Gigi davno sam ti pisala da su u Hrvatskoj gradovi koji su meni zanimljivi za zivota Rijeka i Zadar.
Odlican mentalitet i odlican geografski polozaj...tu bih mogl azivjeti jer su bas gradovi koji teku i zive.

Lijep je osjecaj kada nesto tako fanaticno volis..nije to onaj bolesni fanatizam...to je bas lijepo.
Zamisli da zivis negdje gdje ne volis i moras da zivis i zivis i zivis...jaoooo

_________________
'Music gives a soul to the universe, wings to the mind, flight to the imagination, and life to everything.'

Mislim da je ovo jedan od najljepših tekstova koje je netko posvetio Rijeci...izdvojit ću samo dio teksta ( http://ingriddivkovic.com/2014/02/volim-grad-koji-tece/ ):

"Rodni grade, skupljajući sve te „slučajnosti“ svoga života shvatila sam da se niti jedan od njih ne bi dogodio da nije bilo tebe. Stoga, za jedan sasvim pristojni početak ove priče želim ti zahvaliti što nisi kao svi ostali gradovi.

Nisi kao Split na primjer, prekrasan i sunčan. Ne posjeduješ najljepšu rivu na svitu niti Marjan. Nisi ni približno Dubrovniku. Kamene su tvoje utvrde daleko od povijesnih i umjetničkih. Na tvojim se ulicama ne tiskaju skupocjeni automobili, a ni znatiželjni turisti ne izviru sa svih strana. Nebo nad tobom nije kao ono dalmatinsko, bez ijednog oblačka. Na tvom obzoru skupljaju se kolone tamnih oblaka pa se nemilo prepiru i guraju i do nekoliko puta dnevno. Impresivna je to slika za one koji vole kišu. Čitala sam da je Hemingway volio kišu. Uživao bi u tebi.

Neki zlobnici kažu da nemaš more. O čemu oni to pričaju? Nisam to primjetila. Ne znam da li me zdrave oči varaju ali svakim danom se probudim gledajući u njega. Modro je, s mnoštvom nijansi plave. Možda su mislili na pješčane plaže i palme. Ne , to nemaš. Ti imaš divlje stijene s kojih se jedva ulazi u more. Kažu i da si pravi lučki grad. Pun strojeva i željeza. Šporak i neugledan. Šapnem u sebi. Svi gradovi s dušom su takvi. Ljudi su takvi. I on je takav. Eno ga čeka me dolje naslonjen na ogradu kraj nemirne Rječine. Govorili su mu da je Proklet. I istina je. I bolje da je prokleto sretan nego nesretno proklet.

Nisi ni najmanje poput Zagreba. Velik i robusan. Tvoje su ulice uske, sasvim dovoljne za prolaznike. Nemaš avenije ni aleje, a ne možeš se pohvaliti ni velikim zelenim površinama. Pomislih, što će ti uopće, pa more je blizu… Ti nemaš cvjetni trg ali imaš žilu kucavicu, Korzo koji s vremena na vrijeme kada zapuše orkanska bura postane prava livada cvijeća. Kažu da si poseban, nimalo sličan ijednom drugom gradu. Previše svoj. I da naginješ prema Zapadu baš kao i tvoj Kosi toranj. I nemaš svoj gornji grad ali nije ti ni potreban jer si ti sav nekako – prema gore. Kažu i da ti puno toga nedostaje, ali kome ne nedostaje?

Ni najmanje se ne možeš usporediti sa Zadrom, tim biserom Jadrana. Njegov je pozdrav Suncu doista impresivan ali tvoj pozdrav kiši je isto toliko šarmantan. Ti nisi biser Jadrana ali nisi ni kamen na dnu mora. No, što si onda? Ti si sidro. Bez kojeg niti jedan brod života ne bi uplovio u svoju luku. Nitko se ne divi sidru ali priznajmo, svi ga cijene. Zar kako da onda shvatim i pojmim sebi da nisi – prekrasan?"

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...

Ma znate kako, svi gradovi na ovim prostorima su otvoreni kao i ljudi koji u njima zive. Naravno, uvek mozes da naletis na budalu ali ne treba to da utice na misljenje i zakljucke. Beograd recimo, zaista je otvoren grad ali je prepun budala uvek ima idiota koji u sekundi mogu da ti pokvare utisak. Ali tako je svuda, budala svuda ima.

pozdrav boemke Mostarke i Rijecanke, oooo kakvu sam privilegiju imao, uzivao sam u vasem drustvu zaista

Cas uživaj! Pišemo se nekom drugom prilikom!

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...

Cao Cas...nisi ti jos ni svjesan te privilegije
uzivaj.

Ja cu Gigi kavicu da srknem brzinski ali sam tu...
eh koliko je pjesnika opjevalo i pisalo o mom gradu...ne mozes da ga ne volis..jednostavno je grad takav.
ako ga ikada posjetis vidjet ces o cemu ti ja pricam

_________________
'Music gives a soul to the universe, wings to the mind, flight to the imagination, and life to everything.'

Ja zapravo mislim da svatko od nas u svome gradu pronađe ono najljepše. Znaš kad te pitaju ono: Da možeš birati, gdje bi najradije živio? I onda uvijek kažemo neka cool mjesta, neke nedosanjane gradove. E pa ja mislim da ne bih mogla biti onako potpuna, istinski sretna daleko od svoga grada. Možda zato što je baš u ovom gradu ono meni najdraže: ponajprije ljudi, a zatim ulice koje tako specifično mirišu, butici (pa makar i kineski kojih je svakim danom sve više), restorani koji mame mirisom svježe prženih liganja, golubovi ispred HNK-a, tržnica puna raznolikih boja.
Tako da...ima istine u onome: Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše.

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...

Gigi...i gdje god da odes nosis ga u srcu i vjeruj tek tada postanes svjestan koliko je lijep i poseban i sve njegove superlative...a mirisi, njih posebno nosim,....na njih sam ponosna jer su oni u ovom gradu u kojem je u toku godine najveci broj suncanih dana posebni

_________________
'Music gives a soul to the universe, wings to the mind, flight to the imagination, and life to everything.'

Slušaj Moli...ja se sad moram ići naći s frendicom...idemo na toplu čokoladu!
Tebe ću lijepo pozdraviti za danas...i...tko zna, možda sutra opet dođem (ako mi ne otpadne onaj rasječeni prst )...

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...

Mahanje u prolazu.

_________________
Drugi jebu a ti se Muzafere kupaj.