Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 19:43


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 17 Jun 2012, 19:45
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Pančev: Da sam slušao Džaju i Cveleta

Legendarni fudbaler Crvene zvezde Darko Pančev i danas žali što je umesto ponude Reala prihvatio poziv Intera

Slika

Pokajao se.
Legenda Crvene zvezde i najbolji makedonski fudbaler svih vremena Darko Pančev (46) kaže da je napravio veliku grešku što je 1992. godine otišao u Inter, umesto u Real iz Madrida. Popularni Kobra ubeđen je da bi napravio daleko bolju internacionalnu karijeru da se okušao u španskoj Primeri.

Posle raspada SFRJ i uvođenja sankcija tadašnja uprava Crvene zvezde s Draganom Džajićem i Vladimirom Cvetkovićem na čelu morala je da rasproda „zlatnu generaciju“, koja je 1991. godine osvojila Kup šampiona u Bariju i svetsku titulu u Tokiju. Džajić i Cvetković su tada imali odlične odnose s predsednikom „kraljevskog kluba“ Ramonom Mendozom, kome su prodali i sadašnjeg trenera crveno-belih Roberta Prosinečkog. Pančev je dobio predlog od Džaje i Cveleta da karijeru nastavi u Madridu, ali je strelac odlučujućeg gola u Bariju sam presekao i odlučio se za Inter.

I danas, iako je prošlo 20 godina, Darko Pančev se kaje zbog odluke koja ga je koštala uspešne internacionalne karijere, jer se u dresu Intera povredio i za tri godine odigrao samo 19 utakmica, u kojima je postigao tri gola.

- Predsednik Mendoza dolazio je u Beograd dva puta kako bismo pregovarali o mom prelasku u Real Madrid. Ipak, odabrao sam Inter i to se ispostavilo kao najveća greška u mom životu. Ljudi ih često čine, moja je bila to što nisam potpisao za Real - rekao je Pančev za makedonsku televiziju.

Slika

Slika

Zamena za Sančeza

Uprava Reala iz Madrida te 1992. godine tražila je zamenu za legendarnog Meksikanca Uga Sančeza. Izbor je pao na Darka Pančeva.

- Debelo sam pogrešio. Uh... Real je bio i ostao svetski klub. Mogao sam da igram s Mičelom, Butragenjom i ostalim velikim asovima - prisetio se Pančev.


Kurir


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 22 Jun 2012, 17:27
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Na skriveno te mesto vodim [ Vanja Grbić ] 22.06.2012



Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 26 Jun 2012, 19:24
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Žistin Enan: Žalim, bila sam kao mašina

Belgijanka Žistin Enan izjavila je za zvanični sajt Rolan Garosa da žali što tokom karijere nije više pokazivala emocije.

Slika

Sedmostruka osvajačica GS trofeja još je rekla da joj je bio san da osvoji Rolan Garos, da nije dobra u održavanju prijateljstava, da je bila jako sujeverna, kao i da bi se rado vratila na finale Vimbldona 2006. i pokušala da osvoji jedini GS trofej koji joj nedostaje.

Koji je tvoj najveći strah?

"Da ne budem napuštena, Plašim se da budem sama, kao i većina ljudi pretpostavljam. Ali radim sve što je moguće da se to ne desi. Inače nemam nikakve fobije i neke posebne strahove".

Koji je prvi san koji ti se ostvario?

“Kada sam bila dete, živela sam za tenis i nije bilo mesta za bilo šta drugo. Kada sam bila tinejdžerka, imala sam postere Štefi Graf u sobi i maštala sam da osvojim Rolan Garos. Kada sam osvojila titulu u Parizu i upoznala Štefi, ostvarila su mi se dva sna”.

Kada si prvi put zaplakala kao teniserka?

“Nisam mnogo plakala, ali nisam bila ni dobra u pokazivanju koliko sam srećna, čak ni u velikim prilikama. Jedini bih se prepuštala posle teških poraza u svojoj hotelskoj sobi. Ali kada sam igrala, držala sam emocije pod kontrolom. Možda i previše. Bila sam mašina i sada se kajem zbog toga. Bilo bi dobro da sam više pokazivala kako se osećam, kao što muškarci nekada rade na kraju turnira. Dirljivo je kada oni pokažu osećanja, a ja to nisam radila čak ni kada osvojim GS trofej”-

Koje je tvoje najveće sujeverje?

“Uvek sam tokom turnira jela u istim restoranima, imala sam po jedan za dane kada igram i dane kada se odmaram. Nikada nisam hodala po linijama i uvek sam želela da sam sa iste strane sudijske stolice. Bila sam prilično sujeverna, kao i većina tenisera i teniserki”.

Da možeš da se vratiš u prošlost na sat vremena, šta bi promenila?

“Pozdravila bih se sa mamom. Nisam mislila da će nas tako brzo napustiti i kajem se što nisam više razgovarala s njom i držala je u naručju. Kada je reč o sportu, vratila bih se na finale Vimbldona 2006. sa Ameli Morezmo. To je jedini GS turnir koji nisam osvojila, ali nakon što sam osvojila prvi set, nisam imala psihičke i fizičke snage da završim meč. Taj trofej mi je izmakao, jednostavno nije bilo suđeno”.

Koja je tvoja najgora karakterna osobina?

“Imam poteškoća da očuvam prijateljstva. Ne uspevam da održim kontakt sa prijateljima koji žive daleko od mene, što je velika šteta jer volim ljude i volim da delim stvari. Kada dajem, dajem sve, ali kada se odsečem od nekoga, rušim mostove i ne pretvaram se. Nisam dobra u stvaranju dugoročnih odnosa. Sada radim na tome da budem stabilnija i nadam se da ću za 30 godina moći da kažem da svoje prijatelje znam 20 godina”.


B92

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 28 Jun 2012, 00:59
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Dudi nagrada "Aleksandar Gomeljski"

Selektor Srbije i nekadašnji trener Olimpijakosa proglašen je za trenera godine u Evroligi. Obradović drugi, Pašutin i Blat dele treće mesto

Slika

Selektor reprezentacije Srbije Dušan Ivković dobitnik je nagrade Aleksandar Gomeljski, koju Evroliga dodeljuje najboljem treneru godine.

Osvajanjem druge evropske krune (obe sa Olimpijakosom, prvi put na krov Evrope Ivković se popeo 1997. godine), Duda je sa 68 godina postao najstariji trener ikada koji je osvojio klupsku titulu šampiona Starog kontinenta.

Dvostruki osvajač prestižne nagrade Željko Obradović ove godine je zauzeo drugu poziciju, dok su treće mesto podelili trener Uniksa iz Kazanja Evgeni Pašutin i strateg Makabija Dejvid Blat.


Prestižno priznanje selektor Srbije će primiti u Barseloni 6. juna prilikom žreba grupa za novu sezonu elitnog takmičenja, a koliki je Ivkovićev doprinos u prošlosezonskim uspesima Olimpijakosa, koji je pored Evrolige prekinuo i višegodišnju dominaciju Panatinaikosa u grčkom šampionatu, najbolje pokazuju reči jednog od najboljih grčkih košarkaša ikada Vasilisa Spanulisa.

- Duda je uradio sjajan posao jer je prvo svakom igraču u timu odredio određenu ulogu. Svaki igrač je to prihvatio i bio srećan. I što je najvažnije, svako je razumeo svoju ulogu i trudio se da je odradi što korektnije. Ne manje, niti više od onoga što je dobio. Kluč je bio u tome što je naš trener veoma jasan i iskren sa svima.

Nagrada Aleksandar Gomeljski se dodeljuje od 2005. godine, kada je tvorac košarke u SSSR i osvajač prve tri titule u tadašnjem Kupu šampiona sa Rigom, preminuo.

Do sada prestižnu nagradu osvajali su Pini Geršon (2005. god, Makabi), Etore Mesina (2006. i 2008, CSKA Moskva), Željko Obradović (2007. i 2011, Panatinaikos), Duško Vujošević (2009, Partizan) i Ćavi Paskval (2010, Barselona).


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 15 Jul 2012, 03:55
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Vanja Grbić: Srpski sport čudom opstaje

U ovim teškim vremenima sport uspeva da se izdigne i to je fascinantno. Ulaganja u sport su minimalna. Opstaje se, ali je pitanje dokle – kaže legendarni odbojkaš

Slika

Organizatori Vimbldona doveli su nekadašnje šampione u London. Naša zemlja, izgleda, ima tanju kasu od "Ol Ingland kluba", pa će njeni šampioni da gledaju Olimpijske igre na televiziji. Ipak, za one koji umeju da pamte, zauvek u sećanju ostaje ta 2000. Vladimir Grbić, odbojkaška legenda, olimpijski šampion iz Sidneja, Igre u Londonu pratiće kao navijač, uz TV ekran.

- Iznad svega, od naših sportista očekujem da dostojanstveno predstavljaju državu, da se bore maksimalnim žarom i da postave najbolje lične rezultate. Ukoliko to ostvare, biću više nego zadovoljan - kaže za „Sport“ Vanja Grbić.


Uspeh je postignut već samim brojem naših učesnika. Biće ih čak 115.

- U ovim teškim vremenima sport uspeva da se izdigne i to je fascinantno. Ulaganja u sport su minimalna. Opstaje se, ali je pitanje dokle.

Velikan srpske i svetske odbojke ne želi da prognozira broj medalja.

- To je uvek nezahvalno kada su Olimpijske igre u pitanju. Često se desi da favorit ostane praznih šaka. Zato ću da ostanem uzdržan.

Letnji planovi...

- Sa porodicom idem u Kladovo, tamo se igra turnir u bič voleju. Mene naravno čeka pecanje! - uz osmeh kaže Vanja Grbić.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 20 Jul 2012, 16:07
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Neponovljivi Leon Štukelj blistao i u Amsterdamu

Jugoslaviju su predstavljala 34 takmičara, a sve medalje, ukupno pet, osvojili su gimnastičari

Slika

Leon Stukelj na krugovima
Glavni grad Holandije Amsterdam dobio je organizaciju 9. Olimpijskih igara 1928, nakon neuspešnih kandidatura u kojima je poražen u "trci" sa Parizom i Antverpenom - domaćinima najznačajnije svetske sportske manifestacije 1924, odnosno 1920. godine.

Jedini protivkandidat holandskom gradu bio je Los Anđeles, pa je Međunarodni olimpijski komitet (MOK) odmah doneo preliminarnu odluku da se organizacija sledećih, 10. Igara, poveri Sjedinjenim Američkim Državama.

Holanđani su u organizaciju Igara uložili, za ono vreme, ogromnih 1,83 miliona dolara koje, kao i njihovi prethodnici u Parizu, nisu uspeli da povrate. Finansijski gubitak, ipak, nije bio toliko veliki kao u Parizu četiri godine ranije, s obzirom da su izgubili oko 18.000 dolara.

U Amsterdamu je prvi put tokom Igara, na stadionu na kome je održana ceremonija svečanog otvaranja, zapaljena olimpijska vatra, a MOK je utvrdio obavezni program Igara, dok je organizatoru takmičenja dostavio spisak sportova sa koga je neke od njih mogao da uvrsti utakmičenja.

Igre je, kao izaslanik holandske kraljice Vilhelmine, otvorio princ Hendrik i to je bio prvi slučaj u istoriji modernog olimpijskog pokreta da šef države organizatora takmičenja nije prisustvovao otvaranju najvažnije sportske manifestacije .Mnogo značajnije od toga za MOK je predstavljala činjenica da se u Amsterdamu prvi put, kao jedan od sponzora, pojavila "Koka Kola", kompanija koja je kasnije uložila ogroman novac u razvoj olimpijskog pokreta.

Sportisti su na 9. Igre došli izuzetno pripremljeni, spremni da se do poslednjeg atoma snage bore za šampionske medalje i lovore. Najveći heroji prethodne manifestacije u Parizu, finski atletičari Pavo Nurmi i Vile Ritola i američki plivač Džoni Vajsmiler, odoleli su mnogim iskušenjima i osvojili nove trofeje.Nurmi je u Amsterdamu pobedio u trci na 10.000 metara i osvojio deveto zlatno olimpijsko odličje, a u prebogatu riznicu medalja stavio je još dva srebra. Vajsmiler, koji se kasnije proslavio i kao glumac u seriji filmova o strip junaku Tarzanu, odbranio je šampionske trofeje u trkama na 100 metara i 4x200 metara slobodno, dok je Ritola osvojio zlato na 5.000 i srebro na 10.000 metara.

Talentovani 20. godišnji Kanađanin Parsi Vilijams iznanadio je favorite u najbržim sprinterskim disciplinama i osvojio zlatne medalje na 100 i 200 metara.U Amsterdamu su se prvi put u atletici nadmetale i žene. One su se takmičile u samo pet disciplina, a Amerikanka Beti Robinson je osvojila zlatnu medalju u nadmetanju na 100 metara, iako ju je trčala tek četvrti put u karijeri.

Reprezentacija Indije u hokeju na travi u Amsterdamu je počela fantastičan pobednički niz. U finalu olimpijskog turnira Indijci su pobedili Holanđane sa 3:0 i osvojili prvu od šest zlatnih medalja u nizu. Titulu olimpijskog pobednika Indijci su rivalima prepustili tek 1960. u Rimu, kada su u finalu poraženi od Pakistana sa 1:0.

Pobedničku seriju u Amsterdamu je počela i mačevalačka reprezentacija Mađarske u disciplini sablja. Mađari su, čak, sedam puta uzastopno osvajali zlatno odličje u toj disciplini.Organizatori Igara u Holanđani su tamičenje završili tek na osmom mestu po broju osvojenih medalja.


Jugoslaviju su predstavljala 34 takmičara, a sve medalje, ukupno pet, osvojili su gimnastičari. Zlatnu medalju ponovo je osvojio Leon Štukelj u disciplini krugovi, dok je srebro pripalo Josipu Primožiču na razboju. Stane Derganc bio je treći u preskoku, dok su u višeboju bronzanan odličja osvojili muški tim i Štukelj. Jugoslavija je imala predstavnike i u atletici, biciklizmu, mačevanju, fudbalu i rvanju, ali oni nisu postigli zapaženije rezultate.


Kurir


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 03 Sep 2012, 18:14
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
3. septembra 1985. poginuo Dragan Mance

Slika

NA DANAŠNJI DAN 3. septembra 1985. godine u saobraćajnoj nesreći na putu Beograd — Novi Sad, na delu koji prolazi kroz Zemun, u svojoj 23. godini poginuo je Dragan Mance (rođen u Beogradu 26. septembar 1962), legendarni fudbaler Partizana.

Živeo je u Zemunu sa ocem Ferdinandom, majkom Dušankom i mlađim bratom Goranom.

Fudbalska karijera

Fudbal je počeo da igra u Galenici (sadašnji „FK Zemun“) od petlića. Bio je veoma talentovan igrač tako da je sa nepunih 17 godina postao prvotimac Galenike, tadašnjeg drugoligaša.

15. septembra 1980. prelazi u FK Partizan. Poslednji gol u dresu Partizana je postigao u prvenstvenom meču Partizan – Budućnost 2:1 odigranom na stadionu JNA, 1. septembra iz penala u 8. minutu igre.

Ostaće upamćen kao najveći idol Grobara.

U dresu reprezentacije Jugoslavije debitovao je u Parizu 23. aprila 1983. u prijateljskoj utakmici protiv Francuske (0:4). Iste godine odigrao je i četvrtu utakmicu za reprezentaciju opet protiv Francuske 12. novembra u Zagrebu (0:0).

Statistika

Igrao je 4 puta za A reprezentaciju, 7 puta za mladu i 2 puta za Olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije.

Za FK Partizan je odigrao 279 utakmice i postigao 174 golova, od toga je u prvenstvu odigrao 117 utakmica i postigao 42 gola.

Sa Partizanom je osvojio jednu šampionsku titulu Jugoslavije 1982/83. Iste godine je bio i prvi strelac Partizana 1982/83, sa 15 golova.


Telegraf

_________________
Slika


Vrh
Tesa
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 07 Dec 2012, 11:11
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 18 Sep 2012, 18:55
Postovi: 4287

OffLine
Petković: Spreman sam Zvezdi da pomognem


Prija mi kandidatura za sportskog direktora Flamenga – kaže nekadašnji fudbaler crveno-belih, koji prati dešavanja na Marakani i smatra da je stanje loše


Slika


DA li će se Dejan Petković, legenda Flamenga, vratiti u najpopularniji brazilski klub i sesti u direktorsku fotelju?

Pitanje za srpskog Ramba i kratak odgovor:

- Ne znam, zaista, u ovom trenutku ne mogu ništa da kažem.

Vesti iz Rio de Žaneira govore da ste kandidat za sportskog direktora?

- To znam, ali mislim da sam jedan od kandidata. A nije lako biti direktor u Flamengu.

Prema brazilskim informacijama novi predsednik Eduardo de Melo je za vas, da li ste imali kontakt s njim?


- Ne, a razlog je jednostavan - čoveka ne poznajem.

Očigledno je da se minuli rad u Flamengu ceni?

- Valjda je tako - smeje se Rambo.

Dakle, blizu je opet rastanak s Beogradom?

- Videćemo, ako stigne poziv onda možemo da pričamo. U svakom slučaju, prija i činjenica da sam kandidat za sportskog direktora, jer Flamengo je bez konkurencije najpopularniji klub u Brazilu.

Pratite li dešavanja na “Marakani”?

- Naravno, i ovo što vidim je katastrofa.

Hoćete li pomoći?

- Niko me nije zvao.

A ako vas pozove?

- Zavisi od toga ko bi me pozvao.

Dragan Džajić, na primer?

- Džaja me je doveo u Zvezdu i prema njemu sam oduvek imao, i imam duboko poštovanje.

Niste odgovorili na pitanje?

- I neću! Jer, ne želim ja da budem taj koji bilo šta inicira. Nema potrebe da ponavljam da je Džajić bio moj direktor, ali ne znam kakvi su njegovi planovi, kao i novih čelnika. U svakom slučaju, Zvezda će mi uvek biti u srcu i spreman sam uvek da pomognem koliko mogu. Naravno, mnogo zavisi od toga da li ću biti u Beogradu ili u Brazilu - konstatovao je Dejan Rambo Petković.

ZIKO JE LEGENDA
PORED Ramba, piše se da će u Flamengo i Ziko.
- Ziko je legenda i bilo bi lepo da bude trener Flamenga. Ne znam u kakvim je odnosima sa Melom, ali znam da ga je podržao u u predsedničkoj kampanji.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 21 Apr 2013, 02:22
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Franjo Mihalić pet puta optrčao planetu

Jedan od najboljih maratonaca sveta, priča o svojoj bogatoj atletskoj karijeri. Učestvovao na više hiljada takmičenja, a najveći uspeh ostvario na OI u Melburnu

Slika
Franjo Mihalić je svakodnevno na atletskoj stazi Partizana
FOTO: Zoran Jovanović

MARATONAC na stazi i u životu. Broji 94. godinu. Franjo Mihalić, istinska atletska legenda. Levo koleno pomalo škljoca, ali štoperica i dalje kuca.


I dok "juri" prema stotoj, popularni Jura svaki dan je na atletskoj stazi. U svom Partizanu. I dalje podučava mlađariju i pripoveda im lepote kraljice sportova. Večiti mladić svoja sećanja kazuje i za "Novosti".

Otac krojač, a majka domaćica u Ludini, kraj Kutine. Bio im je deseto dete. Prvu koru hleba zaradio je posle grafičke škole. Prvo se zaljubio u biciklizam, a potom u fudbal. Pobeda na vojničkom krosu, daleke 1947. godine, iz Subotice ga je odvela u Partizan. U trci na tri kilometra, ne samo da je bio pobednik, već je ispred drugoplasiranog stigao na cilj od jednog kilometra. U Partizan ga je, inače, doveo čuveni atletski stručnjak Artur Takač. Od tada do današnjih dana vernost je poklonio crno-beloj boji.

Seća se posleratne nemaštine, koja ga je kasnije pratila i u Beogradu. Na Slaviji je Kombinat "Belje" imao prodavnicu. A u izlogu kulen, salame, guščiji bataci...

BROJNI USPESI

Neko je zabeležio da je Mihalić učestvovao 1075 puta na zvaničnim takmičenjima. Najveći uspeh je svakako u Melburnu, kada je istrčao maraton za 2,26 časova i stigao do drugog mesta. Bio je pobednik maratona i rekorder staze u Atini, zatim Tokiju, Bostonu, Moskvi, Londonu, Đenovi (četiri puta), Sao Paulu (dva puta), Milanu (tri puta)...
- Tako jednog dana kupim ja kilo hleba i stanem ispred prodavnice da gustiram - priča Mihalić. - Malo gledam kobasicu, malo grickam hleb. Onda pređem na kulen, pa na salamu. Dok na red dođe slanina, smažem ceo hleb. I dan-danas, kada pređem preko Slavije, setim se te "gozbe", možda najslađe u mom životu.

Kada je kasnije stao na svoje noge, postizao je, osim u atletici, i rekorde za trpezom. Pre četrdesetak godina izazvao ga je bacač kugle Zlatan Saračević, težak 140 kilograma. Da se ogledaju u tome ko može više da pojede.

- Kuglaš je uspeo da pojede osam porcija od tri jajeta sa šunkom, a ja četrnaest plus korpu hleba i bokal čaja. Posle mi nije bilo baš prijatno, ali sam uveče, ipak, normalno večerao.

Naravno da se Saračević naljutio, jer nije mogao da veruje da čovek od 58 kilograma može da bude veća izjelica od njega - kolosa. Što bismo rekli, sit gladnome ne veruje.

Sećanja naviru. 'Al se nekad dobro jelo i pobeđivalo. Dobar apetit pokazivao je i kad su rekordi bili u pitanju. Pobeđivao je na atletskim stazama širom sveta, a kad se njegova kilometraža u nogama sabere, dođe se do računice da je gotovo pet puta optrčao Zemljinu kuglu. Kada ga pitamo za najlepše uspomene, kaže nam da su to, između ostalih, one iz Sao Paula. Četiri puta je učestvovao na tamošnjim takmičenjima i dva puta pobedio.

- Naši ljudi, koji žive tamo, nosili su me na rukama do hotela, polivali šampanjcem, nudili mi svoje postelje da kod njih prespavam. Na tom prvom gostovanju u tom gradu dobio sam 21 pehar i pretešku statuu. Pošto to nisam mogao da nosim, naši iseljenici su sve to lepo spakovali i poslali brodom.


RECEPT ZA DUG ŽIVOT

Mnogi Mihalića pitaju koji je njegov recept za dug život, a on odgovara:
- Pre svega, mora se sačuvati dobar apetit, a kod mene ga je sve manje. Svaki dan bi trebalo nekoliko kilometara umereno trčati. To znači, u takvom ritmu da istovremeno može da se razgovara. Takođe je potrebno da se svaki dan nauči desetak rečenica ili tri strofe neke pesme. Po meni, zaborav je putokaz za smrt.

Mnogo godina posle toga njegovo sadašnje stanište u Mirijevu postalo je pretesno za brojne trofeje i medalje. Kada bi neko merio, težile bi ukupno preko stotinu kilograma.
Pobeđivao je Mihalić i u Bostonu, Atini... ali srebrna medalja na Olimpijskim igrama u Melburnu 1956. godine je ipak, ipak, njegov najveći uspeh koji mu je pričinio veliko zadovoljstvo.

- I sada se "smrznem" kada se setim ona 42 stepena na proključalom asfaltu - seća se Mihalić. - Francuz Alen Mimun je osvojio zlato, a ja sam dao sve od sebe, znajući šta ta medalja znači za moju zemlju.

Seća se naš sagovornik i jednog od putovanja u Pariz.

- U tom gradu bio sam prvak sveta, na prvom krosu i vraćao sam se u Beograd spavaćim kolima u kojima je bio i Moša Pijade, tada potpredsednik Vlade Jugoslavije. On mi se, pokazujući list "Imanite" požalio: "Moj politički boravak u Parizu propraćen je kratkom informacijom, a tebi su posvetili celu stranu".

Iz stručnog ugla, Mihalić nas podučava šta bi trebalo da poseduje pravi maratonac.

- On mora da ima urođenu izdržljivost, ali i da bude spreman na pretežak i to neprestani trening. Inače, bog je prema meni bio jako darežljiv, jer sam trčao lako, bez napora. Nikada nisam mnogo vodio računa ni o kvalitetu staze, ni o vremenskim uslovima. Tako, na primer, u Atini sam postigao rekord staze na plus 30, a u Belgiji sam trčao i na minus 17 stepeni.

Posle svih minulih decenija, Mihaliću je žao što naša atletika dugo godina nije mogla da iznedri nekog velikog asa. Sada se raduje što je kuglaš Kolašinac na dobrom putu da to postane. On se svojevremeno "dopingovao" kockom kvasca i bozom, ali sada, kad su nauka i tehnika toliko napredovale, na pomolu je malo novih Gubijana i Mihalića.

Slika

Dugo je trčao Mihalić, sve dok mu pre petnaestak godina nije ugrađeno veštačko koleno na levoj nozi. Kraj je došao posle Cerskog maratona, na putu punom rupa. A definitivno je rekao zbogom takmičenju na jednoj trci kada su mu slovenački takmičari maltene pocepali majicu, cimajući ga da samo budu ispred njega.
Sada je legendarni Mihalić svakodnevno u svom Partizanu. I nikako ne može da prežali što prošle godine nije bio na Olimpijadi u Londonu. Čelnici Olimpijskog komiteta su mu to obećali, ali isprečila se nekakva "papirologija", pa je Olimpijadu gledao preko malih ekrana. Odlazeći od njega, mi smo mu poželeli da se ta "greška" ispravi na predstojećoj Olimpijadi 2016. godine u Rio de Žaneiru. On se samo nasmejao i rekao:

- Možda, ko to zna.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Sportske legende  |  Poslato: 25 Maj 2013, 10:34
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Braća Grbić primljeni u Aleju slavnih

Vladimir: Legende, koje su igrale protiv našeg oca Miloša, bile su za mene inspiracija. Nikola: Čast mi je što sam postao član Aleje i posebno sam srećan što je pored mene brat

Slika

Proslavljeni srpski odbojkaški reprezentativci Vladimir i Nikola Grbić su na svečanoj ceremoniji primljeni u “Odbojkašku Aleju slavnih” u Miliču, u Poljskoj.

Pored braće Grbić, u “Aleju slavnih” u Miliču primljeni su i nekadašnji reprezentativci Italije I Brazila, Andrea Zorzi i Žilberto Žiba.
Porodica Grbić je na evropskim i svetskim takmičenjima osvojila ukupno 32 medalje. Miloš Grbić, otac Vladimira i Nikole, osvojio je prvu medalju u istoriji muške odbojke, bronzanu na EP 1975. u Beogradu, a potom su njegovim stopama krenuli naslednici.
Stariji Vladimir, aktuelni potpredsednik OSS i član "Odbojkaške kuće slavnih", najbolji igrač Evrope 2000. godine, u dresu reprezentacije osvojio je ukupno 13 medalja: zlato i bronzu na Olimpijskim igrama, srebro na Svetskom prvenstvu, zlato, srebro i dve bronze na Evropskim prvenstvima, srebro i dve bronze u Svetskoj ligi i bronzane medalje na Svetskom Kupu, Svetskom kupu šampiona i Svetskom kupu izazivača.-
- Legende, koje su igrale protiv našeg oca Miloša, bile su za mene inspiracija. Srećan sam i ponosan što smo Nikola i ja u ovakvom društvu - istakao je Vladimir Grbić.
Nikola Grbić, dugogodišnji kapiten reprezentacije i najbolji igrač Evrope 1997, osvojio je ukupno 18 medalja: zlato i bronzu na Olimpijskim igrama, srebro i bronzu na Svetskim prvenstvima, zlato, srebro i četiri bronze na Evropskim prvenstvima, tri srebra i dve bronze u Svetskoj ligi i bronzane medalje na Svetskom Kupu, Svetskom kupu šampiona i Svetskom kupu izazivača.
- Čast mi je što sam postao član Aleje i posebno sam srećan što je pored mene brat Vladimir s kojim sam prošao najlepše i najteže trenutke u karijeri – rekao je Nikola.


Novosti

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 56 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker