Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 22:11


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 19:04
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala(28)

Smrt velikog ratnika

Dana 20. januara 1921. umro je najveći vojnik naše povesnice

Slika

Godine 1917. vojvoda Mišić je sa štabom Prve armije boravio u selu Voštarane, u severnoj Grčkoj. Za Božić, 7. januara 1917. kapelnik vojne muzike - Marko Radosavljević, darovao je vojvodu Mišića svojom kompozicijom. Bilo je to još jedno oduševljenje vojnika i muzičara, vojvodi i komandantu. Muziku ovoga marša čine motivi dveju narodnih pesama: "Devojče, plavojče" i "Biljana platno beleše".

Marš, "Vojvoda Živojin Mišić", sadrži poruku za ratnu pobedu, ali i za mir. U delu koji sadrži melodiju "Biljana platno beleše", ne oseća se slika vinara koji sreću lepu Biljanu i pletu želje o lepoti i nežnosti. U
maršu, želje nisu za vinare, već za - ratnike.

Tako je među najlepšima, prvo u Grčkoj, a onda duž novonastale države Srba, Hrvata i Slovenaca, zatrubio marš "Vojvoda Živojin Mišić". Kao uspomena na vojvodu i srpski narod. Originalni rukopis autora čuva se u Miřićevom muzeju u Struganiku. Požutele note dugo su čekale svoga maestra. Uostalom, kao i pravu istinu o velikom ratu i vojvodama.

"Danas u pet i po časova ujutru, preminuo je u Vračarskom sanatorijumu vojvoda Živojin Mišić. Po rešenju Ministarskog saveta, vojvode će biti sahranjen o državnom trošku". Bilo je to službeno saopštenje o vojvodinoj smrti, 20. januara 1921.

Hladno zimsko jutro, 21. januara, nije omelo hiljade Beograđana i pridošli narod da odaju poslednju poštu pobedniku sa Kumanova, Bitolja, Kolubare, Solunske ofanzive. Pobedniku sa svih bojišta za oslobođenje i ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca.

Beogradska "Tribina" je obaveštavala: "Umro je najveći vojnik naše povesnice, vrli i slavljeni vojvoda Živojin Mišić". U Oficirskom domu, defilovao je narod da mu oda poslednju poštu, dostojanstveno i tužno.

Stigli su i seljaci iz Struganika. U koporanima i šajkačama. Doneli su vojvodi šljive "šeftelije" iz njegove bašče. Seljanke, obučene u kecelje planinki koju je nekada nosila i Anđelija, majka Živojinova u vreme muže krava kraj koliba, ispod Maljena i Suvobora. U torbi šarenici doneli su malo sira i pogače.

"Narod izgubio vojvodu. Gore, u nebeskoj Srbiji, Radovan i Anđelija dočekuju trinaesto dete", šaputali su seljaci iz Struganika.

Bio je to kraj velikog ratnika i finale njegovog marša u miru.

Srpska kola se sviraju, igraju, zvižde i pevaju . Naša narodna kola su muzika zavrtanja, uvrtanja, seckanja, poskakivanja, krivudanja, zavijanja, odvijanja, prebacivanja, skoka i poskoka, vriske i podvriskivanja, škripanja, zviždanja, kikotanja, "pletenja i vezenja", oduševljenja, prekid i ne prekida, smeha i pre smeha, nemira i beskraja i - nikad kraja...

Nikada kraj - "Moravcu", "Trojancu", "Vranjanki", "Pašoni", "Devojačkom kolu", "Kokunještu"...Neka naša narodna kola nisu zauzela mesto samo na poselu, svadbi, vašaru, komišanju, slavi, veridbi, prosidbi, venčanju, krštenju, regrutovanju, rađanju... Krenula su naša narodna kola u rovove sa vojnicima, u planine mučilišta i bede, na ostrva nade, u salone prinčeva i kraljeva, u palate predsednika, na stadione Evrope i sveta, Kine, Amerike i Australije...

Naši veliki ljudi, naučnici, umetnici, vođe, komandanti, kraljevi i predsednici, imali su i svoja omiljena narodna kola. Znamo daje kralj Aleksandar ú Karađorđević voleo "Šumadijsko kolo", Stepa Stepanović - "Čačanku", major Gavrilović - "Gavrilovićevo kolo", ratnici Timočke divizije u Prvom svetskom ratu - "Hajduk-Veljkovo kolo"... Tamo gde su bili Užičani - Drinska divizija - čulo se "Užičko kolo", a gde su Mačvani - "Mačvansko kolo". U Balkanskom ratu, srpski vojnici su znali i da "zalutaju" u kafanice južne Srbije. Sremci i Banaćani, glasovito su pevali "Četir'konja debela" i igrali "Bećarac". Srpska vojska je imala i igrala svoja narodna kola: "Oficirsko" "Vojničko", "Kaplarsko"... Nostalgija i sećanje na Cersku i Kolubarsku bitku bilo je bolno i ponosno. Na Krvu, posle egzercira i predavanja, krenuli bi vojnici "prema Kolubari i Mačvi", igrajući. Dugo se "vezlo" "Kolubarsko" i "Mačvansko kolo". Kada bi radost za sve što je srpsko, privedeno kraju, orkestar bi zasvirao "Sokolsko kolo". Oduševljenje za sokolstvo, nikada nije napuštalo Srbe i stalno ih vodilo idejom slovenstva i jugoslovenstva. Zato je igranje ovoga kola, za naše vojnike bilo nešto što će uskoro doći, drago i vekovima željeno. "Sokolsko kolo" i pesme južnoslovenskih naroda, naročito su zaživele i stigle u logore Solunske doline kad su stigli i dobrovoljci - Jugoslovenska dobrovoljačka divizija: Srbi iz celoga sveta, Crnogorci, Slovenci, Hrvati, Česi, Slovaci... I dok su se vojni muzičari često mučili da se sete ili pronađu note nekih narodnih kola, dotle je Ciganin-vojnik, koga je imao u svojim redovima svaki srpski puk u Prvom svetskom ratu, odmah odsvirao svako narodno kolo, napamet, bez nota. Tako su Cigani-vojnici "lansirali" "Kukunješte", "Čubursko kolo", "Zavrzlamu", "Čarlamu"...

