Srbija Forum http://srbija-forum.com/ |
|
Mika Antić - pesnik, novinar, slikar,reditelj, boem http://srbija-forum.com/viewtopic.php?f=258&t=1282 |
Stranica 1 od 15 |
Autoru: | Bubi [ 19 Jun 2012, 19:56 ] |
Tema posta: | Mika Antić - pesnik, novinar, slikar,reditelj, boem |
Rodjen sam u ravnici. To je zemlja bez odjeka. Tu nista ne vraca dozive. Popiju ih daljine.
Jata lete u mestu i mogu se uzabrati. Sve se priginje zemlji. Sve je na dohvat ruke. Zar to ne lici na slobodu? Tu se prostori mere svitanjima i sumracima, a vreme duzinama senki. Mlecni put je do kolena, kao prosuta slama. Ne moras da se penjes: zvezde rastu u zbunju. Samo se uputis ravno, po vrezama od zlata, i posle desetak koraka vec hodas po nebesima. Zar to ne lici na slobodu? |
Autoru: | Bubi [ 21 Jun 2012, 16:27 ] |
Tema posta: | Re: Mika - Misli u nama i za nas |
I najveca je snaga samo u drugima jaka.
Samoj sebi je slabost. Zato vas upozoravam: Ako nadjete sebe i odlucite ovako da hodate na rukama morate biti uporni i biti cudesno odvazni da prihvatite zemlju i drzite je na rukama Ako je ispustite, polomice vam vrat. I svemir ce vas zatrpati svojom tezinom Jer po zemlji se ne gazi. Treba je pridrzavati i treba joj pomoci da bude mlecna i cista u ponorima bezmerja Valja se dobro osloniti o svoju hrabrost i ljubav, i plave slojeve nade To vam je najprostiji nacin da pronadjete sebe i domognete se mnogih nesvakidasnjih cuda. |
Autoru: | Bubi [ 22 Jun 2012, 22:54 ] |
Tema posta: | Re: Mika - Misli u nama i za nas |
Odluka Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede. Nema na svetu dva ista petka, dve iste nedelje, dve iste srede. Pa čemu onda razočaranja? Ako je jedna ljubav - ćorak, Odmah se drukčije i lepše sanja. I kad si najviše tužan i gorak nekih se novih očiju setiš i shvatis da letiš… divnije letiš. Ko je to video da dečak pati? Da kunja kmezav i da plače? Svaki put moraš iznova znati da voliš bolje, da voliš jače. Ne da se vadiš. Ne da se tešiš. Već da se istinski do neba smešiš. Nema na svetu dve iste srede, dva ista utorka, dva ista petka. Sve nove ljubavi drukčije vrede. Živi se svaki put iz početka. Živi se da se nikad ne pada. Da budeš snažniji posle oluje. I da se u tvom srcu već sada Stotinu zlatnih zvezda unapred čuje. |
Autoru: | Senka [ 04 Jul 2012, 01:45 ] |
Tema posta: | Re: Mika - Misli u nama i za nas |
Kroj Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Bices moj nacin odevanja svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe skidati. Na meni ces se raspasti. Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno cemo plakati. Zashivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati moju kozhu s tvojom. Ne znam da li me shvatas: to nije prozimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje mastom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoce. |
Autoru: | Senka [ 04 Jul 2012, 01:47 ] |
Tema posta: | Re: Mika - Misli u nama i za nas |
Imena Pronadjes negde nekakvog Misu,
nekakvog Gorana, Dragana, Svetu, pronadjes drugare nalik na sebe i stanes tako i ne verujes da ima neko kao ti - isti, na ovom drukchijem svetu. I nista ne mora da se kaze. Sve se unapred zna i razume. Mozda te neke Mire sad traze. Mozda Gordana neka ne ume bez tebe, Jelene, Milice, Vide, do nekog ogromnog sunca da ide. I ne znas koliko kao ti - takvih veceras ponovo nekog nemaju. I ne znas koliko kao ti - istih za susret sa tobom bas sad se spremaju. I ne znas ko su to, kao ti - divni i sto su jastuke suzama vlazili. A lepo ste se mogli sresti samo da ste se malo potrazili. I kreces u zivot s pogresnim nekim. S drukcijim nekim. Nekim dalekim. A Boris, Vera, Vladan i Sanja jos uvek samo tebe sanja. |
Autoru: | Bubi [ 11 Jul 2012, 12:01 ] |
Tema posta: | Re: Mika - Misli u nama i za nas |
Pesma za nas dvoje Znam,
mora biti da je tako: nikad se nismo sreli nas dvoje, mada se trazimo podjednako zbog srece njene i srece moje. Pijana kisa siba i mlati, vrbama vetar cupa kosu. Kuda cu? U koji grad da svratim? Dan je niz mutna polja prosut. Vucaram svetom dva prazna oka zurim u lica prolaznika. Koga da pitam,gladan i mokar, zasto se nismo sreli nikad? Il je vec bilo? Trebao korak? Mozda je sasvim do mene dosla. Al' ja, u krcmu svratio gorak, a ona ne znajuci-prosla. Ne znam. Ceo svet smo obisli u zudnji ludoj podjednakoj, a za korak se mimoisli. Da,mora da je tako.. |
Autoru: | Nika [ 21 Avg 2012, 19:21 ] |
Tema posta: | Miroslav Mika Antić |
Miroslav Mika Antić 1932 - 1986 Miroslav Antić, rođen 14.031932. godine u Mokrinu-Kikinda, a umro 14.03.1986. u Novom Sadu. U rodnom Mokrinu završio je osnovnu školu, gimnaziju je završio u Kikindi i Pančevu, a studije upisao u Beogradu. Ovaj uvod toliko je poseban a preuzela sam njegove dijelove sa Ars poetica, da bi bilo šteta bilo što mjenjati... "....Miroslavu Antiću ne treba nikakva lakirana biografija, lažna slava, unjkavi govor, prigodan tekst. Kao da je žurio da umre da bi ponovo živeo. Ni kod jednog drugog našeg mrtvog pesnika, grob nije počeo da uzdiže stvaralaštvo, koje je u svim žanrovima i oblastima iz jednog komada i antićevsko, pesničko u svom biću. U samrtnom času, preteći je digao glas nad svom mrtvačkom menažerijom, u kojoj amebe i paramecijumi traže svoj trenutak: "Niko ne sme da mi drži govor!". Vojvodina i ona stara Jugoslavija je zapamtila taj oproštaj, za koji je Antić sam napisao "Besmrtnu pesmu" i naručio Janikine tamburaše i "Pira manđe korkoro" ("Lutam sam po svetu"). Iz Ulice Mihala Babinke broj 1, kome je kao pesniku i kolegi iz iste redakcije i rubrike izborio sokak, Antić se preselio u legendu. ...." Miroslav Antić, genijalac balkanskih prostora kad je o njegovoj poeziji riječ, još za života bio je poseban, bio je mit. Pjesnik koji je bio simbol slobode, neopterećen našim malim sitnim "zavisnostima"... ili kako vojvođani rođenjem ili doseljenjem vole reći..: Posljednji Vojvoda Vojvodine Antić je svoje tragove ostavio na filmu,kazalištu,slikarstvau i novinarstvu. On je neponovljiv, kultna ličnost za mene, a mit je postao još za života. Sve što bih više dodala, a htjela sam i o nagradama i o zbirkama koje su objavljene... nisam na neki način mogla. Kako jednog genijalca svesti na puko nabrajanje činjenica, nagrađen...objavljeno mu to i to... i nagrade koje je dobio,.... stalno sam imala osjećaj kao da mi se autor s "neba" ruga i govori... oladi ženo, ta sve je to život, tek treptaj oka...a proleti samo taakooo... i "zapucketa" prstima. S poštovanjem genijalcu pisane riječi, čiji stihovi a njegov djela i sada odjekuju panonskom ravnicom i mnogo ,mnogo šire,dalje,više... uronimo barem u dio te ljepote Krila Ako hoćeš da odletiš
sklopi oči i sve jače veruj, veruj kao nikad u sve ono sto je čedno Nemoj da mi smešno mašeš kao glupe vetrenjače svakom vetru svakoj ptici, brzopleto, uzaludno. Svako dete ima krila, samo mora da se seti gde mu rastu sakrivena -odmah će da poleti Neko nadje svoja krila u tatinom novčaniku Neko proda svoja krila Neko uvek tudja krade. Lete ljudi i nogama. Lete ljudi i jezikom. Lete ljuti od nevolje Lete ljudi od parade. Nekom mama krila sveže. Nekom mama krila sreže. Neko ode za pticama Neko padne čim se vine. Al divno je, al najteže kad u nebu nadješ krila i obletiš maštom samo za trenutak sve visine... I svi misle:tu si bila A ti si na nebu bila |
Autoru: | Nika [ 21 Avg 2012, 19:22 ] |
Tema posta: | Re: Miroslav Mika Antić |
Nepovratna pesma Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš Nemoj da mi nešto petljaš Nemoj da mi hoćeš-nećeš. I ja bezim bez povratka. Nikad neću unatrag. Sta ti znači staro sunce, stare staze, stari prag? Tu je ono za čim može da se pati Tu je ono čemu možes srce dati. Al' ako se ikad vratiš moraš znati tu ćeš stati I ostati. Očima se u svet trči Glavom rije mlako veče Od reke se dete uči ka morima da poteče. Od zvezda se dete uči da zapara nebo sjajem. I od druma da se muči i vijuga za beskrajem. Opasno je kao zmija opasno je kao metak da u tebi večno klija i ćarlija tvoj početak. Ti za koren nisi stvoren Ceo svet ti je otvoren. Ako ti se nekud žuri, stisni srce i zažmuri. Al' kad pođeš - nemoj stati Mahni rukom. I odjuri. Ko zna kud ćeš. Ko zna zašto. Ko zna šta te tamo čeka. Ove su želje uvek belje kad namignu iz daleka. Opasno je kao munja opasno je kao metak da u tebi večno kunja i muči se tvoj početak. Ti si uvek krilat bio samo si zaboravio. Zato leti. Sanjaj. Trči. Stvaraj zoru kad je veče. Nek' od tebe život uči da se peni i da teče. Budi takvo neko čudo što ne ume ništa malo, pa kad kreneš - kreni ludo, ustreptalo, radoznalo. Ko zna šta te tamo čeka u maglama iz daleka. Al' ako se i pozlatiš, il' sve teško, gorko platiš, uvek idi samo napred. Nemoj nikad da se vratiš. |
Autoru: | Nika [ 21 Avg 2012, 19:24 ] |
Tema posta: | Re: Miroslav Mika Antić |
Reka bi mogla da bude... Reka bi mogla da bude
okean, ako se zgrci toliko ima u sebi ogromne, vecite vode. Al ako ikada zapne i umori se dok trci umrece bez daljine, umrece bez slobode. Umrece u njoj vetar. Umrece sume i zita. Umrece bokori sunca sto se uz obalu pletu. Zato ne sme da stane i zato vecito hita, sa usnama od vode, najzednija na svetu! Tako zamisljam nebo. |
Autoru: | Nika [ 21 Avg 2012, 19:25 ] |
Tema posta: | Re: Miroslav Mika Antić |
Mali kameni nokturno Nikad te niko neće ovako tesno grliti
uznemirenu i belu. Ja sam mornar bez kompasa kome uvek polude lađe. Nikad ti niko neće ovako u krvotok uliti poslednju nežnost celu, ni uspeti u tebi toliko tuge da nađe. Nikada više nećeš ovako divno truliti u običnom hotelu, a ne želeti ipak odavde da izađeš. Ti si najukusnija krv sveta koju sam upio hlebom mog mrkog trbuha. Ti si so sa oteklih usana koje smo oljuštili očnjacima i prosuli po mojim bedrima i tvojim dojkama. Ti si najbeskonačnije, najubitačnije nebo kraj mog rumenog uha. Najbesramnija devojka koju sam sreo među ženama. Najstidljivija žena koju sam sreo među devojkama. |
Stranica 1 od 15 | Sva vremena su u UTC + 2 sata |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |