Mladi Crnogorac, Đetić, otvorio firmu u Beograd ’.
Prvi radni dan na poslu sjedi on u kancelariju, kad ga sekretarica obavjesti da su došla tri čovjeka i hoće kod njega.
On se zavali u fotelju i uze telefon u ruke i reče sekretarici da ih uvede.
Dok su oni sjedali, počne Crnogorac da "priča u telefon".
- Jel' to Tomo Nikolić? Đe si Tomo, đe si junače, što činiš? Bato ođe! Jesi li mi ono završio?
E, vala, svaka tebe čast sokole moj! Zna’ sam ja, bogumi. Ajd čujemo se.
Zatim kao okrene drugi broj:
- Đe si Milo ? Đe si rode? Đe si sokole moj? Bato ođe! Sad sam priča’ sa Tomom i sve sam Vam dogovorio, pa vi sada nastavite posa’. Ajd čujemo se.
Opet kao okrene treći broj:
- Alo, jesi li to ti Ivice? Bato ođe! Kako si mi premijeru, što činiš jado? Mogli bismo na po jedno piće, aaa, što veliš? No, evo upravo mi uđoše
klijenti, pa ćemo se čuti kasnije, moj Ivo, kućo junačka.
Kada je spustio slušalicu okrene se ka "klijentima" i reče:
- Dobar dan. Što mogu učinjet za Vas, evo slobodno?
A jedan od one trojice reče:
- Mi smo iz pošte. Došli smo da Vam priključimo taj telefon.
![[pusicica.gif]](./images/smilies/pusicica.gif "[pusicica.gif]")
![[haveadrink.gif]](./images/smilies/haveadrink.gif "[haveadrink.gif]")
![[zenskismeh.gif]](./images/smilies/zenskismeh.gif "[zenskismeh.gif]")