Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 14:05


Autoru Poruka
*Twilight*
Post  Tema posta: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:49
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika


Sve boje sveta

Jednom davno sve boje sveta su započele svađu. Svaka je tvrdila da je baš ona najbolja, najvažnija, najkorisnija, najomiljenija.

Zelena reče:

«Jasno je da sam ja najvažnija. Ja sam znak života i nade. Izabrana sam za travu, drveće, lišće...Bez mene, uginule bi sve zivotinje. Bacite pogled na prirodu i videćete da mene ima najviše.»

Plava je prekine:

«Ti samo misliš na zemlju, ali uzmi u obzir nebo i more. Voda je izvor života, pomoću oblaka iz plavog mora. Nebo daje prostor, mir i vedrinu (spokojsto). Bez mog mira vi biste bili mahnita tela.

Žuta se zakikota:

«Vi ste tako ozbiljne. Ja donosim smeh, radost i toplinu u svet. Sunce je žuto, mesec je žut, zvezde su žute. Svaki put kada pogledaš suncokret, celi svet počinje da se smeši... Bez mene ne bi bilo zabave.»

Narandžasta je bila sledeća koja je zasvirala svoju pesmu:

«Ja sam boja snage i zdravlja. Možda sam retka, ali sam dragocena, jer služim unutrašnjim potrebama ljudskog života. Ja nosim sve najvažnije vitamine. Setite se samo šargarepe, narandži, dinja, ploda manga... Ja se ne povlačim sve vreme okolo, ali kada ispunim nebo za izlaska ili zalaska sunca, moja lepota toliko blješti da niko ni na jednu od vas ne pomisli.»

Crvena više nije mogla da izdrži. Viknula je:

«Ja sam vladar svih vas, krv života. Ja sam boja opasnosti i hrabrosti. Voljna sam boriti se s razlogom. Mogu zapaliti krv. Bez mene bi zemlja bila pusta kao mesec. Ja sam boja strasti i ljubavi, crvene ruže i maka.»

Purpurna se digla do svoje pune visine. Bila je visoka i govorila je sa velikom pompom:
«Ja sam boja vladanja i moći. Kraljevi, čelnici, vladike - uvek su me birali, jer ja sam boja autoriteta i mudrosti. Ljudi me ne pitaju, nego slušaju i pokoravaju se.»

Indigo je govorila najtiše od svih, ali vrlo odlučno:

«Zamislite mene! Ja sam boja tišine. Jedva da me primete, ali bez mene sve ste vi suvišne. Ja zračim misao, sumrak i dubine. Trebate me za ravnotezu i kontrast, za molitvu i unutrašnji mir.»

I tako su se boje nastavile hvaliti, svaka uverena da je ona najbolja. Njihova svađa postajala je sve glasnija.

Odjednom bljesnu sjajna bela svetlost, začuje se grom i prasak. Poče jaka kiša. Sve se boje skupiše od straha i stisnuše jedna uz drugu.

Kiša progovori:

«Vi, glupe boje, borite se medju sobom! Svaka pokušava vladati nad ostalim. Zar ne znate da vas je sve Bog stvorio? Svaku za svoju posebnu svrhu, jedinstvenu i različitu. On voli sve vas. Uhvatite se za ruke i pođite sa mnom. On će vas prostrti preko neba u velikom luku boja kao podsetnik da vas sve voli i da možete živeti zajedno i u miru. Obecava da je On sa vama, znak nade za sutra.»

I tako svaki put kada Bog koristi jaku kišu da opere svet, on stavlja na nebo dugu.

Kada je vidimo, setimo se da treba ceniti i druge ljude!


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:50
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika

Прича старца Јанићија


Било је то недавно, у једној северној касаби. Под белом летњом месечином, сабрали се људи на разговор у башти старца Јанићија. После многих речи о разним дневним и лаким стварима, усудише се два младића да поставе свом домаћину једно важно питање.

Старац Јанићије дуго оклеваше и ћуташе. Најзад, кад сви радознало навалише на њ, он поче да прича:

— Питате ме, децо, како сам ја постао побожан, или, правилније, како сам поверовао у Христа. Ви сте млади, и одувек ме знате као човека побожна и богомољна, но ја памтим себе и друкчијег. У моме младићском добу ја сам мало са висине, готово са презрењем, гледао на своју мајку, која је била велика богомољка.

У то време ја сам читао многе стране књиге, нарочито француске.

Кад год би ме мајка позвала у цркву, на молитву или на причест, ја сам одбијао са презривим осмехом. И док се она, старица, молила Богу у цркви, ја сам седео дома и читао разблудне француске романе. Са сузама у очима, мајка ме је благо прекоревала, завршавајући обично своје прекоре речима: "Кајаћеш се, синко, те твоје књиге неће те одвести срећи"! О, мудра мајко моја, како си ми истину пророковала! Што сам више читао, све сам више осећао неку жеђ за нечим неодређеним. И црна туга свијала се као змија око мога срца. Једнога дана,рече ми забринута мајка: "Хајде, прочитај и мени нешто из тих књига, да чујем и видим, чиме ти то храниш душу своју!" — „Не смем, мајко", одговорих ја стидљиво, "није ово за тебе. Ти си, овај... стара жена". Мајка уздахну дубоко, поћута, па рече: "Све што ти мени не смеш да прочиташ, синко, то није од добра... Устани, да идемо мало у поље, да се мало прошеташ и освежиш чистим ваздухом. Ах, мени тужној!"

И ја невољно пођем за мајком. Имали смо једну њиву, прилично удаљену од вароши. Жега је била велика, и ја почнем осећати жеђ. Нисам марио за разговор са мајком. Једва сам чекао да се одвојим од ње, и да продужим читање књиге, коју сам носио у џепу.

А у том часу, у џепу ми је била књига "Бонапарта и жене". Тога дана притисла ме беше туга мимо све друге дане, а уз то још и несносна жеђ. Мисли о самоубиству непрестано су ми се ројиле у памети. Најзад рекох мајци, готово грубо, нека она иде да гледа њиву, а ја ћу да легнем у хлад, да бих мало олакшао муке од жеђи.

Тек што се јадна моја мајка удаљила од мене, ја извучем књигу из џепа, легнем у хлад, и почнем нервозно читати. Но, убрзо ме савлада сан и ја заспах. И у сну, господо, видех оно што је цео мој живот окренуло и учинило ме побожним.

Сањам и видим себе у сну као залуталог у некој суровој пустињи без човека, без дрвета и, што је главно, без трага воде. А жеђ ме ужасно стегла, тако да сам почео из свега гласа да вичем за помоћ и да ридам, сав обрван неизмерним страхом. Ехо мога гласа враћао се к мени као церекање. "То је неки зли дух који ми се смеје", таква мисао сину ми у глави, и то ме још више ужасну. Ја престанем да вичем, но оно церекање се продужи све јасније... У том се почеше некакве сенке купити око мене, и ја чух неки велики жагор.

Повиках: "О људи, дајте ми само једну кап воде!" На то дође, као одговор неки језовити глас из најближе моје близине: "Сада ћеш пити са реке, али не воду него пламен!" Ја клонух и изгубих свест... Уто ме неко ухвати за руку и усправи. "Ти си жедан, момче, хајде да те напојим". И у једном тренутку, ми се обресмо пред читавим стројем многобројних чесама, из којих је истицала вода у јаким млазевима.

Прва чесма, пред коју стадосмо, од једноставног црног камена, беше висока као обелиск. На њој беше написано: Чесма фараонска. "Ако можеш, пиј!", рече ми непознати вођ. Ја се жудно нагнух да пијем, али се одмах тргох. Вода је заударала на стрвину, на неку грозну животињску стрвину.

Онда ме вођ брзо ухвати за руку и одведе пред другу чесму. Она беше широка као нека кула и сазидана изванредно лепо од дивних цигала. На чесми беше написано: Чесма содомска. "Ако можеш, пиј", рече ми вођ. Ја се опет жудно нагнух да пијем, али се брзотргох назад. Јер, то не беше вода него нека гадна црна смола, чији ме мирис безмало онесвести.

Онда ме вођ ухвати за руку и доведе пред трећу чесму. Ова беше озидана од белог мермера, и имађаше много стубова унаоколо. На њој беше написано: Чесма јелинска. "Ако можеш,...", рече ми вођ. Ја се жудно нагнух да пијем, али се брзо тргнух назад. Јер, то не беше вода, него нека течност бела као млеко, одвратна по укусу. Ја узех мало од те течности у уста, али све брзо повратих.

Онда ме вођ узе за руку и доведе пред четврту песму. Ова беше од гвожђа изливена. На њој писаше: Чесма римска. "Ако можеш, пиј!", опет ће вођ. Ја похитах, али се опет брзо тргох назад. Јер, то не беше вода, него нека црвена течност. "Крв! ".

Онда ме вођ ухвати за руку и доведе пред пету чесму која се зваше: Чесма Иродова. Па пред шесту, која се зваше: Чесма Неронова. Па пред седму, која се зваше: Чесма лицемера. Па пред осму, која се зваше: Чесма књижевника... Па пред девету, која се зваше: Чесма гордости. Па пред једанаесту, која се зваше: Чесма прељубе. Па пред дванаесту, која се зваше: Чесма свађе. Па на тринаесту, која се зваше: Чесма непослушности...
Па на петнаесту, која се зваше: чесма Дарвинова. И тако даље редом, од чесме до чесме, једне са називом неких порука и грехова, а друге са називом неких великих грешника, које сам ја у то време сматрао великим људима, један предуги низ чесама! Све су оне споља биле врло лепе и привлачне, но течност која је из њих истицала, била је ужасна, или по мирису или по укусу. И ја ни са једне нисам могао пити и своју жеђ утолити. Чини ми се, чак, да је свака та чесма повећавала моју смртоносну жеђ. Уз пут сам приметио да је око сваке чесме била пешчана пустиња. Вода је свуда шибала у млазевима, но одмах је понирала у песак без трага. Чудило ме да, поред толике воде, нигде није било ни травке, нигде дрвета, нигде зелениша, нигде живота! Покушавао сам више пута да свог непознатог вођу о томе упитам, и о другом којечем, но кад год бих ја дигао поглед, да му видим лице, он га је окретао у страну. И тако му ја никако не могох сагледати лица.

Најзад клонух, изнемогао, на руке вођине, те се не сећам, како и куда ме је он даље водио. Када дођох к себи, спазих пред собом једну скромну чесму, израђену од дрвета у виду крста. Из ње се точила обилна вода, чиста као кристал. На чесми је писало: Чесма Воде Живе. Унаоколо је било красно дрвеће, цветне пољане и зелене ливаде. На све стране виделе су се многе красне птице, које су умилно певале. "Ако хоћеш, пиј!", рече ми вођ. Ја се нагнух да пијем, и пих, пих тако дуго, да ме вођ трже за руку и рече: "За сада доста!"

Ја се усправих и осетих нови живот у себи. Никада у веку нисам пио тако слатке воде. Хтедох се опет нагнути да још пијем, али ми вођ не допусти, на моју велику жалост. И рече ми: "Света Милост доста ти је данас дала. Други пут ће бити више". И трже ме од живодајне и слатке чесме. "Како ћу ја други пут наћи ову чесму без вође?", упитах. "Ево ти вође", рече ми мој сапутник и показа ми једну књигу, на којој је као сунчаним зрацима било исписано: Свето Писмо.

Уто се мој вођ поче од мене удаљавати. Ја га стадох молити да ме не напушта. На то ми он рече: "Па ти си мене први напустио! када се поправиш и удостојиш, опет ћу ти доћи!"

Ја сав задрхтах. И једва промуцах: "Ко си ти, реци ми, молим ти се!" — "Ја сам твој анђео чувар, слуга Свете Милости" — "Анђео чувар! О томе ми је некада моја драга мајка говорила!" Потрчах за њим и викнух: "Молим ти се, покажи ми бар лице своје!"

Но, он побеже, одговарајући ми јасно и оштро, реч по реч: "Ниси сад достојан да видиш моје лице. Сувише си пио са оних Проклетих Вода. Не могу да подносим мирис твој. Ако се очистиш, и удостојиш, ја ћу ти опет доћи и ти ћеш видети моје лице".

Ја јаукнух од бола. У то се и пробудих. Моја мајка седела је крај мене и — плакала.
Заплаках се и ја горко, и прегорко. Па кад дођох до даха, ја завиках иза гласа: "О мајко, слатка мајко! Сад разумем: због твојих суза ја сам видео оно што сам видео. Мајко драга, опрости! И хвала ти, света мајко моја, великомученице, што си ме данас поново родила сузама својим".

При томе, старац Јанићије заплака, и изазва сузе у очима свих присутних.
"Отада и због тога, децо моја, ја сам постао онакав каквог ме ви знате", заврши своју причу старац Јанићије.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:52
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika

Anđeo čuvar


"Stvari nisu takve, kakve na prvi pogled izgledaju."

Ponekad se dogodi upravo to; kada se stvari ne odvijaju tako, kao što bi morale.
Jedino je potrebno verovati u to, da je svaki takav događaj tvoja prednost.
Vremenom ćeš saznati...

Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega...
neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu...
Ostave lepe tragove u našim srcima...
I nikada više nismo isti kao što smo bili pre, jer smo bogatiji za jednog dobrog prijatelja!!!

Juče je istorija. Sutra je zagonetka! Danas je poklon. Zato se zove sadašnjost!

Mislim da je život nešto posebno...živi i uživaj u svakom trenutku!!!

Uzmi tog malog anđela i čuvaj ga, on je tvoj anđeo čuvar koji te pazi.

Upravo u ovom trenutku neko je vrlo ponosan na tebe, neko misli na tebe,
neko brine za tebe, nekome nedostaješ, neko želi razgovarati s tobom,
neko želi da nemaš problema, neko ti je zahvalan za pomoć, neko te želi držati za ruku,
neko želi dati sve bude dobro, neko želi da si srećan, neko želi da ga pronađeš,
neko slavi tvoj uspeh , neko ti želi nešto pokloniti, neko veruje da si ti njegov poklon,
neko te voli, neko se divi tvojoj snazi, neko misli na tebe i smeška ti se,
nekome je potrebno tvoje rame...


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:53
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika


Indijanci


Jednom prilikom jedan čovjek pozva svoga
prijatelja Indijanca u goste u veliki grad.
Poveo ga je u razgledanje grada i dok su
šetali Indijanac najednom reče: “Čujem cvrčka!”

“Nemoguće je da od ovolike buke, brujanja
automobila i galame ti možeš čuti cvrčka”, reče
mu prijatelj. ”Nemoguće!”
Indijanac se na to sagnu, razgrnu grm i pokaza
mu cvrčka.

“Ali kako?” upita njegov prijatelj.
Indijanac na to zatraži jedan novčić i ispusti ga
na trotoar. Novčić zazveči!
Prolaznici se zaustaviše i okrenuše prema mjestu
odakle je dolazio zvuk palog novčića.

“Ono što si naučio slušati, čućeš…ma kakva buka bila,
ma gdje bio”, odgovori Indijanac.
“Vidiš, ovi ljudi su u buci čuli novčić, a ja sam čuo cvrčka.”


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:54
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Ovim putem u visine


Farmeri iz oblasti Ber Rivera u Novoj Skotskoj, u kojoj uspeva jedna od najboljih vrsta tresanja na svetu, imaju jedan nesvakidasnji obicaj. Za vreme berbe tresanja, za odredjenu cenu farmer "daje u zakup" jedno drvo za sat ili cak za ceo dan. Cim zakupac plati, drvo je "njegovo" i on moze slobodno da bere. Sve tresnje koje ubere za to odredjeno vreme pripadaju zakupcu, jer se zakup ne meri po kolicini vec po vremenu. Kada vreme istekne, drvo se predaje sledecem "zakupcu". U okviru ovakvog sistema onaj ko obere najvise tresanja za najkrace vreme, dobija najvise za novac koji je ulozio.

Jedan berac izdvajao se od svih ostalih. On je uvek nabrao najvise sa stabla koja je uzeo "u zakup". "Kako to uspevate?" - pitali su ga. "To je prosto", - nasmejao se - "ja samo ne berem sa donjih grana."
Posto se sa donjih grana najlakse bere, vecina beraca pocinje od njihovog roda. Usredsredjeni na branje plodova sa ovih grana, zaboravljaju bogati rod koji se nalazi na visim granama!

Tako je i u zivotu. Ne isplati se teziti onome sto se moze lako dosegnuti. Ovakav stav zahteva mnogo rada i postavlja mnoge zahteve coveku koji gleda unapred i postavlja ciljeve koji su visi od ciljeva mnogih. Potrebno je mnogo hrabrosti i napora da se ideja pretvori u akciju ili stvarnu vrednost. Onima koji su spremni da se uhvate u kostac sa tezim zadacima nece biti lako, ali postici ce rezultate.

Cesto razmisljamo kao ona lisica iz basne koja je zakljucila da je slatko grozdje koje nije mogla dosegnutu verovatno vrlo kiselo i da se ne vredi zauzimati oko njega. Medjutim, pobednici su tezak zadatak shvatili kao izazov, ulozili poseban napor i osvojili nagradu. Poznati pisac Elen vajt ovako pise:
"Oprecne okolnosti treba savladati cvrstom odlukom. Jedna uklonjena prepreka dace vam bolje iskustvo i hrabrost da istrajete u napredovanju. Podjite u sugurnom pravcu i izvrsite promenu - pouzdano i promisljeno. Tada ce okolnosti biti vasi pomocnici, a ne vase prepreke. Otpocnite. Hrast se nalazi u ziru."

Da li ste ikad ozbiljno razmisljali o poslednjoj recenici iz ovog navoda: "Hrast se nalazi u ziru"? Ako niste, razmislite o njoj. Pre vise od sto godina Lajmen Abot pisao je o sposobnostima koje uspavane leze u svakome coveku. U svoje razmisljanje vesto je ugradio sliku iz prirode:
"Ubrao sam zir i prineo ga uvetu; i evo sta mi je rekao: 'Uskoro ce ptice doci i sagraditi gnezdo na meni. Uskoro cu zivotinje zaklanjati od sunca. Uskoro cu grejati domove. Uskoro cu postati zaklon od nevremene onima koji dodju pod moj krov. Uskoro cu postati cvrst deo nekog velikog broda i bura ce uzaludno udarati o mene, dok bude nosio ljude velikim morima.'
"O ludi mali zire, hoces li ti zaista sve to postati?" - upitao sam.
Zir je odgovorio: 'Da, jet to zelimo Bog i ja'."


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:55
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika

Sad nosim u sebi zraku tebe
Dve zvezde. Ona i on.


Svaka na svom delicu neba, na svojoj zivotnoj stazi zivele su mirno ne znajuci jedna za drugu.Sjale su svaka svojim sjajemvere, ljubavi, nade, dobrote i prastanja. Svaka svojim sjjem u mnostvu ostalih, stvarale su nebeski hram mira i svetlosti.

Jednog dana nad nebeski hram mira svetla nadvilo se zlo tame koje je gusilo njiovo svetlo ostavljajuci za sobom beskrajno ledeno hladni mrak i pustos.
U hladnoci i pustosi nasla se ona, izvan svoje zivotne staze.

Vlastita svetlost vise nije bila dovoljna za sigurnost i spas. Bez sjaja svetla drugih ostajal je u nemilosti ledenoga zla, nesretna i napustena.
Njen vapaj nije dopirao do mase.
Tonula je sve vise u hladnocu tame. Imala je jednu jedinu slabasnu zraku svetlosti. Ispustila ju je kao poslednji vapaj, ostavsi bez mrve snage, misleci na kraj.

Ali, gotovo neverujuci ugledala je jednu ispruzenu zraku koja ju je dodirnula, potom jos jednu, dve..
Cinile su siguran, topao zivotom nadahnut zvezdani lezaj.
Osetila je ponovo dah zivota u sebi.
Zracila je beskrajnom zahvalnoscu za razumevanje, pozrtvovanje.
Bezbroj reci hvala, u znak zahvalnosti.

Kako se jos vise, jace zahvaliti?

- Gledati i slusati – rekao je ON - i najtoplije i najjasnije zvezde bez svoje volje mogu biti zarobljene mrakom, kad vidis da koja gubi sjaj ispruzi prema njoj zraku topline i svetlosti. Ne cekaj!

- Kako je prepoznati , kako znati?
- Znat ces! Osetices!

Sada nosis u sebi zraku mene.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:56
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika

Zovem se Ljubav



Postojala sam pre nego sto je bilo šta postojalo u Univerzumu, postojala sam pre nego sto je postojala priroda, postojala sam prije nego sto je postojao covek. Bila sam usamljena, htela sam da podelim sve ovo sto nosim sa sobom kroz nebrojene vekove i stvorila sam svet koji sam htela da se mojim imenom zove.

Uvukla sam se u more i jezera, u reke i potoke, u planine i beskrajna polja, u sume i proplanke. Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udisete.

Volim da dodjem iznenada, kada se nenadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem moc govora.
Volim da vam srce brzo zakuca, da vam kolena klecaju, da cesto izgovarate nesuvisle recenice.
Volim da zbog mene radite nepromišljene stvari, da se smete kao deca, volim da setate livadama i berete retko cvece.
Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pevate, volim da zbog mene pesme pišete, da zbog mene price izmišljate kojima nijedna bajka ravna nije.

Ali sam tuzna kada me se bojite.

Tukli ste me, mucili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i zednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vecne kise i tmurne oblake, krali ste duge od mene. Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se sirim i razvijam, govorili ste cak i da ne postojim. Niste verovali u mene, izmišljali ste strasne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljackali ste, ubijali ste.

Ali sve sam zbog vas izdrzala.

Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrecnu, da vas ne rastuzim. Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rasterala, nepriemetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno. Sunjala sam se kao mio lopov oko vasih srca, omeksivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se nece moci nikada vise ukloniti. Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati, terala na smeh kada ste mislili da cete vecno plakati, terala vas na govor i tada kada biste se zarekli na vecno cutanje.

Ne bojte se.

Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vase hramove. Primpremite sudove duse svoje da vam ih napunim radoscu i veseljem. Ja cu biti vasa molitva, ja cu biti vas vid kada ne vidite, ja cu biti vas sluh kada ne cujete, ja cu vas nahraniti kada ogladnite, ja cu vas napojiti kada ozednite. Ja cu biti vasa svetlost u mraku, ja cu biti put po kojim cete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim predelima.

Ne bojte se. Otvorite srce i primite me u sebe. Jer sam tu. Jer postojim.

Zovem se Ljubav, samo me pozovite i bicu tu.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:57
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika

Jedna greska na zeni


Kada je Bog napravio zenu, dosao je do sestog dana, radeci prekovremena.
Jedan andjeo je dosao i pitao ga: "Zasto koristis tako puno vremena na nju?"
I Bog odgovara: "Jesili ti vidio sve specifikacije, sto sam joj dao da je formiram?"
"Ona mora znati prati, ali ne smije da bude od plastike, imati vise od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogucnost za promjenu, i usput da svaka dijeta funkcionise, i jos da ima krilo za najmanje cetvero djece... ali u isto vrijeme da ima poljubac, da moze izlijeciti od jednog povredjenog koljena do slomljenog srca, i sve ce ovo da radi sa samo dvije ruke."

Andjeo se zacudio svim tim vjestinama.
"Sa samo dvije ruke... Nemoguce!"
"I ovo je samo standardni model?!"
"To je puno posla za jedan dan... sacekaj sutra pa je dovrsi."
"Ne zelim to, protestirao je Bog. Tako sam blizu da zavrsim ovo bice, sto je meni srcu drago.
Kad se razboli, sama se izbori da ozdravi, i moze da radi 18 sati dnevno."
Andjeo se priblizio i dotaknuo zenu.
"Boze, kako si je napravio tako meku."
"Jeste, mekana je", kaze Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. "Neces vjerovati sta sve moze da uradi i da izdrzi."

"Moze li misliti?" pita Andjeo.
Bog odgovara: "Nije samo da moze misliti, ali moze da saradjuje i da pravi dogovore."
Andjeo nesto vidi, sto mu je privuklo paznju, i dotakne zenino lice...
"Boze, izgleda da ovaj model ima jednu propust. Jesam ti rekao da puno stvari stavljas na nju."
"Nije to nikakav propust... to je jedna suza". ispravi ga Bog.
"Zasto je to?", upita Andjeo.
I Bog kaze: "Suza je njezin nacin da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoca, njen bol i njen ponos."

Ovo je ostavilo jak utisak na Andjela; "Ti si genije, Boze. Na sve si mislio. Zena je sjajno bice!!"
To je istina! Zena ima snagu, sto joj se covijek divi. One podnose teskocu, da nose tugu, ali znaju za srecu, ljubav i svoje misljenje.
One se smiju, kad zele da vrisnu. Zene pjevaju, kada zele da placu. Placu kad su srecne i smjeskaju se kad su nervozne.
Bore se za ono u sto vjeruju.
One su protiv nepravde.

Ne uzimaju "ne" za odgovor, ako ima drugi i bolji nacin za resenje. Sve od sebe daju za svoju porodicu. One prate jednu prijateljicu doktoru, zato sto se boji doktora. I zena voli bez granice...
One placu kad im djeca nesto novo u zivotu dozive, i raduju se dobroti svojih prijatelja.
One se raduju kada cuju za neko rodjenje ili vjencanje.
Srcej njihovo se slomi kad cuju za smrt neke drage osobe.
One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali jake su i kada nema vise nista za sta da se bore.
Zene znaju da jedan poljubac i zagrljaj moze da zalijeci jedno slomljeno srce.
Ali, nalazi se jedna greska kod zene:
Ona zaboravi koliko vrijedi.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:58
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Insan


Nekada davno, krenuli ljudi na put brodom. Taman sto su isplovili iz luke kad se dize strasna bura.
Jedan od putnika na brodu se toliko uplasio da je poceo plakati iz sveg glasa. Toliko je jaukao da je cijeli brod uznemirio.

Neki predlozise da ga ubiju jer vise nisu mogli da ga slusaju. Kapetan broda, skoro pa odluci da uvazi taj prijedlog, ali njegov pomocnik rece:
- "Ne! Pustite ga meni. Ja cu ga umiriti".

Naredi mornarima da ga bace u more, sto ovi bez oklijevanja ucinise. Ali cim je pao u more poce jos jace urlikati.
Nakon kratkog vremena, pomocnik naredi da ga izvuku na palubu. Tako i bejase.

Nasavsi se na palubi, onaj hudnik leze u jedan cosak ne pustajuci avaza.
Kad je kapetan upitao svog pomocnika kako je znao da ce ga smiriti, ovaj mu odgovori:
- "Insan je proklet, ne razumi koliko je sretan dok se ne nadje u goroj situaciji".


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Mudre i poucne price  |  Poslato: 27 Apr 2012, 09:59
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika

Ne odustaj


Posmatraj stablo. Razmisljaj o njemu kroz godisnja doba. Videces kako nailazi na mnoga iskusenja.

U prolece, radovaces se gledajuci ga kako mu cvetaju pupoljci. Mozda i neces zapaziti kako tesko podnosi kasne snegove i hladne vetrove koji dolaze sa severa.

Svidja ti se stablo kako se lagano njise na toplom letnjem suncu? Ali mozda neces shvatiti kako je zedno u susnim razdobljima. Mozda neces cuti vapaje za toplom letnom kisom kako bi utolilo zedj.

Svidjaju ti se sjajne sarene boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti mogao uzivati u prelepom predelu? Ali primecujes li njegovo ukoceno telo na hladnoj kisi u ledenom januaru? Uocavas li zebnju kad mu vetrovi odnose list po list ?

Zimi ce ti se svideti vijugave siluete koje beli sneg i hladnoca stvaraju na njegovim granama. Ali cujes li kako mu grane pucaju od studeni i tezine snega?

Promatraj stablo. Razmisljaj o njemu od jednog do drugog godisnjeg doba. Pored lepote uoci patnju.

I reci sebi: slicno mi je. Ima svoja godisnja doba kao i ja. U njima otkriva svoju lepotu. U njima prolazi svoje kusnje. Jer zivot, coveka ili stabla, ima lepih dana ali i nevremena, oluja, grada, suse…

Ne postoji zivot bez iskuenja. Nemoj misliti da zivot nije zasluzio zivljenje. Suprotno. Svako iskusenje skriva jedan trezor. Otkrices ga ako razbijes skoljku patnje. Na dnu se nalazi blago: ono ce promeniti tvoj zivot u blistavi dragi kamen.

Iskusenje te moze srediti. Matirati. Moze se sruciti na tebe kao sto se prirodna nepogoda sruci na stablo. Ali iskusenje je poziv na uzdignuce. Zamisli sta bi bilo od leptira da ne zeli izaci iz caure. Zamisli koliko bi nestalo lepote kad gusenice ne bi prihvatile iskusenje promene.

Covek raste menjajuci se: od razdora u susret, od napustanja u prihvatanje. Tako zrijemo prihvatajuci mnoga umiranja citavoga zivotnog veka, umiranja vode u nova radjanja.

Ne trci prema iskusenjima. Pusti godisnjim dobima da se pobrinu za taj posao.
Ali kad se iskusenja isprece na putu, ne bezi. Ne odustaj. Uspravi se. Guraj napred. Idi dalje. Posmatraj stablo. Misli o njemu kroz godisnja doba. I uci se od njega.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 88 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker