Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 19:00


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Mika Antić - pesnik, novinar, slikar,reditelj, boem  |  Poslato: 19 Feb 2017, 21:23
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Da li znate priču o slici Miroslava Mike Antića?

Slika

Legendarni pjesnik Miroslav Antić veliki dio svog života nerazdvojno je drugovao sa Miloradom Mićom Mihajlovićem, poznatim novosadskim i srpskim slikarom. Zajedno su radili u redakciji „Dnevnika“, a bili su i komšije na Petrovaradinskoj tvrđavi, u svojim ateljeima smještenim u takozvanoj „Dugoj kasarni“. Anegdota kaže da je jednoga jutra Mika, sav nervozan, banuo u Mićin atelje, tražeći mu na zajam deset dinara, koliko je, valjda, bilo potrebno za dvije votke u tadašnjem hotelu „Varadin“. Nažalost, budući i sâm bez prebijene pare, slikar nije mogao da pomogne prijatelju.

– Kakav mi je to drug koji nema ni deset dinara?! – rekao je Mika, naizgled ljutito i uvrijeđeno, te se vratio u svoj ćumez, vjerovatno smišljajući način kako da dan pregura do kraja.

Slika
Mika Antić i Mića Mihajlović

Slučaj je htio da, ubrzo po Mikinom odlasku, istog jutra, u atelje Miće Mihajlovića nahrupi grupa od nekoliko stranih turista koji su, po nečijoj preporuci, došli da za sebe kupe kakvo slikarevo djelo. Gledali su, preturali, pretresali, „kao da su došli u raciju, a ne da kupe sliku“, pričao je kasnije Mića. I, taman kada je izgledalo da od prodaje nema ništa, a „prgavi slikar“ se već uveliko spremao da neodlučne i džangrizave goste najuri iz ateljea, jedan od njih je pobjedonosno uskliknuo da je najzad pronašao ono što je tražio.

Izvukao je iz gomile jednu od slika i pokazao je Mići, a ovaj je istog sekunda shvatio da odabrana slika nije njegova, već da ju je u njegovom ateljeu nedavno naslikao i tu ostavio niko drugi do sâm Mika Antić.

U svakom slučaju, novac je bio više nego potreban, pa je slikar odlučio da kupcima mudro prećuti ovu „sitnicu“. Pričao je da je pomenutu umjetninu naplatio maltene basnoslovno, prodavši je za pare za koje je, čak i u ona „srećna“ vremena, trebalo nekoliko mjeseci raditi i štediti.

Sliku je upakovao, novac uzeo, a goste ispratio, zadovoljno trljajući ruke zbog uspješne trgovine. Ne lezi vraže, kroz nekoliko minuta, jedan od posjetilaca se vratio, noseći sliku u ruci.

– Mislim ja: ako je shvatio da je sliku preplatio i došao da traži pare nazad, može da dobije samo batine, pare mu ne vraćam ni u ludilu – pričao je Mića u jednom od intervjua.

Slika
“Autoportret Mike Antića”, Dragutin Savić

Na sreću, to nije bila posjetiočeva namjera, a još sa vrata je izgovorio:

– Oprostite, ali zaboravili ste da se potpišete.

Mići je namah laknulo, jednim potezom četkice potpisao je sliku svojim imenom, a već sljedećeg trenutka ušao je u Mikin atelje u susjedstvu, „zatekao ga tužnog i zgrčenog u ćošku“ i na sto bacio gomilu novčanica. Kada je čuo šta se desilo, Antićevom oduševljenju nije bilo kraja, a malopređašnji nesporazum sa prijateljem zapečatio je tako što je pokazao Mići rukom na hrpu slika u svom ateljeu i rekao mu šaljivo:

– ’Ajde, molim te, potpiši ih sve!

Munjevito su se spremili, sjeli u taksi i otišli zajedno u „neku čardu u Sremu“, gdje su, veli Mića, od prodate slike „tri dana bančili“, bez sna i odmora. I toliko se istrošili, da su na kraju, ponovo ostavši bez banke u džepu, od vlasnika čarde pozajmili novac kako bi se autobusom vratili u Novi Sad. Kako došlo, tako i otišlo.

Mika se već odavno preselio u neke druge, beskrajne i bezvremene svijetove. Mića i dalje živi i stvara u tišini svog ateljea na Petrovaradinskoj tvrđavi. A na nekom zidu, u „belom svijetu“, i danas, vjerovatno, visi ona Mikina slika, sa potpisom – Miće Mihajlovića.


banjalučankecom

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Mika Antić - pesnik, novinar, slikar,reditelj, boem  |  Poslato: 19 Feb 2017, 21:31
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Samoća - Mika Antić

Resized Image - Click For Actual Size

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
sabijaju se u galaksijama.

Seme sekvoja bira čistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikada nije imao potrebu
da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepozaćeš po tome
koliko si u stanju
da prebrodiš trenutak,
jer trenutak je teži
i strašniji i duži
od vremena i večnosti.

_________________
Slika Slika


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Miroslav Mika Antic  |  Poslato: 04 Apr 2017, 21:15
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Miroslav Mika Antic [srce.gif]

Slika

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Miroslav Mika Antic  |  Poslato: 04 Apr 2017, 21:18
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Miroslav Mika Antić srpski pesnik, reditelj, novinar i slikar.

Osnovnu školu Miroslav Antić učio je u Mokrinu, a od 1941. godine u Pančevu, gde se sa porodicom preselio. Gimnaziju je pohađao u Pančevu, sedmi razred u Kikindi, maturirao u Pančevu. Studirao je slavistiku (ruski i češki jezik) na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Posle mature Miroslav Antić je neko veme radio u tehnici pančevačkog Narodnog pozorišta, a 1951. počeo se baviti novinarstvom u listu Pančevac. U Novi Sad je prešao 1954. godine i zaposlio se kao novinar u Dnevniku. 1959 Miroslav Antić odlazi u Beograd gde je radio kao urednik Pionira godinu dana, nakon čega se vraća u Novi Sad gde do penzionisanja (zbog bolesti) radi kao novinar u izdavačkoj kući Dnevnik. Pored toga, bio je i glavni urednik revije za džez i zabavnu muziku Ritam, a obnovio je i časopis za decu Neven Čika Jove Zmaja koji je takođe uređivao.

Miroslav Antić se u književnosti prvi put pojavio sa svega šesnaest godina, objavivši pesmu „Majka“ u časopisu „Mladost“ 1948. godine. Uskoro objavljuje prvu zbirku pesama Ispričano za proleća čiji je recenzent Oskar Davičo. Nakon toga usledile su mnoge knjige među kojima su najpoznatije: Roždestvo tvoje, Psovke nežnosti, Koncert za 1001 bubanj, Plavi čuperak, Mit o ptici, Savršenstvo vatre...

Uz poeziju Miroslav Antić pisao je i prozu - romane Stepenice straha i Sveti vetar i dramske tekstove. Takđe se bavio i slikarstvom, a iza sebe je ostavio brojne crteže, kolaže i uljane slike. Pored toga bavio se i filmom i bio je značajna figura takozvanog "Jugoslovenskog crnog talasa". Njegov film Doručak sa đavolom u kom Antić kritikuje dvostuki moral komunističkog režima biva zabranjen u Jugoslaviji.
Miroslav Antić živeo je boemskim životom, voleo kafane i provodio je u njima dosta vremena. Zbog alkohola i cigareta u poznijim godinama bio je lošeg zdravlja i imao je oslabljeno srce. Više puta je išao na klinike za odvikavanje od alkoholizma.

Ženio se tri puta, i iz tih brakova imao je šestoro dece.

Za svoj svestrani umetnički rad, Miroslav Antić je dobitnik mnogih nagrada iz oblasti poezije, novinarstva i filma. Prema ljubavnim stihovima Mike Antića komponovao je više zabavnih pesama koje su bile zapažene na festivalima.

Miroslav Antić umro je u junu 1986. godine posle duže bolesti. Poslednju želju napisao je na ceduljici uoči smrti: "Kad me budu iznosili, neka pročitaju Besmrtnu pesmu. A kad me pokopaju, neka Janika Balaž ili Tugomir odsvira Piromanda korkoro. Niko ne sme da mi drži govor.

Ljubavni stihovi Miroslava Antića bili su i ostali inspiracija mnogim generacijama ljubitelja poezije u svim republikama bivše Jugoslavije. Neke od njegovih najpoznatih pesama su: Pesma za nas dvoje, Besmrtna pesma, Bosonoga pesma, Usne, Mostovi...

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Miroslav Mika Antic  |  Poslato: 04 Apr 2017, 21:18
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Autobiografija

Od besa nikad nisam pio,
sit nikad nisam hleba isko,
a žeđ sam bio, a glad sam bio
pod krovovima neba niskog.

I nisam krotko, mirno teko
po zemlji crnoj, parastosnoj,
nego sam meko reko nekom
himnu u jutro smrtonosno.

I nisam pao, nisam dao,
da mi kroz oči gmižu tuge,
već sam od samog sebe krao
pomalo sebe za sve druge.

Pa sam stekao ruke ove
i snove svoje rastom stigo,
i bio dobri, grubi čovek
što je na leđa život digo.

I svet rasparo star i uzan
lopatom tupom teških šaka,
pa odlutao nezauzdan
bez svratišta, bez povratka.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Miroslav Mika Antic  |  Poslato: 04 Apr 2017, 21:19
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Balada

Od svih si devojaka bila tiša,
zbunjena, sama, neprimetna, bleda.
Ej, zašto nisi bar porasla viša,
bar viša za pola pedlja?

Jedne je noći udarala kiša
tako krvnički ko čuvari reda…
Ej, zašto nisi bar porasla viša,
bar viša za pola pedlja.

Jer kad si se o drvo kraj vrata
obesila jednom u svitanja seda,
između bosih nogu i blata
bilo je razmaka - samo pola pedlja.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Miroslav Mika Antic  |  Poslato: 04 Apr 2017, 21:19
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Belo

Nebo. Nebo. Sreće dosta.
U proleću po drveću
od meseca kikot osta.
Ej umreću!

Ej umreću ispod granja
kraj zaspale vodenice
za devojke, milovanja, pletenice.

Ej, umreću od daljina,
od mladosti i od snage,
za krčage pune vina, za krčage...
Pa da se pije, da se smeje,
da se peva preko njiva,
sav od sunca po ustima ispolivan.

Da me čekaš ispred kuća,
da razvezeš ruke zrele,
oči bi se od svanuća razbolele.
Razbolele i opile
da se smejem do bolesti.

Ej, da mi je niz aprile tebe sresti.
Ej, da mi je da izludim,
a bagrenje rascvetano.
Ej da mi je golih grudi,
sa košuljom poderanom.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Miroslav Mika Antic  |  Poslato: 04 Apr 2017, 21:26
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Besmrtna Pesma
I

Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
možda će i u tebi
odjednom nešto posiveti.

Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao
o tome šta znači živeti?

Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige…
Zar ima briga?
Tuge…
Zar ima tuga?

Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te čeka ona
lepa, al lukava duga.

I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaći vazduh.
Prestiži vetar i ptice.

Jer svaka večnost je kratka.

Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.

Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.
Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.

Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.

Zato živi, al sasvim!

I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleća sam obišao.
Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Večno sam išao.
Išao…

Ispredi iz svoje aorte
pozlaćen konac trajanja
i zašij naprsla mesta
iz kojih drhte čuđenja.
I nikad ne zamišljaj život
kao uplašen oproštaj,
već kao stalni doček
i stalni početak buđenja.

II

A onda, već jednom ozbiljno
razmisli šta znači i umreti
i gde to nestaje čovek.

Šta ga to zauvek ište.

Nemoj ići na groblja.
Ništa nećeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar
i tužno pozorište.

Igrajući se nemira
i svojih bezobličja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zađeš
u nove slojeve razuma?
U susedne budućnosti?

Objasniću ti to nekada
ako me tamo nađeš.
Znaš šta ću ti učiniti:
pokvariću ti igračku
koja se zove bol,
ako se budeš odvažio.

Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi još otkrio,
jer ga nisi ni tražio.

Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.
Prepoznaćeš me po ćutanju.
Večni ne razgovaraju.

Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.

Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.

Posle bezbroj rođenja
i nekih sitničavih smrti,
kad jednom budeš shvatio
da sve to što si disao
ne znači jedan život,

stvarno naiđi do mene
da te dotaknem svetlošću
i pretvorim u misao.

I najdalja budućnost
ima svoju budućnost,
koja u sebi čuje
svoje budućnosti glas.

I nema praznih svetova.
To, čega nismo svesni,
nije nepostojanje,
već postojanje bez nas.

III

Ako ti jave: umro sam,
evo šta će to biti.

Hiljade šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti: nema granica,
već samo trenutnih granica.

Jedriću nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaću ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore budućnosti
lepotom nevidljivih krila.
I kao nečujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiću sam o sebi
kao o zlatnom remenu.

Prostor je brzina uma
što sama sebe odmotava.
Lebdeću u mestu, a stizaću
i nestajaću u vremenu.

Odmoriću se od sporednog
kao galaktička jata,
koja su srasla pulsiranjem
što im u nedrima traje.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne šume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.

Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.

Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
još dok se nisu ni srele.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?

Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
tišina,
tama
i prah?

Znaš, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.

Ništa se u meni neće
ugasiti ni skratiti.

Samo ću,
obično tako,
jedne slučajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se očiju vratiti.
Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.

Poslednji rubovi beskraja
tek su početak beskrajnijeg.

Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.

Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.

IV

Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stoleću
neko me slučajno pobrka
sa umornima i starima.
Nigde toliko ljudi
kao u jednom čoveku.

Nigde toliko drukčijeg
kao u istim stvarima.

Pročeprkaš li prostore,
iskopaćeš me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.
Biti ljudski višestruk,
ne znači biti raščovečen.

Ja jesam deljiv sa svačim,
ali ne i razoriv.

A sva ta čudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.

Znaš šta su proročanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
što vija sebe ukrug.

Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš – ja to ne umem.

Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.

Nemoj da budeš tužan.

Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
čudno drag.

Noću kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
To neka bude tajna.

Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Miroslav Mika Antic  |  Poslato: 04 Apr 2017, 21:27
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Bosonoga Pesma

Ovo je pesma za tvoja usta od višanja
i pogled crni.
Zavoli me dok jesen duva u pijane mehove.
Ja umem u svakoj kapiji da napravim juni,
i nemam obične sreće,
i nemam obične grehove.

Podeliću sa tobom sve bolesti
i sva zdravlja.
Zavoli moju priliku što se tetura niz dan.
Sutra nas mogu sresti ponori il' uzglavlja.
Svejedno..
Lepo je nemati plan.

Lepo je ne biti ni činovnik ni doktor.
Uputi telegram mome ocu:
"Postoji tužna divota,
Vaš sin ne ume ljude da spašava od smrti,
on, znate, spašava od - života..."

Zavoli trag moga osmeha
na rubu čaše, na cigareti,
i blatnjav hod duz ulica
koje sigurno nekuda vode.
Bićemo suviše voljeni ili suviše prokleti.
Budi uz mene kad odem.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Miroslav Mika Antic  |  Poslato: 04 Apr 2017, 21:28
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Crteži

Ponekad tako sebe damo
za oči jedva upoznate.
I na rastanku ćutimo samo
i ne tražimo da nas vrate.

Živimo posle u tom drugom
sve dok mu oči svetom plamte.
I ne znamo što nas pamte dugo
kad ne tražimo da nas pamte.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 44 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker