|
Autoru |
Poruka |
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
MORSKA VRBA
Samo vrba stoji nad morem,vrh sveta, Rasplela je kosu zelenu i dugu, Naliči na nimfu koja je prokleta Da postane drvo i da šumi tugu.
Sluša pesmu gora kada jutro rudi, Agoniju vode u večeri neme, Nepomično stoji tamo gde sve bludi: Oblaci i vetri,talasi i vreme.
I tu šumi s njima,dajući polako, Moru koju granu,vetru listak koji: I,ko srce,sebe kidajući tako, Tužno šumi život.-Sama vrba stoji...
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Zašto?
K'o pobožni Braman što sa stahom čuva Urnu, što prah dragih pokojnika krije, Bezbožnička ruka da je ne razbije, I svešteni pep'o vetar ne razduva -
Muzo! zašto i mi ne čuvasmo tako Srce sa pepelom pokojnika mili'? Niko ne bi znao da smo tužni bili, Da si ti jecala, a ja da sam plak'o!
Jer kako je sveta i čedna beskrajno Tuga što se nikad nije rečju rekla, Što je samo tiho u suzu potekla, U bledilu lica javljala se tajno;
Kako li je srećna duša koja znade Biti svijet za se, k'o zvezda nebeska, Bačena u svemir što samotno bleska, Dok svetova kraj nje blude milijarde;
I mora svetlosti sjaju i trepere, Vek za vekom tone kroz prostranstva sjajna, A njen bol i život ostali su tajna Za beskrajni prostor i večite sfere!
I zašto ne osta tvoja knjiga mala K'o grob siromaha, grob bez istorije, Kog u svetom miru oskvrnila nije Ni bezbožna grdnja ni bestidna hvala!
I ceneć' značenje svojih svetih muka, Bez lire, bez glasa, ispovesti tvoje, Zašto nisi srce progutala svoje, Kao Belerofon, gordo, bez jauka!
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
BOGU
Nikad se nisam na te bacio kamenom, Niti u svome duhu tvoj sjaj odricao; I svoj put pređoh ceo sa tvojim znamenom, Svugde sam tebe zvao i svud te klicao.
Iz sviju stvari ti si u mene gledao, Tvoj gromki glas sam čuo u morskom ćutanju, S bolom pred noge tvoje svagda se predao, Samo za tvojim žiškom sledio putanju.
A od tebe se nikad nisam odvajao, Stoga i ne beh samac u dnu svih osama... Zbog tebe sam se kleo i za te kajao, Kad padne gorko veče po gorskim kosama.
U mašti sam ti bele svud crkve zidao; I za molitve sam tvoje u zvona zvonio; Za tvoga blagog Sina i ja sam ridao; I đavola sam crnog s tvog krsta gonio.
A ti što sazda sunca i plod oranice, Bio si samo Slutnja, bolna i stravična: Jer svaka Istina duha znade za granice, Jedino naša Slutnja stoji bezgranična.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
VRAĆANJE
Kad mi opet dođeš, ti mi priđi tada, Ali ne ko žena što čezne i voli, Nego kao sestra bratu koji strada. Tražeć mekom rukom mesto gde ga boli.
Puna nostalgije beznadežne, duge, Ne sećaj me nikad da bi mogla doći Zadocnela radost iz dubine tuge, Ko ponoćno sunce iz dubine noći.
Jer ti ne znaš, bedna! kroz sve dane duge Da te voljah mesto ko zna koje žene! U tvom čaru ljubljah sav čar neke druge... I ti beše samo sen nečije sene.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Jablanovi
Zašto noćas tako šume jablanovi, Tako strasno, čudno? Zašto tako šume Žuti mesec sporo zalazi za hume, Daleke i crne, ko slutnje;
U toj mrtvoj noći pali su na vodu, Ko olovo mirnu i sivu, u mraku. Jablanovi samo visoko u zraku Šume, šume čudno, i drhću u svodu.
Sam, kraj mirne vode, u noći, ja stojim Ko potonji čovek. Zemljom prema meni, Leži moja senka. Ja se noćas bojim, Sebe, i ja strepim sam od svoje seni
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Povratak
Vratiće se opet kada lišće pane, Kad zaplaču hladni vetri obalama, Kao uspomena na pomrle dane, Bleda i u crnom, javiće se nama.
Njen će mirni korak da žalosno prati Šum jesenjih voda. No senka što mrači Mramorno joj čelo, niko neće znati Otkuda je pala i šta ona znači.
Ko duša jeseni, kad nam priđe tada, Ispuniće strepnjom nekog mirnog jada Nas, i hladne vrte, i prirodu bonu.
A kad stari klavir dirne rukom lakom, Biće zvuci crni: činiće se svakom Kao da prah noći pada po salonu.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Novembar
Raširilo se u nemoj visini Jesenje nebo, olovno i prazno. Polja su pusta; vrh ledina njinih Silazi veče dosadno i mrazno. Kao bolesnica hodi bleda reka, Skelet vrbaka nadneo se na nju. Čuje se jecaj i potmula jeka - To vetri plaču visoko u granju. I mraz se hvata nad trulim strnjikom; Mokre su staze i blatnjavi puti. Večernje ptice odilaze s krikom U mrtvu šumu. Daždi mrak; sve ćuti... Ja ne znam zašto samo tugu snijem, A nit što žalim, niti želim drugo; I ne znam zašto tražim da se skrijem, I negde plačem dugo, dugo, dugo...
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Sat
Dan bolestan, mutan, nebo neprozirno. Nad bezbojnom vodom mir večernji beše. Časovnik nevidljiv negde izbi mirno: Tad potonje ruže lagano pomreše.
I kad opet izbi: s topola se rasu Zadnje mrtvo lišće. Mir je na sve strane. Dok ponova kucnu: tiho u tom času Jedno gnezdo pade visoko sa grane.
No skriveno zvono kad pod svodom lednim, I opet se začu iz topola stari, Sva dolina strahom ispuni se jednim, I užasnom strepnjom, i panikom stvari.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Ponoć
U sobi muzeja gluho noćno doba. Pred granitnim Marsom tu strasna i gola Igra bahantkinja. Tu lije Nioba Mramorne i hladne suze večnog bola.
Tu silno i bolno pod ujedom guje Rve se Laokon. Na kamenu krutom Sedi skrušen Edip... Mir je da se čuje Gde prolazi tiho minut za minutom.
Ali s crne kule koban i potmuo Glas ponoćnog zvona odjeknu u tmini - Negde iz dvorane dug se uzdah čuo U mraku, u nemoj studenoj tišini.
Prenula se naglo sva dvorana ova: Svak oseti da je tude u samoći Mlad, srušen, i ranjen već dvaest vekova, Gladijator jedan umro ove noći.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Zimski pastel
Zgurena na snegu seoska kapela Zebe usred groblja. Nebesa su bela. Niotkud ni vetra da se javi šumom, I zaplače gdegod za krstom, za humom.
Niti smrzlo zvono čas da kucne koji, Ukočeno, mirno, još skazaljka stoji, Pokazujuć tako sred doline neme Sat, kada je najzad umrlo i vreme.
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 210 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|