Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 13:53


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Sportski vremeplov  |  Poslato: 26 Apr 2012, 19:10
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Nebo se otvorilo, stadion je eksplodirao...(VIDEO)

Pre tačno 21 godinu,24.04.1991., fudbaleri Crvene zvezde ispisali su novu stranicu istorije plasmanom u finale Kupa evropskih šampiona eliminisavši veliki Bajern iz Minhena ukupnim rezultatom 4:3.

Slika

Beogradski tim je u prvom meču pobedio u Nemačkoj sa 2:1 golovima Darka Pančeva i Dejana Savićevića, a plasman u finale obezbedio je dve nedelje kasnije, posle velike drame i uz veliku pomoć Augentalera i golmana Bavaraca.

Zvezda je na prepunoj "Marakani" povela golom Mihajlovića iz slobodnjaka sa 30 metara, ali su Bavarci preokrenuli rezultat golovima Augentalera i Bendera, da bi konačan rezultat, praktično pred produžetke, postavio Augentaler autogolom posle "čuvene" akcije.
Crvena zvezda - Bajern 2:2 (1:0)
Beograd, 24. april 1991.
Stadion: Crvene zvezde.
Sudija: Bruno Galer (Švajcarska).
Gledalaca: 80.000.
Strelci: Mihajlović u 26. i 90. minutu za Crvenu zvezdu, a Augentaler u 61. i Bender u 68. minutu za Bajern.

CRVENA ZVEZDA: Stojanović, Radinović, Marović, Šabanadžović, Belodedić, Jugović, Prosinečki, Mihajlović, Pančev (Stošić), Savićević, Binić.

BAJERN: Auman, Švabl, Bender, Grahamer, Augentaler, Efenberg, Štrunc, Rojter, Volfart, Ton, Laudrup.

Da se Zvezdaši ne bi uvredili, odnosno da podsetimo, da su "crveno-beli" na kraju postali prvi srpski klub na krovu Evrope jer su 29. maja u italijanskoj luci Bari, na stadionu "Sveti Nikola" u finalu KEŠ savladali francuski Olimpik iz Marseja posle jedanaesteraca. Odlučujući gol sa "bele tačke" postigla je tadašnja "zlatna kopačka" Evrope Darko Pančev.



Press

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Sportski vremeplov  |  Poslato: 02 Maj 2012, 17:27
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Zvonimir Boban za katalonski list „Sport“:

Ponosan sam što sam udario policajca 91.!

Slika

Legendarni fudbaler Milana i hrvatske reprezentacije Zvonimir Boban u intervjuu za katalonski „Sport“ prisetio se nemilih scena sa meča Dinamo - Crvena zvezda 1990. godine na „Maksimiru“.


- Udario bih policajca ponovo - rekao je Špancima Zvone kada su ga pitali da li se kaje zbog toga što je nasrnuo nogom na organe reda tadašnje Jugoslavije.
- Sve što se tog 13. maja dogodilo na stadionu Dinama bilo je isključivo iz ideala. O mom potezu se toliko pričalo samo zato što sam bio kapiten. I drugi mladi idealisti radili su slične stvari - rekao je Boban.
Bivši kapiten „vatrenih“ objasnio je i zašto se fizički obračunao s policajcem...
- Bio sam izritiran onim što je policija radila. Tukli su naše navijače, a ‘delije’ koje su uništavale, bukvalno rušile stadion, nisu dirali. Onda sam video kako policajac tuče jednog dečka i uradio sam to što sam uradio. Ipak, ne volim da mi govore da sam junak zbog toga. Junaci su išli u rat, a ja i oni poput mene, mi smo samo buntovnici. Želeli smo slobodu, želeli smo našu državu... Svaka osoba mora da ima mogućnost da se slobodno izražava. Dolaskom demokratije sve to smo dobili. Meni je drago i što se odnosi Srbije i Hrvatske poboljšavaju.
Boban se potom osvrnuo i na dane slavlje iz bivše zajedničke države.
- Uvek sam igrao pošteno i cenio dres koji nosim, ali Hrvatska mi je uvek bila na prvom mestu, daleko ispred Jugoslavije. U krajnjem slučaju, igrao sam i borio se zbog saigrača i prijatelja, a ne zbog te države. Na primer, jako lepe uspomene vežu me za ekipu koja je 1987. osvojila SP za mlade fudbalere u Čileu. Bili s


Alo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Sportski vremeplov  |  Poslato: 04 Maj 2012, 12:41
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Posle 22 godine oglasio se čuveni policajac sa „Maksimira“

Ponovo bih tukao Bobana!

Slika

Antologijska fotografija snimljena na „Maksimiru“ 13. maja 1990. godine, na kojoj posle napada i pendrečenja policajca tokom nereda pred meč Dinamo - Crvena zvezda tadašnji igrač zagrebačkog kluba Zvonimir Boban naskače na čoveka u plavoj uniformi i šutira ga, dobila je novu dimenziju.

Posle 22 godine, oglasio se Refik Ahmetović, penzionisani policajac, danas suvlasnik auto-škole kod Sarajeva, koga od tog trenutka prati nadimak Boban. Istina, Refik je pre toga samo jednom kratko izjavio da su mu tadašnje kolege prigovarale da je trebalo da „puca na Bobana“! I to je bilo to...
Zvone se nedavno prisetio čuvenog incidenta, zbog kojeg je bio i kažnjen.
- Uradio sam to zbog ideala i zato što je policija tukla naše navijače. „Delije“ su doslovno uništavale stadion, ali to kao da nije bilo bitno. Tada sam video kako policajac tuče mladog dečka i reagovao sam. Ponosan sam na to!
Na odgovor bivšem hrvatskom reprezentativcu nije se dugo čekalo. Zagrebački „Večernji list“ je uspeo da dođe do Refika i ovog puta ga malo više otvori i obezbedi mu prostor u novinama kako bi javnost čula i drugu stranu priče...
- Ma razumem ga. I ja bih isto uradio na njegovom mestu. Međutim, kada bih se danas našao u takvoj ili sličnoj situaciji, i da me neko napadne, isto bih reagovao - rekao je Ahmetović.
Nakon obračuna na „Maksimiru“, Zvonimir Boban je otišao u Italiju, gde je zaigrao za Milan, dok se Refik Ahmetović nastanio u Višegradu, a trenutno je stanovnik Sarajeva.


Alo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Sportski vremeplov  |  Poslato: 12 Maj 2012, 18:44
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Milutin Šoškić povodom 46 godina od finala Partizan - Real

Moja generacija bi razbila ovaj Partizan!

Slika

Na jučerašnji dan pre 46 godina, Partizan je igrao u finalu Kupa evropskih šampiona. Meč u Briselu pripao je Realu (2:1), ali su i pored toga Šoškić, Jusufi, Mihajlović, Bečejac, Rašović, Vasović, Bajić, Kovačević, Hasanagić, Galić i Pirmajer zlatnim slovima ispisali istoriju crno-belih.

- Ja bih voleo da je neko nadmašio naš uspeh, jer bi to značilo da Partizan ima titulu prvaka Evrope, ali nažalost nije niko. Nažalost, nismo ni mi, a malo nam je nedostajalo - počeo je razgovor za „Alo!“ Milutin Šoškić, ondašnji golman crno-belih.
- Da li bi današnji Partizan lakše ili teže izašao na kraj sa aktuelnom ekipom Reala?
- Ne mogu da poredim ono i ovo vreme, pa samim tim ni onaj i ovaj Partizan. Sve je drugačije. Real je ostao jak, što se ne može reći za naš klub, bar kada su evropske razmere u pitanju. Finansijska situacija ne dozvoljava Partizanu da ponovo dođe do finala Lige šampiona, a ni država nije ista. Onda su država i grad pomagali sportskim klubovima, sada to nije slučaj. Partizan je primoran da svake godine prodaje igrače, a kao takav mnogo teže bi izašao na kraj sa moćnim Realom nego što smo mi 1966.
- Ko bi danas pobedio - Partizan iz 1966. u punoj formi ili Partizan iz 2012?
- Rezultat se ne bi dovodio u pitanje, pobedili bismo. Moja generacija je dugo bila zajedno na okupu, dok sadašnji igrači ne mogu da spoje tri sezone u klubu, a to mnogo znači. Uostalom, moja generacija je bila toliko jaka da bi neki igrači i danas mogli da igraju fudbal.
- Sa kim se čujete i viđate od saigrača iz 1966?
- Sa mnogima. Onda smo se družili, a i sada se družimo kad god možemo. Tu pre svih mislim na Kovačevića, Hasanagića, Rašovića, Pirmajera, Jusufija. Često se prisetimo našeg vremena i komentarišemo današnje rezultate i igru Partizana.
- Čega se najviše sećate iz finala u Briselu?
- Neozbiljno smo shvatili to finale. I dalje žalim što nismo ušli u meč kao u prethodne utakmice, kada smo pobedili Nant sa 2:0, pa Verder sa 3:0, pa Spartu sa 5:0 i Mančester junajted sa 2:0. Istina, Real je jak i kad je najslabiji, ali definitivno smo mogli da pobedimo.
- Da li Avram Grant može da ponovi uspeh ondašnjeg trenera Abdulaha Gegića?
- Teško. Ne samo on, to ne bi uspeo ni Murinjo sa klubom koji svaku sezonu počne sa novim timom. To je neminovnost, neko novo vreme, novi život. Realnost! Kada bi bilo koji trener imao mogućnost da na raspolaganju ima isti tim tri, četiri, pet sezona zaredom, onda bi mogao da se očekuje uspeh. Pravi primer je Ivan Jovanović, koji je dugo imao na okupu tim Apoela - zaključio je Milutin Šoškić.

Partizan slavi titulu bez navijača?!
Disciplinska komisija FSS-a pokrenula je postupak protiv Partizana zbog niza propusta u organizaciji poslednjeg večitog derbija, pa se zbog toga postavlja pitanje da li će se desiti presedan u srpskom fudbalu da šampion države dobije pehar pred praznim tribinama?!
- Ako kazna bude takve prirode, ljudi iz Partizana treba da budu svesni da su sami krivi zbog toga - poručili su iz FSS-a.
Partizan u poslednjem kolu dočekuje Metalac.


Alo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Sportski vremeplov  |  Poslato: 13 Maj 2012, 22:11
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Iz Bistrice na Olimpijske igre u Stokholmu

Selo Bistrica kod Petrovca čuva uspomenu na našeg prvog olimpijca. Redov Dragutin Tomašević pre sto godina nastupio na Olimpijskim igrama u Stokholmu

Slika
Dragutin Tomašević

PRE čitav jedan vek, krajem marta 1912. u Beogradu je održana maratonska trka za kvalifikacije na Olimpijske igre u Švedskoj, na kojima je prvi put u istoriji trebalo da učestvuju i sportisti Kraljevine Srbije. Interesovanje javnosti bilo je ogromno. Narod se okupio duž staze duge 33 kilometra, od Obrenovca do Košutnjaka, da vidi ko će biti prvi srpski olimpijac. U kvalifikacijama, na kojima je učestvovalo 97 sportista i amatera pobedio je redov 18. pešadijskog puka Dragutin Tomašević.


- Moj deda Dragutin je tom pobedom postao prvi srpski olimpijac. Pre toga bio je poznat kao čovek koji se trkao sa vozom „ćira“ od Petrovca do Požarevca i pobedio. U proleće 1909. posle pretrčanih 40 kilometara stigao je na cilj nekoliko minuta pre zahuktale mašine, na oduševljenje svih putnika. Kao atletičar imao je rezultate za zlatnu medalju na olimpijskom maratonu i zato je bio u centru pažnje i evropske sportske javnosti - priča Dragutinov unuk Radiša Rajković u spomen-sobi prvom srpskom olimpijcu u njegovom rodnom selu Bistrica kod Petrovca na Mlavi.

Radiša kaže da je od majke slušao da je Dragutin još kao dečak bio brži od biciklista i lokalnih sportista.

Slika

- Deset puta je pobeđivao na trci Obrenovac - Beograd. Ujak Timo kod koga se preselio u Beograd i zaposlio kao trgovac, želeo je da se on ozbiljno bavi sportom, pa je Dragutin kao odličan gimnastičar i atletičar učestvovao na svim takmičenjima koje je organizovao Srpski olimpijski klub - prenosi porodična sećanja unuk Radiša, dok pokazuje dedine fotografije iz mladosti. Jer Dragutin Tomašević je i imao samo mladost. Poginuo je 1915. godine u 25. godini života u jurišu na neprijateljske položaje. Sahranjen je na seoskom groblju sa olimpijskim odličjem iz Stokholma.
- Iz ruku Pjera de Kubertena, predsednika MOK-a, dobio je medalju za učešće na igrama - priča unuk Radiša i pokazuje fotografije visokog i vitkog momka, sa tankim brkovima. - Bio je član viteškog društva „Dušan Silni“ i Sokolskog društva. Majka i otac su ga lično spremali za dugo putovanje vozom preko Budimpešte i Nemačke do Švedske. Za put na prvu srpsku olimpijadu spakovao je čak tri kofera. U jednom su bili njegov dres sa obeležjem Srbije, zatim kopačke za trčanje i srpska zastava.

Olimpijsko takmičenje se, međutim, pretvorilo u pravu dramu za mladog Tomaševića. Dragutin je prvo povredio palac na nozi i odustao od trke na 10.000 metara. Potom ga je zavela jedna mlada Šveđanka, vodič u olimpijskom kampu, pa je on za njom izgubio glavu. Na kraju su konkurenti, kada su videli da Dragutin ima najbolje vreme na treningu, pokušali da ga eliminišu sa staze.

- U menzi za sportiste, kada je Dragutin naručio kabezu, kuvar mu je stavio prašak u piće, ali je konobarica to videla, prosula sok i rekla mu: „Srbine, nemoj ništa da piješ!“ Na samoj olimpijskoj stazi Tomašević je između 62 maratonca odgurnut u jarak i držan tamo dok ne prođu favoriti.

Slika

Ovu priču je unuk Radiša Rajković čuo od svoje majke Milice.
- Moj deda je upamćen i kao hrabar vojnik. Kada je mobilisan u Prvi svetski rat, princ Đorđe Karađorđević, koji je bio njegov drug, hteo je da mog dedu rasporede u sportski bataljon, ali je on tražio pušku da se bori sa slobodu svoje braće i sestre. Prilikom obdukcije, lekari su otkrili da je imao dva srca - jedno veliko i jedno malo. I zato je verovatno imao sjajnu kondiciju - otkriva unuk Radiša Rajković.


SELO ČUVA USPOMENU

MILICA, Dragutinova snaha, sačuvala je torbu koju je Tomašević nosio na Olimpijadu, fotografije, ali i zlatni prsten sa crvenim rubinom koji je dobio od Vlade Srbije. Sve to je deo postavke spomen-sobe u selu Bistrica. U selu postoji i spomen-česma posvećena prvom srpskom olimpijcu, a u Petrovcu na Mlavi spomenik i sportska hala, koja nosi njegovo ime. Svake godine opština organizuje Memorijalnu trku u kojoj trče profesionalci i amateri.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sportski vremeplov  |  Poslato: 22 Jun 2012, 16:44
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Prvenstvo Jugoslavije 1982/83. - Šibenka - Bosna - 3. mec



Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sportski vremeplov  |  Poslato: 17 Jul 2012, 00:15
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Dan kada je Marakana zanemela

Na današnji dan pre 62 godine na brazilskoj Marakani je bilo više od 200.000 ljudi, ali jedini zvuk koji se čuo bila je radost fudbalera Urugvaja koji su u odlučujućem meču Svetskog prvenstva 1950. godine savladali „karioke" sa 2:1.

Slika
Autsajderi koji su šokirali sve - reprezentacija Urugvaja

Kada je tog dana 1950. godine Alsides Edgardo Điđija postigao drugi gol za Urugvaj na meču protiv Brazila koji je odlučivao pitanje Svetskog šampiona, 200.000 duša koje su se skupile na Marakani u Rio de Žaneiru nije ispustilo niti jedan glas.


Izveštači sa legendarne utakmice rekli su da je na prepunom stadionu u tom trenutku mogao da se čuje komarac kako zuji. Pogodak Điđija doveo je 11 minuta pred kraj utakmice Urugvaj u vođstvo od 2:1.

Taj rezultat značio je da će ova zemlja osvojiti drugu titulu Svetskog šampiona. Do kraja utakmice „karioke" nisu uspele da spreče iznenađenje. Glasna tišina sa Marakane se nakon poslednjeg sudijskog zvižduka pretvorila prvo u prigušeni plač, a zatim u ridanje koje je paralo uši. Trofej koji je tada nosio naziv prvog čoveka Fife, Žila Rimea, došao je u ruku autsajdera.

I dan danas 16. jul 1950. godine smatra se jednim od najtežih dana u istoriji Brazila, dan kada je njihova reprezentacija, na sred Marakane izgubila meč za titulu Svetskog šampiona od Urugvaja.

Svetsko prvenstvo 1950. godine bilo je prvo posle Drugog svetskog rata i organizovalo se u Brazilu, jer je Evropa još bila u ruševinama posle velikog sukoba. To je takođe bilo i prvi put da se nisu igrali mečevi polufinala i finala, već su čudnim sistemom takmičenja međusobni mečevi odlučivali o svetskom prvaku.

Na kraju je ostalo da pitanje šampiona reši meč između Brazila i Urugvaja. Zanimljivo je da je Brazilu bio dovoljan i remi da obezbedi prvo mesto, dok je Urugvaj samo pobedom mogao da dođe do titule svetskog prvaka.

Slika
Brazilski tim koji je rasplakao naciju

Niko nije dovodio u sumnju trijumf „karioka" nad Urugvajem, a slavljenička atmosfera u brazilskim gradovima počela je nekoliko dana ranije. Koliko su Brazilci bili uvereni u trijumf svog tima najbolje govori naslovna strana lokalnih novina O Mundo koje su na dan finala na naslovnoj strani ispod slike brazilske reprezentacije napisale: „Ovo su svetski šampioni".

Tada je kapiten Urugvaja Obdulio Varela pokupovao veliki broj primeraka novina, pokazao ih saigračima, a zatim ih naterao da uriniraju po njima.

Zanimljivo je da je Varela čak i sastavio taktiku za ovaj meč. Selektor Urugvaja Huan Lopez je objašnjavao igračima da se moćnim Brazilcima mogu suprotstviti samo defanzivnom taktikom. Kada je napustio svlačionicu kapiten je održao govor saigračima.

Slika
Prvi gol Urugvaja

„Huanuto (selektor Lopez) je dobar čovek, ali danas greši. Ako igramo defanzivno protiv Brazila, doživećemo isto što i Španija ili Švedska (Brazil je dobio Španiju sa 6:1 i Švedsku sa 7:1)", rekao je Varela koji je od saigrača tražio da igraju hrabro.

Njegova rečenica je ušla u fudbalsku istoriju: „Momci, autsajderi ne igraju. Idemo da započnemo šou".

Kasnije, prema priznanju ostalih urugvajskih reprezentativaca, vatreni govor kapitena je bio jedan od najbitnijih činilaca koji su pomogli ekipi da se suoče sa moćnim protivnikom i strašnom atmosferom na punom stadionu.

Slika
Gol Điđija koji je zapečatio sudbinu "karioka"

Koliko je Varela bio zaslužan za trijumf Urugvaja videlo se tek kada je meč počeo. Celo prvo poluvreme Brazil je napadao, ali Urugvaj je uspeo smireno da odoleva. Ipak, početkom drugog poluvremena Friaka je uspeo da probije odbranu protivnika i dovede Brazil u vođstvo od 1:0.

Zaglušujuću buku napravilo je više od 200.000 ljudi na stadionu, i svi uslovi da se igra Urugvaja raspadne su postignuti. Onda je Varela, videvši da su saigrači uzdrmani, protestovao kod sudije traživši da svira ofsajd. Varela je ovo uradio svesno, jer dok je stigao prevodilac i dok se cela rasprava završila publika se već stišala, a njegovi saigrači su povratili smirenost.

Slika
Rime uručio trofej Vareli

Kada su se svi vratili na teren Varela je saigračima uzviknuo: „Sad je vreme da pobedimo!".

U tom trenutku stvari se menjaju na terenu. Urugvaj preuzima kontrolu igre i počinje da napada, a „karioke" se prvi put na turniru brane. Imajući u vidu da defanziva nije bila prirodna za tako moćnu ekipu, Brazil popušta u 66. minutu kada Šiafinjo daje izjednačujući pogodak.

Tada je Urugvaju falio još samo jedan gol za trofej. On je pao u 77. minutu kada je Alsides Edgardo Đađija uspeo da zatrese mrežu „karioka" i dovede Urugvaj u prednost od 2:1.

Slika
Varela heroj Urugvaja

Kakav šok je usledio na Marakani najbolje govore reči tadašnjeg predsednika FIFA Žila Rimea koji je rekao: „Tišina je bila morbidna, teška da se podnese. Stotine hiljada ljudi koji su do tada pravili zaglušujuću buku sada su stajali nemi, ne verujući da će izgubiti pehar za koji su smatrali da im pripada".

Zanimljivo je i da je sam Rime bio u čudu jer je nekoliko dana ranije, spremajući se da uruči trofej pobedniku, već spremio govor na portugalskom, smatrajući da će šampion biti Brazil.

Čak su i organizatori spremili medalje na kojima su već bila utisnuta imena igrača, koje su posle pobede Urugvaja bačene. Brazilci su nekoliko dana ranije komponovali i pobedničku pesmu pod nazivom „Brazilski pobednici", koja nikad posle toga nije zaživela.

Slika
Vareline kopačke fudbalska relikvija

Brazilski mediji su odbili da poveruju da je njihova reprezentacija izgubila, a jedan od najpoznatijih radio komentatora tog vremena Ari Baroso čak je otišao u penziju (samo privremeno). Nikada nije zabeleženo koliko je tačno samoubistava bilo posle poraza od Urugvaja, ali nikada nije bilo više nego tada.

Kakav je uticaj imao taj poraz najbolje govori činjenica da skoro cela ta generacija brazilskih fudbalera koji su nastupali na Mundijalu penzionisana, osim nekoliko igrača koji nisu dobijali šansu. Brazil, koji je do tada igrao u pretežno beloj opremi promenio je boje, i tada je dobio prepoznatljivu žuto-plavu varijantu.

Slika
Strelac odlučujućeg gola ponos Urugvaja

Posle pobede Urugvaja u fudbalskom žargonu pojavio se i izraz „Marakanaco" koji se koristio da opiše situaciju u kojoj autsajder pobedi favorita.

Tek posle tog perioda Brazil je uspeo da se oporavi od strašnog poraza i da postane najbolja fudbalska zemlja na planeti.

Slika
Izraz "Marakanaco" ušao u fudbalski žargon


RTS


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Sportski vremeplov  |  Poslato: 05 Sep 2012, 22:57
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Desetogodišnjica pobede nad SAD u Indijanapolisu

Decenija sećanja na jednu od najvećih pobeda naših košarkaša

Slika
Košarkaška reprezentacija 2002
Pre tačno deset godina, 5. septembra 2002. godine košarkaška reprezentacija tadašnje SRJ, savladala je u četvrtfinalu Svetskog prvenstva Sjedinjene Američke Države rezultatom 81:78 (20:20, 20:16, 12:22, 29:20). Nekoliko dana kasnije SRJ je osvojila prvenstvo savladavši u finalu Argentinu rezultatom 84:77.

U "finalu pre finala", kako su mnogi nazvali utakmicu između Jugoslavije i SAD, pobedio je kolektiv. Igra u napadu ekipe sastavljene od američkih NBA profesionalaca svodila se na individualne akcije, dugo držanje lopte u posedu i završavanje akcija nerezonskim šutevima.

Slika

Završnica susreta donela je malo očekivan rasplet. Amerikanci su serijom 8:0 povećali svoju prednost na +10 (69:59). Ali je onda junak susreta, Milan Gurović, koga je američka odbrana potpuno zaboravila, sa uzastopnim "trojkama" najavio senzaciju.
Domaćini su ponovo poveli, ali je iza linije za tri poena za novo izjednačenje (71:71) pogodio i Marko Jarić, 2 minuta i 26 sekundi pre kraja. Sa još jednom "trojkom" i dva realizovana bacanja, Gurović ponovo zadaje "domaći zadatak" Amerikancima.

Andre Miler, 38 sekundi pre kraja, odgovara "trojkom" na drugoj strani (77:76 za Jugoslaviju). Još jedan junak završnice susreta, Marko Jarić, nepogrešiv je sa linije slobodnih bacanja (79:76, 23 sekunde). Redži Miler ispod koša poentira za 79:78, 13 sekundi do sirene. Jarić je ponovo fauliran i ponovo precizan iz slobodnih bacanja (81-78, 11 sekundi). U poslednjem napadu Amerikanci su pokušali da pogode za tri poena, ali su, kao i nebrojeno puta tokom meča, bili neprecizni.

Utakmica je odigrana u dvorani "Konseko Fildhaus" pred oko 4.000 gledalaca, a sudili su Picilkas (Grčka) i Santos (Brazil).
JUGOSLAVIJA: Bodiroga 9, Koturović 3, Čabarkapa, Rakočević, Stojaković 20, Radmanović, Jarić 7, Drobnjak, Divac 16, Vujanić 5, Tomašević 6, Gurović 15. Selektor: Svetislav Pešić.



Kurir

_________________
Slika


Vrh
Stronghold
Post  Tema posta: Re: Sportski vremeplov  |  Poslato: 29 Sep 2012, 11:53
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Sep 2012, 21:36
Postovi: 101

OffLine
Rane

Igrali su zajedno, jedni protiv drugih, sretali se na raznim mestima, pokušavali da ostanu ljudi ili ne. Neke rane nikad ne zaceljuju, ali odnos srpskih i hrvatskih fudbalera je doživljavao razne faze...

Slika

Jučerašnje pomirenje Siniše Mihajlovića i Igora Štimca stavilo je tačku na rane po kojima se kopa decenijama. Ko, kako, kad, gde, zašto, svako ima svoju verziju istine, a sukob njih dvojice u onom čuvenom kup finalu koji u Splitu zovu ratni pehar, na neki način je simbolizovao ne samo raspad države već i ludo vreme koje je posle toga usledilo.

Mihajlović dete iz mešovitog braka i Štimac su se u godinama posle rata uvek deklarisali kroz svoje izjave i postupke. Ono što Hrvati najviše zameraju Mihi je prijateljstvo za Željkom Ražnatovićem Arkanom, dok je Štimac uvek važio za desničara, tačnije takvim se predstavljao u vreme rata i posle njega.

Prijateljstvo sa Gotovinom, finansiranje ratnih zločinaca iz "Lore" logičan su nastavak one želje da Siniši Mihajloviću pobiju porodicu. To neprijateljstvo je arhivirano kafom u Varšavi, mada ne i zaboravljeno, što je opet simbol odnosa Srba i Hrvata u ovom veku.

Sa strane stoji Robert Prosinečki, u jednog dela Srba krunisan kao "Jedan je Robi, ostalo su Hrvati". On je uspeo da ostane po strani u ludilu, mada mu zameraju finansiranje spomenika posvećenog "Oluji" u Kninu. Hrvati mu Zvezdu ne opraštaju, nedavno ga je Mihajlović prozvao zbog izjava o odnosu snaga između "Orlova" i "Vatrenih".

"Mislim da me nije razumeo, normalnije bi bilo da me je Štimac napao", kaže Prosinečki, ali ni on, ni Mihajlović nisu ulazili u širu raspravu.

Taj čudni trougao bivših igrača, karakteriše i odnos Štimca i Prosinečkog. On nije prijateljski, tim pre što je Robi bio saradnik Slavena Bilića.

"Štimac nema harizmu, vidi se i zbog čega, ali moramo da ga podržimo", poručio je juče sa stranica "Globusa" Prosinečki, a nešto slično rekao je Slaven Bilić pre par meseci iz Moskve, uz ogradu da mu Štimac nije prijatelj.

Ni sadašnji "Izbornik" nema baš neko mišljenje o prethodniku, ocenjujući njegov rad od 2006. do odlaska sa kormila reprezentacije dao mu je slabu "trojku".

Generacija pomenute trojke stupa na scenu i kroz fotelje, Davor Šuker je novi predsednik HNS, sa njim je Mihajlović u dobrim odnosima. Šuker i Štimac dele iste političke stavove, koje Šuker nije krio ni devedesetih, posetom grobu Ante Pavelića.

Da ne nabrajamo ostale sa obe strane iz tog vremena, ali čini se da vreme da prestanemo da kopamo po ranama, ma čije bile. Ostalo ćemo prepustiti istoriji, odnosno vremenu.


sporstke.net


Vrh
Stronghold
Post  Tema posta: Re: Sportski vremeplov  |  Poslato: 01 Okt 2012, 21:13
Korisnikov avatar

Pridružio se: 28 Sep 2012, 21:36
Postovi: 101

OffLine
12 godina od zlata u Sidneju

Na današnji dan pre 12 godina odbojkaši naše zemlje ostvarili su najveći uspeh u istoriji osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Sidneju.

Slika

Selekcija Jugoslavije tada je u finalu savladala Rusiju sa 3:0, po setovima 25:22, 25:22 i 25:20, posle jednog sata i deset minuta igre.

Meč je odigran pred 10.000 gledalaca, a sudili su Huan Anhel Pereira iz Argentine i Bela Hobor iz Mađarske.

Na putu do najvećeg uspeha odbojke na ovim prostorima nacionalni tim Jugoslavije je zabeležio prvo poraze od Rusije i Italije, a potom je redom slavio protiv Sjedinjenih Država, Argentine, Koreje, Holandije, Italije i Rusije.




Za selekciju Jugoslavije tog 1. oktobra 2010. godine igrali su Vladimir Batez, Slobodan Kovač, Slobodan Boškan, Đula Mešter, Vasa Mijić, Nikola Grbić, Vladimir Grbić, Andija Gerić, Goran Vujević, Ivan Miljković, Veljko Petković i Igor Vušurević. Ekipu su do najvećeg uspeha sportista iz Srbije ili Crne Gore na Olimpijskim igrama u poslednjih deset godina vodili Zoran Gajić i dr Bogdan Sretenović.




b92


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 45 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker