Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 23:52


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 02 Okt 2017, 20:56
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
BROD PLOVI ZA ŠANGAJ (1991)

Ovaj TV film nastao je prema motivima romana "Samac u braku" Milice Jakovljević Mir Jam. Popularna spisateljica Mir Jam nudi u svom romanu sliku braka u kojem tek venčani mladi par ne deli postelju. Supružnici preživljavaju velike muke jer su primorani da pred svetom prikazuju uzoran i idiličan bračni život.

uloge: Vesna Trivalić, Svetislav Goncić, Snežana Bogdanović, Branka Pujić, Branimir Brstina, Aleksandar Berček i Vesna Stanojević.


_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 02 Okt 2017, 20:59
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ranjeni orao 2009 - (Kosutnjak film)


_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 02 Okt 2017, 21:01
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kad ljubav zakasni 2014 - (Kosutnjak film)


_________________
Slika Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 01 Jan 2019, 23:15
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Milica Jakovljević Mir Jam - novinarka i spisateljica

U jednom trenutku je bila književnica broj jedan, a u sledećem "nadrilekarka koja narod leči jeftinim travkama"

Slika

Nestrpljivo se u Kraljevini Jugoslaviji čekalo na nova "Nepobediva srca", "Ranjene orlove", "Otmice muškaraca", "Male supruge" i sve one romansirane priče koje su se krojile "Noći na Jadranu" ili u "Slovenačkim gorama". Najčitanije ljubavno pero tog vremena krilo se iza pseudonima Mir Jam, a "sakrivalo" u Moleroj 21 u Beogradu.

Na toj adresi nalazio se dom Milice Jakovljević i njena stvaralačka "radionica", koja nije utihnula ni kada su iz nje izlazile unapred osporavane stranice. Drugi svetski rat se umešao u njenu biografiju, pa je u jednom trenutku bila najpopularnija spisateljica, a u sledećem "nadrilekarka koja narod leči jeftinim travkama" ili srceparajućim, zašećerenim romanima. Mir Jam je rehabilitovana posthumno, kada su njena dela opet stavljena u izloge knjižara, a mnoge ljubavne priče doživele ekranizaciju. I slava njenog žurnalističkog angažmana je "oživela" krajem 20. veka, pošto je uvrštena među 100 najznačajnijih srpskih novinara u periodu između 1791. i 1991. godine. Tako se našla u društvu Dese Glišić i Mage Magazinović, kao jedna od tri žene tog prestižnog "kluba".

Dok gledamo reprize serija urađenih po njenim knjigama, a jedna nova se upravo snima, prisetimo se ko je bila njihova kreatorka ili "srpska Džejn Ostin"...

Bio je 22. april 1887. godine kada je u Jagodini, u kući državnog činovnika Jakova Jaše Jakovljevića, rođena Milica. Pošto je otac dobio novu službu i postao načelnik kragujevačkog okruga, porodica se preselila u srce Šumadije. Jakovljevići, koji su 1890. godine postali bogatiji i za Stevana, kasnije oficira, biologa, akademika i pisca "Srpske trilogije", slovili su za uglednu i poštenu porodicu. Kragujevac je bilo Miličino prebavilište sve dok nije završila Učiteljsku školu i 1907. godine krenula put Krivog vira ispod Rtnja, da bi učila seoske đake. Posle Prvog svetskog rata, njena nova adresa postao je - Beograd.

Slika

Odlično je govorila ruski i francuski jezik, u originalu čitala Rablea, volela je poziv učiteljice, ali je u velikom gradu odlučila da šansu pruži daru koji je u njoj sve vreme "goreo". Počela je da piše. Novinarsku karijeru "otvorila" je 1921. godine u dnevnom listu "Novosti" i "Nedeljnim ilustracijama", a potom se okrenula i literaturi, kada je odlučila da autorka njenih ljubavnih romana za javnost bude - Mir Jam (voljena žena), a ne Milica Jakovljević.

Bile su to njene najplodonosnije godine. Pronašla je put do čitalaca, pre svega žena kojima su romantične priče bile potrebne za beg od realnosti ili kao nada da je prava ljubav moguća. A opet - učila ih je i opominjala da ne budu samo objekti muških požuda, nego kompletne ličnosti. Bila je i hroničar međuratne zemlje, što se nekima dopadalo, a nekima je bio povod za osudu. Nastavci njenih romana u "Nedeljnim ilustracijama" bili su najčitaniji članci tridesetih godina prošlog veka. Ostao je zabeležen i njen trijumf na "daskama koje život znače", kada je 1939. godine izvedena predstava "Tamo daleko" sa Žankom Stokić u glavnoj ulozi. Milica je napisala tu dramu.

Mlada novinarka i književnica je mamila uzdahe slučajnih i namernih prolaznika, dok je, kako se govorilo, dignute glave, raskošnog izgleda, dugih lokni, sa pažljivo odabranim šeširima hodala prestoničkim ulicama. Volela je da šeta Kalemegdanom i sedi u "Moskvi" i "Kasini". Pisala je o ljubavi i braku, a bila je sama. Sestre su joj se udale, brat oženio, a ona se pravdala da nema vremena za romanse, jer mnogo radi. Čaršija joj nije verovala. I imala je razloga za sumnju. Markantni glumac Božo Nikolić osvojio je Miličino srce, koje je već bilo ludo od ljubavi prema pozorištu.

- Novinarka i glumac - to se divno slaže. Ja uživam u njegovim ulogama, a on u mojim člancima - otkrila je jednom Milica.
Posle svake premijere, Božu je čekala korpa sa crvenim ružama. Onog dana kada se glumac poklonio publici bez cveća, čaršija je znala da se zastava stvarno spustila. Desetogodišnja ljubav bila je okončana.

Slika

Posle Drugog svetskog rata Milica je od obožavane postala unižena žena. To što je za vreme okupacije odbila da piše za Nedićeve novine, želeći da sačuva svoju i čast brata, koji je kao major Kraljeve vojske bio zarobljen, skupo ju je koštalo. Ali ni posle rata za nju više nije bilo mesta. Nigde. Iako je Stevan postavljen za prvog rektora Beogradskog univerziteta i uspeo da vrati mnoge profesore koje su komunisti zabranili, za sestru ništa nije mogao da uradi.

Njeno pero je osporavano kao buržujski sentimentalno i sladunjavo, molba za zaposlenje joj je odbijena, jer je, pošto je odbila da piše za okupacionu štampu, imala devetomesečni prekid u radu. Izgubila je status novinara. Žene i devojčice koje su čitale njene knjige su kažnjavane, za onog koji samo umišlja da je pisac, govorilo se da "piše kao Mir Jam", ali ona je uprkos tome, i uprkos bedi u kojoj je živela, ulicama i dalje hodala doterana i gorda. Umrla je 22. decembra 1952. godine. Vest o poznatoj novinarki nije objavljena ni u jednim novinama.


SPOMENIK

U vreme kada je većina dama još bila neobrazovana i potlačena, ona se borila za rodnu ravnopravnost, baveći se suštinskim problemima nežnijeg pola. Izdvojila se tekstom "Treba li podići ženi spomenik", zalažući se da se damama prizna svako umeće.

- Žena je i naučnica i sportiskinja i umetnica - govorila je Milica.


vecernjenovosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 01 Jan 2019, 23:30
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Milica Jakovljević Mir Jam i njen doprinos istoriji srpskog fotožurnalizma

Slika
Počeci srpskog fotožurnalizma pojavom revijalne štampe foto: profimedia

Primena fotografije u novinskoj štampi počela je osamdesetih godina devetnaestog veka, ali trebalo je da prođe još skoro pola veka dok ona nije dobila pravo mesto u novinarstvu. Pojam fotografija prvi koristi fizičar Džon Heršel (1819), koji je u prevodu značio pisanje svetlošću. Mislilo se da će fotografija biti tehnološki lakši način crtanja, koji će zameniti dotadašnje novinske ilustracije. Posle brojnih tehničkih pronalazaka, od kojih je najvažnije otkriće tzv. “dagerotipija”, za koju je zaslužan pariski slikar Žak Luj Dager, štampa dobija novog, dragocenog saveznika. Fotografija osvaja planetu, a bogatstvo motiva omogućava da se pred čitaocima pojavi život u pravom svetlu. Zahvaljujući štampi, fotografija postaje masovni medij, informacija koja brojnoj publici saopštava neku novost.

Slika

U udžbeniku Fakulteta umetnosti u Beogradu “Elementarna tehnika fotografije” Dragoljub Kažić već u uvodnim rečenicama obrazlaže suštinu:

Fotografija, to je ovde i sada. Na fotografiji je određeni čovek, određeni događaj koji se dogodio na određenom mestu u određenom vremenu. Fotografija je ograničena na stvarno i sadašnje, a završena kad je odštampana.

Novinska fotografija je posebna oblast žurnalistike. Ona ne teži samo da prenese neku informaciju, već u prvom redu da pokaže realne elemente. Fotografska stručnost omogućuje nalaženje najboljeg izbora mesta i trenutka, a to je da okom kamere obuhvati najvažniji deo prizora i najbolji ugao pod kojim se vidi ličnost I događaj.

Slika
Fotožurnalistički prikazi lista Novosti; foto: Etnografski institut Srbije

Fotožurnalizam je na sceni štampanih medija nekadašnje Jugoslavije kao profesionalna delatnost svoj početak zabeležio dvadesetih godina prošlog veka pojavom revijalnih novina u Beogradu. Razvitku fotožurnalizma je značajan doprinos dao i novinarski angažman nekadašnje heroine srpske medijske scene i spisateljice prvih ilustrovanih ljubavnih romana na ovim prostorima Milice Jakovljević Mir Jam. Milica Jakovljević je rođena 22. aprila 1886. godine u uglednoj kragujevačkoj porodici, a koliko je zanimljiva i intrigantna ličnost Milice Jakovljević, svedoči i način pisanja njenog pseudonima koji se u stručnoj literaturi nalazi u tri varijante: Mir Jam, Mir-Jam i Mirjam.

Slika
Milica Jakovljević Mir Jam; foto: profimedia

U beogradskoj revijalnoj štampi postaje poznata kao Mir Jam. Inicirala je osnivanje revijalnih novina Nedeljne Ilustracije 7. Januara 1925. godine, koje su fotografski oslikavale svoje naslovne strane, uglavnom su osobe, koje su bile fotografisane za naslovnice Nedeljnih Ilustracija bile stilizovane žene, fotografisane u portretnom izdanju ili u nekom ambijentalnom prostoru prikladnom fotografskom uglu, budući da je fotografija bila vizuelni prodavac novina. Pored rada u Nedeljnim Ilustracijama, Milica se istakla pisanjem članaka i reportaža za list Novosti, čija je glavna oprema bila propratna fotografija.

Slika
Fotografska pokrivenost novinskog članka Milice Jakovljević Mir Jam foto: Etnografski institut Srbije

Fotožurnalistički stil izražavanja Milice Jakovljević se ogledao i na koricama sa fotografskom oslikanošću njenih beletrističkih romana, u čijem je fokusu bio fotografski prikaz teme o kojoj govori naslov romana, sa ciljem da se to beletrističko delo proda čitaocima, koji su bili konzumeri tadašnjih medijskih proizvoda srpske scene.

Slika

Fotografija je u funkciji podsticaja prijema novinske poruke, ali u domenu fotožurnalizma koji može razvijati komunikaciju sa publikom. Ona menja reči i u novinama, pa stoga nije obična reprodukcija života. Zato je više od stvarnog, jer daje viziju sopstvenog doživljaja, mogućnost da čitalac i gledalac sam konstruiše poentu koja proizilazi iz slike.


foto.in.rs

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 01 Jan 2019, 23:37
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
SERIJE KOJE DANAS OBOŽAVATE RAĐENE SU PO NJENIM ROMANIMA: Srpska književnica stekla je veliku popularnost, a evo zašto vest o njenoj smrti niko nije objavio!

„Srpska Džejn Ostin“, kako je često nazivaju, opet je pre nekoliko godina osvojila srpsku publiku kada su njeni romani ekranizovani i tako ponovo stekli izuzetnu popularnost.

Mir Jam je pseudonim književnice čiji su romani obeležili period između dva rata u Kraljevini Jugoslaviji i učinili je najčitanijim ženskim autorom.

Iza imena Mir Jam krije se Milica Jakovljević, rođena u Jagodini 22. aprila 1887. godine. Detinjstvo i mladost provela je u Kragujevcu. Posle Prvog svetskog rata se preselila u Beograd, kako bi započela karijeru kao novinarka u „Novostima“ kao jedna od retkih žena u poslu. Posle toga je radila i u „Nedeljnim ilustracijama“, sve vreme iza pseudonima Mir Jam, koji je zadržala i kada je počela da piše romane koji su stekli izuzetnu popularnost u periodu između dva rata.

Slika
14. juli 1940. godine :)
Mir Jam :)

U svom stanu u Molerovoj ulici na Slaviji, Milica je pisala o ljubavi, braku i životu građanske klase u Jugoslaviji, intrigirajući javnost svojom povučenom i eksentričnom personom. Šetala je beogradskim ulicama „zanosna u ljubičastoj pelerini, doterana i negovana, sa dugim loknama, lepa i smerna Mir Jam, patrijarhalna devojka iz dobre kuće“. Uprkos činjenici da je pisala o ljubavi i braku, Milica se nikada nije udavala, a o njenom privatnom životu se mnogo više nagađalo nego što se zaista znalo. Tečno je govorila francuski i ruski, bila je obrazovana, pametna i veoma samostalna.



„Kraljica ljubavnih romana“, kako su je nazivali, osvojila je čitalačku publiku u Jugoslaviji svojom laganom prozom, jednostavnim i ponekad sladunjavim stilom koji je bio izuzetno slikovit i pružao je odmor i beg od svakodnevnih briga i problema.

Slika
Откривена спомен-плоча књижевници и новинарки Милици Јаковљевић Мир- Јам

Заменица председника Скупштине града Андреа Радуловић и председник општине Врачар Милан Недељковић открили су данас спомен-плочу књижевници и новинарки Милици Јаковљевић Мир Јам у Његошевој улици 54.

Према речима Андрее Радуловић, реч је о жени која се као позната списатељица у једном тешком времену између два рата борила за свој став излажући суштинске проблеме нежнијег пола.

- Она је прави доказ како се својом упорношћу, својим ставовима и својом борбом, иако долазећи из мале патријархалне средине, може успети и остварити траг далеко иза свог времена. Она се храбро борила да жене остваре своје право на образовање и посао. И зато јој данас захваљујемо не само као списатељици и романтичној души већ и јакој жени која је показала шта значи борити се за своја права - истакла је заменица председника Скупштине града.

Милан Недељковић је нагласио да му је велико задовољство да испред зграде општине Врачар и Друштва за улепшавање Врачара открије спомен-плочу једној од знаменитих књижевница и новинарки која је обележила своје време и у својим делима, новинарским чланцима и романима објаснила положај грађанског сталежа.

- Због тога је после Другог светског рата дошла у ситуацију да буде маргинализована, али то не умањује снагу њеног оригиналног приступа кљижевности. И данас је памтимо кроз породичне представе - рекао је Недељковић, додајући да је управо Жанка Стокић на основу њеног дела извела једну од најпопуларнијих представа „Тамо далеко”.

Догађају су присуствовали професор Филолошког факултета Александар Јерков и управник Народне библиотеке Србије Ласло Блашковић.

Mir Jam se zalagala i za ženska prava. U vreme kada je većina dama još bila neobrazovana i potlačena, ona se borila za rodnu ravnopravnost, baveći se suštinskim problemima ženskog pola. Izdvojila se tekstom „Treba li podići ženi spomenik“, zalažući se da se damama prizna svako umeće. Međutim, nisu svi podržavali rad ove jedinstvene žene. Mnogi su je kritikovali i osporavali, uz argumente da njen rad nije mogao da se meri sa muškim autorima tog vremena. Često su je upoređivali sa bratom, poznatim piscem Stevanom Jakovljevićem, autorom „Srpske trilogije“. Njegova odiseja koja je opisala srpskog vojnika kao pravog pobednika u Velikom ratu donela mu je tutulu autora prvog srpskog bestselera.



Milica Jakovljević je autor romana „Ranjeni orao“, koji se smatra najlepšom ljubavnom pričom srpske književnosti ekranizovan je 2009. godine i tako se opet našao u žiži javnosti. Pored toga, romani „To je bilo jedne noći na Jadranu”, „Nepobedivo srce“, „Otmica muškarca“, „Greh njene mame“, „U slovenačkim gorama“, „Samac u braku“ i „Mala supruga“ su decenijama mamili suze i uzdahe devojaka, a i ponekog muškarca sa širokom lepezom likova i uzbudljivim razvojem događaja.

Slika

Pored romana, Mir Jam je potpisala i zbirke pripovedaka „Dama u plavom“, „Devojka sa zelenim očima“, „Časna reč muškarca“ i „Sve one vole ljubav“, kao i pozorišne komade „Tamo daleko” i „Emancipovana porodica“. Posle Drugog svetskog rata, Milica je bila gurnuta u stranu i osramoćena, navodno jer tokom okupacije nije radila, a prema tadašnjim pravilima, novinar koji šest meseci bude nezaposlen gubi status novinara. Tako je Milica bezuspešno pokušavala da se zaposli ili da dobije penziju. Bila je napuštena i osramoćena, a njene knjige zabranjene.



„Neki drugovi ne pišu borbeno, onako kako naša stvarnost zahteva. Oni ne pišu komunistički, pišu buržujski sentimentalno i sladunjavo, kao Mir Jam“, kritikovao je „revolucionarni pesnik“ Oskar Davičo na sednici Saveza književnika Jugoslavije.



Umrla je 22. decembra 1952. godine od zapaljenja pluća, a vest o njenoj smrti nisu objavile ni jedne novine. Decenijama su njena dela bila zaboravljena od većine, ukaljana pečatom srama njihove autorke, da bi se vratila na scenu predstavom „Ranjeni orao“ 1972. godine u Ateljeu 212. Od tada publika opet može da uživa u njenim delima i da pronađe predah od svakodnevnog života, čitajući romane i gledajući filmove i serije inspirisane njenim radom.


kragujevcani.rs

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 01 Jan 2019, 23:48
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Milica Jakovljević Mir-Jam: Srpska "Džejn Ostin" koju smo krišom čitali

Vreme je za nešto romantično, nešto neobično, nešto tužno. Vreme je da se prisetimo jednog imena koje smo svi od najranijeg detinjstva gledali na policama naših mama i baka. Imena čije smo knjige možda i sami listali i navijali da ljubav pobedi. Naravno u tajnosti, jer bože sačuvaj – nas zanima isključivo uzvišena literatura.

Slika

Milica Jakovljević, poznatija pod svojim pseudonimom MIR-JAM jedno je od onih imena koje se kod nas odmah prepoznaje, iako je od vremena kada je živela i radila prošao gotovo pun vek. Čak i danas, kada su davno minula vremena gde su lepe devojke iz sela uzdisale za beogradskim činovnicima, MIR-JAM romani se lako čitaju i razumeju, jer govore o univerzalnim temama – velikim ljubavima, nesrećnim nesporazumima, gubicima, porazima i pobedama. Pitki su i lako nas osvoje šarolikim likovima sa kojima se povezujemo i u čije živote bismo rado uskočili, pa makar samo dok nam ne ponestane strana.

No, krenimo od početka.

Slika
Foto: Novosti - Milica Jakovljević sa sestrama i bratom Stevanom, takođe poznatim srpskim piscem

Čudna i velika porodica
Godina je 1886. i izvesni gospodin iz Jagodine, Jakov Jakovljević (Jaša za prijatelje) ima problem. Gospodin Jaša, državni činovnik, posle smrti supruge ostao je sam sa njihovo osmoro dece – sve devojčice. Deci je bila preko potrebna majčinska figura, a njihovoj kući ženska ruka, tako da gospodinu Jaši nije bilo druge – dao se u potragu za novom suprugom.

Nažalost, na tom polju stvari nisu bile jednostavne. Gospodin Jaša, iz očiglednih razloga, nije želeo još dece, što je bio san većine mladih devojaka koje su stasale za udaju. Posle dugog traganja, Jašini prijatelji priskočili su mu u pomoć sa sjajnom idejom. Bila je tamo neka Simka, takođe udovica, koja za života svog supruga nije uspela da im rodi decu.

Uzev u obzir da se u to vreme o ženskoj anatomiji znalo tek malo više nego o nebeskim telima u dubokom svemiru, bilo je opšte prihvaćeno gledište da ako u braku nije bilo dece, to je bila u potpunosti ženina krivica i nedostatak. Iz tog verovanja je logično sledio zaključak da ako gospođa Simka nije do tada imala dece, neće ih ni imati. Presrećan, gospodin Jaša odmah se bacio u udvaranje i njih dvoje su se brzo venčali.

Godinu dana kasnije rodila se Milica, a par godina kasnije i njen brat Stevan i sestra Zora.

Ova velika i neobična porodica živela je u slozi i ljubavi, prateći dobrog Jašu gde god da ga je državna služba premeštala, što se dešavalo često. Milica je odrasla okružena osmesima, toplim pogledima i – budimo iskreni – u domaćinstvu gde je vladala "ženskadija". Možda upravo tu leže koreni neustrašivosti sa kojom je kasnije kročila u profesiju kojom su tada vladali muškarci, novinarstvo.

Slika
Foto: Privatna arhiva, razglednica - Ženska učiteljska škola u Kragujevcu koju je pohađala Milica Jakovljević

Nesputana toplina u rečima

Dolaze ratne godine i u kombinaciji borbe za opstanak, sukoba, bombardovanja i nemaštine izgubljen je najveći deo zvaničnih podataka o Miličinoj porodici, registara o tačnom broju preživelih sestara i braće, rođenja i smrtnih slučajeva u njenoj porodici u požarima, krađi i usled neodržavanja. Ipak, imamo način da "zavirimo" u njeno detinjstvo i izvedemo neke zaključke zahvaljujući tekstovima koje je sama Milica pisala za "Nedeljne Ilustracije", tadašnji časopis zabavnog tipa u kome je u nastavcima objavljivala delove svojih romana i druge članke.

Zahvaljujući toploj neposrednosti sa kojom MIR-JAM opisuje događaje iz svog detinjstva, bilo da je u pitanju svakodnevnica ili praznik, scena nam se sama otvara pred očima kao da smo je sami iskusili, iako je život tada bio veoma različit, a mnogi od ovih običaja su došli i prošli pre nego što smo rođeni.

"Vaskršnji post je donosio prolećne radosti. Pupoljci su se pojavljivali na drveću u bašti, ljubičice otvarale svoje krunice, hrizanteme puštale mladice iz korena, a tata je već pravio aleje i rondele i baštovan je riljao po bašti. Mirisala je mlada prolećna trava, meka i fina kao zelena žanila. Na doksatu se sedelo sve duže popodne i iznosio se sto za doručak."

Slika
Foto: Nedeljne ilustracije - Milica Jakovljević je 15 godina karijere provela u ovom časopisu

Milica ovako počinje jedan od svojih članaka za "Nedeljne Ilustracije" po imenu "Vaskrs mog detinjstva" u kome opisuje svakodnevnicu svoje porodice tokom Vaskršnjeg posta, koja kulminira dolaskom i prolaskom samog praznika:

"Od prvog bdenija ulazili smo u mističnu pobožnost i još od jutra radovali se da idemo sa mamom, iako bi nas posle bolele noge jer se moralo odstajati celo bdenije. I kakva radost ona svećica, uvijena u klupče što se odmotava i lagano sagoreva, sve gledamo da li će celo klupče da sagori, ili ćemo je vratiti kući. I ono što ostane čuva se za drugo bdenije. Pa posle dolazi velika radost pred Vrbicu, kada sva kuća miriše na novo, kada se šiju po dva para haljina, za radni dan i praznike, donose se šeširići."

Miličin stil se silno razlikovao od stilova njenih pisaca-savremenika koji su mahom bili uvažena i učena gospoda, uglavnom realisti i modernisti. U posleratnim godinama kada je Milica napravila prve korake u novinarskoj i spisateljskoj struci, u zemlji je vladala atmosfera umora i žaljenja za poginulima. To se odražavalo u teškim, ratnim i posleratnim temama koje su tadašnji romani uglavnom obrađivali.

Slika
Foto: Nedeljne ilustracije - Beogradska čaršija je tih godina sa uzbuđenjem iščekivala nedeljen tekstove misteriozne Mir-Jam

Kao samouka spisateljica, sa završenom višom Učiteljskom školom u Kragujevcu, Milica se u pisanju nije suviše opterećivala ograničenjima i ozbiljnošću koja se među njenim savremenicima podrazumevala. Pisala je o ljubavi, lepoti, velikoj tuzi koja se obično završavala velikom srećom. Njen stil menjao se i prilagođavao kako je priča zahtevala. Gramatička pravila, strukture i norme ponekad su leteli kroz prozor da bi se stvorio utisak da je narator tu pred Vama, bez daha Vam opisuje neku dramatičnu situaciju mlatarajući rukama i menjajući ton glasa dok imitira likove kako besne, tuguju ili plaču od sreće.

Iako se danas MIR-JAM smatra ženskim štivom, kada je bila na vrhuncu karijere Miličine romane čitala su i sva gospoda. Dok su junakinje njenih romana imale šarenolike ličnosti, vrline ali i poneku manu, Milica je uvek sa posebnom naklonošću i toplinom pisala o njihovim ljubavima. Junaci MIR-JAM romana obično su bili privlačni momci besprekornih manira, čeličnih nerava i čvrstih principa – heroji u svakom smislu te reči i upravo ono što je svaki gospodin tog vremena želeo da bude, pa nije iznenađujuće da su njene knjige bile lepo primane i u muškom svetu.


011info.com

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 02 Jan 2019, 00:00
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Milica Jakovljević Mir-Jam : Burni ljubavni život smerne usamljenice

Slika

Ljubav po njenim pravilima

Inspiraciju za svoj jedinstveni stil i uzbudljive zaplete Milica je pronalazila u sopstvenom burnom životu. Iako je bila izuzetno lepa žena – smatrana za najlepšu devojku u Kragujevcu – nadaleko hvaljena zbog svoje smernosti, ljubaznosti i vaspitanja i iako je čitavog života pisala o ljubavi i bračnoj sreći, Milica se nikada nije udavala. Po sopstvenom izboru. Suviše je volela novinarsku profesiju kojoj se potpuno predala i dovoljno dobro je poznavala sebe da bi znala da u njenom životu nema dovoljno vremena koje bi posvetila bračnom partneru.

Ipak, samo zato što u njenom životu nije bilo mesta za brak, to ne znači da nije bilo burne ljubavi.

Kao veliki ljubitelj pozorišta, Milica je veoma volela glumce, a i oni nju. Bila je čest gost na predstavama po manjim i većim scenama i često je slala cveće i druge znakove pažnje i divljenja protagonistima koji su osvojili njene simpatije. Međutim, jedan glumac je upadljivo posle svake premijere primao poseban dar. Bez izostanka, kada bi glumci izašli da pozdrave oduševljenu publiku praćeni gromoglasnim aplauzom, radnici bi pred Božidara Božu Nikolića izneli neobičnu korpu od belog pletenog pruća sa drškom u obliku srca ukrašenu crvenom mašnom, u kojoj su uvek bile divne crvene ruže.

Slika
Foto: Nedeljene ilustracije, 1929. - Boža Nikolić je postao član Narodnog pozorišta 1919, iste godine kada je Milica prvi put stigla u Beograd, ali se njihov ljubav rasplamsala kada su oboje bili u 40-im godinama

Svi su znali da ih je slala upravo Milica Jakovljević, koja nije propuštala ni jedan nastup svog dragog. Ipak, njih dvoje se nikada nisu pojavljivali zajedno u Beogradu u javnosti. Dosta su putovali zajedno i Boža je često posećivao Milicu u njenom stanu, ali te posete su bile kratke i, po pričama njenih suseda, uvek u granicama pristojnosti.

Osim jednog incidenta.

Radoznali Beograđani iz Miličine ulice obično bi pronašli neki razlog da prošetaju ispod prozora spisateljice kada bi navratio poznati glumac. Jednom prilikom zaprepastilo ih je da čuju žustru prepirku iz otvorenog prozora. Po nekim pričama čak su i šerpe letele napolje, dok su drugi susedi bili umereniji i izjavili da su ipak bile u pitanju samo šolje. U svakom slučaju, zabrinuti građani odmah su pozvali žandarma da izvidi situaciju. Policajac je upao u stan i zatekao spisateljicu i glumca potpuno smirene. Učtivo su mu objasnili da su samo uvežbavali pozorišnu scenu, i tako je taj incident srećom prošao bez posledica. Iako su susedi od tada budno bdeli ne bi li spazili bilo kakav znak ponovne bure kad god bi Boža došao u posetu, ništa slično se nikada nije ponovio. Glumac čak nikada nije ni prespavao kod svoje voljene.

Slika
Foto: Privatna arhiva - Milica je pažljivo gajila sliku usamljenice i sugrađani su je često viđali kako usamljeno šeta Kalemegdanom

Ova velika i neobična ljubav okončala se tiho i gotovo neprimetno. Nije bilo tračeva koji su najavljivali rastanak čuvenog beogradskog para, niti je bilo kakva vest osvanula u novinama. Jedino što se dogodilo je da posle jedne Božine premijere čuvena korpa sa ružama, koja je deset godina bez izostanka upadala na scenu, nije stigla. Milica je bila u publici kao i uvek, očito oduševljena predstavom, ali ruže su izostale. Poznati par nije o svojoj vezi govorio ni u njenom punom jeku, a još manje po njenom završetku. Nije bilo tačno poznato zašto i kako su se stvari okončale, beogradskoj javnosti ostale su samo glasine i nagađanja.

Zašto je čitamo krišom?
Početkom Drugog svetskog rata, Miličina karijera okončana je iznenada usled političkih okolnosti i ostatak svog života provela je u siromaštvu. Kao i njeno neudavanje, i kraj njene karijere bio je rezultat odluke donete iz ličnih principa. Miličin jedini brat, Stevan, koji se na veliku radost porodice vratio iz prethodnog rata živ i zdrav i kasnije izgradio karijeru kao vojnik, pisac i naučnik, proveo je najveći deo Drugog svetskog rata u zarobljeništvu.

Milica, koja je tada imala zavidnu reputaciju kao pisac i novinar i čije ime je bilo poštovano u njenoj struci, imala je čak dve odlične ponude za posao. Listovi "Novo vreme" i "Obnova" nudili su joj pozamašnu platu da piše za njih, ali MIR-JAM nije želela da radi za okupacione listove dok je njen brat u zarobljeništvu. Odbila je obe ponude uz izgovor da je već stara i suviše umorna da radi, uz verovanje da će posle rata i oslobođenja još dugo pisati i raditi. Kada je ponovo pokušala da piše za novine, ovoga puta "Glas", njen pređašnji izgovor bio je stvarnost. U zrelim godinama i narušenog zdravlja posle godina provedenih u siromaštvu, MIR-JAM nije imala snage ni konstitucije koju je tadašnje novinarstvo zahtevalo.

Slika
Foto: Košutnjak film / Promo - Inspiracija za lik Nenada Aleksića u romanu "Ranjeni orao", bio je predratni pilot Momčilo Maksimčev

Njena jedina nada bila je da se posveti pisanju svojih romana, ali nažalost kada su dani slobode stigli, javio se novi problem. U njenoj profesiji i narodu uopšte gledalo se sa velikim neodobravanjem na javne ličnosti koje za vreme rata nisu pristupile partizanskim snagama. Milica, koja je čitavog života živela po sopstvenim pravilima, nije želela da se dodvorava javnosti i skine sa sebe taj loš glas, kao što su to učinili mnogi njeni savremenici. Veoma brzo su joj se zatvorila sva vrata, a čak i na njen dotadašnji rad bačena je izvesna stigma lakog štiva lošeg kvaliteta koja se u tragovima održala čak do danas.

MIR-JAM, kojoj su se nekada divili i nazivali je "srpskom Džejn Ostin", proglašena je za lošeg pisca sladunjave ljubavne proze koju čitaju isključivo neobrazovane domaćice. Njeni pređašnji prijatelji izbegavali su je znajući da je spisateljica u svemu osim imenom smatrana za državnog neprijatelja, a večito tvrdoglava Milica odbila je da prihvati pomoć svog brata Stevana koji se do tada proslavio ne samo kao vojnik, naučnik i ratni heroj već i kao pisac poznatog dela "Srpska triologija".

Milica Jakovljević, MIR-JAM, preminula je od upale pluća 22. decembra 1952. godine u nemaštini i samoći. Vest o njenoj smrti nisu objavile ni jedne novine, a oni koji su je dobro poznavali rekli su da je smrt ove naše poznate spisateljice zapravo došla mnogo ranije – onog trenutka kada je prestala da piše svoje priče.


011info.com

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 02 Jan 2019, 00:16
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Mir Jam, život književnice od sjaja do ponora

Slika
Mir Jam, život književnice od sjaja do ponora

Milica Jakovljević je rođena u Jagodini 22. aprila 1887. godine, a djetinjstvo i mladost je provela u Kragujevcu. Poslije Prvog svjetskog rata se preselila u Beograd, kako bi započela karijeru kao novinarka u "Novostima" kao jedna od rijetkih žena u poslu.

Poslije toga je radila i u "Nedeljnim ilustracijama", sve vrijeme iza pseudonima Mir Jam, koji je zadržala i kada je počela da piše romane koji su stekli izuzetnu popularnost u periodu između dva rata.

U svom stanu u Molerovoj ulici na Slaviji, Milica je pisala o ljubavi, braku i životu građanske klase u Jugoslaviji, intrigirajući javnost svojom povučenom i ekscentričnom personom.

Šetala je beogradskim ulicama "zanosna u ljubičastoj pelerini, dotjerana i njegovana, sa dugim loknama, lijepa i smjerna Mir Jam, patrijarhalna djevojka iz dobre kuće". Uprkos činjenici da je pisala o ljubavi i braku, Mir Jam se nikada nije udavala, a o njenom privatnom životu se mnogo više nagađalo nego što se zaista znalo. Tečno je govorila francuski i ruski, bila je obrazovana, pametna i veoma samostalna.

Kraljica ljubavnih romana, kako su je nazivali, osvojila je čitalačku publiku u Jugoslaviji svojom laganom prozom, jednostavnim i ponekad sladunjavim stilom koji je bio izuzetno slikovit i pružao je odmor i bijeg od svakodnevnih briga i problema. Međutim, nisu svi podržavali rad ove jedinstvene žene, mnogi su je kritikovali i osporavali, uz argumente da njen rad nije mogao da se mjeri sa muškim autorima tog vremena. Često su je upoređivali sa bratom, poznatim piscem Stevanom Jakovljevićem, autorom "Srpske trilogije". Njegova odiseja koja je opisala srpskog vojnika kao pravog pobjednika u Velikom ratu donijela mu je tutulu autora prvog srpskog bestselera.

Milica Jakovljević je autor romana "Ranjeni orao", koji se smatra najljepšom ljubavnom pričom srpske književnosti. Roman je ekranizovan 2009. godine i tako se opet našao u žiži javnosti. Pored toga, romani „To je bilo jedne noći na Jadranu”, „Nepobedivo srce”, „Otmica muškarca”, „Greh njene mame”, „U slovenačkim gorama”, „Samac u braku” i „Mala supruga” decenijama su mamili suze i uzdahe djevojaka, a i ponekog muškarca sa širokom lepezom likova i uzbudljivim razvojem događaja.

Pored romana, Mir Jam je potpisala i zbirke pripovjedaka „Dama u plavom”, „Devojka sa zelenim očima”, „Časna reč muškarca” i „Sve one vole ljubav”, kao i pozorišne komade „Tamo daleko” i „Emancipovana porodica”.

Poslije Drugog svjetskog rata, Milica je bila gurnuta u stranu i osramoćena, navodno jer je odbila da radi za okupacione novine, pa je bezuspješno pokušavala da se zaposli ili da dobije penziju. Izgubila je status novinara, bila je napuštena i osramoćena, a njene knjige zabranjene.

"Neki drugovi ne pišu borbeno, onako kako naša stvarnost zahtijeva. Oni ne pišu komunistički, pišu buržujski sentimentalno i sladunjavo, kao Mir Jam", kritikovao je „revolucionarni pjesnik“ Oskar Davičo na sjednici Saveza književnika Jugoslavije.

Umrla je 22. decembra 1952. godine od zapaljenja pluća, a vijest o njenoj smrti nisu objavile ni jedne novine.

Decenijama su njena djela bila zaboravljena od većine, ukaljana pečatom srama njihove autorke, da bi se vratila na scenu predstavom "Ranjeni orao" 1972. godine u Ateljeu 212. Od tada publika opet može da uživa u njenim djelima i da pronađe predah od svakodnevnog života, čitajući romane i gledajući filmove i serije inspirisane njenim radom.


nezavisne.com

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MIR JAM - pero puno ljubavi  |  Poslato: 02 Jan 2019, 00:23
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Nepoznate ljubavi Milice Jakovljević

Slika

„Samoća me prati kroz ceo život. Samoća izgrađuje moju samostalnost… Samoća produbljuje, u njoj se razmišlja i izgrađuje se duh, razgovara sa samom sobom, nagrađuju se postupci, usavršava se.

Slika

„Samoća me prati kroz ceo život. Samoća izgrađuje moju samostalnost… Samoća produbljuje, u njoj se razmišlja i izgrađuje se duh, razgovara sa samom sobom, nagrađuju se postupci, usavršava se. Svaki treba da proživi izvesno vreme u samoći da bi upoznao sebe. Mnogi se žale na samoću, a ne shvataju koliko je lepote u tom životu kad je jedini drug knjiga, a lepota prirode horizont života”, poverava po prvi put svoje najintimnije misli Milica Jakovljević u knjizi „Izdanci Šumadije”, koja je skoro šest decenija nakon smrti čuvene spisateljice ugledala svetlost dana.

Pisala je Mir Jam „Izdanke Šumadije” sama i zaboravljena nakon Drugog svetskog rata i sećala se nekih srećnijih vremena kada je optimistična, druželjubiva i puna života očaravala javnost. Njen književni svet, ispunjen lepotom, završio se početkom zime 1952. godine, kada je dobila zapaljenje pluća i umrla. Kako je bila u nemilosti tadašnjih vlasti, vest o njenoj smrti nisu objavile nijedne novine. Sada njena dela doživljavaju brojna izdanja, a autobiografija „Izdanci Šumadije” izlazi prvi put.

Džejn Ostin srpske književnosti

Najčitanija srpska novinarka i književnica između dva svetska rata Milica Jakovljević (1887. Jagodina - 1952. Beograd) detinjstvo i mladost provela je u Kragujevcu. Kako je završila Učiteljsku školu u Beogradu, više od deset godina radila je kao seoska učiteljica. Nakon Prvog svetskog rata, preselila se u Beograd i započela novinarsku karijeru u beogradskim „Novostima”,

zatim pisala u „Nedeljnim ilustracijama”, a po oslobođenju bila kratko i novinar večernjeg lista „Glas”. Nije bilo mnogo žena među novinarima u to vreme, a u monografiji o dva veka srpskog novinarstva (1791-1991), među sto najznačajnijih novinara uvrštene su samo tri žene - Maga Magazinović, Desa Glišić i Milica Jakovljević - Mir Jam. Ipak, široj javnosti ostala je poznata po svojoj pitkoj prozi koja je obeležila domaću književnost između dva svetska rata. Pod pseudonimom Mir Jam objavila je više ljubavnih priča i romana, u kojima dočarava život i vrednosti građanske klase u međuratnoj Jugoslaviji. Mnogi su je zvali Džejn Ostin srpske književnosti zbog lakih, ljubavnih sadržaja, jednostavnog i slikovitog stila. Iako je pisala o ljubavi i braku, a njeno naizgled lepršavo štivo upućivalo hiljade mladih devojaka u tajne ljubavi i bračnog života, nikada se nije udala. O njenim najtananijim doživljajima i osećanjima nije se previše znalo.

- Moja baka Zagorka puno je pričala o Milici. O tome kako se oblačila, šminkala, o njenoj skromnosti i gospodstvenosti. Milica joj je govorila kako se nikada neće udati. Živela je povučeno i mnogo se razlikovala od svog brata, poznatog pisca Stevana Jakovljevića, autora „Srpske trilogije” - kaže Marina Ban, sestričina Milice Jakovljević, zahvaljujući kojoj je autobiografski roman „Izdanci Šumadije” danas pred nama.

Prvi poljubac

Radoznale čitateljke njenog vremena pokušavale su da saznaju s kim se druži i kako živi ova zanosna spisateljica koja je u ljubičastoj pelerini, doterana i negovana, sa dugim loknama, šetala ulicama Beograda. Ali se Mir Jam vešto skrivala iza svoga rada i tvrdnje da se druži mahom sa svojom porodicom (imala je dve sestre i brata). „Izdanci Šumadije” pokazuju da je ovo bilo daleko od istine. Lepa i smerna Mir Jam, patrijarhalna devojka iz dobre kuće, imala je i burne ljubavi.

- U rukopisu je moja prababa opisala ceo svoj život, njene ljubavi, njenu porodicu i tadašnji Beograd i zato je vredno da se to objavi jer mnogi detalji koje sam do sada pročitala o Milici Jakovljević nisu tačni - dodaje Marina.

Beogradske komšije su govorkale da njenu kuću posećuje jedan od najpoznatijih, najpopularnijih i najprivlačnijih glumaca u to vreme - Boža Nikolić. Ipak, to je bilo sve što su saznali jer je Mir Jam svakako bila obožavalac pozorišta. Tvrdili su i neki prijatelji da je Boža želeo da se venčaju, ali Mir Jam navodno nije htela. Nisu ni sumnjali da Boža jeste možda bio najveća ljubav čuvene Mir Jam, ali ne i jedina. Ljubav prema Slovencu Vitoju, kome je posvetila roman „Slovenačka gora”, bila je veoma strasna, a školska simpatija Sveta večito je patio za njom… Vitoj je imao veliki uticaj na njen život i poziv novinara. Čitala je stalno njegove članke u „Jutru”, trudila se da piše kao spisateljica, gradila svoj stil… On je bio zaslužan i za prvi njen poljubac:

- Drugog dana ja i Vitoj izašli smo pre podne sami u šetnju. Vodio me u park Tivoli. Kako je to divan park, svetao, pun cveća, pokraj jednog malog jezerca. Seli smo na klupu. Pričali i zaćutali. Ptičice su cvrkutale oko nas, deca se u dolini igrala, senke drveća pokrivale nas, jezero je bilo mirno, a moja duša ustalasana. Vitoj mi se najednom naže niže, obgrli mi ramena i poljubi mi usne - otkriva Mir Jam.

Opisuje Mir Jam u „Izdancima Šumadije” svoje romantično rodno mesto, burni predratni Beograd, život za vreme austrougarske okupacije, palanački život, mesta gde se izlazilo u njeno vreme, događaje u Kraljevini Jugoslaviji, koju je očigledno volela, kao i sve njene narode… To je detaljna i veoma intimna priča o odrastanju, školovanju i ljubavi, o smrti sestre i roditelja, koja nam otkriva i zanimljivosti iz života značajnih ljudi tog doba. U „Izdancima Šumadije” nalazi se srž svih romana Mir Jam koji osvajaju čitaoce širom Srbije.

Slika


blic

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 81 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker