Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 22:29


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 16:47
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kako je nastala stara pesma "Dimitrije, sine Mitre"

Žena koju su pokopavali bila je starovremenska, a sprovod se ipak razlikovao od uobičajenog. Ispred sveštenika, a odmah iza pogrebnog venca, išla je muzika koja nije svirala posmrtni marš, već melodiju pesme koju je pokojnica najviše volela – Dimitrije, sine Mitre. Pesma, to je bila želja i amanet preminule, koja je predosećajući smrt svojim bližnjima izričito rekla da je ne oplakuju mnogo. Preko crnog belo da joj stave, rekla je, i da umesto suza bude pesma.

Slika

Vranje nije zapamtilo takav sprovod. Ljudi su se podgurkivali i šaputali: “Ne daj, bože, ko da je Vladika umro! “

Tako je tog prohladnoh petka 21. februara 1969. uz varljivo zimsko sunce i pesmu “Dimitrije, sine Mitre”, ulicama Vranja prošla Stana Avramović Karaminga na svom poslednjem putovanju. Ko je bila žena koju su sa pesmom i suzama ispratili njeni rođaci, prijatelji i mnogobrojni sugrađani? Sa njenom smrću kao da su zauvek odlazila vremena poznatog vranjanskog sevdaha.

Jer, Stana Avramović Karaminga je decenijama čuvala, negovala i drugima prenosila izvornu vranjansku pesmu. Neke je pesme i sama spevala, dugo krijući da su njene.

Dve pesme je Stana Karaminga uobličila prema tuđem kazivanju o vremenima turske vladavine u Vranju. Ta kazivanja o turskom nasilju oživela su u njenoj svesti u vreme Prvog svetskog rata. Stana je tada bila devojčica i gledala je okupacio bugarsko nasilje. Kasnije se bojala da će se pesme zaboraviti, ali pesme su prihvaćene u Vranju i nastavljale svoj život kroz razne interpretacije.

Kao retko koja naša narodna pesma, vranjanska pesma “Dimitrije, sine Mitre” ima svoju istoriju. Nastala je iz stvarnih događaja tragične životne sudbine i predsmrtnog kazivanja, ispovesti, na osnovu koje je i sačuvana. Zato se sada vraćamo na početak XX veka i dalje, u vreme kada je Vranje tek oslobođeno od Turaka. Stana Avramović Karaminga, bila je tada dete.

Rasla je okružena ljubavlju, ne sluteći da će jedna noć pomutiti radosni svet njenog odrastanja. Bila je to noć kada joj je majka Magda, na samrti, ispričala istinu o njenom imenu. Stana Karaminga je imala stariju sestru od tetke, takođe Stanu. Njen muž Dimitrije bio je Karamingi takođe rođak, brat od tetke, ali sa očeve strane. Stana je bila veoma bliska sa svojom tetkom i tečom, Karaminginim roditeljima, koji su uvek imali razumevanja za nju.

Jednoga dana, pročuo se glas da je Stana provela noć sa nekim Stojanom. Toma, Karamingin otac je odmah otišao kod Stane da to proveri.

-Kako te nije sramota, obraz da nam ukaljaš? Sve smo čuli, je l’ to istina? Grdio je Toma.

-Istina je, odgovorila je Stana bez oklevanja.

– Ali, muka me naterala. Znaš koja??? Da vidim da li mogu sa drugim čovekom decu da imam! -Verujem ti, reče Toma.

–Ali, pošto je tako, nemoj sa Stojana, ni on dece nema. Nego idi sa Ristu Garabinu, za njega se ne zna kol’ko dece ima. Idi, pa se s njega ogreši. Ja ću greh da nosim, a imati decu nije greh!




Nije puno vremena prošlo, a život u Dimitrijevom domu je počeo da se menja. Vest da je Stana u drugom stanju je sve obradovala. Stana koja je u četrdesetoj godini ostala trudna, bila je pošteđena svakog rada i napora. Porođaj je bio naporan i bolan. Stana nije preživela, ali dete jeste. Nedelju dana kasnije, Dimitrijev ujak Toma, Karamingin otac, je odlučio da kaže sestriću istinu.

“ Pre nego što odemo na Stanin grob, moram nešto da ti kažem. Izedosmo Stanu. Prvo tvoja majka, a moja sestra, pa ti, a onda i ja. “ Dimitrije ga je zbunjeno gledao. ” Tako je. Tvoja majka, što je kinjila. Ti, što si bio nerodan. A ja, što sam je savetovao s koga da ide. Da znaš, dete nije tvoje, već od Ristu Garabinu.” Nesrećni Dimitrije je ovo stoički podneo. Odgovorio je ujaku: ” Ako, ujko, neka joj je bogom prosto. Mi smo hteli dete da usvojimo, a ovo je bar moja Stana rodila.” Sutradan, tu na grobu, pred rođacima i prijateljima dok su Stani izdavali po običaju prvu subotu, poslednje što je Dimitrije rekao, bilo je: “ Ovde, pored moje Stane da me kopate…” I pre nego što je iko mogao da ga spreči izvadio je pištolj i ubio se.

To je Karamingi te noći ispričala majka Magda, Stanina tetka. U toj noći, posle majčine priče, Stana Karaminga je spevala pesmu “Dimitrije, sine Mitre.” Pesmu je dugo tajila. Skrivala ju je onako kako je i majka skrivala priču o poreklu Karaminginog imena- kao zlu porodičnu kob, kao sramotu rodoskrvnuća, kao stravičnu priču o samoubistvu u familiji.

I pre nego što je zašla duboko u osmu deceniju života, Stana Karaminga je sačuvala i prenela izvorne reči i melodiju ove pesme.

Aleksandra Maksimović Objašnjenje srpskih komplikovanih rođačkih relacije: U tekstu se pominju dve Stane, koje su sestre od teke. Stariju Stanu zvala sam imenom Stana, a mladju, koja je i spevala pesmu, Karaminga, da bih napravila razliku. Starija Stana i Dimitrije su bili muž i žena, a Dimitrije je Karamingi bio brat od tetke (očeve rođene sestre).


nadlanu

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 16:49
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine


Otvori mi, belo Lenče
"Otvori mi, belo Lenče,
vratanca, džanum, portanca,
da ti ljubim, belo Lenče,
ustanca, rujna rumena."

"Ne mogu ti, Mile Pile,
da stanam, da ti otvaram,
legnala mi stara majka
na fustan,
ludo na fustan,
pa ne mogu, Mile Pile,
da stanam, da ti otvaram."

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 17:16
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (21)

Pesma kralju

Aleksandar I Karađorđević voleo je epske pesme

Slika
Kralj Aleksandar


Slika
Kralj Aleksandar i Kraljica Marija u setnji po planinama

Možda se ti, Petroviću, - kaže Jevtić, - u stvari klanjaš svome dedi Svetislavu svaki put kada posećuješ grob "Neznanog junaka".
No, svejedno, dragi Petroviću, tada smo svi mi ratnici bili isti i jedno. Svako od nas mogao je biti neznani junak kada pogine, jer je metež bio strahovit, a cilj samo jedan: pobedi neprijatelja i isteraj ga iz kuće... Ima nas još oko tri stotine živih. Ako vi, mladi, budete hteli, uskoro ćemo svi biti neznani junaci!
- Nećemo - rekoh.

Spomenik krajputaš Svetislavu Petroviću nalazi se u selu Vranama, u groblju okrenutom suncu, "da ga sunce ogreje". U istom groblju je i Petar, otac Svetislavljev, brat Anđelko i moj stric Milan. Ali, Svetislav je u svakom groblju u Srbiji. Onaj Veliki rat, bio je i veliko groblje Srba...

Kada je Svetislav odlazio u rat, sa osoja, čula se pesma "Tri livade, nigde' lada nema..." Seoske devojke ispraćale su ratnike. Mnoge zauvek. I Svetislava.

Svetislav Petrović oslobađao je Beograd. I poginuo. Da je živ, kao njegov drug iz rata Jevtić, imao bi devedeset i šest godina!

Noć. Kafana se zatvara. Kaplar Jevtić skoro salutira: Neka je slava Svetislavu Petroviću!
Slava mu!
Pesma Kralju
Srbijanci i Bosanci,
Potecite žurno,
Jer vas ista sudba čeka,
U to vreme burno...
Glas Viteškog čujmo Kralja,
Aleksandra Gospodara,
Napred stupaj, ura!
Mačem lupaj, ura!
Napred stupaj!

"... Regent Aleksandar Karađorđević, imao je glas vanredno lepe boje i zvuka, topli i duševni..." - pisao je Jovan Dučić o regentu kada su zajedno boravili 1916. u Atini. Tada, Dučić je Aleksandru govorio stihove Sofoklove iz "Edipa na Kolonu", o Sofranima sa sunčanim očima. Kralj je ove stihove obožavao.

Aleksandar ú Karađorđević voleo je epske pesme i često ih izgovarao prilikom mnogobrojnih sećanja na nezaboravne bitke koje su vodili Dušan, Lazar, Karađorđe, Miloš, a u njegovo doba i vojvode, vojska i srpski narod. A 13. juna 1934. kralj je govorio svoj omiljeni stih na proslavi Mišarske bitke:

"Niti ide kulin
Kapetane,
Niti ide, niti mu se nadaj,
Hrani sina pa šalji
na vojsku,
Srbija se umiritş'
ne može"

Bio je zagledan u duboku istoriju svoga naroda, u srednji vek Srbije. Kao i njegov otac Petar. Obožavao je cara Dušana. Pred Solunsku ofanzivu, divio se svojim vojnicima i govori Dučiću: "... Gledajte, na svakoj okuci po jedan naš vojnik na konju, sa šlemom i puškom iznad šlema! Zar ne liči na kakvog Dušanovog viteza kada je zauzimao na svojoj strani Verziju i Voden..." Voleo je kralj da priča o istoriji Dušanovog doba. Najviše je voleo da razgovara sa knezom Pavlom, Ivanom Meštrovićem i Dučićem. I uvek uz srpske epske pesme i njihovo govorenje napamet...

Prilikom boravka u Rusiji 1916. gde je obišao Dobrovoljačku diviziju, vojnici - Srbi, Hrvati i Slovenci, pevali su budućem zajedničkom kralju srpsku himnu "Bože pravde". Regent je zamerio zašto se ne pevaju i himne Hrvata i Slovenaca. Pukovnik Hadžić je zahtevao da se greška ispravi i otpevaju sve tri himne. Svi su bili zadovoljni. Posle ovih himni, vojnici su, zajedno zapevali:

"Ej, vi Česi i Slovaci,
Pohitajte žurno,
Vas ista sudba čeka
U ovo vreme burno.
Glasovitog čujmo
Kralja,
Aleksandra Gospodara,
Napred stupaj, ura!
Mačem lupaj, ura!
Napred stupaj!

U stvari, okupljeni Česi i Slovaci, zajedno sa Srbijancima, Bosancima, Hrvatima i Slovencima - pevali su melodiju koja ih spaja. Aleksandar je voleo pesme koje okupljaju braću. Rado ih je slušao. Svirao je klavir, i to često, sve dok u njegov dom nije stigla rumunska princeza Marija i postala naša kraljica. Vajar Ivan Meštrović bio je oduševljen kraljevim sviranjem u Banskim dvorima u Zagrebu.

Aleksandar je bio u vojnoj uniformi i stigao u salu za prijem pre svih zvanica. Iz sale, odjekivao je klavir. Kralj je svirao. Meštrović je bio očaran. Od kralja, klavir je bolje svirala kraljica! Posle slušanja Marijinog sviranja, kralj se nije usuđivao da sedne za klavir! A što se tiče Meštrovića, kasnije, izdao je kralja i zaboravio sve dobrote koje je Aleksandar činio za njega i njegovu umetnost...

U vreme ratovanja od 1912. do 1918., prestolonaslednik, regent i kralj Aleksandar ú Karađorđević, bio je inspiracija mnogih domaćih i stranih kompozitora. Najviše su za Aleksandra komponovani marševi na srpske motive, ali i sa originalnim temama. Vrlo je dirljiv i nežan marš gospođe Džozefine Bauman: "Marš Njegovog veličanstva Aleksandra I". Kralj je voleo da sluša klavirsko izvođenje ovoga marša...


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 17:30
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (22)

Marš "bola i tuge"

Čeh Matjejovski komponovao marš povodom kraljeve smrti 1934.

Slika

Za venčanje kralja i princeze Marije, kapelnik vojne muzike Milenko Paunović komponovao je 1922. "Svečani svadbeni marš" i posvetio ga kralju i kraljici. Ovaj marš kralj nikad nije zaboravio, a kraljica Marija, posle kraljeve pogibije, sa bolom se sećala muzike najlepših dana njenog života kraj velikog kralja mlade jugoslovenske države.

"Kralj Jugoslavije Aleksandar ú Karađorđević prosuo je svoju crvenu krv na keju francuskog prijateljskog grada , baš onako kako je francuski vojnik to učinio na snegu Kajmakčalana i obojio ga u mučeničku krv..." - rekao je u jednom govoru na pomenu kralju vladika Nikolaj Velimirović.

Aleksandar ú je voleo "Marseljezu". Kada je stigao na marseljski kej, čuli su se zvuci "Marseljeze" i meci ubice. Kada su mrtvoga kralja doneli iz Francuske u Beograd, opet se svirala "Marseljeza". Najviši predstavnici francuske države došli su na sahranu prijatelju koji je podjednako voleo himne "Bože pravde" i "Marseljezu". Sudbina je htela da ga neke pesme prate do Oplenca i zauvek...

Slovensko carstvo

Kroz najteži deo života, od 1912. do 1918. pratila je našega kralja pesma "Lađa se kreće francuska". Lađe su bile sudbonosne za srpsku vojsku u Prvom svetskom ratu: prevoz i spas preživelih ratnika sa albanske Golgote, francuska lađa koja ih je odvezla na Krf i Vido, potapanje lađe sa srpskim junacima, dolazak srpskih dobrovoljaca iz celoga sveta da pomognu svojoj braći za oslobođenje...

Lađa je bila sudbonosna i za vrhovnoga komandanta srpske vojske i budućeg kralja Jugoslavije. Kada se završio Veliki rat, vrhovni komandant najbolje vojske odlazi u Francusku da poseti najveće prijatelje srpskog naroda. Kreće lađom, iz Boke. Iz Marselja, kralja nove, zajedničke države - lađa vraća mrtvog u otadžbinu. I pesma "Lađa se kreće francuska", koju je kralj voleo.

Na vest o pogibiji viteškog kralja, ujedinitelja, Čeh Franjo Matjejovski, kompozitor i kapelnik, komponuje 1934. marš "Bola i tuge". Nikada nisam čuo tako dirljiv i lep marš. Čeh Matjejovski i njegova žena Mara, Srpkinja, bili su muzičari, potpuno svesni ljubavi ubijenog kralja za srpsku i slovensku slogu. Bol koji je za kraljem zazvučao u ovom maršu preneo se po celoj zemlji.

Kralj Aleksandar ú Karađorđević koji je "bio miran pored bojne linije dok je sve naokolo praštalo od mitraljeza i artiljerije, umeo je od srca da se zasmeje, da se sav zarumeni od uzbuđenja..." - pisao je Dučić. "Četrdesetih godina svoga života, bio je zahvaćen ambicijama Avgusta i Dioklecijana. A pre toga, zamišljao je veliko slovensko carstvo. Sve to, njemu je prirodno proizlazilo iz carstva Nemanjića, manastira, stare muzike, epske balade, pesama ratnika i marševa koji zovu u pobede"... Ali, nažalost i u smrt.
Ovoga oktobra, Srbijom se opet čuje balada o kralju:

Oplenac ćuti. I Šumadija.
I boli.
U konaku Voždovom
Nema roda plemenitog,
Blaženopočivši Vitezu,
Kralju moj.
Oj, Moravo
Oj, Moravo, oj, Moravo,
Moje selo ravno,
Moje selo ravno,
Oj, Moravo, oj, Moravo,
Moje selo ravno!

Kad si ravno, kad si ravno
Što si vodoplavno,
Što si vodoplavno,
Kad si ravno, kad si ravno
Što si vodoplavno?

Kiša pade, kiša pade
Te Morava dođe,
Te Morava dođe,
Te poplavi, te poplavi
Moje selo ravno
I u selu, i u selu
Jovanove dvore...

Srpske pesme, trajne i iskrene, najčešće izviru iz našeg života, krvi, duše, rata, ljubavnih jada i zavičajnih čežnji. Volimo ih uz svoju zastavu, grb, himnu, ćirilicu, patrijarha i državu. Pesme sa ovakvim sadržajem mnogo znače i uvek ih rado slušamo.

Reč je o pesmama: "Poletela dva bela goluba", za koju se tvrdi da je još iz doba cara Dušana; "Što ćutiš, Srbine, tužni" - pesma Davorina Jenka iz doba nacionalnog buđenja Srba; "Ustaj, ustaj, Srbine" - stihovi Sterije Popovića; "Igrale se delije" - koju su pevali srpski vojnici prilikom Stepine opsade Jedrena; "Višnjičica, rod rodila" - za koju se smatra da su je pevali Karađorđevi ustanici; "Jovo ružu kroz sviralu zove" i "Zavičaju, mili kraju" - pesme koje su se najviše čule u Prvom svetskom ratu iz svirale srpskog seljaka - ratnika: "Rado ide Srbin u vojnike", upamćena i po fotografiji srpskih regruta iz sela Aleksandrovca kod Požarevca, prilikom odlaska u pukovsku komandu 1914.

Ove pesme i još mnoge druge, često nam život znače. Volimo ih i "ne damo ih"... Ali i pesmu o Moravi.

Srpska balada

Pesma "Oj, Moravo", živi u svim našim vremenima. NJena melodija, široka i topla, protiče kroz livade i njive, sela i gradove Srbije. Celoga života prati nas njena zelenožuta nostalgija. Kao velike pesme ruskih kozaka ili lađara sa svetskih reka, kao religiozna hebrejska balada. Srpska pesma "Oj , Moravo", ne pripada nijednom žanru. Ona je svoja i svačija: seljačka, građanska, dečija, mladićka, devojačka, pesma bogatih i siromašnih, srećnih i nesrećnih. Ona je i narodna pesma i simfonijska tema. Reka Morava pripada svima. I ne samo na putu svom i svojih rukavaca. Ona Srbe, skoro sebično, drži uz svoje tle, kao majka, i mi često, ma gde bili, zovemo svoju reku: "Oj, Moravo, moje selo ravno..."

Nigde tako konji ne ržu. Nigde toliko raspevanih ptica i sokolova, gostiju i gošćenja, sela i posela, kao kraj Morave. "Kneginja srpskih reka" - kako je Moravci zovu - dežura u svome narodu, da bi rađala i - plavila.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 17:40
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (23)

Onamo, 'namo

Ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom bilo je bez glasa protiv

Slika

Morava je i radost i rat. Ne živi Morava samo uz manastirski mir.
Prvi Balkanski rat. U bici za bakarno Gumno, srpska vojska forsira reku Šeminicu. Reka nabujala, a mnogi od vojnika ne znaju da plivaju... Mora se napred, u borbu... Vojnici se hvataju za ruke u dugi niz, bore se s nabujalom rekom i glasovito pevaju: "Oj, Moravo, moje selo ravno". Mislili su ratnici na svoju Moravu. Ako srpskim vojnicima treba snage, moliće se svojoj "kneginji reka" i pobediće. Tkao je i bilo.

Prvi svetski rat. U Kragujevačkom selu Jelovik, zvona sa seoske crkve objavljivala su mobilizaciju. Trojica braće Pavlović napuštaju očevo ognjište. Kada su poodmakli nekoliko koraka, Živomir, Milutin i Sava zapevaše:

"Oj, Moravo, oj, Moravo, moje selo ravno,
Kad si ravno, kad si ravno, što si vodoplavno?
Kiša pade, kiša pade, te Morava dođe,
I poplavi, i poplavi Jovanove dvore".

Posle svakog rata, Morava tiho teče. I peva.
Onamo, 'namo
Onamo, 'namo... za brda ona,
Govore da je razoren dvor
Mojega cara; onamo, vele,
Bio je negda junački zbor.
Onamo, 'namo... da viđu Prizren -
Ta to je moje - doma ću doć'! -
Starina mila tamo me zove,
Tu moram jednom oružan poć'.
Onamo, 'namo... sa razvalina
Dvorova carskih vragu ću reć':
"S ognjišta milog bježi mi, kugo,
Zajam ti moram vraćati već!"
Onamo, 'namo - za brda ona
- Kazuju da je zeleni gaj,
Pod kim se dižu Dečani sveti:
Molitva u njih prisvaja raj.
Onamo, 'namo - za brda ona,
Gdje nebo plavo savija svod,
Na srpska polja, na polja bojna,
Onamo, braćo, spremajmo hod!
Onamo, 'namo - za brda ona - Pogažen konjma klikuje Jug:
"Upomoć, djeco! upomoć sinci!
Svetit' me starca svet vam je dug!"
Onamo, 'namo... sablji za stara
Njegova rebra da tupim rez
Po turskim rebrim'; da b'jednoj raji
Njom istom s ruku ras'jecam vez!
Onamo, 'namo - za brda ona - Milošev, kažu, prebiva grob...
Onamo!... Pokoj dobiću duši
Kad Srbin više ne bude rob.

Crnogorski kralj Nikola I Petrović vladao je Crnom Gorom 58 godina. Sve do januara 1916, kada je brodom iz Skadra otišao u izgnanstvo u Evropu. Na rastanku, kralj je još jednom pokušao da ostane i uzviknuo: "Ne dajte mi da idem". Ali, i rekao je narodu: "Doviđenja"! Umro je u Antibi kod Nice, u Francuskoj, 16. februara 1921. godine. Ležao je u San Remu, ali je 1952. prenet u Pijemont u Italiji.

Podgorička skupština, 11. novembra 1918. godine proglasila je ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom, bez ijednog glasa protiv. Tom prilikom, pevala se iz svih srpskih grla himna "Bože pravde". Odlučeno je da Crna Gora i Srbija nastave svoj zajednički život pod dinastijom Karađorđevića.

Kralj Nikola I Petrović 1989. godine prenet je iz Italije u Crnu Goru i sahranjen na Cetinju. Velikoj svečanosti prisustvovale su evropske dinastije sa kojima je kralj orođen, a pre svih Petrovići i Karađorđevići. Mnogobrojni narod Srbije, Evrope i Crne Gore, na najdostojanstveniji način, pozdravio je dolazak seni Gospodara svih i s dužnim poštovanjem otpratio u večni dom na Cetinju - velikoj ljubavi i sjaju Crne Gore.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 17:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (24)

Glasnije nego ikada

Od Kobarida do Italije, austro-ugarski puk peva tu pesmu

Slika

I tada, čule su se dve velike pesme: himna "Bože pravde" i "velika kraljeva pesma" - "Onamo, 'namo". I ovoga puta Crnogorci nisu prestali da pevaju "Onamo, 'namo" kao svoju himnu, a kamoli danas kada je Crna Gora sva u pesmi starog osećanja srpstva i svega što je sa Srbima u Srbiji ujedinjuje, pre svega: poreklo, jezik, istorija, vera, pesma.

Nekada, mnogi Južni Sloveni, Englezi, Nemci, Italijani, oduševljavali su se kraljem koji piše romane i drame, ali odjednom, svetom je krenula kraljeva pesma "Onamo, Ł'namo"...

Kapelnik vojne muzike na Cetinju-Franjo Vimer, iskoristio je motive jedne italijanske arije i uklopio u njih kraljeve stihove. Tako se jedan poznati muzičar, Vimer, udružio s kraljem-pesnikom. Pesma se razlila po svim slovenskim zemljama, a i u Evropi. Pevala se i na engleskom jeziku.

Nije samo muzičar Franjo Vimer sarađivao s kraljem Nikolom u komponovanju njegovih književnih dela. Posle Vimera, dogodilo se to i profesoru muzike u Kotoru, a kasnije sekretaru italijanskog poslanstva u Beogradu Denisu de Sarnu. Kompozitor De Sarno napisao je muziku za dramu kralja Nikole "Balkanska carica". To je onaj De Sarno koga je kralj Nikola toliko oduševio, da je i svome sinu dao ime Nikola. Kompozitor De Sarno je autor i jednog od najlepših srpskih kola-"Solunskog kola". Inspiraciju za ovo kolo De Sarno je našao u ratovanjima srpske vojske u Prvom svetskom ratu, logorovanju na Krfu i Solunu, proboju Solunskog fronta.

Tih dana upoznao je jednu od junakinja ovoga rata - učiteljicu iz Užica - Ljubicu Čakarević, koja mu je postala snaha. Svoga sina Nikolu oženio je Ljubicom. Tako se dogodilo da se pored kapelnika vojne muzike na Cetinju - Vimera, još jedan muzičar i diplomata, Denis de Sarno, veže za kralja Nikolu, za njegovo delo "Balkanska carica". Ovo delo, doživelo je i prevode na nekoliko stranih jezika i izdato u inostranstvu. Tako su Rusi ovo delo naslovili "Balkanskaja carica", Nemci-"Die Balkankaiserin".

U balkanskim ratovima kralj Nikola vodio je crnogorsku vojsku koja je s pesmom "Onamo, 'namo" jurišala u pobede. Milorad Prelević, profesor, pukovnik, inače istoričar Vojnog muzeja u Beogradu, ispričao mi je zanimljiv podatak: "Od Kobarida ka Italiji, maršira austrougarski puk. Svi pevaju "Onamo, 'namo". Pukovnik Austrijanac poziva posilnog i traži da vojnici još jednom "ponove tu divnu pesmu". Ali, poručnik mu prilazi i kaže da je to srpska pesma. Razočaran, pukovnik zabranjuje pevanje...

Vojnici ovoga austrougarskog puka bili su Srbi, Hrvati, Slovenci, Česi, Slovaci, Bosanci, Hercegovci.

Nezaboravna pesma kralja Nikole u naše vreme doživljava još podvučeniji sadržaj, zajedništvo Crnogoraca i Srba i upućuje nas na jednu istoriju, samo jednu.

Pesmu "Onamo, 'namo", kralj Nikola ú Petrović napisao je 1867. godine, a ona živi i nadživljuje sve, pa i jedan deo srpske istorije koja je nepravedno bila protiv njenih stihova. Poruku pesme caru Dušanu i Prizrenu, koji sjaji carskim svetinjama a u isto vreme - "ljubavlju i mačem" - kralj Nikola je dočekao.

Stigao je onamo, njegov vojnik sa Cetinja, njegov narod i unuk Aleksandar.

A onda, povukao se "gorski car" u mirnije krajeve sveta i tamo umro. Kada se, nemoćan, vratio ponovnim suzama svoga naroda, u svoju bivšu kraljevinu, čuo je lelek sestara Batrićevih, da "zemlju mojega cara", opet neko otima.

Sada, kralj je u kovčegu, ali njegov oro ponovo se igra kod Biljarde. Sablje su u balčaku. Miruju. No, nikad se ne zna. Jer, ponekad, čuje se zapomaganje iz daljine. Sa Miloševog groba.

Kralj Nikola ú Petrović je na Cetinju. I pesma "Onamo, 'namo". Glasnija no ikada.

O, Srbijo, mila mati
O, Srbijo, mila mati!
Uvek ću te tako zvati.
Mila zemljo, mili dome,
Na krilu ću svagda tvome
Srećno živit' k'o u raju,
Gde miline večno traju.
U tebi je ono sve.
Za čim srce moje mre.
Kroz dubrave tvoje lesne
Vesele ću pevat' pesne,
Kristal-vodu tvoju piti,
Tebi večno veran biti,
Život i krv moju dati
Sve za tebe, mila mati.
Ti si meni zemni raj,
U kom ljupki cveta maj.
Volim prosti pastir biti
I u tebi sve živiti,
Neg u tuđoj zemlji, mati,
Carsko blago uživati,
Ti si duše moje život,
Ti blaženstva zemna kivot.
U tebi ću srećno tek'
Provoditi kratak vek.
Na čast caru silno carstvo
I njegovo gospodarstvo,
Ti si meni najmilija,
Moje sunce u teb' sija;
Jer u tebi srce bolno
Oseća se zadovoljno.
Na kriocu samo tvom
Uteha je srcu mom.
Trpila si, stradala si,
Teški su ti bili časi
Zbog krivice dece tvoje,
Koja ljubav majke svoje
Nesmisleno pogaziše,
I teško te uvrediše.
Nad razumom gadna strast
Bezumijem ote vlast.
Prosti deci, mati mila,
Što su tebe uvredila;
Prestan' gorke suze liti,
Deca će se popraviti,
Jer priznaju grehe teške
I kaju se za pogreške.
Život i krv daće svi
Da se opet digneš ti.
O, diži se, mati mila,
Da nam budeš što si bila;
Jer si dugo robovala,
Dugo suze prolivala,
Sunce ti se već rodilo,
Koje ti je zašlo bilo.
Kucnuo je mati čas,
Da se i tvoj čuje glas.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 18:05
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (25)

Nezaboravni Mika basista

Pesmu "Oj Srbijo mati", pevali su svi južnoslovenski narodi

Slika
Војник X пука са инструментима у рову које је израдио с две алатке и донео на Глогот у резерву Шумадијске дивизије на Солунском фронту. Фото: Архив Србије

Ratnik Lujo Vitez Lovrić, Hrvat koji je u Prvom svetskom ratu, u bici kod Kokardže, protiv Bugara, izgubio oba oka, priča: "... Na tom položaju kod Kokardže, svi koliko nas je bilo, Srbi, Hrvati, Slovenci, Česi i Slovaci, zapevali smo pesmu "O, Srbijo, mila mati, uvek ću te tako zvati..."

Užice. Godina 1941. Peron železničke stanice. Svira orkestar s nezaboravnim Mikom basistom. Ulazi voz "ćira". Čuju se stare slovenačke pesme "Na jezeru" i "Na planincah solčence sija". Zajedno sa nama decom i ostalima, pesmu "O, Srbijo, mila mati" pevaju i dobrodošli Slovenci . Dirljivo, ali optimistički . Već 1939. u Užice je stigao profesor muzike Anton Breznik, Slovenac koji nas je naučio sve te nacionalne pesme. Gledam u svoga oca. Kaže mi: "Evo, sine, došla su nam naša braća Slovenci"! Slovenci silaze iz voza i mešaju se s narodom. Savršeno organizovani, odlaze u Sevojno, Užice i po selima. S pesmom "O, Srbijo, mila mati..."
Pisac Luka Sarić

Bio je to i moj prvi pravi susret i prvo javno učešće u izvođenju pesme "Srbiji". Već 27. januara iduće godine, zajedno sa Slovencima slavili smo školsku slavu Svetoga Savu. Tako smo u vreme rata živeli u našem gradu, u dobru i zlu. Zajedno. I posle rata.

Pesmu "Srbiji", koja je prvi put objavljena 1860. napisao je malo poznati pesnik, Luka Sarić. Da nije napisana muzika na ove stihove, oni verovatno ne bi stigli u notni "Zbornik rodoljubivih pesama", 1904. godina, koji je sačinio Vladimir R. Đorđević. Znači, ova pesma se ne bi našla ni u antologiji Milorada Panića Surepa i Đuze Radovića - "Srpska rodoljubiva poezija", koju su ovi koautori objavili 1952. godine. Luka Sarić nije ušao ni u kakve antologije poznatih pesnika, ali je zato njegova pesma "Srbiji" ušla u dušu i krv Srbina i sve braće njegove. Dve strofe iz ove pesme "nose temu" i svakako su, pre svih, inspirisale i autora muzike i slušaoce da vole ovu pesmu:

O, Srbijo, mila mati!
Uvek ću te tako zvati.
Mila zemljo, mili dome,
Na krilu ću svagda tvome
Srećno živit' k'o u raju,
Gde miline večno traju.
U tebi je ono sve.
Za čim srce moje mre.

Ili: završetak pesme:

O, diži se, mati mila,
Da nam budeš što si bila,
Jer si dugo robovala,
Dugo suze prolivala,
Sunce ti se već rodilo,
Koje ti je zašlo bilo.
Kucnuo je mati čas,
Da se i tvoj čuje glas.

Mada je svojoj pesmi Sarić dao naziv "Srbiji", u narodu se odomaćio naslov "O, Srbijo, mila mati", prema prvom stihu ove pesme.

Češki kompozitor Vojteh Šistek stigao je u Srbiju, 1887. Službovao je kao nastavnik muzike i kompozitor u Požarevcu, Beogradu i Nišu, gde je aktivno sarađivao u Kulturnom društvu "Branko". Muziku na stihove Luke Sarića komponovao je 1891. godine. Inače, najviše je komponovao horsku muziku, a poznat mu je i "Marš kostolačkih rudara". Godine 1899. Šistek se vratio u svoju domovinu i umro u Roudnicima 1925.

Šistek i Jenko

I čuveni kompozitor slovenačke i srpske himne - Davorin Jenko, iako zaljubljen u Srbiju, živeo u njoj najsrećnije, s najviše oduševljenja, pisao ćirilicu i učinio veliki doprinos srpskoj muzičkoj kulturi, ponet nostalgičnim osećanjima, vraća se u domovinu i umire u Ljubljani. Svoja dolina, svoja reka, svoja planina. Mesto gde smo se rodili. Tako je uradio i kompozitor pesme "Srbiji" - Vojteh Šistek: vratio se da umre u zavičaju.

Uoči dvadesetog veka, mnogo pesama s pozivom na oslobođenje i kao preteče velike srpske borbe od 1912. do 1918. moglo se čuti svukuda gde su bile južnoslovenske zemlje. Jedna od njih i pesma "Srbiji". Iz devetnaestog u dvadeseti vek uplivale su želje: istorijske, nacionalne, književne i jezikoslovne. Pesma se uključila kao zov, kao eho tih osećanja. Pesma je tada, kao i ep u srednjem veku i gusle u Karađorđevo doba, odzvanjala u srcima Srba. I ne samo Srba...

Već 1915. čuveni američki novinar Džon Rid i njegov kolega, karikaturista Bordman Robinson, prilikom boravka u Srbiji, primećuju da elegantni srpski oficiri i hromi vojnici na štakama, tifusari i bolesni od gangrene, pevaju "O, Srbijo, mila mati..."

U vreme Balkanskog i Prvog svetskog rata od 1912. do 1918. vojni orkestri armija i pukova imali su na repertoaru ovu pesmu Sarićevu i Šistekovu. Prilikom boravaka srpske vojske na Krfu i Vidu, svake nedelje, oporavljena vojska posle molitve, izvodila bi umetnički program. Čula se i pesma "O, Srbijo, mila mati..."

Renesansa pesme

Orkestar kraljeve garde, pod upravom Stanislava Biničkog, gostovao je u Francuskoj. Uz "Marseljezu", i himnu "Bože pravde", na veliko oduševljenje slušalaca, nailazila je i pesma "Srbiji". Tako je ovaj orkestar sa svojim repertoarom oduševljeno primljen i u Rumuniji, odmah posle rata. Kompozitor Vladimir Đorđević, uči naše đake-ratnike u Bolijeu, Nici...

Pored pesme "Srbiji", srpski đaci u Francuskoj, s velikim uspehom izvode srpsku himnu "Bože pravde", "Hej, trubaču, s bujne Drine", "Rado ide Srbin u vojnike", "Domovini", "Brankovo kolo". Kompozitori Jenko, Paču, Marinković, Đorđević, Šistek, Stanković, Topalović, pesnici-Radičević, Sarić, Kaćanski, Živković, na čije stihove su kompozitori toga doba pisali muziku, bili su poznati i u Francuskoj. Ta njihova dela danas u nas doživljavaju svoju renesansu.

Pesma "O, Srbijo, mila mati", stvorena u prošlom veku, odzvanjala je neprekidno, trajno pripadajući srpskom narodu, njegovim trenucima sreće i teškoća.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 18:27
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (26)

Pesma je uspomena i opomena

Navršava se sto godina od smrti Kaćanskog

Slika

Ali, slušajući ovu pesmu, njenu lepotu i poruku osećali su i drugi narodi: Hrvati, Česi, Slovaci, Francuzi, Slovenci. Stihovi i muzika ove pesme odzvanjaju nacionalnim osobinama ovog naroda: rodoljublje, nostalgija, briga za brata, ali i razumevanje za svaku drugu ljudsku dušu koja to osećanje gaji z svoj narod. - Za srpski narod, pesma je uspomena i opomena, te tako i deo njegovog životnog sadržaja na koji se ovaj narod mora podsećati da bi i dalje postojao.

Ova pesma je srčana, emotivna, tradicionalna i nacionalna.
Kada čujemo pesmu "Oj, Srbijo, mila mati", imamo osećanje da njeno izvođenje treba da odslušamo - stojeći!

Narodni zbor
(Hej, trubaču, s bujne Drine)

Hej, trubaču, s bujne Drine,
De zatrubi "zbor"!
Nek' odjeknu Šar-planine,
Lovćen, Durmitor!
I nek Drina jekne Savi.
Sava Dunavu,
Dunav bujni Tisi, Dravi:
"U boj! U slavu!"
Nek' se bojni jeci ore
Kroz sve gore,
Čak na more, -
Kroz sve gore čak na more,
Gde viteška srca biju,
Oj, na more, na Adriju!

Hej, narodni barjaktaru,
Razvij barjak tvoj,
Na zborištu na Vračaru
Kupi narod moj!
Sve oružje bojnom vične
Ubojne slike,
Ta narodne naše dične
Hrabre vojnike!
I gde god je jošte koja
U junaka
Mišca jaka,
Neka dođe, - biće boja,
Ljuta boja i mejdana
Od Adrije do Balkana!

A vi, Srbi, sa svih strana,
Kad čujete glas,
Na oružje, na dušmana,
Hajd, u dobri čas!
Sa svih strana na dušmana
Složno, Srbi, sad!
Preko Šare i Balkana
Hajd' na Carigrad!
Nek' se istok sav zatrese
Čak do mora,
Do Bosfora;
Pa nek' ropske lance strese,
Teške lance od Kosova,
Srbadija Dušanova!

Hajde, Srbe, hajde, rode,
Vek je danas tvoj!
Vek je danas os slobode,
Srpski rode moj!
Ne daj da ti dušman pije
Krvi kap po kap,
Za slobodu li', proli'je,
I poslednju kap!
Iz krvi će poniknuti
Slobode čas -
Naroda spas -
A slava će vaskrsnuti
Svekolike Srbadije:
Od Balkana do Andrije!...

Godine 1908. u Srbiji se oseća atmosfera rata koji dolazi. U Beogradu, rodoljubiva omladina organizuje skupove protiv austrijskih namera prema Srbiji. Narod uzvikuje: "Dole prija, Austrija"! S narodom, išla je i vojna muzika. Čula se i pesma "Hej, trubaču, s brujne Drine"!

Prvi svetski rat. Žutocrni džin, jurnuo je na Srbiju. Kralj Petar ú je u rovu. Načelniku Đeneralštaba srpske vojske Radomir Putniku jedan guslar, u predahu borbe, svira i peva:

"Čika Pera, jaše konja bela,
Za njim ide, Srbadija cela..
Do osveti Car Lazara i Kosovo..."

Odjednom, guslar je stao. Vojvoda Putnik ga zamoli da produži i kada su stihovi počeli da govore o srpskoj propasti na Kosovu, on nardi svome trubaču da svira "Hej, trubaču, s bujne Drine... "Vojvoda Putnik je voleo ovu pesmu.

Vreme posle Velikog rata. Kajmakčalan. Stari ratnici u poseti ratištu. Gledaju grobove. Krstovi truli. Spomenici isplakani, ni imena se više ne mogu pročitati, nevreme ih izbrisalo. Iz kapele, pobožna pesma. Odjednom, hor "Obilić", zapeva svoju himnu:

"Hej, trubaču, s bujne Drine,
De zatrubi "Zbor"!
Nek odjeknu Šar-planine,
Lovćen, Durmitor!? I nek' Drina jekne Savi,
Sava Dunavu,
Dunav bujni Tisi, Dravi:
"U boj! U slavu!"
Nek se bojni jeci ore
Kroz sve gore,
Čak na more, -
Kroz sve gore čak na more,
Gde viteška srca biju,
Oj, na more, na Adriju!

I ostale strofe ove pesme, ratnici su saslušali u stavu mirno, ali sa očima punim suza.

Pesnik Stevan Vladislav Kaćanski, "stari bard", autor je stihova "Narodni zbor" ("Hej, trubaču, s bujne Drine"). Navršava se sto godina od njegove smrti. O pesniku Kaćanskom, možda je najlepše rekao profesor, Milan Kašanin: "Bio je jedan od najpopularnijih pesnika, rodoljuba i boraca XIX veka u nas i koji je celog svog života pozivao srpski narod u ratove za oslobođenje i ujedinjenje i čovek čija je sva strast bila što je rod svoj ljubio". Pesma "Narodni zbor" objavljena je 1875.

Kompozicija Josifa Marinkovića na stihove Kaćanskog komponovana je i objavljena 1905. godine, i čekala svoje pravo vreme ratne oluje 1914. koja će sa Drine zatrubiti zbor.

Doba nacionalnog buđenja Srba i ostalih južnoslovenskih naroda u prošlom veku bilo je inspiracija za mnoga umetnička dela. "Pesmom srcu, srcem rodu" - bio je oduševljeni poklič romantične srpske omladine toga doba. U takvom osećanju za svoj narod, Vladislav Kaćanski i Josif Marinković stvorili su zajedničko delo.

Dok religiozna Morava, kao Don, Ind ili Nil, rađa knezove i žito, zeleni livade, a kneginja Milica, kao majka Marija moli za svoj nesrećni narod, dotle Drina, kao i reka Po, Loara, ili Volga, putuju sa splavarima, brzacima i ustanicima i peva o slozi i ujedinjenju, ali i krvari braćom...


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 18:44
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad je muzika ratovala (27)

Često je mirisalo na rat

Srpski narod dobro zna šta znači truba sa Drine

Slika
Živojin Mišić (19 July 1855 Struganik – 20 January 1921, in Belgrade)

Ivo Andrić razli Drinu po svetu. U vreme Andrićevog junaka Ćorkana, Srbi su za opkladu skakali sa mosta u virove i matice nabujale Drine, ne bi li tako zaslužili život. A bio je to skok u smrt. Dole negde, daleko od Višegrada, našao bi ga jednooki i jednonogi skeledžija Jamak i ostavio u blatu da pravi društvo zalutalim gavranovima.

Slika

Na obalama Drine, Srbe su, u najkrvavijem ritualu srednjega veka, nabijali na kolac! "Rade, sine, nemoj majke zaboraviti" - odjekivala je ova tragična balada kada su unesrećene majke, krijući se, pratile svoje desetogodišnje sinove u janičare. Vekovima se ova tuga pronosila srpskom zemljom, dok nije stigla u Orašac i odatle - pobednički zatrubila!

U svojoj istoriji, srpska vojna truba nikad nije pozirala na svadbu, veselje. Na žalost, svako trubačko buđenje, povečerje, zbor, često je mirisalo na rat! Srpski narod dobro zna šta znači truba sa Drine!
Želja da u Bosni oslobodi Srbe od Osmanlija, oduševljavala je Karađorđa. I Filipa Višnjića:

Vako Đorđe Drini govorio:
"Drino vodo, plemenita međo,
Izmeđ' Bosne i izmeđ' Srbije!
Naskoro će i to vreme doći,
Kada ću ja i tebeka preći
I čestitu Bosnu polaziti"!

I Vožd topolski, krenu da spoji Drinu s Moravom i sačini njihov zajednički tok u novo doba, u sestrinstvo. Ali mu Hajduk Veljko sa Čegra javi da je u nevolji. I Vožd se vrati.

U vreme Prvog svetskog rata i posle rata, pesme "Što ćutiš, Srbine, tužni", "Bože pravde" (himna), "Zavičaju mili kraju", "Vječnaja pamjat", "O, Srbijo, mila mati", "Rado ide Srbin u vojnike", "Tamo daleko", "Lađa se kreće Francuska", "Hej, trubaču, s bujne Drine" i marš "Na Drinu", sa srpskom vojskom i đacima - ratnicima, obišle su Cer, Kolubaru, Kajmakčalan, Kumanovo, Solun, Krf, Vido, Francusku, Italiju, Englesku, Švajcarsku, Rumuniju, Rusiju.

Drugi svetski rat. Drina opet mutna i krvava... A obale zavađene. Nema Save Nemanjića da miri braću... I bi ponovo reč iz epa: "... I da druga postane sudija..."

Marš Vojvode Mišića

U Srbiji, u selu Struganiku, 7. jula 1855. ispod planina Maljen i Suvobora, Anđelija i Radovan dobili su trinaesto deňe - Živojina. Budući veliki srpski vojnik, rodio se u mirisu jedne šljive ranke - "šeftelije". Toga leta, na selu, domaćica koja prati mužu stoke, zove se planinka. Bila je to Živojinova majka i zato vojvoda kaže da je rođen "u livadi, blizu kolibe". A kolibe su bile dve kuće: jedna za domaćicu, a druga za čobane.

Sredinom prošlog veka, Srbija je žurila u zakone, civilizaciju i rađanje dece. Množila su se srpska domaćinstva, ali i koze i ovce, volovi, krave. U narodnom, patrijarhalnom i domaćinskom ambijentu, rastao je Živojin Mišić. Seljače, čuvar doma srpskoga i seljačkog, opkoljen veselim glasovima braće i sestara, čobana, ovaca i koza, bio je istrajan u životu i junaštvu . Kasnije, jednom prilikom ljutito je rekao jednom kolebljivom saradniku: "Ako ne možete da podnesete, a vama evo revolver i ubijte se. Pravi čovek je dužan i sposoban da živi i umre na dužnosti". Mišić je često izgovarao i pisao svoj moto: "Život je duga i teška borba".

U svojoj burnoj i dugoj vojničkoj karijeri od 1876. do smrti 1921., vojvoda Živojin Mišić dobio je sve pohvale svog naroda, ali i drugih znalaca vojevanja. Tako je Lojd Džordž u svojim memoarima, vojvodu Mišića nazvao: "Jednim od najtalentovanijih generala savezničkih armija..., koji je izveo najznačajnije podâige Prvog svetskog rata"... Veliki prijatelj srpskog naroda - Arčibald Rajs bio je oduševljen vojvodom i o njemu rekao: "... skroman i mudrac, duboko religiozan, povučen, divan starešina. Obožavan od svojih oficira. - Odlično srce, velika energija. - Pravi tip srpskog ratnika"....

Mišićevo shvatanje života i u miru i ratu, bilo je - ići napred. Jednom prilikom u ratu, kadŕ je bila vrlo krizna situacija, prestolonaslednik Aleksandar upitao ga je šta bi valjalo raditi. Mišić je odgovorio: "U smrt, samo ne stajati"!

U Prvom svetskom ratu, srpski vojnici, vojvode i kralj, bili su česta inspiracija ne samo kompozitorima, pesnicima i slikarima. Kapelnici vojne muzike bili su takođe oduševljeni svojim komandantima. Pomenimo samo Biničkog, Pokornog, Radosavljevića, Paunovića, Matejovskog. Bili su oni muzičari i odani vojnici koji će do kraja života ostati u srpskoj vojsci, a kasnije i jugoslovenskoj.

Bez obzira što srpskim vojvodama, pa i Mišiću, "nije bilo do pesme", njihovi oficiri i vojnici u vreme primirja, kao i u najžešćim borbama, govorili su stihove o svojim neuništivim i nepobedivim komandantima "koji ratuju još od Kosova". Pevali su i svirali, makar uz frulu, sve do pobede, svoje nostalgične pesme iz otadžbine ili one stvorene tu, na borbenom položaju - Kajmakčalanu ,Ceru... A onda, ta bi se pesma prenela i na veliki Vojni orkestar kraljeve garde i zazvučala pobednički i trijumfalno.

U Balkanskim i Prvom svetskom ratu, čuo se "Miletićev marš", "Marš 32 klase", "Marš generala Lešjanina" i drugi, koje su izvodili svi orkestri srpske vojske. U Velikom ratu - kako su Francuzi nazivali Prvi svetski rat, stvoreno je mnogo marševa koji su često bili posvećeni kralju Petru, prestolonasledniku Aleksandru i vojvodama - Putniku , Stepi, Mišiću i Bojoviću . Ali i pukovnicima, kapetanima i vojnicima. Najčešće su autori ovih marševa, za teme svojih dela, uzimali motive iz Šumadije, Vojvodine, Bosne, južne Srbije - i obrađivali ih u formi i tempu marša.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepši stihovi o Srbiji  |  Poslato: 24 Dec 2016, 18:48
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
10 zanimljivih činjenica o "Maršu na Drinu"

Krajem meseca navršava se 101 godina od nastanka čuvene koračnice "Marš na Drinu", koju je Stanislav Binički komponovao 1914. godine u Kragujevcu. Tim povodom pročitajte deset zanimljivih činjenica o ovoj kompoziciji.

Slika

Kompozitor najpoznatije i najomiljenije srpske pesme bio je sin Hrvata i Nemice. Otac Stanislava Biničkog, Stevan rođen je u Lici i poreklom je bio Hrvat. U Srbiju je došao 1868. godine, a iz braka sa Marijom, poreklom Njemicom, 1872. u selu Jasika kraj Kruševca rodio se Stanislav.

Stanislav Binički vodio je orkestar Kraljeve garde i vojni orkestar, a komponovao je "Marš na Drinu" na početku Prvog svetskog rata. Kompozicija je posvećena prvoj pobedi srpske vojske na Ceru 1914. godine i komandantu Milivoju Stojanoviću Brki, koji je predvodio čuveni Gvozdeni puk.

Osim što je komponovao "Marš na Drinu", Binički je bio i začetnik savremene srpske muzike - napisao je prvu srpsku operu "Na uranku".

Od kraja Drugog svetskog rata do 1964. u Jugoslaviji je "Marš na Drinu" bio prećutno zabranjen kao dekadentan i nacionalistički, a za javno izvođenje ove pesme išlo se na robiju.
Do preokreta dolazi kada je pesma postala hit na Zapadu i to zahvaljujući Ivi Andriću! Andrić je 1961. u Stokholmu primio Nobelovu nagradu upravo uz zvuke "Marša na Drinu". Pisac je staru, predratnu ploču poneo sa sobom u Švedsku i insistirao da mu nagrada za roman "Na Drini ćuprija" bude uručena uz ovu pesmu. Šveđanima se melodija mnogo dopala, a pesma se munjevitom brzinom proširila po celom svetu.

"Marš na Drinu" su, između ostalih, obradili britanski The Shadows, belgijski The Jokers, švedski The Spotnicks, holandski harmonikaški duo De Kermisklanten, italijanka Franka Sicilijano, južnoafrički organista Čeri Vajner, američki gitarista Čet Atkins...

Od domaćih izvođača, odnosno izvođača sa ex-Yu prostora, svoje verzije kasnije su snimili Točak, Džoni Štućić, Lajbah...


Američki prepjev pod nazivom "Little Soldier Boy" snimila je 1964. godine Peti Pejdž, najpopularnija pevačica 50-ih godina u SAD. U njenoj verziji pesme "Drina" je ime za igračku - drvenu figuricu vojnika. U refrenu idu stihovi: "Music, music, swinging and dancing, hopping to the polka band. Hoopla, hoopla, happy is the bride, when everybody takes her by her hand..."

U julu 1964, na pedesetu godišnjicu Velikog rata, filmski spektakl Žike Mitrovića "Marš na Drinu" vratio je u Jugoslaviji na velika vrata ovu kompoziciju. Melodija starog marša je 17. jula 1964. zagrmila u areni u Puli, a film je dobio nagradu publike na filmskom festivalu u ovom gradu.

"Marš na Drinu" tek 1964. godine dobija i tekst - napisao ga je novinar i publicista Miloje Popović Kavaja. On kaže da je svojim stihovima želio da "simbolizuje odbrambenu želju srpskog naroda, ne agresivnu".

Omiljena kompozicija Branka Ćopića bila je "Marš na Drinu".

"Ja ne znam da li ima neka pjesma koja me može tako uzbuditi kao ona melodija 'Marša na Drinu', jer sve mi se čini da čujem topot one srpske konjice koja napreduje prema Drini, da čujem onaj zvuk kad se vade sablje", govorio je Ćopić.


mondo

Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 55 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker