave. Pored njega ležali su vojnici i pevali najnoviju pesmu o porazu Austrijanaca: „Doš’o Švaba sve do Ralje, a od Ralje nikud dalje“”.

Ovu pesmu kao i mnoge druge sedamdesetih godina zabeležio je i snimio kompozitor Žarko Petrović na albumu „Solunske pesme“, zbog čega je dobio i veliko priznanje – čuvenu Solunsku zvezdu.

Slika

– Ja sam osetio da su oni pevali nešto drugo. Ne narodne koje smo mi kasnije pevali, a zabavna muzika tada nije ni postojala, nego o tome hoće li se uskoro kući vraćati: „Zavičaju mili kraju”, „Lele dunje ranke”, o kokošima, o volovima, o livadama, šljivama, njivama – objašnjava Petrović.

O selu, njivi i ženi u Prvom svetskom ratu, pevao je i artiljerac Jeremija Krstić, a ova pesma je i danas popularna.

– U zbirci ratnih pesama, „Solunskih pesama” od 1912. do 1918. ima oko 120 pesama sa rečima. Unete su i himni i narodna kola – kaže Žarko Petrović.

– To su bila kolo Srpkinja, Neda grivna, čuveno Baba Mndrino kolo – dodaje Mirjana Drobac.

Pevala se i pesma Iva Tijarodvića „Milovao sam garave i plave”, a čuvena pevačica Sofka Nikolić govorila je da je pesmu „Cojle Manojle“ čula od starog Solunca.

Ipak, sinonim za Prvi svetski rat, najpopularnija i najizvođenija pesma je „Tamo daleko“.

Ova nezvanična himna srpskog vojnika objedinila je čežnju za zavičajem, patnju, ratnu strahotu, ali i snagu naroda koji je i kasnije.



telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 14 Nov 2016, 20:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine

Tamo daleko:

„Tamo daleko, daleko od mora,
tamo je selo moje, tamo je Srbija.
Tamo je selo moje, tamo je Srbija.

Tamo daleko, gde cveta limun žut,
tamo je srpskoj vojsci jedini bio put.
Tamo je srpskoj vojsci jedini bio put.

Tamo daleko, gde cveta beli krin,
tamo su živote dali zajedno otac i sin.
Tamo su živote dali zajedno otac i sin.

Tamo gde tiha putuje Morava,
tamo mi ikona osta, i moja krsna slava.
Tamo mi ikona osta, i moja krsna slava.

Tamo gde Timok pozdravlja Veljkov grad,
tamo mi spališe crkvu, u kojoj venčah se mlad.
Tamo mi spališe crkvu, u kojoj venčah se mlad.

Bez otadžbine, na Krfu živeh ja,
ali sam ponosno klic'o, živela Srbija!
Ali sam ponosno klic'o, živela Srbija!"

Tekstopisac: Đorđe Marinković
Kompozitor: Đorđe Marinković
Godina: 1916


_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 14 Nov 2016, 20:27
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
SVI ZNAJU SAMO PRVE STIHOVE PESME "MARŠ NA DRINU": Ali evo o čemu se zaista radi u toj pesmi do kraja (FOTO)

Ova pesma je dobila političku dimenziju i umesto simbola za mir, nekima je postala simbol rata i razora.

Slika

“Marš na Drinu“ je pesma koja je simbol ujedinjenja Srba, simbol snage i istrajanost u borbi za slobodu, simbol junačkog duha, a pre svega mira. Međutim, Bošnjaci i Hrvati je doživljavaju kao “uvredljivi i agresorski simbol rata i razora”.

“Marš na Drinu” je koračnica koja je nastala na početku Prvog svetskog rata, kad je srpskim vojnicima trebalo ojačati moralnu snagu za odbranu domovine.

Mnoge pesme, kola i marševi nastali su u ratovima. Marševi odišu pobedničkim duhom i opisuju kako su se srpski seljaci branili od Austrougarske vojske.

Tradicionalna koračnica “Marš na Drinu”, kompozitora i vojnog kapelnika, Stanislava Biničkog, nastala je 1914. na samom bojištu na Ceru. Otac Stanislava Biničkog, Stevan rođen je u Lici a u Srbiju je došao 1868. godine. Iz braka sa Marijom, poreklom Njemicom, 1872. u selu Jasika kraj Kruševca rodio se Stanislav.

Slika
Srpska vojska u Prvom svetskom ratu. Foto: Arhiva

Kako pojedini izvori govore, kompozitor je bio dirnut ne samo hrabrošću srpskog puka, već i junačkom pogibijom neustrašivog i omiljenog pukovnika Stojanovića.

“Marš na Drinu” je dosegao toliku popularnost da ni sada nije retkost da se ova numera izvodi kao svečana pesma na slavljima širom Srbije, posebno u ruralnijim sredinama, gde se više neguje tradicija i sećanje na vojničku, ratnu i junačku prošlost naše zemlje.

Mlade devojke su se na dan svog venčanja pri izlasku iz roditeljske kuće ispraćale s ovom numerom, a običaj je bio da se mladi vojnik pri kretanju na odsluženje vojnog roka bodri stihovima kompozicije Biničkog.

Slika

Ova numera se ne naziva bez razloga “tradicionalnom koračnicom”. Ona u sebi zaista nosi sećanje na herojsku prošlost, stradanja, a pre svega veličanstvenu pobedu malobrojne srpske vojske nad austrougarskim agresorom.

Iako su tekst i melodija ostali isti, ona je godinama dobijala novo značenje i novo mesto u kulturi sećanja srpskog naroda i prevazišla je svoju prvobitnu simboliku i tematsku vezanost za bitke na Ceru i pobede u Prvom svetskom ratu.

Ova pesma je simbol ujedinjenja Srba, simbol snage i istrajanost u borbi za slobodu, simbol junačkog duha, a pre svega mira.

Međutim, nisu svi doživeli pesmu na pravi način.

Kad je “Marš na Drinu” izveden u Ujedinjenim nacijama, Kongres Bošnjaka Severne Amerike uputio je javni protest Ban Ki Munu povodom “Marša” koji je hor Viva Vox izveo 2013. godine u sedištu UN.



Smatrali su je uvredljivom, agresorskom i pesmom koju su Srbi pevali kad su “išli da ubijaju”, a ne pesmom koja promoviše mir i borbu za slobodu. Zatražili su njeno skidanje sa zvanične veb stranice svetske organizacije.

Tu je ova pesma dobila političku dimenziju i umesto simbola za mir, nekima je postala simbol rata i razora. Iako je činjenica da se ova pesma pevala na ratištima, ona ni po melodiji ni po stihovima ne promoviše nasilje, niti mržnju prema drugoj naciji.

Trube, bubnjevi i ostali instrumenti koji simuliraju marš i proizvode dinamičnu melodiju evociraju i asociraju na stanje nakon borbe, na pobedu i slobodu.

Slavna Drinska divizija marširala je kroz tek oslobođeni Niš, 12. oktobra 1918. godine. Takođe, ovaj tradicionalni srpski marš je pušten i kad je Ivi Andriću 1961. uručena Nobelova nagrada za književnost u Stokholmu.

Ova kompozicija je devedesetih godina predložena kad je birana himna Srbije. Iako su je građani izglasali na referendumu kao potencijalnu himnu, to nikad nije postala.

Slika

I sam pesnik na kraju pesme kaže “Krv je tekla, krv se lila Drinom zbog slobode”.

Pesnik je objasnio da je cilj bila sloboda, a ne rat i ni u jednom momentu se ne govori o teškoći života pod agresorom, ne govori se o surovosti neprijatelja, ne podstiče se na mržnju prema Austrougarskoj vojsci, iako se peva o ratu, borbama i slobodi.

Ne mora sve što je nacionalno imati zapravo i političku dimenziju. Ova pesma ima istorijsku tematiku, nacionalni karakter, ali ne i nacionalističku prirodu.

Nesumnjivo je da je ovaj srpski marš na različite načine inspirisao mnoge umetnike koji su ovu pesmu izveli u svom stilu.

OVO JE TEKST PESME “MARŠ NA DRINU” MILIVOJA POPOVIĆA KAVAJE

U boj krenite junaci svi
Kren’te i ne žal’te život svoj
Cer da čuje tvoj, Cer da vidi boj
A reka Drina, slavu, hrabrost
I junačku ruku srpskog sina.

Poj, poj, Drino vodo hladna ti
Pamti, pričaj kad su padali
Pamti hrabri stroj koji je
Pun ognja, sile, snage, proterao
Tuđina sa reke naše drage.

Poj, poj, Drino, pričaj rodu mi
Kako smo se hrabro borili
Pevao je stroj, vojev’o se boj
Kraj hladne vode
Krv je tekla
Krv se lila
Drinom zbog slobode.


telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 14 Dec 2016, 20:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (1)

Tamo daleko

Ta pesma bi mogla biti proglašena himnom srpskog vojnika

Slika

Od svih najrodoljubivijih, najoplakanijih, najmelodičnijih, okrvavljenih, najnacionalnijih, najosećajnijih, najvojničkijih, najseljačkijih naših i nenaših pesama, pesma "Tamo daleko" bi se mogla proglasiti himnom srpskog vojnika.

Posle Cera i Kolubare, srpski vojnik je doneo na Krf silinu Obilića, ali i nežnost Strahinjića Bana, i tu, u Homerovoj postojbini, muški odbolovao svoju tragediju, koju će prometejski pretvoriti u pobedu.

U pesmi "Tamo daleko" srpski vojnici boluju za Srbijom, svojim selom, svojom dragom, čeznu "za daleku varoš Beograd", za "mladost koja prolazi i život bedni". U jednoj verziji pesme vojnik čezne za majkom, za cvetkom iz mladosti, poziva dragu da ga voli... Daleko od mora je i cveće i sreća njegova, Dunav, Drina, Đetinja, Kolubara, Drim... Jedan vojnik se seća crkvice u kojoj se venčao a koju je okupator srušio... Seća se svoje ikone, slave, Veljkovog grada "daleko od mora"... On je daleko, i Krf i Srbija jedno od drugoga...

Za glavni deo pesme, na Krfu se "vezala" još jedna melodija. Italijanski novinar Pizani, koji se sa srpskom vojskom povlačio preko Albanije, naziva je "Krvava noć". Odjek albanske Golgote odmah je ušao u pesmu i zloslutno pitanje - "O, zar je morala doć".

Duhovna hrana

Ova melodija sa ruskim tekstom i danas se čuje u Ukrajini. Nisu li, možda, ruski artiljerci, oni koji su zajedno sa Srbima branili Beograd 1915. ostavili ovu melodiju, a naša vojska je prenela u Solun i na Krf? Možda su tako u jednoj verziji pesme spojena dva dela u jednu kompoziciju?!

Pesma "Tamo daleko" i tragičarski guslarski deseterac bili su duhovna preokupacija srpskog vojnika na Krfu. Kada su naši preneli pesmu u Francusku, Englesku, Švajcarsku, dubina patnje koja izvire iz nje zahvatila je i sve druge. Postala je najčuvenija pesma srpske tragedije u Velikom ratu. S druge strane, gusle su podsećale na istorijsku dramu. Povlačeći se sa srpskom vojskom kroz Crnu Goru, Gerhard Gezeman je primetio da uz gusle, narod najavljuje još jednu tragediju. Znači, prvo gusle, pa onda "Tamo daleko".

Istinski osećaj ne poznaje granice. Širi se. Osvaja. Na Krf stižu ostala braća - dobrovoljci i odmah prihvataju melodiju i reči pesme kao svoju. Oni koji su u otadžbini daleko od mora, tako i pevaju - "daleko od mora", a oni blizu mora - "daleko kraj mora." Ali, pored "Tamo daleko", dobrovoljci čuju i "O, zar je morala doć", ponekad zajedno, i to prihvataju...

Svi učesnici Solunskog fronta prihvataju ovu pesmu kao svoju: Englezi su je naslovili "For anjay over there"; naši veliki prijatelji Francuzi - "Au loin, au lon sur Corfu"; Česi i Slovaci - "Tam v dali"... Ipak, niko je nije mogao bolje doživeti od srpskog vojnika.

U knjizi "Moje uspomene i doživljaji 1892-1919.", Tadija Pavlović piše: "Mesec mart 1916. Kiše koje su stalno padale u mesecu februaru prestale su... Fizičko oporavljenje i nova ratna oprema povratili su one vojničke šale i viceve. Po logorima se orila pesma - Tamo daleko, daleko od mora".

Ratnik Sveta Živković u knjizi "Golgota i Vaskrs Srbije 1916-1918" piše: "Kažu da nas je pesma održala... Mislim da se to odnosi i na našu narodnu pesmu i na naše guslare, ali znam da je tih teških izbegličkih i ratničkih dana pesma doista bila jedna od duhovnih namirnica. Sa svih strana se čula pesma. Najčešće grupna - Tamo daleko, kraj plavog Dunava..."

Ante Kovač, dobrovoljac u srpskoj vojsci od 1916, piše: "Trećeg maja u noći veremo se svojim pukovima. Prva četa sedmom, druga i četvrta osmom, a treća devetom puku. Vidimo male vatrice iz rezerva i na sve strane čujemo pesmu "Tamo daleko" i onu: "Ta zar je morala doć..."

U knjizi "Srpska drama", italijanski novinar Feri Pizani kaže: "Posle borbe na Strumici ostao je živ samo jedan čovek. Bio je to srpski pešak, Ciganin. Nosi violinu pod miškom, jer je u isto vreme i svirač i ratnik. Svaki slovenski puk ima tako po jednog čija ih violina i pesma u časovima bola i tuge blaži. Bog zaštiti svirača! Iako na tri mesta ranjen, uspe da izmakne zločincu, neprijatelju... A ovaj Ciganin opet sviraše onu staru narodnu pesmu:

Da li će jednom proć'
ta crna nesrećna noć,
otkad si dragane moj,
otiš'o u krvav boj?!

Krvava noć

Pizani piše dalje: "... Srba ima još 20, malo posle samo 10, potom 5... Ostaju dvojica, pa malo potom jedan jedini: ovaj Ciganin... U maloj kolibi Ciganin peva kao one kobne noći što pevaše..." Svoju priču o pesmi "Krvava noć", Pizani ovako završava: "Iz sviju srpskih logora dopirala je muzika. Kao da moćni ritam jedne vojske koja se budi prelete preko čarobna ostrva! Svi pevaju. Spašeni su.

Njihova duša je bila samo uspavana! Mi ćemo videti Dunav! Pevaju 'Krvava noć'! Drugi, novi glasovi, pridruživahu se prvome, praćahu ga, tako narandžina šumica zabruja sva. I sve drugi i drugi, novi, sve mnogobrojniji glasovi pevahu tužni refren:

Da li će jednom proć'
Ta crna krvava noć..."

Žal za selom

Grci-Krfljani i francuski vojnici na Krfu čudili su se Srbima: "Kakav je to narod, umiru a pevaju!" U sedam velikih logora u kojima je srpska vojska bila razmeštena na Krfu, umiralo se, ali i orilo od pesme i igrana su kola.

Stela Frenklin, australijska književnica, stupila je godine 1917. u Bolnicu žena Škotske na Solunskom frontu. Pišući roman o stradanjima srpskih ratnika, ona primećuje i šta Srbi pevaju - "Tamo daleko", pesmu o selu, o devojci, o zemlji... "Srbi su je neprekidno pevali. Ali morali su ponovo u borbu, sa velo malo nade da će se vratiti u Srbiju".


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 14 Dec 2016, 20:50
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (2)

Dobroj pesmi nema kraja

Iz velikog rata izašla je velika pesma

Slika

Tako je zabeležila Stela Frenklin, ali se u jednom prevarila: Srbi su se vratili i oslobodili svoju zemlju!
Nije potrebno upuštanje u potpunu muzičku analizu ove pesme, niti iscrpnu istoriju njenog nastanka, jer su druge vrednosti preče, važnije... Ne postoji u svetu i svim vremenima ljudskih ratova pesma u kojoj su se stekli svi bolovi čoveka rodoljuba, napaćenog, u isto vreme i oduševljenog za ono što će doći, kao u pesmi "Tamo daleko"...

Dobroj pesmi nema kraja. Jednostavno - iz Velikog rata izašla je Velika pesma. I večna.

TAMO DALEKO
I verzija

Tamo daleko,
Daleko od mora,
Tamo je selo moje.
Tamo je Srbija.
Tamo daleko,
Gde cveta limun žut,
Tamo je srpskoj vojsci
Jedini bio put.
Tamo daleko,
Gde cveta beli krin,
Tamo su živote dali
I otac i njegov sin.
Bez otadžbine,
Na Krfu živeh ja,
Ali sam uvek klic'o:
Živela Srbija!

Tamo daleko

Stihovi: Mihailo Zastavniković
Zapis: Žarko Petrović

O, zar je morala doć,
Ta tužna, nesrećna noć,
Kada si, dragane moj,
Otiš'o u krvav boj?
Tamo daleko,
Daleko od mora,
Tamo je selo moje,
Tamo je Srbija,
Tamo daleko,
Gde cveta limun žut,
Tamo je srpskoj vojsci,
Jedini bio put.
Tamo daleko,
Gde cveta beli krin,
Tamo su živote dali
I otac i njegov sin.
Bez otadžbine,
Na Krfu živeh ja,
Ali sam uvek klic'o:
Živela Srbija!

Ovako su Česi pevali srpsku pesmu "Tamo daleko". U stvari, to je prevod ovih stihova naše pesme:
Tamo daleko, daleko od mora,
Tamo je selo moje, tamo je ljubav moja.
Bez Otadžbine, na Krfu živim ja,
I opet kličem burno: Živela Srbija!
Tamo daleko, gde cveću nema kraj,
Tamo su deca moja, tamo je pravi raj.
Tamo daleko, kraj Save, Dunava,
Tamo je varoš moja, tamo je Beograd.

Ovaj naslov dali su Česi i Slovaci legendarnoj pesmi "Tamo daleko". Ne zna se prevodilac, ali je melodija ista i tekst je odmah posle rata objavljen u ediciji Jovana Frajta.

Čeh Libor Hejhal, hirurg (majka mu je Srpkinja, rođen i školovao se u Beogradu) mnogo je učinio za jugoslovensku medicinu u oblasti srca i krvnih sudova. Jednom, predosećajući smrt (od srca!) rekao je: "Kad umrem, voleo bih da mi sviraju pesmu "Tamo daleko". U Pragu, velikom doktoru svirali su na sahrani "Tam v dali"...

VOJNIKOVO PISMO

Evo ti pismo šaljem.
U krvav odlazim boj.
Ako se više ne vratim,
Sačuvaj pismo to.
Ko li će za mnom tužit,
Ko li će suze lit?
Ko li će na mom grobu,
Beo cvet posadit?
Majka će za mnom tužit,
Sestra će suze lit,
A moja mila draga
Beo cvet posadit.
Posadi belu ružu
Na vrhu groba mog,
Možda reč prozori,
Tako je rek'o Bog.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 82 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker