|
Autoru |
Poruka |
Senka
|
|

Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 46004
|
LJEPOTA
Lijepa sam, o ljudi, kao san od kama, moja grud, pred kojom svako svladan pade, stvorena je ljubav pjesniku da dade, vjecnu, nijemu kao materija sama.
Vladam nad azurom, tajnu sfinge krijem, snjezno srce imam, labudju bjelinu: mrzim pokret, jer narusava cjelinu, nikad ne placem i nikad se ne smijem.
Pjesnici pred mojim uzvisenim stasom, sto ih sjeca stava gordih spomenika, u predanom radu ne skrtare casom;
jer ja, da ocaram vjernog ljubavnika, ogledala imam sto draz svemu daju: oci, krupne oci, koje vjecno sjaju!
Charles Baudelaire
_________________ 
|
|
|
|
|
Minnie
|
|

FORUMAŠ I PO
Pridružio se: 14 Maj 2012, 03:37 Postovi: 7901
|
Ko je lud da docu voli !?
Malom švrći curi nos, mora da je hodao bos, izuo je netremice svoje kućne papučice pa je bos na svoju štetu prošetao po parketu. Evo,sad mu škripe pluća, problem velik kao kuća, mama zove čika-docu da donese jednu bocu, švrća reče svojoj mami -Ne razumeš,mama,stani, nemoj čika-docu zvati, groznu bocku će mi dati, škripanje će brzo stati, pluća treba podmazati sladoledom,marmeladom, šlagom ili čokoladom, a ne bockom koja boli, ko je lud da docu voli !?
Božana Vukosavljević
|
|
|
|
|
Senka
|
|

Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 46004
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|

Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
 Potrebno nam je Potrebno mi je mnogo sunca, i to i noću, jedno da me susreće, jedno da zamnom svetlost baca, u ponoru jedno dubokom, jedno da nosim u ruci kad od jada ne vidim prst pred sobom. Potrebno mi je mnogo nežnosti, i to svakog dana, i mnogo od milošte reči: potrebno mi je primirje između srca i sećanja između neba i bola koji pred njim kleči. Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena lica mnoga, i to svakog trena, potreban mi prijatelj i to što veći, potrebni su mi mostovi viseći preko mržnje, preko nesporazuma nepremostivoga. D.Maksimovic
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
Lutke računaju
Svako veče ja se mučim svoje lutke da naučim; nek se zna jedan i jedan da su dva.
One lepo ruke skrste i gledaju moje prste, kako brojim: da se zna jedan i jedan jesu dva.
Poslušne su moje lutke, sve na času sede ćutke; svaka želi već da zna jedan i jedan da su dva.
Ali, šta ću, sve su glupe, iako su vrlo skupe, jer nijedna da mi zna jedan i jedan da su dva.
Desanka Maksimović
|
|
|
|
|
Minnie
|
|

FORUMAŠ I PO
Pridružio se: 14 Maj 2012, 03:37 Postovi: 7901
|
"Smatraj svaki dan kao jedan ceo, otpocet i zavrsen zivot.Odzivi ga kao celinu a ne kao deo.Nek se svaki tvoj dan odroni od tebe kao ceo jedan covek s kojim ces zeleti da se opet sastanes kao s prijateljem i da ga bez stida pokazes vasioni."
Vladika Nikolaj Velimirovic
|
|
|
|
|
Senka
|
|

Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 46004
|
|
|
|
|
nero
|
|

sanjam ciklamu
Pridružio se: 17 Maj 2012, 02:39 Postovi: 2232
|
Smiraj - Miloš Crnjanski
Setim se, kako su u ljubavi, dragi prvi dani. Kad su ruke tople, kad se oči slede, preletajuci one kolutove blede, oko usana...
Što drhte, protkani, mutnom tišinom, u kojoj su osmeh i tuga pomešani nesigurno i tamno. Klatno zvona teško i tmurno u grudi udara me.
Tad se dižem, i, u mutna oka prozora, puna sitnih glasova večeri, šapućem nesigurno, i moje ime.
_________________ Na grešnicama se uči.
|
|
|
|
|
Minnie
|
|

FORUMAŠ I PO
Pridružio se: 14 Maj 2012, 03:37 Postovi: 7901
|
ČEŽNJA
Danas ću ti dati, kada veče padne, u svetlosti skromnoj kandila i sveća, u čistoti duše moje, nekad jadne, čitavu bujicu proletnjega cveća.
U sobi će biti sumrak, blag ko tvoje srce, sumrak stvoren da se dugo sanja. Na oknima svetlim zablještaće boje U taj sveži trenut prvoga saznanja...
Sve će biti lepše, sve draže i više, noć koja se spušta, svet što mirno spava, dugo mrtvo polje na kome miriše kržljava i retka u busenju trava.
I tako kraj cveća ostaćemo sami... - Proliće se tada, kao bujne kiše, stidljivi šapati u blaženoj tami, i reči iz kojih proleće miriše...
Milan Rakić
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
ČAŠE
Poslednje ostaju one nasred stola. Nekad pune smeha, nekad pune bola.
Sa malo vina što im na dnu osta pričaju u mraku sudbu kasnog gosta.
A sa poda sivog kao mrtva sena sanja svoje vino čaša razbijena.
Bar da neko tugu, tu na podu smrska, ne bi čaše ove svitanje dok prska
i dok zora puna novog vina sviće, ne bi zažalile što slomljene biće.
Nebo sve je šire. Dan seda kraj stola, opet plav od smeha i krvav od bola.
Slobodan Marković Libero
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 30 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|