Posle pobede saveznika nad centralnim silama u Prvom svetskom ratu, prestolonaslednik Aleksandar je u Solunu priredio bal na kome su bili komandanti svih pobedničkih armija, najviše oficira, vlade, ugledni naučnici i umetnici, orkestri svih savezničkih armija. Bal je otvorio prestolonaslednik srpskog i jugoslovenskog prestola "Kraljevim kolom". Novinari - izveštači pisali su da nijedan dvorski bal u Evropi nije tako izgledao kao ovaj oficirski bal u Solunu. S divljenjem, pisali su o utiscima koje je ovaj bal na njih ostavio. Naročito ono beskrajno, folklorno i rapsodično "Kraljevo kolo" koje je vodio kralj Jugoslavije, prve južnoslovenske zajedničke države.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 19:32
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (29)

Kaplarsko kolo

Preneto je iz otadžbine. Ovo kolo igra se oštro i stameno

Slika

Još jednom, u narodnom kolu, osetila se kolona srpske vojske koja ide, ide... Napred, napred... U koraku igrača osećala se duboka simbolika nepreglednog srpskog naroda koji ratuje ali i igra.

Srpska narodna kola deo su našeg šarenog folklora ali i ritam i tempo srpske duše. Od "Komitskog" i "Brankovog" kola do "Jugoslovenskog", putovala je Srbija u ranama i radostima. I tigla u slobodu - ratujući i igrajući.

Posle albanske Golgote, srpska država je živela na Krvu. Bili su tamo zajedno kralj, vlada, vojska, narod. I opozicija. U vreme kraljevanja Petra ú, bez mišljenja opozicije nije mogla biti doneta ni jedna odluka vlade, ni sprovedena. Na Krfu, kralj kraljuje, vlada vodi državu u izgnanstvu, vojska se sprema za juriš u otadžbinu. U Solunu, u Srpskoj gimnaziji, đaci uče.

Moravac i Trojanac

Na Krfu i Vidu, vojnici s oporavljaju u njivama Grka Janisa Janulisa i logorima pod maslinama. Nedeljom idu u crkvu, mole se da im Bog da zdravlje i snagu da se vrate u porobljenu otadžbinu. Javljaju rodbini "daleko od mora" da se nadaju slobodi. posle molitve i programa sa horskim i drugim pesmama o oslobođenju, vojnici se vraćaju u svoje vojne logore i igraju narodna kola. "Pletu i vezu" srpski vojnici - "Trojanac", "Moravac", "Kukunješte", "Vranjanku". Kolo se vije, prepliću se vojničke cokule umesto opanaka koji su ostali u seljačkim vajatima kod Drine, Morave, Srema ili u gudurama Albanije. Igrač se keca uzvikuje: "Pleti, vezi, đevojko, udaću te za brata..." To je onaj narod, oni vojnici za koje je italijanski novinar Pizani napisao: "Srbi ginu i pevaju..."

Solunski ratnik Milorad Jevtić, jedan od malobrojnih preživelih od čuvenih 1.300 kaplara, priča: "... Kada se malo oporavimo, onda se sakupimo oko logorske vatre i pevamo, malo setno a malo radosno, jer uskoro ćemo krenuti u Srbiju da povratimo slobodu svome narodu. Setimo se Cerske bitke, a frula, gitara i harmonika krenu 'Mačvansko kolo.' "Grci i Francuzi n Krvu čudili su se tako brzom ozdravljenju i okrepljenju naših vojnika. "Čim su malo ojačali, Srbi su počeli da pevaju i igraju..." - govorili su naši saveznici. Često se na Krfu igralo i "Kolubarsko kolo", jer je sećanje n Kolubarsku bitku bilo jako. A kaplari, ti "gvozdeni srpski vojnici" - kako za njih reče mitraljezac Živojin Lazić, igrali su svoje kolo. Niko nije tako igrao kao kaplari . Čvrsto i žustro. "Kaplarsko kolo" preneto je iz otadžbine, iz egzercirskih dana naše vojske. Ovo kolo igra se oštro i stameno.

Na putu od Užica prema Zlatiboru, nalazi se staro i lepo selo Mačkat. I u selu lepa i bela crkva Svetoga Ilije . Kraj crkve, vije se narodno kolo. Harmonikaš Petko iz Užica popeo se na stolicu da ga narod bolje čuje i vidi . Preko puta crkve, uz tarabu, jedna devojčica drži za ruku slepog ratnika iz Prvog svetskog rata, potpukovnika Ratka Šopalovića. Oboje uživaju u narodnom slavlju. Vrućina ilindanska, usplahirana mladost u kolu i zavičajni vazduh, seća na prošli rat drugove vojnike i trenutke kad su u daljini "pleli i vezli" narodna kola želeći da se što pre vrate kući.

Kralj kumuje

"Znam ovo kolo, čedo moje. To je kolo sa Soluna" - obrati se ratnik devojčici.

Zlatiborskim suvatima, kao po najlepšem plišu, bisere tonovi "Solunskog kola" koje je ostalo da živi i da se igra. Seća se Šopalović kralja i zavičaja. Zvona sa seoske crkve mešaju se sa zvucima kola. Polako, u selu stiže noć. Devojčica prihvati ruku ratnika i krenuše niz livadu.

Kralj Aleksandar ú Karađorđević obilato je pomagao junaka Šopalovića da podigne sebi velelepni zamak u svom selu i da tu živi sa porodicom i narodom. Kralj je bio venčani kum svome ratniku i krštavao njegovu decu. Potpukovniku Šopaloviću kralj je bio venčani kum svome ratniku i krštavao njegovu decu. Potpukovniku Šopaloviću kralj je slao dopisnice koje su počinjale sa "Dragi moj, kume..." Selo Mačkat i čitav Zlatibor, ponosili su se ovim kumstvom.

Ratko Šopalović izgubio je oči na Kajmakčalanu. Kralj je posetio ranjenog Šopalovića i pozdravio:
"Pomoz' Bog, junače!"
"Bog Vam pomogao, Kralju moj", - odgovorio je Šopalović.
"Kako znaš da govoriš sa Kraljem"? - upitao je Aleksandar.
"A ko ne bi poznao glas svoga Kralja" - dirljivo je rekao stari ratnik sa Zlatibora. Kada s stari ratnik vratio u selo, žalio je što nema vid da se sveti Bugarima. Nije voleo Nikolu Pašića, jer je smatrao da je on slab prema Bugarima. Ratko Šopalović umro je 1969.

Slika

Srpska istorija i "Solunska ratna priča" inspirisala je mnoge naše i strane umetnike. Napolitanac Dionisio de Sarno - San Đorđo komponovao je jedno od najlepših srpskih kola. To je "Solunsko kolo".

Kompozitor De Sarno rodio se 1856. u Napulju. U našu zemlju, u Kotor, stigao je 1885. Od 1893. boravi u Beogradu, gde radi kao profesor muzike i sekretar Italijanskog poslanstva. Radeći u Kotoru, kompozitor De Sarno oduševljavao se Crnom Gorom, knjazom Nikolom i njegovim delima. Kneževa drama "Balkanska carica" i muzika De Sarnova doživele su izvođenje i u Nemačkoj i Rusiji. Drama toplih patriotskih osećanja s nezaboravnim likom Danice, patrijarhalne Crnogorske kojoj su najveće svetinje "vjera i domovina".

Komponovao je De Sarno i opere. "Dana", "Đorđe", himnu Pevačkog društva "Jedinstvo" iz Kotora, "Uspomene iz Perasta", "Narodne pjesme za pjevanje i klavir", i lepo kolo "Helene". Ali, kompozitor De Sarno najnežnije i najtoplije nas je zadužio "Solunskim kolom", s temom našeg otadžbinskog rata.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 19:41
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (30)

Marš na Drinu

Stanislav Binički komponovao je jedan od najlepših marševa

Slika
Radomir Putnik, also known as Vojvoda Putnik, (24 January 1847 – 17 May 1917)

Na prvim objavljenim notama ovoga kola piše "Srpskoj gimnaziji - Dom nauke". Kompozitor je očigledno ovo delo posvetio Srpskoj gimnaziji u Solunu koja j u to vreme postojala i radila. "Solunsko kolo" zvuči šumadijski razigrano i italijanski nežno.

Posle Drugog svetskog rata, pored pesama a i neka narodna kola, nisu smela da se izvode. Pre svih, "Kraljevsko kolo". To kolo imalo j sreću da se jedna njegova verzija zove i "Srbijanka". Pod tim imenom štampane su note. Ali, ako bi neko konstatovao da se radi o "Kraljevom kolu", bilo bi neprilika. "Solunsko kolo" asociralo je na pobednički rat Srba, kraljeva srpskih, vojvoda. A to je takođe bilo nepoželjno.

"Solunsko kolo", snimi sam sedamdesetih godina, sa svojim orkestrom. To što je kompozicija De Sarnova u formi kola a ne pesme sa stihovima, olakšalo mi je situaciju. Naime, ovaj snimak je ponekad emitovan na radiju. Jer, u kolu nema stihova koji govore o ljubavi prema Srbiji, srpskim seljacima, svešteniku i krsnoj slavi, vojvodama. A to je bilo zabranjeno. I dugo je tako bilo.

Kompozitor De Sarno vratio se u Perast da na kraju života bude bliže moru i rođenoj Italiji. Ali i da pogleduje u brda knjaza Nikole, i u duši ponovo sretne "Balkansku caricu". Umro je 1937. u Perastu.

Kada čujem izvođenje "Solunskog kola", osećam igru rata i života, vidim slepog ratnika Šopalovića i staru crkvu u Mačkatu. Vetrovi, kiše i snegovi Kajmakčalana mešaju se sa blagim zlatiborskim suncem. Tako Srbima stižu rat i sloboda: olujno i sunčano.

U ratovima za oslobođenje i ujedinjenje, od 1912. do 1918. nastale su mnoge pesme, kola i marševi, koji su i danas na repertoaru mnogih orkestara, horova i vokalnih solista u našoj zemlji i van nje. To su, pre svih, "Tamo daleko", "Lađa se kreće francuska", "Buđenje Srbije" francuskog kompozitora Morisa Švaba, "Solunsko kolo", "Zar da umrem kad mi vreme nije", marš "Vojvoda Stepa Stepanović", marš "Vojvoda Živojin Mišić", i jedna od najpoznatijih i najlepših kompozicija inspirisanih tim ratom, marš "Na Drinu".

Cerska bitka, vođena od 16. do 19. avgusta 1914. donela je veliku pobedu srpskoj vojsci. Tu, na bojištu, kompozitor, dirigent, vojni kapelnik Stanislav Binički, komponovao je jedan od najlepših marševa koje ima naša muzička ostavština.

Turski motiv?

Smatra se da je marš "Na Drinu" Binički posvetio pukovniku Stojanoviću koji je poginuo u Bici na Ceru. Pukovnik Stojanović bio je neustrašivi i omiljeni komandant. Srpski vojnici su neprijatelju pretili svojim komandantom:

"Poćoreku, carevi većile,
Duša mi je od Kosova stara,
Komandant sam Gvozdenoga puka,
Ne bojim se Cara ni Ćesara..!
Kompozitor i dirigent Stanislav Binički, rodio se u Jasici kod Kruševca, 27. januara 1887. godine.

Stvaralac velikog i raznovrsnog opusa, u svojoj dugoj karijeri, diriguje, vodi horove, osniva muzičke škole, obrađuje narodne pesme, komponuje "elegantnu i prograđansku pesmu..." U svom intenzivnom radu, Binički sarađuje i s pesnicima - Jakšićem, Šantićem, Ilićem i drugima. Binički pripada onom čuvenom muzičkom triju; Mokranjac - Milivojević - Binički, koji se bori za osnivanje muzičkih škola i izvođenje srpske muzike. Za pesme: "Da su meni oči tvoje", "Zašto sike, zašto", "Čini, ne čini" i mnoge druge sentimentalne gradske pesme, malo se zna da je njihov autor Stanislav Binički, kapetan, kapelnik kraljeve garde.

Međutim, kod širokog muzičkog auditorijuma, Stanislav Binički je najpoznatiji kao autor "Marša pobede" ili melodije srpskog Nacionalnog optimizma - marša "Na Drinu".

I dok su drugi kapelnici vojne muzike srpskih armija Franjo Matjejovski u svom maršu "Vojvoda Stepa Stepanović", Marko Stojanović u maršu "Vojvoda Živojin Mišić", koristili motive srpskih narodnih pesama, dotle je Stanislav Binički u kompoziciji "Na Drinu", lično inspirisan Velikim ratom, stvorio ovo delo. Neki muzičari tvrdili su da je osnovni motiv ove kompozicije - jedan turski marš! Takav muzički materijal, odakle je eventualno uzeta tema za ovu kompoziciju Biničkog - nisam sreo.

U čast Andrića

Posle Prvog svetskog rata, pesme iz ovog vremena ustupile su mesto novim muzičkim potrebama nove države. Solunci - ratnici, povukli su se u brda, njive i šljive pradedovske, sa osećanjem da su završili svoju časnu bitku . I njihova pesma . Spremao se novi muzički život. Muzički majstori iz Velikog rata: Binički, Pokorni, Matjejovski, Paunović, Stojanović i drugi kapelnici slavnih armija Putnika, Stepe, Mišića i Bojovića, dobili su novi muzički zadatak.

Osnivali su operski orkestar, muzičke škole, muzička i horska društva, priređivali koncerte. Na programu orkestra kraljeve garde, sve češće su Betoven, Šopen, Verdi. Pobedonosna pesma iz Velikoga rata dospela je u zatišje, primirje. Drina je osvojena. I onda, mali odmor za drugi marš ratnika i kompoziciju Stanislava Biničkog - "Na Drinu".

Šezdesetih godina, kompozicija Biničkog ponovo se mnogo svira u raznim orkestarskim sastavima: veliki duvački i narodni orkestri, orkestri harmonika, mandolina, revijski i dečiji orkestri. Note ove kompozicije odlaze u svet. Kada je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost, bio je to i znak za skandinavske izdavače da potraže i objave još neka dobra dela naše umetnosti. Odmah su se opredelili za kompoziciju Stanislava Biničkog - marš "Na Drinu", koju su švedski izdavači povezali sa Andrićevim delom "Na Drini ćuprija".


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 19:53
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (31)

Vostani Serbije

Pesmu, posvećenu Karađorđu, napisao je Dositej Obradović

Slika
Dositej Obradović

Dok je bio na dužnosti višeg kapelnika orkestra kraljeve garde, Binički je svoj marš izvodio od početka do kraja. To isto činio je i njegov naslednik na mestu kapelnika, Čeh Pokorni. Bilo je tako sve do drugog svetskog rata. U naše vreme izvodi se samo deo koji s naziva trio. Šteta. Ovaj marš treba svirati od početka do kraja, onako kako ga je maestro Binički napisao. Tek tada se dobija ona atmosfera pred rat, muzička pinktura, strahota ratnog okršaja Davida i golijata. Tek posle tria, čujemo komandu "Napred, na Drinu". Uvod ove kompozicije priprema je za odlučni napad, a onda se trio pretvara u svečani finale - pobedu.

Lađar, publicist i književnik Mladen St. Ćuričić, ratnik od 1912. do 1918. umro je u dubokoj starosti u Beogradu. Pred njegovu smrt, imao sam zadovoljstvo da ga upoznam.

"Žao mi je" - rekao sam mu - "što se ne zna koju je pesmu onaj ratnik - Ciganin svirao kada je na bojnom polju u Cerskoj bici umirao jedan od Ribnikara"?

Marš opanaka

"Zna se. Svirao je marš 'Na Drinu'. Ne znam samo da li je to bio Vladislav ili Darko? Umesto lekarske pomoći, bolničara, Ribnikar je tražio svirača, violinu i pesmu, 'onu našu'. A ta "naša", bila je marš 'Na Drinu!'

Čuveni violinista, Vlastimir Pavlović Carevac, poslednju melodiju koju je odsvirao, bila je marš "Na Drinu".

Doček nove 1965. u Domu kulture na Novom Beogradu. Svira Carevac. te noći, on poslednji put vira istoriju voga naroda i svoju. Kakva sudbina: Carevac je ratnik iz Prvog svetskog rata. Kao đak - podnarednik, učestvuje u odbrani Beograda 1915. Snimio je gramofonske ploče i zaradio, pobedničku pesmu rata u kome je sam učestvovao. Proneo je zemljom i svetom, svirajući muziku Velikoga rata, marš opanka, svirale, šajkače i čanka... U stvari, Binički i Carevac, ratnici i violinisti, još jednom su se sreli, ratnici iste vojske. Sada u pesmi. U maršu "Na Drinu". Uskoro, Carevac je umro.

Sve do Drugog svetskog rata, kada bi umirali ratnici - solunci, na pogrebima, na poslednjim ispraćajima, duvački orkestri svirali su njihove pesme: "Tamo daleko", marš "Na Drinu", "Lađa se kreće francuska", "Hej, trubaču, s bujne Drine", "Solunsko kolo" i druge. Tako je i danas, često...

Slika
Đorđe Petrović Karađorđe

Beograd. Zima, 1942. Besni Drugi svetski rat.
Na poslednjem ispraćaju starog maestra, kapelnika kraljeve garde, Stanislava Biničkog, muzičari nisu smeli da sviraju njegov pobedonosni marš pobede i nacionalnog optimizma.

Vostani, Serbije!

PJESNA NA INSUREKCIJU SERBIJANOV

Serbiji i hrabrim jeja vitezovom i čadom i bogopomagajemu ih vojevodi gospodinu Georgiju Petroviću posvećena

Vostani, Serbije! Vostani, carice!
I daj čadom tvojim videt' tvoje lice!
Obrati serdca ih i očesa na se,
I daj njima čuti slatke tvoje glase.

Vostani, Serbije!
Davno si zaspala,
U mraku ležala;
Sada se probudi,
I Serblje vozbudi!

Ti vozdvigni tvoju carsku glavu gore
Da te opet pozna i zemlja i more,
Pokaži Evropi tvoje krasno lice,
Svetlo i veselo, kako vid Danice,
Vostani, Serbije! i proč.

Spomeni se, mati naša, tvoje perve slave,
Tvojih vraždebnika ti posrami glave!
Divjeg janičara teraj sa Vračara,
Koji svog istoga sad ne sluša cara!
Vostani, Serbije! i proč.

Tebi sad pomaže nebesna volja,
I sad ti se pokazuje sudbina bolja,
Svi bližnji tvoji tebi dobra žele
I daljni se narodi tvom dobru vesele.
Vostani, Serbije! i proč.

Vostani, Serbije! Mati naša mila!
I postani opet što si prije bila!
Serpska tebi vopiju iskrena čada
Koja hrabro vojuju za tebe sada.
Vostani , Serbije! i proč.

Bosna, sestra tvoja, na tebe gleda,
I ne želi tebi nikakova vreda.
Ko tebe nenavidi, ne boj ise Boga
Od kojega tebi ide pomoć mnoga.
Vostani, Serbije! i proč.

Hercegova Zemlja i Černaja Gora.
Daleke države i ostrovi mora -
Svi tebi pomoć nebesnu žele,
Sve dobre duše tebi se vesele
I soglasno vele:
Vostani, Serbije!
Davno si zaspala,
U mraku ležala;
Sada se probudi,
I Serblje vozbudi!
(1804)

Svi možemo pasti

Dositej Obradović je bio vrlo mudar čovek. Svoju pravoslavno-svešteničku dušu očeličio je latinskim redom i radom i sve to nadahnuo ljubavlju prema svome narodu i Srbiji. Poruke koje je slao narodu bile su vrlo korisne u njegovo vreme, a i danas. to je mudrost za kojom idemo . Jednom prilikom, Dositej je rekao: "Diži onoga koji je pao, svi možemo pasti". Ili: "Najbogatiji je oni človek kom je dosta ono što ima, koji s pravdom dobiva, a tuđega ne želi".

Veliki i čestiti Dositej, sve je gradio na duhovnom: "Opšta je kuća svima zemlja, a duša će naći šta je zaslužila", rekao je.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 19:59
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (32)

Himna Karađorđevom ustanku

"Vostani Serbije" inspiracija za stihove odanosti otadžbini

Slika
Đorđe Petrović Karađorđe

Osećao je veliku ljubav prema braći i poručivao: "Čuvaj se brate, ako se i ne bojiš"! Prepun znanja, iskustva i ljubavi, sabrao je sve ono najdraže što želi svome narodu i savetovao:

"... Slavna slavenoserpska nacijo u Serbiji, Bosni, Dalmaciji sa Ercegovinom, um kad s naukom prosvetiš i s prosvešteniju dobrodeteljiju sojediniš, izbranije nacije nad tobom neće biti. Dobroteljej je tebi prirodna; poštenje, slava, velikodušnija, mužestvo - to su tvoje praroditeljske dobrodetelji. Ja znam, gdi varvarstvo vlada, onde niš je mesto učeniju i prosvešteniju ni pravoj dobrodetelji; obače nek s ova dobra uvode onde gdi glupost ne vlada, a gdi glupost sada vlada, neće do veka vladati"...

Velika škola

Zato je čudno da Srbi koji su učili od Dušana, Lazara, Karađorđa, Vuka, Višnjića, Dositeja, Tesle - često žive i rade samoubistveno, necivilizovano, nebratski, nehumano, nehrišćanski , bez ljubavi... Dositej Obradović nas je, između ostalog, upućivao na lepu misao i koristan rad.

Vest da su Srbi digli ustanak 1804, zatekla je Dositeja Obradovića u Trstu, gde su mu Srbi koji su tu živeli omogućili da radi na prosvećivanju i kulturi svog naroda. "Pjesnu na insurekciju Serbijanov" Dositej je napisao 1804. i posvetio je Karađorđu i njegovim ustanicima.

Ustanak je oduševio Dositeja. Požurio je da pomogne. Svakako da je bilo vrlo korisno Dositejevo učešće na otvaranju Velike škole u Beogradu 1. septembra 1808. kada su pozvani đaci - polaznici iz svih krajeva Srbije i "ne samo takovi koji već prilično znaju čitati, pisati i računati".

Na otvaranju Velike škole prisutni su Karađorđe, mitropolit srpski, mnogi viđeni ljudi i Dositej Obradović. U jednoj sobi bile su postavljene stolice od slame za đake. Karađorđe, kao vožd srpskog naroda, u pozdravnom govoru, kaže: "Vidite, mi imamo dovoljno mišica za odbranu Srbije, ali nemamo dovoljno veštih ljudi za upravljanje. Da mi znamo državu voditi onako kako znamo voditi vojsku, drukčije bismo stajali . Učite se vi, dakle, da nastavite naše srećno započeto delo . U vama je sva nadežda naša sa te strane".

Posle Karađorđa, govorio je Dositej: "Vozljubljeni učenici! Bog preblagi i mnogo milostivi izbavlja zemlju našu i ljubimo otečestvo od sužanstva turskoga, a mi valja da se staramo da izbavimo dušu našu od sužanstva duševnoga, to jest od neznanja i od slepote umne... Zato dražajši učenici, budite blagonaravni i poslužni učiteljem vašim, učite se i prosveštavajte se u naukama i dobrodetelji, i bićemo svi srećni i čestiti pred Bogom i pred ljudima koje da nam daruje blagi Bog. Amin!"

Svetlost slobode

Kad je napisao pesmu "Vostani, Serbije!", Dositej je imao 65 godina. Ovaj književnik, filozof i prosvetitelj imao je mnogo svežine, optimizma, oduševljenja za poruku Srbiji da se digne iz mraka u koji je zapala još od srednjeg veka, da zaplovi u svetlost i slobodu.

Tako je Karađorđev ustanak dobio i svoju himnu. Učeni ljudi govorili su je po Srbiji, kao i oni koji su živeli izvan otadžbine i pomno pratili ili pomagali ustanak Srba u matici . Naročito oni koji su predavali u Velikoj školi često su kazivali Dositejeve stihove "Vostani, Serbije!" To su, između ostalih, Ivan Jugović, Miljko Radović, Lazar Vojović, Miša Popović, Gliša Živanović, Sima Milutinović, Jovan Mijoković, Jovica Milovanović, Luka N. Nenadović, Milan i Ivan Stojković, Vuk Stefanović Karadžić...

Dositejeva pesma "Vostani, Serbije!" dugo je čekala da bude komponovana, kao što je "Srbija dugo čamila", ali za sve vreme uticala na mnoge pesnike i rodoljube novodošlog doba, prepunog oduševljenja za oslobođenje Srbije i tako živela sve do Prvog svetskog rata kada se čula kod Srba željnih slobode.

Od svoga nastanka 1804. pa do naših dana, ova pesma je "povukla" inspiraciju za nove stihove koji su pozivali na odanost Srbiji. Posle ove, prve himne srpskog ustanka, stvorene su i one čuvene rodoljubive pesme kao što su "Bože pravde", "O, Srbijo, mila mati", "Rado ide Srbin u vojnike", i druge, koje kao da su se nastavile na Dositijevo oduševljenje i Karađorđevu mišicu.

Studirajući muzičku i pesničku građu rodoljubive i himnične pesme, neminovno sam se zaustavio kod Dositejeve pesme:

"Vostani , Serbije! Vostani, carice"!
I daj čadom tvojim videt' tvoje lice!
Obrati serdca ih i očesa na se,
I daj njima čuti slatke tvoje glase.
Vostani, Serbije! Davno si zaspala,
Sada se probudi, i Serblje vozbudi!

Oduševljeno i s najlepšim osećanjem za doba Karađorđa i Dositeja, komponovao sam muziku na ove stihove, koji su pesma otadžbinskoj ljubavi, oda svetlosti i himna srpskoga i svetoga.



glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 20:14
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (33)

Rado ide Srbin u vojnike

Pesmu napisao pančevački prota Vasa Živković, preteča poetskog romantizma

Slika

Pesnik Vasa Živković postao je đakon 1845, paroh 1846. a prota pančevački 1868. godine. Rodio se 31. januara 1819. godine, a umro 25. juna 1891. u rodnom Pančevu.

Napisao je mnogo rodoljubivih, ali i puno nežnih, ljubavnih pesama. Kritičari su ga nazvali "pretečom srpsko pesničkog romantizma".

Godine 1922. javno je pomenuta stogodišnjica rođenja Vase Živkovića. Tom prilikom je Miloš Crnjanski oduševljeno govorio o Vasi Živkoviću, o njegovoj pesmi "Ti plaviš, zoro zlatna" i "Niči, niči, krine beli" i nazvao Vasino doba "Najlepšim dobom našeg pesništva".

Rado ide Srbin u vojnike,
Gde zelene bere lovorike.
Borba njemu zabava je draga,
Još milije salomiti vraga.

Jer puščani prah
Ne zadaje njemu strah.
Njega na boj mati
I nevesta prati, prati,

Otac želi sedi
Da vraga pobedi, pobedi.
Napred ide s oružanom Srbin rukom,
A zimzelen vije mu se za klobukom.

Peva, kliče srpski sin,
Pred njim strepi dušmanin.
Njega na boj mati I nevesta prati,
Otac želi sedi
Da vraga pobedi!

Prota Vasa Živković pisao je spontano i skromno. Bio je sveštenik i "obraćen veri". "Taj posao pesništva, tražio je od mene drukčiji vilinski žar..." - pisao je Vasa Živković. Ali, ljubav se obratila i svešteniku. I to ona najopasnija, čežnjiva i zabranjena. Tako su stvorene čuvene ljubavne pesme koje su odmah i komponovane: "Ti plaviš, zoro zlatna" i "Niči, niči, krine beli".

Pisao je prota i svatovske pesme - "Odbi se biser grana" i "Raduj se nevo", ali čestitog Srbina, protu pančevačkog Vasu Živkovića, nije moglo da mimoiđe ni osećanje rodoljublja i ratništva . Njegove pesme "Već iz gustog luga" i "Rado ide Srbin u vojnike", često su na usnama svih srpskih rodoljuba, pevane i raspevane u svim ratovima Srbije, a evo i danas rado se pevaju.

Melodija za "Graničarsku pesmu", kako je originalni naziv pesme "Rado ide Srbin u vojnike", nastala je 1849. godine iz narodnih napeva, stavljenih u "Barona Jovića marš". Ovaj splet narodnih pesama uradio je kapelnik Graničarske muzike u Pančevu - Antonije Jahimek. Iz ovog spleta, Nikola Đurković izvukao je melodiju "Rado ide Srbin u vojnike" i harmonizovao je za muški hor. Prvi put je izvedena u Pančevačkom pozorištu 1844. gde je Đurković radio kao upravnik, reditelj, glumac, pevač, prevodilac i kompozitor.

Slika

Graničarska pesma

Ovu melodiju obradio je za klavir Kornelije Stanković i, zahvaljujući toj obradi, stigla je "Graničarska pesma" na pultove raznih horova, orkestara i pevača.

"Graničarsku pesmu",sa velikim oduševljenjem, radili su za razne horske stavove, od okteta do muškog i mešovitog hora, mnogi poznati muzički stvaraoci prošlog veka, a i kasnije, u naše vreme.

Očigledno je da je glavni "Muzički krivac" za pesmu "Rado ide Srbin u vojnike" - Nikola Đurković (1812-1875). Nastavnik muzike na dvoru kneza Mihaila Obrenovića, upravnik Pančevačkog pozorišta, činovnik Dunavskog parobrodskog društva, kompozitor Nikola Ćurković, čovek nesrećnog i emotivnog života, seli se u Osijek i tu, 1875. godine, izvršava samoubistvo.

Dakle, od Jahimeka, preko Đurkovića i Stankovića, kretala se muzička istorija ove, verovatno izvorne narodne melodije.

Kroz vekove, Srbin je oduševljeni vojnik. I nikada-kukavica, izdajica. U danima Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, Srbi su, naročito seljaci, rado išli u vojnike . Srpska krv se iz doba u doba, stalno obnavlja ovom ratničkom bojom. Srbina stalno napadaju . On se vekovima bori za svoje ognjište, njivu i šljivu. Zato Srbin, na zov ratničke trube, odmah kreće, onako "srca zategnutog kao strela", s čankom i u njemu malo proje i sira i ponekom jabukom iz pradedovske bašče. On vidi samo jednu sliku: maršira ka brdima i dolinama svojim, međama i vodama mirnim ali i plaovitim...

Slika

Sloboda iz Soluna

Kada su u danima proboja Solunskog fronta komandanti pokazivali srpskim vojnicima u daljine i govorili: "Eno, tamo je Srbija", ratnici su već čuli i videli svoj narod, oca, majku, dedove i bake, ali i ognjišta, livadu i lug. I onda: "Srpska vojska čini nemoguće, neverovatne stvari . Vojnici nisu svesni svoga junaštva i oni ne znaju koliko dnevno pređu. To su čuda šta oni čine. Izgleda da oni vode borbu u hipnozi, u nekom letargičnom snu, idu napred kao somnabule-pod neprijateljskom borbom, zaneseni, opijeni, idu iz dana u dan, kao oluja, kao mahniti po 30-40 kilometara dnevno. Ovako je o brzini izgona neprijatelja u vreme proboja Solunskog fronta pisao švajcarski list "Žurnal de Ženev".

Tako je, kada srpski vojnici marširaju u Srbiju! Jer, Srbi ne postoje bez otadžbine. Za njih ne važi ono: "Otadžbina mi je onde gde mi je dobro". Srbinu je dobro samo tamo gde su mu toplina doma, čeljadi, gde su goveda koja muču, gde pasu stada i čuje se pesma čobanska i pradedovska. I tamo gde su groblja njegovih predaka.

Bremenit ovakvim osećanjima za otadžbinu, zavičaj i pradedovsku pesmu, Srbin je stvarno rado išao u vojnike.

KRAJ


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 20:36
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
USTAJ, USTAJ, SRBINE

Stihovi — Jovan Sterija Popović

Ustaj, ustaj Srbine
ustaj na oružje
dan te čeka, noć već bega
ustaj, ne oklevaj
na noge, Srbi, braćo,
sloboda zove.

Koji ne zna kad treba
za rod svoj umreti
nije Srbin već je izrod
tog će zemlja kleti
na noge, Srbi braćo.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 20:40
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NEK VIDI DUŠMAN

Stihovi — Vladimir Vasić

Slika
Vladimir Vasić (Šabac, 1842 — Loznica, 1864)



Što ćutiš, ćutiš, Srbine tužni?
Protrljaj oči, slava te zove,
Slava te zove na crno groblje,
Na ono tužno Kosovo polje.

Ta da li živiš, ta da li čuješ
Tu crnu kletvu, taj uzdah teški?
Da li još pamtiš, da li još znadeš
Za onaj bojak, bojak viteški?

Grešniče teški, trgni se, tresni
Lancem o zemlju! Nek mine mrak!
Nek dušman vidi, nek dušman čuje
Da Srb još živi, da je junak!

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 01 Jan 2017, 14:31
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Знаш ли одакле си сине

Знаш ли одакле си сине,
Погледај планине сиве,
Зејтинликом цвеће процвало
Шумадијом сунце засјало

Аа, ово је Србија
Говоре гробови ратника,
из славног времена

Цветови као од вина
Певају песме давнина,
Одјекује као некада
Крај Дрине са цветних ливада

Проћи ћеш путеве дуге
Видећеш крајеве друге
Понеси одавде један цвет
Нек сви виде, нек зна цео свет!



_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 01 Jan 2017, 14:47
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KAKVA EMOCIJA, KAMEN PLAČE: Radoš je izašao na binu, izgovorio "srpska vojska" i trenutak pretvorio u istoriju (VIDEO)

U izvedbi slavnog glumca, emotivni naboj, ponos i patnja koji se mogu pronaći u ovim stihovima, dodatno dobijaju na značaju

Slika

Pesma “Boj na Moravi” o slavnoj i hrabroj borbi srpskih junaka pod komandom Živojina Mišića, ima veliki broj pregleda zahvaljujući ansamblu Svilen konac i glumcu Radošu Bajiću.

U izvedbi slavnog glumca i reditelja, emotivni naboj, ponos i patnja koji se mogu pronaći u ovim stihovima, dodatno dobijaju na značaju.

Video nastupa u dvorani Kolarac objavljen je na Fejsbuk grupi “Srbijo moja ponosna budi”, gde je za kratko vreme prikupio veiki broj lajkova i pozitivnih komentara.

Pesmu prenosimo u celini:

Slika

Boj na Moravi

Srpska vojska na Krf pala, pod ostrvo žagor bruji
iz oblaka kiša lije, uzburkano more huji.

Pod stoletnim mostom šatori se srpski bele
pod njima se odmaraju srpske čete oživele.

Šatori su tesna kuća, al za sve ima mesta
zgrčio se drug do druga, te je tako toplo svima.

Razgovor se živo vodi, na priču se priča niže
a dosetke i pošalice jedna drugu burno stiže.

Samo jedan vojnik mladi mutna oka, bleda lica
ćuti tužna nevesela sred pesama i pošalica.

A i njega zadirkuju i sa njim se svako šali
“De olakšaj srcu svome, poveri nam tajne tvoje
ta će priča lepa biti, pričaj druže Radivoje”.

Radivoje mahnu rukom, ispuniću vašu želju
al će i to kraja biti vašoj šali i veselju.

Krvava je priča moja, to je bilo posle onog
na Moravi ljutog boja.

Neprijatelj beše jači, mi moramo dalje ići
a ja reših na rastanku časak svome domu sići.

Stigoh kući ali kasno, eno prve strašne slike
obešen mi babo stari, a na pragu jao bože
sva u krvi majka leži i slabačkim glasom viče

“Radivoje sine beži!”.

A ja majku neposlušah, već u kuću stupih
izludeti tada htedo, pokraj moje mrtve ljube
leži moje mrtvo čedo i ono se nevinašče
već rastalo s ovog sveta.

Video sam da je bilo probodeno bajonetom
a u drugom kraju sobe gde stara škola stoji
kao da su u gostima vino piju šest Bugara
meni krvac zali oči pa ja jeknem iz dna grudi
prostite mi mrtve duše u pakao vi neljudi.

Pa ubacim jednu bombu usred one rulje klete
i nijedan od Bugara ne umače od osvete.

Od tog dana porušenog dim se diže u visine
a kad plamen sve priguši ja umako u planinu.

Ne da sklonim pustu glavu, nisam zato još na svetu
već i dalje da produžim strašnu kaznu i osvetu.

Radivoje svrši priču, pod šatorom tajac nasta
niko ništa ne govori i disanje ko da zasta.

Tako malo zaćutaše, povikaše svi iz glasa
i mi ćemo s tobom druže u osvetu svakog časa.

Video pogledajte ovde:



telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 40 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker