Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 11:04


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 29 Apr 2012, 21:07
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Životna priča - Klark Gejbl: Život prohujao sa tragičnim ljubavima

Iako se spekulisalo da je zavodnik neodoljivog šarma Klark Gejbl i pored pet brakova bio naklonjen muškarcima, ni pola veka nakon smrti čuvenog glumca nisu otkrivene misterije njegove istovremeno sjajne i mračne ličnosti

Slika

Najveći zavodnik 20. veka, američki glumac Klark Gejbl, kojeg su nakon što je odigrao Reta Batlera u kultnom filmu Prohujalo sa vihorom nazivali Kraljem Holivuda, zauvek je odredio definiciju mačo muškarca koji slama ženska srca bez obzira na godine, poreklo ili veru. Markantan, razvijen i vragolastog osmeha, mogao je da ima svaku pripadnicu nežnijeg pola, bilo da je ona bogata, siromašna, uspešna ili domaćica sa šestoro dece, ali nekako je uvek ostajao unesrećen svojim izborom. Uprkos savršenom telu, duhovitosti, harizmi kojom je zračio i bogatstvu koje je stekao, bio je veoma nesrećan, mračan i u stalnom sukobu sa samim sobom. Žene su dolazile i prolazile kroz njegov život, brakove je započinjao i okončavao ih, ali nikako se nije dešavalo da se nađe kraj one idealne. Naizgled srećan brak sa glumicom Kerol Lombard koji je trajao tri godine, prekinut je njenom smrću.

Slika

Možda je na večno emotivno nespokojstvo slavnog glumca uticala i činjenica da je još kao dečak ostao bez majke, a i maćeha s kojom je bio veoma blizak, umrla je tek što je započeo filmsku karijeru. Rastao je uz surovog oca koji ga je neretko zadirkivao zbog toga što je u knjigu rođenih greškom zaveden kao devojčica. To su kasnije mnogi tumači njegove biografije navodili kao mogući faktor za glumčevu izraženu homofobiju. Ipak, neki njegovi savremenici iznosili su i drugačije, uglavnom neosnovane navode koji započinju neproverenim izvorima i bez dokaza. Naime, ističe se da je Gejbl na početku karijere radio kao žigolo za muškarce kako bi napredovao u poslu. Serijski zavodeći žene, iza paravana muškarčine imao je veze i sa osobama istog pola, sa starijim ženama i biseksualkama. S druge strane, tvrdi se da su najlepše dame ondašnjeg Holivuda bile u Gejblovom zagrljaju, između ostalih i Grejs Keli. Sa nekima od svojih ljubavi doživeo je vrhunac sreće, kao što je to bio slučaj sa Kerol Lombard, a nekima je dugovao rani uspon na filmu i ohrabrivanje u trenucima krize i povremenih padova.

Slika

Pravo ime ovog filmskog velikana je Vilijam Gejbl, a rođen je 1. februara 1901. godine u Kadizu, u Ohaju, kao jedino dete farmera i tragača za naftom Vilijama Henrija Bila Gejbla i njegove žene Adeline koja je bila irsko-nemačkog porekla. Kada je imao svega šest meseci, njegova majka je teško obolela, a svega četiri meseca kasnije i umrla, najverovatnije od tumora. Nakon ovog tragičnog događaja, otac ga je poslao u Pensilvaniju na farmu kod ujaka Charlesa koji je bio ortodoksni katolik, ali se Klark godinu i po dana kasnije, kada mu se otac ponovo oženio, vratio u porodični dom. Maćehu Jenny Dunlop doživeo je kao nešto najlepše što je tada moglo da mu se dogodi. Bila je to izvanredna osoba, nežna i kultivisana, od koje je istovremeno dobijao snagu i nežnost. Slušajući je kako u njihovoj kući svira klavir, zavoleo je muziku, a ona mu je davala i prve časove klavira.

Slika

Ubrzo je počeo da svira u jednom gradskom bendu, ali to se njegovom ocu nije svidelo, pošto je želeo da se njegov sin bavi ozbiljnijim poslom. Međutim, jedina ženska figura koju je budući umetnik doživljavao kao majku, razumela je dečakovu ljubav prema umetnosti, između ostalog i prema književnosti, u kojoj ga je posebno fascinirao Šekspir. Zbog toga je u osnovnoj školi uživao naklonost nastavnika, a potom i u srednjoj gde su profesori bili oduševljeni Klarkovim talentom pa je bio angažovan u mnogim dramskim sekcijama. Ipak, ni sav talenat koji ga je krasio, kao ni inicijativa kojom je odisao, nisu mu otvorili prava vrata. Gable je morao da radi uobičajene poslove na koje je bila primorana većina ondašnje omladine jer je dvadesetih godina prošlog veka svetska ekonomska kriza tresla američki kontinent.

Slika

Završivši srednju školu, budući glumac izrazio je želju da radi u fabrici guma u gradu Akronu. Uz nagovor maćehe, otac ga je jedva pustio da ode od kuće, a Gejbl se u Akronu prvi put susreo, a potom i očarao pozorištem. Ubrzo je bio angažovan kao dečko za sve. Nameštao je svetla, sakupljao kablove i prao šolje glumcima. Nije mu bilo dozvoljeno da izlazi na scenu, osim povremeno kao statista. Kada je napunio dvadeset jednu godinu, njegova maćeha je nakon teške bolesti iznenada umrla, a otac se vratio starom poslu. Klarku je deda dao tri stotine dolara i odveo ga u Kanzas Siti gde se on ubrzo pridružio putujućoj pozorišnoj družini Draguljasti igrači.

Slika

Budući da je odisao muškošću, nije mu bilo teško da glumi žestoke kauboje, hrabre reportere, beskrupulozne naftne magnate, grube vozače kamiona, da učestvuje u auto-trkama i bude bokser ili vojnik. Želja za napredovanjem odvela ga je u naručje glumice Džozefin Dilon koja je bila i direktor pozorišne scene. Svesna njegovih izvanrednih glumačkih mogućnosti, pomogla mu je da razvije talenat. Zajedno su otišli u Holivud gde su se 1924. godine venčali, a šest godina kasnije i rastali. U savladavanju tajni glumačkog zanata, Josephine je kod Gablea imala odlučujuću ulogu. Ubedila ga je čak i da promeni ime u Klark. U doba uspona zvučnog filma, u Holivudu se otvarao prostor za nove zvezde budući da su dva najromantičnija glumca ere nemog filma, Vallas Rydu i Rudolph Valentino, već nezadrživo bledeli. Usled takvog razvoja situacije, Josephine je uspela da Gableu preko veze obezbedi i prve uloge u igranim filmovima.

Slika

Markantni mladić debitovao je 1924. u ostvarenju White Man, a godinu dana kasnije dobio je i malu ulogu u filmu The Plastic Age gde je igrao u društvu velike zvezde nemog filma Kler Bou. Njegova sledeća žena Maria Franklin, koju je upoznao dok je još bio u prethodnom braku, bila je starija od njega petnaest godina, a svojim iskustvom dala je Clarkovom glumačkom umeću neophodnu glazuru. Pomogla mu je da razvije samouverenost i neusiljenost u glumačkom izrazu. Ubrzo je 1931. dobio priliku da igra negativca u malom vesternu Obojena pustinja sa tada velikom zvezdom Viljiamom Bojdom. Posle toga, počeo je da niže uloge u više od dvadeset filmova koje je, uglavnom za produkcijskog giganta MGM, snimio za svega dve godine. U periodu od 1932. do 1943. ušao je u red deset najplaćenijih filmskih zvezda, a taj uspeh ponovio je i od 1947. do 1949. nakon povratka iz Drugog svetskog rata. Kompanija MGM posebno se posvetila izgradnji imidža Gablea kao glumca izražene muškosti nastojeći da ga spoji kao partnera sa tadašnjim starletama, a kasnije velikim filmskim zvezdama Joan Craford, Myrnom Loy i Jean Harlow. Gotovo sa svim ženskim filmskim zvezdama igrao je bar u jednom filmu, osim sa Marie Dresler koju nije mogao da podnese. Osim pred kamerom, sa koleginicama se dosta družio i van seta, zbog čega je njegov brak jedva uspevao da odoli raznim iskušenjima.

Slika

Najveću pretnju predstavljala je veza sa slavnom Loretom Jang, inače revnosnom katolkinjom koja je u svojoj biografije objavljenoj nakon njene smrti priznala da je tajno rodila ćerku Džudi Luis koja je začeta u vanbračnoj vezi sa Gejblom. Njihova avantura počela je 1935. godine u vozu dok su se vraćali sa snimanja filma Zov divljine. Iako je Loreta u to vreme bila neudata, na nagovor ljudi iz studija koji nisu želeli skandal takve vrste, pobegla je u Evropu gde je ostala do pred kraj trudnoće, a u Kaliforniju se vratila da bi se porodila. Odlučila je da šestomesečnu bebu smesti u sirotište u San Francisku, a posle godinu dana devojčica je predstavljena svetu kao njena usvojena ćerka. Kako tvrdi autorka biografije, zvanični papiri za usvajanje nikad nisu bili podneti i Gejbla je nikada nije priznao za svoje dete. Spekuliše se da nije ni znao za njeno postojanje, a s druge strane, pojedini izvori tvrde da je dolazio da upozna malenu Judy Lewis, ali da joj se nije predstavio kao otac.

Slika

Baš te godine i u jeku preljubničke afere, dobio je ulogu u filmu Pobuna na brodu Baunti gde je igrao neposlušnog oficira Flahera Kristiana koji diže pobunu protiv rigidnog, surovog i arogantnog kapetana Viliama Blajta. Osim toga, posebno su zapažene i njegove uloge u filmovima Komandna odluka i Kroz Misuri. Značajna je i njegova rola reportera Petera Verna u filmu Dogodilo se jedne noći, za koju je dobio i Oskara. Međutim, u sećanje filmofila širom sveta upisao se likom Rhetta Butlera iz nezaboravnog ostvarenja Prohujalo sa vihorom. Tokom snimanja, razveo se od Marie Franklin i oženio sa svojom najvećom ljubavlju, koleginicom Carole Lombard. Taman kada je delovalo da su njih dvoje bračni par iz snova, tu romansu prekinuo je Drugi svetski rat u kojem je i Carole učestvovala tako što je posećivala i hrabrila vojnike na frontu. Nakon povratka sa jednog od tih putovanja, avion u kojem je bila srušio se u američkim planinama. Njena pogibija poznatog glumca bacila je u očaj i od njega napravila depresivnog čoveka. Odlučio je da se prijavi u Osmu vazduhoplovnu armiju, a za dostignuće tokom vazdušnih misija u Nemačkoj, dobio je dva odlikovanja i bio promovisan u čin majora.

Slika

Nakon rata vratio se u kompaniju MGM, ali više nije bio onaj stari, nasmejani, opušteni i šarmantni zavodnik, već strogi i namrgođeni ratni heroj. Takvog Gejbla MGM odlučila je da predstavi novim generacijama u filmovima Avantura, Propagandisti, Povratak i Svaki broj igra. Međutim, čak i popularni Mogambo, koji je odlično prošao na blagajnama, bio je samo skroman pokušaj u odnosu na prvu verziju Crvene prašine Viktora Fleminga. Ti neuspesi samo su pojačali Gejblovu dezorijentisanost. Osetivši se usamljenim, učinio je veliku grešku kada se 1949. oženio sa udovicom Sylviom Ashley. Razveo se nakon dve godine, a 1954. izgubio je i ugovor sa MGM-om. Ipak, to se nije pokazalo lošim za Gejbla jer je tada postao najskuplji slobodni glumac. Svi filmovi koje je snimio nakon razlaza s ovom kompanijom doneli su mu ne samo više novca, već su bili i kvalitetniji. Ipak, poznati srcelomac nije više mogao da živi usamljenički pa mu je peta supruga postala Kay Spreakles.

Slika

Njegov poslednji film Neprilagođeni prema scenariju Artura Milera, jedan je od najboljih u kojima je glumio, a igrao je kauboja u godinama koji izgubljeni smisao života nalazi u neuzvraćenoj ljubavi prema mladoj i prelepoj devojci Merilin Monro. Sniman je na lokaciji grada Rino u Nevadi, gde su i glumci i filmska ekipa bili izloženi teškim vremenskim prilikama, a nekada su radili i na temperaturi višoj od 45 stepeni. Gable je odbio da ga u zahtevnim scenama zamenjuje dubler, a iako je Merilin Monro otežavala snimanje stalnim kašnjenjem, sve je mirno podnosio jer je bio presrećan što će dobiti sina. Nije dočekao da ga vidi jer je dva dana nakon završetka snimanja doživeo težak srčani udar i umro 16. novembra 1960. godine. Inače, njegov sin Džon Klark Gejbl rodio se četiri meseca nakon glumčeve smrti, a odlazak umetnika označilo je i kraj ere Holivuda koja se označava kao zlatno doba.


Story

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 06 Maj 2012, 23:22
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Životna priča – Ava Gardner: Heroina strasnih ljubavi i fatalnih grešaka


Slika
Iako je rođena u siromaštvu i odrastala kao sedmo najmlađe dete, Ava Gardner doživela je blistavu budućnosti, a i dan-danas živi u sećanju kao velika filmska heroina besmrtne holivudske produkcije

Za mnoge je Ava Gardner, žena hipnotički zavodljivih zelenih očiju, bila jedna od najlepših i najerotičniji glumica svih vremena. Njeno ime postalo je sinonim za zlatno doba Holivuda, razdoblje nezaboravnih filmova kada je istinska ženstvenost bila na ceni. Crnka koja je muškarce ostavljala bez daha živela je u skladu sa svojim karakterom, neobuzdano, strastveno, nepredvidivo, sa puno ljubavi, ali i fatalnih grešaka. Iako su u početku agenti smatrali da o glumi ne zna ništa, zbog njenog izgleda sve mane su joj bile oproštene. Zelenooka lepotica koju je krasila rupica na bradi rođena je 24. decembra 1922. godine, a preminula 25. januara 1990. godine. Svojom harizmom i odličnim ulogama doživela je svetsku slavu koja ni danas ne bledi pa je stekla titulu besmrtne.

Slika

Rođena je u Brogdenu u Severnoj Karolini kao najmlađa od sedmoro dece Džonsa i Meri Elizabet. Od najranijeg detinjstva osećala je težinu siromaštva jer je njen otac, uzgajivač duvana i pamuka, zbog nepovoljnih ekonomskih prilika izgubio posed i bio prisiljen da radi kao najamni radnik, dok je majka radila kao kuvarica u školi. Teške prilike naterale su ih da sa sinovima Rejmondom i Melvinom, i ćerkama Beatriče, Elzi Mej, Iney, Majrom i Avom, koja je tada navršila trinaest godina, krenu u potragu za boljim životom. Sudbina ih je dovela u Virdžiniju, a deca siromašnih supružnika preko noći su odrasla jer je Džonas Gardner 1938. godine umro od bronhitisa pa je majka bila prisiljena da se sa decom vrati u Severinu Karolinu. Ipak, najstarija ćerka Beatriče poželela je da potraži bolji život u Njujorku.

Slika

U međuvremenu Ava je pohađala srednju školu u Rok Ridžu gde je maturirala 1939. godine, a kako je odlučila da se školuje za sekretaricu, godinu dana provela je na Atlanta Christian koledžu u Vilsonu. Mladoj budućoj zvezdi sudbinu je predodredila sestra Bapi koja je u Velikoj jabuci umesto posla našla muža fotografa Larija Tara i nagovorila majku da pusti Avu u Njujork. Tako je mlada devojka sa sela 1941. zakoračila u veliki grad. Tara je odmah zadivila lepota devetnaestogodišnjakinje pa je lukavo procenio da bi njegova šurakinji mogla da ima mnogo bolju karijeru od one koju bi joj donelo školovanje za sekretaricu. Snimio je nekoliko Avinih portreta, a neke je poslao u filmsku kompaniju MGM. Zahvaljujući agentu Bernardu Duhanu, koji je videvši Avine portrete odmah zatražio da je dovedu u studio i predstave moćnom suvlasniku produkcije Luisu B. Majeru, nova zvezda je rođena.



- Nema pojma o glumi. Ne zna lepo da govori. Predivna je! Pripremite ugovor za nju - rekao je Majer posle audicije na kojoj je Ava odškrinula vrata fabrike snova. Njeno izražajno lice i harizma koju je posedovala bili su savršeni za kameru, ali je dobila zadatak da poradi na izgovori i naglasku koji su bili predmet poruge u glumačkom svetu. No Ava nije pazila ni na rečnik, ni na kritike, pa je do kraja života ostala neukrotiva i svoja.

Kako to obično biva, Avini filmski počeci nisu bili bajni, 1941. snimila je prvi film, ali njena filozofija da se u glumi drži samo jednog pravila - odnosno da veruje reditelju i pred kamerom daje svoje srce i dušu - pribavila joj je nominaciju za Oskara za film Mogambo te nominacije za Baftu i Zlatni globus, što uopšte nije loše za nekoga koga su gledali isključivo kao seks simbol. Upravo zbog te odrednice zavela je svog prvog supruga, dve godine starijeg kolegu Mikija Runija, kojeg je upoznala radeći na filmu Fancy Answers. Mlada zvezda izgubila je glavu za glumcem u usponu i par se posle nekoliko meseci poznanstva venčao 10. januara 1942. godine.



No to nije bilo po volji MGM-u, a i javnost se čudila poznatom paru: Runi je bio visok svega 159 centimetara, a Ava, simbol ženstvenosti, bila je gotovo deset centimetara viša od njega. Kako su brzo stali pred matičara, tako su još brže shvatili da nisu jedno za drugo. Dok je Ava samovala u njihovoj vili, Miki se provodio na žurkama. Ipak, brzo je shvatila da je muškarcima neodoljiva, pa je počela da izlazi i radi, a na njenoj listi muškaraca nizala su se imena poput Džona Hjustona, Roberta Tejlora... Sve to dovelo je do razvoda 1943, a Runi nije mogao da odoli a da ne komentariše nekadašnju bračnu idilu. Ava je bivšem suprugu vratio milo za drago.

Slika

- Možda je Miki uživao u seksu, ali Bog zna da ja nisam - rekla je. Ali uživala je u društvu jednog od tada najmoćnijih Amerikanaca, Hauarda Hjuza. Ovog multimilijardera zaljubljenog u avione pratio je glas šarmera čijim su odajama prošle nebrojane žene. Ipak, Ava je bila drugačija pa je njena veza sa Hjuzom potrajala, a on je svoju pratilju častio draguljima, bundama, putovanjima... Zanimljivo je to što je tokom druženja sa ekscentričnim bogatašem Ava tvrdila da su samo prijatelji, što su na početku verovatno i bili s obzirom na to da se Gardnerova na iznenađenje mnogih 1945. udala za proslavljenog klarinetistu Artija Šoa.

Slika

No ni taj brak nije potrajao. Razveli su se nakon samo sedam meseci braka, a odnosu je presudilo Avino neobrazovanje. Shaw je bio intelektualac koji je za sebe tvrdio da je težak karakter i želeo je da pokraj sebe ima nekoga sa kim može i da razgovara. Glumica nije dala da je to omete pa je nastavila da uživa u svojoj mladosti. Menjala je partnere, a i dalje se šuškalo da njena veza sa Hjuzom nije baš tako prijateljska. Početak kraja složenog odnosa bogataša i glumice dogodio se kada je hipohondar Hjuz počeo da pokazuje psihičke smetnje. Užasavao se dodira, zaraze, bio je opsednut čistoćom, mučile su ga paranoje, a situacije je kulminirala kada je u maju 1946. doživeo avionsku nesreću i bio teško povređen. U bolnici je mogla da ga posećuje samo najuža rodbina i naravno draga prijateljica Ava.



Bio je to preveliki krst za mladu ženu koju su neobuzdana narav i temperament terali u zagrljaj drugom muškarcu. Taj drugi, odnosno Avin treći suprug, bio je Frenk Sinatra, za kog je govorila da je ljubav njenog života. Po prirodi sličan glumici, prevrtljiv, ljubomoran, pohotan, pevač i glumac nije odoleo zanosnoj crnki, pa su se 7. decembra 1951, dve godine nakon što su se upoznali, venčali. A nije sve išlo glatko jer je Sinatra pre toga bio u braku sa Nensi Barbato sa kojom je imao troje dece, a razvod je protekao mučno. Javnost je stala na stranu njegove prevarene supruge.

Slika

- Nakon prve noći koju smo proveli zajedno znala sam da smo postali ljubavnici za sva vremena i bila sam sigurna da ćemo bez obzira na sve zauvek biti zaljubljeni jedno u drugo - izjavila je zvezda za svog Franka koji ju je zvao anđelom. Poput Liz Tejlor i Ričarda Bartona, Ava i Sinatra su se obožavali, svađali, mirili, pa čak i tukli. Pevač je dobro poznavao svoju suprugu pa je, kada je čuo da je na snimanju u Španiji postala prisna sa pesnikom Marijem Kabreom, odmah doleteo za njom i poklonio joj nakit. Tako je bilo i kada je 1953. snimila Mogambo. Nije prestao da joj ugađa ni na setu filma Bogu iza nogu jer se bojao da bi mogla da završi sa drugim. Ono što Ava sebi nikada nije oprostila jesu dva pobačaja koje je obavila u Londonu. Kada je saznala da je trudna, odlučila je da karijeru stavi ispred majčinstva.



- Nismo mogli da se brinem ni za sebe, a kako bismo onda za decu! - pravdala se kasnije. U međuvremenu Sinatra je došao do svojih pet minuta slave. Dobio je Oskara za ulogu u Odavde do večnosti 1953, a njegove pesme postale su hitovi i to je bio i početak kraja strastvene ljubavi velikih zvezda.



Sinatra je počeo da pokazuje psihičku labilnost, stalne promene raspoloženja koje su varirale od euforije do samoubilačkih misli. Sve je to uticalo na njihov odnos, a ljubomorni ispadi začinjeni alkoholom i Avina uspešna filmska karijera (Snegovi Kilimandžara i Sunce se ponovo rađa) dokrajčili su brak. Razveli su se 5. jula 1957, a glumica je odlučili da počne novi život u Španiji. Tamo se upustila u vezu sa slavnim španskim matadorom aristokratskog porekla Luisom Miguelom Dominginom. Migel je bio očaran Avom i poželeo je da se njome oženi nakon samo mesec dana poznanstva. Čak se i Hemfri Bogart ironično zapitao kako je moguće da milion žena sanja o Sinatri, a Ava luduje sa frajerom u baletankama. No i ta je ljubav imala rok trajanja.

Slika

Gardnerova je odbila matadora, ali nije prestala da uživa u čarima Španije. Sa druge strane okeana Sinatra je ispijao alkohol u nadi da će je zaboraviti. Još jednom su se sreli 1959. u Australiji, proveli noć u hotelu i shvatili da više nikada neće biti isto. Ali zato je narav zgodne Amerikanke ostala ista, menjala je partnere, navodno je koketirala i sa Fidelom Kastrom. Umorna od skitnje, 1968. preselila se u London, povremeno snimajući filmove, no više nije mogla da vrati stari sjaj.



- Želela bih da doživim 150 godina, i to sa cigaretom u jednom i sa čašom viskija u drugoj ruci - izjavila je Ava kojoj su stajale godine neurednog života. Nakon nekoliko moždanih udara, umrla je od upale pluća u 68. godini. Poslednje reči koje je izgovorila u svom malom stanu uz svoju domaćiću Karmen i psa bile su: Tako sam umorna...

Slika

Domaćica je kasnije otkrila da je glumica pre smrti potpuno psihički propala i da je razmišljala o samoubistvu. Sinatra je redovno zvao Avu i godišnje plaćao 250.000 dolara medicinske pomoći, a kada je čuo da je umrla nije mogao da progovori ni reč. Legendarni muzičar je svojoj ljubavi odao počast i pesmom I’m a Fool to Want You, a na pogreb u Smitfildu poslao je venac sa natpisom Whit My Love Francis. Nezaboravna glumica našla je mir uz porodicu na večnom počivalištu u Sanset memorijal parku u gradu Smitfildu koji je zvezdi u čast otvorio muzej Ava Gardner.


Story

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca  |  Poslato: 07 Maj 2012, 00:00
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Jedna jedina

Elizabet Tejlor – Poslednja holivudska diva (1): Karijeru je započela kada joj je bilo samo devet godina, i ubrzo postala oličenje holivudskog glamura

Slika

BILA je jedna od prvih holivudskih superzvezda i poslednja boginja velikog ekrana. Britansko-američka glumica Elizabet Tejlor, koja je u sreduu losanđeleskoj bolnici “Sedar Sinaj” preminula u 79. godini, karijeru je započela kada joj je bilo samo devet godina, i ubrzo postala oličenje holivudskog glamura. Bila je jedna od najvećih glumica 20. veka i poslednja diva zlatnog doba Holivuda.

Američki institut za film rangirao je Elizabet na sedmo mesto liste ženskih legendi. Svet je bio opčinjen njenom lepotom, prodornim ljubičastim očima (po sopstvenom priznanju, rođena je sa duplim trepavicama koje su ih još više isticale), glumačkim umećem, ali i burnim privatnim životom.


Filmski partneri bili su joj bardovi poput Mikija Runija, Džemsa Dina, Pola Njumena, Montgomerija Klifta i Roka Hadsona, a životni Konrad Hilton, Majkl Vilding, Majkl Tod, Edi Fišer, Ričard Barton (u dva navrata), Džon Vorner i Lari Fortenski. Sa Vildingom ima dva sina (Majkla Hauarda i Kristofera Edvarda), a sa Todom kćerku Elizabet Frensis. Sa Fišerom je 1964. započela proces usvajanja devojčice Marije, koju je kasnije usvojio Ričard Barton. Prvi je put postala baka u 39. godini, a potom je dobila još osmoro unučadi.

DIJAMANTI I PARFEMI

LIZ Tejlor bila je luda za nakitom. Bila je klijent čuvenog dizajnera nakita Šloma Muzaifa. Najviše se govorilo o njenom “krup” dijamantu od 33,19 karata i kruškolikom dijamantu od 69,42 karata, jednom od mnogih koje joj je poklonio Ričard Barton, najveća ljubav njenog života. U njenoj kolekciji nakita nalazi se i “peregrina” biser od 50 karata, koji joj je Barton poklonio 1969. na Dan zaljubljenih, a svojevremeno je pripadao engleskoj kraljici Meri Drugoj. Glumica je kreirala i tri parfema - “strast”, “beli dijamanti” i “crni biseri”, koji godišnje donose zaradu od 200 miliona dolara.
Tejlorova je snimila više od 60 filmova, šest puta je bila nominovana za “Oskar”, a osvojila ga je dva puta - 1960. za ulogu u filmu “Baterfild 8” (u kojem joj je partner bio tadašnji muž Edi Fišer) i 1966. za film “Ko se boji Virdžinije Vulf” (gde je igrala uz tadašnjeg supruga Ričarda Bartona). Glumila je od 1942. do 2003. godine. Nagradu za životno delo dobila je 1997, a 2000. i titulu dame Britanskog carstva od kraljice Elizabete Druge.

Elizabet Rouzmond Tejlor rođena je u Londonu 27. februara 1932. Bila je drugo dete američkog trgovca slikama Fransisa Tejlora i bivše glumice Sare, izrazito teške naravi. Majka je podsticala ćerkinu karijeru, tako da je Liz već u trećoj godini pohađala časove baleta.

Bežeći od Drugog svetskog rata, porodica Tejlor se preselila u Los Anđeles kada je Elizabeti bilo sedam godina. “Juniverzal pikčers” potpisao je u septembru 1941. sa njom ugovor na šest meseci, po kojem je dobijala sto dolara nedeljno. Iduće godine “Metro Goldvin Majer” joj je ponudio tromesečni ugovor (takođe na sto dolara nedeljno) da igra devojčicu Prisilu u filmu “Lesi se vraća kući”. Film je privukao veliku pažnju, a zvezda je rođena.

Svoj prvi brak sa Konradom Nikijem Hiltonom (sinom osnivača “Hilton hotela”) sklopila je 6. maja 1950. Zbog njegovog alkoholisanja, psihičke i emotivne zavisnosti, brak je okončan posle samo devet meseci. Kada su je pitali zašto se tako često udavala, poslednja holivudska diva ljubičastih očiju je odgovorila:

- Ne znam ni sama. To sigurno pobeđuje pakao u meni!


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca  |  Poslato: 07 Maj 2012, 00:27
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
“Zakasnila” na sahranu

Elizabet Tejlor – Poslednja holivudska diva (2): Pažnju nije privlačila samo zbog uloga, već i svojim brakovima i zdravstvenim problemima

Slika

HARIZMATIČNA holivudska legenda Elizabet Tejlor (79), koju mnogi smatraju jednom od najlepših žena i filmskih zvezda svih vremena, sahranjena je prekjuče na groblju Forest loun memorijal park u Los Anđelesu, u Velikom mauzoleju, gde počiva i njen dugogodišnji prijatelj, kralj popa Majkl Džekson. Talentovana glumica bila je poznata po svom uvrnutom smislu za humor pa je sahrana, po njenoj izričitoj želji, održana sa 15 minuta zakašnjenja.

Elizabetin predstavnik za medije kazao je da je glumica želela da zakasni na sopstvenu sahranu te je, prema njenim instrukcijama, kovčeg ukrašen gardenijama, ljiljanima i ljubičicama, stigao na groblje četvrt sata posle zakazane službe, koju je obavio rabin Džeri Katler, jer se u 27. godini preobratila u judaizam. Kolin Farel je recitovao poemu Džerarda Menlija Hopkinsa, Lizin unuk Ris odsvirao je hrišćansku himnu “Amejzing grejs” na trubi, a njen sin Majkl Vilding je rekao da će “uvek biti inspirisani njenim trajnim doprinosom našem svetu”. Kao znak žalosti sva pozorišta na Brodveju ugasila su svetla u petak veče u 20 časova.


KLIFT, VEJN, GEJBL

GLUMAČKA ikona Liz Tejlor bila je bliska prijateljica Montgomerija Klifta sve do njegove smrti. Ona je za njega bila “Besi Me”, a on za nju “najemotivniji glumac sa kojim je radila”.Za Džona Vejna je jednom kazala da je “tvrd kao stari orah” i “mekan kao žuta traka”, dok je Klerk Gejbl (koji je takođe sahranjen na groblju Forest loun) za nju bio “ovaploćenje filmske zvezde.” Takođe, bila je bliska i sa Džejmsom Dinom i Majklom Džeksonom, koji je bio “deo njenog srca”. Slika Endija Vorhola “Muškarci u njenom životu” na kojoj je 1962. naslikao Liz između muževa, prodata je u Njujorku prošlog novembra, nepoznatom kupcu za 63,3 miliona dolara.
Poslednja holivudska diva, koja je kao dete glumila uz Orsona Velsa i Spensera Trejsija, živela je daleko uzbudljivije i dramatičnije nego u bilo kom filmu koji je snimila. Pažnju nije privlačila samo zbog uloga, već i svojim brakovima i zdravstvenim problemima. U svom poslednjem intervjuu koji je u februaru dala “Harpers bazaru”, glumica ljubičastih očiju je ispričala:

- Nikad nisam planirala da steknem mnogo nakita ili mnogo muževa. Za mene, život se događao, baš kao bilo kome drugom. Bila sam krajnje srećna u životu i spoznala sam veliku ljubav.

A ta najveća ljubav njenog života bio je Ričard Barton, koga je upoznala na snimanju spektakla “Kleopatra”. On je bio Marko Antonije i mada su oboje bili u brakovima, otpočeli su najveću ljubavnu priču u istoriji Holivuda koja je privukla ogromnu pažnju javnosti.

- Stigavši na set, Ričard mi je prišao i pitao: “Da li ti je neko ikada rekao da si veoma lepa devojka?” Pomislila sam kako je on veliki velški intelektualac, sa sjajnim smislom za humor, takođe i veliki ljubavnik, a prilazi mi sa tako banalnom rečenicom. Ali onda sam primetila da mu se ruke tresu. Imao je težak mamurluk, ali je bilo očigledno da se prestravio zbog mene. I tog trenutka sam se sažalila na njega jer sam shvatila da je bio stvarno ljudsko biće. To je bio početak naše afere - ispričala je svojevremeno Liz Tejlor.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca  |  Poslato: 07 Maj 2012, 00:35
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Večera sa Titom

Elizabet Tejlor - poslednja holivudska diva (3): Razvevši se od četvrtog supruga Edija Fišera, Liz se 15. marta 1964. u Montrealu prvi put udala za Bartona

Slika
Liz sa Ričardom, ljubav koja je trajala do kraja života

OBOŽAVAM te! Bojim se da mi nema života bez tebe - rekao je svojevremeno Ričard Barton svojoj najvećoj ljubavi Elizabet Tejlor, najlepšoj holivudskoj crnki, ljubičastih očiju.

Neretko se za njih govorilo da nisu mogli da budu zajedno, ali, ni jedno bez drugog. Skoro pola veka kasnije, Liz i Dik su ostali sinonim za strast veću od života, velike tuče, još veća pomirenja i beskrajnu ljubav. Upoznali su se i zavoleli na snimanju „Kleopatre“, dok su oboje bili u brakovima, što je izazivalo veliku pažnju javnosti. Razvevši se od četvrtog supruga Edija Fišera (sa kojim se upustila u vezu dok je još bio u braku sa Debi Rejnolds), Liz se 15. marta 1964. u Montrealu prvi put udala za Bartona.


- Možda smo Ričard i ja zajedno seks simboli, jer sugerišemo zabranjenu ljubav, ali ta ljubav je sada venčana - rekla je tada harizmatična glumica.

HUMANITARNI RAD

POSLEDNJA holivudska diva Liz Tejlor, koja je u sredu preminula u 79. godini, bila je veoma aktivna u humanitarnom radu u korist obolelih od side. Kada je njen dobar prijatelj i partner iz filma „Div“ Rok Hadson 1985. umro od side, glumica je organizovala humanitarnu zabavu „Posvećenost životu“, na kojoj su bili i bivša prva dama Amerike Beti Ford, Bert Lankaster, Širli Meklejn i Bert Rejnolds, i prikupila 1,3 miliona dolara namenivši ih istraživanju ove bolesti. Bila je suosnivač američke fondacije za istraživanje side i osnivač „Elizabet Tejlor ejds fondacije“ koja je pomagala ljudima zaraženim hivom.
Dik, kako je zvala Bartona, govorio je za nju da je „divna, velikodušna, tamna, izdašna, ukratko - previše svega“. Za burnih 10 godina koliko su bili u braku, žestoko su se voleli, svađali, opijali, išli na zabave privatnim mlaznjakom, a glumica se u tom periodu poprilično ugojila neuspešno pokušavajući da dobije neku dobru ulogu.

- Naš seks je apsolutno sjajan, ali mi isto toliko volimo i svađe - ispričala je Tejlorova. - Obožavam da se svađam sa njim. To je kao kad male atomske bombe eksplodiraju. Varnice i iskre lete na sve strane, zidovi se tresu, a podovi odjekuju!

U međuvremenu, 1964. usvojili su trogodišnju Nemicu Mariju, a dve godine kasnije snimili su još jedan od 11 zajedničkih filmova - „Ko se boji Virdžinije Vulf?“ Za ulogu goropadne i zapuštene galamdžijke Marte, Tejlorova je dobila više nego zasluženo svog drugog „Oskara“. Bila je to njena poslednja velika uloga, a mnogi su njihov odnos u tom filmu poredili sa privatnim. Barton je 1973. pristao da igra Josipa Broza Tita u filmu „Sutjeska“, jednom od najskupljih u istoriji jugoslovenske kinematografije. On se divio Titu i tokom snimanja se javno proglasio komunistom, a na setu je i bila i zanosna Elizabeta. Tito ih je pozvao na večeru i poslužio im tartar biftek, konzome sa profiterolama, sote „stroganov“, artičoke na maslinovom ulju zelenu salatu.

Od razvoda sa Bartonom prošlo je 16 meseci, kada su se Liz i Dik po drugi put venčali u oktobru 1975, u nacionalnom parku u Bocvani. Mada joj se Barton bezuslovno predavao, brak je potrajao samo devet meseci. Liz se posle drugog razvoda od Bartona, čiju ljubav po sopstvenom priznanju nikad nije prežalila, udavala još dva puta.



Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca  |  Poslato: 07 Maj 2012, 00:47
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
U ljubavi sa dijamantima

Elizabet Tejlor - poslednja holivudska diva (4): Uvek je nosila odeću koja je isticala njeno lice, grudi i struk i popularisala Valentinove kreacije u Holivudu

Slika

AKO je zaista postojala trojanska Helena, žena zbog čije lepote je vođen rat, onda nema sumnje da je izgledala baš kao Elizabet Tejlor, holivudska kraljica glamura koja je u sredu preminula u Los Anđelesu u 79. godini. Od ranih dana, kada je kao devojčica snimala za “Metro Goldvin Majer”, pa do zenita slave, diva ljubičastih očiju volela je da razbesni režisere, hronično kasneći na snimanje. Tako je i na sopstvenu sahranu u četvrtak, na Forest Loun groblju zakasnila 15 minuta.


Nikada nije pretendovala da bude obična domaćica. Za nju je uspeh bio “najbolji dezodorans”, a neki od njenih najboljih muškaraca - psi i konji. Govorila je da je njen kapacitet što se tiče pića zastrašujući - mogla je da popije svu žestinu koja bi se našla na stolu, a da se ne napije. Osamdesetih godina prošlog veka, uglavnom je glumila u televizijskim filmvima, a 1982. debitovala je na brodvejskom Vest endu u “Malim lisicama” Iste godine razvela se od Džona Vornera, senatora iz Virdžinije. Nezadovoljna životom u Vašingtonu, Liz je postala depresivna i završila na Klinici “Beti Ford”. Njen poslednji osmi brak sa građevinskim radnikom Larijem Fortenskim, koga je upoznala tokom drugog boravka na “Beti Ford Klinici” i za koga se udala na ranču “Nedođija” svog velikog prijatelja Majkla Džeksona, potrajao je samo pet godina. U martu 2003. odbila je da se pojavi na 75. dodeli “Oskara” u znak protesta zbog rata u Iraku. Javno je osudila tadašnjeg predsednika Amerike Džordža Buša koji je pozvao Sadama Huseina da napusti Irak, strahujući da će sukob dovesti do Trećeg svetskog rata.

Slovila je i za modnu ikonu. Uvek je nosila odeću koja je isticala njeno lice, grudi i struk i popularisala Valentinove kreacije u Holivudu. Četvrti muž Edi Fišer tvrdio je da dijamant može da drži Elizabetinu pažnju samo četiri dana, a ona je svoju kolekciju dragulja predstavila u knjizi “Moja ljubavna afera sa nakitom”.

- Trudim se da ne čitam mnogo onoga što pišu o meni - govorila je Liz. - Ne želim da budem odgovorna za moj javni imidž koji je kreiralo stotine ljudi, ne znajući šta je istina, a šta laž. Mislim, koga to zaista zanima?


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca  |  Poslato: 07 Maj 2012, 01:01
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Sećanje na Elizabet Tejlor

Jedna od poslednjih legendi zlatnog doba Holivuda. Imala je dva Oskara, sedam muževa, četvoro dece i najlepšu kolekciju dijamanata

Slika
Liz Tejlor u filmovima "Mačka na usijanom, limenom krovu" i "Kleopatra", i na venčanju sa prvimsuprugom

NIKADA nisam planirala da steknem mnogo nakita ili mnogo muževa. Za mene, život se događao baš kao bilo kome drugom. Bila sam krajnje srećna u životu, spoznala sam veliku ljubav, uvek sam se venčavala kad se zaljubim, a moje zdravlje bilo je takvo da sam postala živi primer toga kroz šta sve čovek može da prođe, i da preživi - izjavila je Elizabet Tejlor nekoliko meseci pre smrti, a preminula je 23. marta 2011. u Los Anđelesu.

Ikona lepote s kojom, osim Ave Gardner, do danas nije mogla da se poredi nijedna glumica, bila je jedna od poslednjih velikih, autentičnih legendi zlatnog doba Holivuda. Blistava, neukrotiva, hrabra, iskrena, velikodušna i nežna Liz, kako je ostala u sećanju prijatelja i miliona poštovalaca svih generacija, imala je sve - dva Oskara (za uloge u filmovima „Ko se boji Virdžinije Vulf“ i „Baterfild 8“), osam brakova, sedam muževa, četvoro dece, desetoro unučadi, četvoro praunučadi, najlepšu kolekciju dijamanata. Ona sama bila je glamuroznija i lepša od svakog dragulja. Igrala je uloge posebnih žena u kultnim filmovima, ali nijedan od tih scenarija nije imao toliko uzbudljivosti i strasti kao njen život. Čak i onda kada je padala, gubila uloge, lečila se na klinikama od alkohola i gojaznosti, Liz je ostajala velika, i niko nikada nije osporio njenu izuzetnost.


Liz je očarala publiku širom sveta još kao dete, 1942, kada se prvi put pojavila na filmu. Bila je lepotica ljubičastih očiju koja je započela karijeru uz Orsona Velsa i Spensera Trejsija, a onda su došli hitovi koji su punili bioskope - „Lesi se vraća kući“, „Džejn Ejr“, „Kvo vadis“, „Ajvanho“, „Staza slonova“, „Kad sam poslednji put video Pariz“, „Mačka na usijanom limenom krovu“, „Kleopatra“, „Mesto pod suncem“, „Odsjaj u zlatnom oku“... Liz Tejlor bila je bliska prijateljica Montgomerija Klifta sve do njegove smrti, a Holivud ih je proglasio „Najlepšim filmskim parom na svetu“. Za Džona Vejna je govorila da je „tvrd kao stari orah, i mekan kao žuta traka“, za Klerka Gebla da je ovaploćenje filmske zvezde, a za Branda da je muževan i neodoljiv. Džejms Din bio je deo njenog srca, Pol Njumen najemotivniji partner...

Slika

Njena najveća ljubav, i privatno i profesionalno, bio je Ričard Barton, s kojim je snimila 11 filmova. Sreli su se 1963, na snimanju spektakla „Kleopatra“, u kome je Liz igrala egipatsku kraljicu, a Barton Marka Antonija. I mada su oboje bili u brakovima, otpočela je najveća strast u istoriji Holivuda. Taj susret opisala je ovako:
„Stigavši na set, Ričard mi je prišao i pitao: ’Da li ti je neko ikada rekao da si veoma lepa devojka?’ Pomislila sam kako je on veliki velški intelektualac, sa sjajnim smislom za humor, takođe i veliki ljubavnik, a prilazi mi sa tako banalnom rečenicom. Ali onda sam primetila da mu se ruke tresu. Imao je težak mamurluk, ali je bilo očigledno da se prestravio zbog mene. Tog trenutka sam se sažalila na njega, shvatila sam da je bio stvarno ljudsko biće, i to bio početak naše afere“, ispričala je svojevremeno Liz...

Slika

Najčuvenija ljubavna afera, praćena burnim svađama i skandalima trajala je 20 godina - venčavali su se dva puta, 1964. i 1975, i nikada nisu prestali da se vole.
Liz Tejlor zahtevala je da zakasni na sopstvenu sahranu - prema njenim instrukcijama, kovčeg ukrašen gardenijama, ljiljanima i ljubičicama stigao je na groblje četvrt sata posle zakazane službe koju je obavio rabin (u 27. godini preobratila se u judaizam), Kolin Farel recitovao je poemu Džerarda Menlija Hopkinsa, njen unuk Ris svirao je na trubi hrišćansku himnu, a u kovčeg, kraj njenog srca, stavljeno je poslednje ljubavno pismo koje joj je Ričard Barton napisao, tri dana pre svoje iznenadne smrti avgusta 1984. Kako su tvrdili njeni prijatelji, Liz je ovo pismo čuvala kraj svog kreveta 27 godina, i nikada nikome nije htela da otkrije šta joj je tada rekao.

EKRANIZACIJA LJUBAVI

PRVI muž Liz Tejlor bio je Konrad Hilton, s kojim se venčala 1950, a venčanicu su joj „obukli“ Majkl Vilding (1952), Majkl Tod (1957), Edi Fišer (1959), Džon Vorner (1976), Lari Fortenski (1991). Prošle godine, samo nekoliko meseci posle njene sahrane, reditelj Martin Skorseze najavio je snimanje filma o ljubavi Liz Tejlor i Ričarda Bartona, a prava za ekranizaciju knjige „Burna ljubav“ Sema Kašnera i njegove supruge Nensi Šonberger, kojima je Liz omogućila da iščitaju ljubavnu prepisku između nje i Bartona, otkupio je „Paramaunt pikčers“.


POSVEĆENA SUPRUGA

LIZ Tejlor bila je poznata i po duhovitosti, a Holivud je do danas sačuvao neke od njenih najpopularnijih „aforizama“:

- Velikim devojkama potrebni su veliki dijamanti.

- Veoma sam posvećena supruga. Moram da budem, pošto sam se toliko puta udavala.

- Uvek sam spavala samo s čovekom s kojim sam u braku. Koliko žena bi moglo to da kaže?

- Ako je neko toliko lud da mi ponudi milion dolara za jednu sliku, ja svakako nisam toliko luda da to odbijem.

- Majka mi je pričala da osam dana po rođenju nisam otvarala oči, a kad sam ih konačno otvorila, prvo što sam videla bio je verenički prsten. Tako sam se upecala.

- Uspeh je sjajan dezodorans. Ukloni sve ranije smradove.

- Kad ljudi kažu kako imam sve, imam i spreman odgovor - nikad nisam imala sutra.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca  |  Poslato: 21 Maj 2012, 15:37
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Životna priča - Alfred Hičkok: Sopstvene fobije lečio plašeći druge

Jedan od najvećih reditelja Alfred Hičkok bio je toliko veliki u svom uspehu da je priznao i kako je najznačajniju ulogu iz senke odigrala njegova žena sa kojom je proveo čitav život

Slika

Majstor napetosti i filmske jeze, inovator filma i otac savremenog psihološkog trilera koji i danas, nekoliko decenija kasnije, uprkos razvoju specijalnih efekata publiku ostavlja bez daha, Alfred Hičkok, po mišljenju mnogih najuticajniji je filmski radnik svih vremena i svakako jedan od najvećih reditelja u istoriji filma. I sam je kao i njegove intrigantne priče poseban spoj kontradikcije, duhovit, britak, direktan ponekad brutalan i neretko ekscentričan u ophođenju sa okolinom, a sa druge strane asocijalan i opterećen mnogim fobijama koje su ga pratile od najranijih dana. U gotovo šest decenija dugoj i bogatoj karijeri režirao je više od 50 filmova, od koji je 16 imalo 50 nominacija za Oskara.


Rođen je u istočnom Londonu 13. avgusta 1899. godine, svega dan pre svoje buduće supruge Alme Revil, kao treće dete u porodici Eme i Viliama Hičkoka. Imao je još i starijeg brata i sestru, ali sa njima nikada nije bio blizak. Otac, trgovac voćem i povrćem, i majka bili su irski katolici nižeg srednjeg sloja, a on je odgajan u strogom katoličkom duhu.


- Bili su katolici, što je u Engleskoj samo po sebi vrlo ekscentrično, a voleli su i pozorište pa su mladog Hičkoka odmalena vodili na predstave i zahvaljujući njima razvio je zanimanje za dramu, odnosno film. Njegov otac bio je vrlo strog čovek i uvek je zahtevao red i disciplinu, ali ga Alfred uprkos svemu ne pamti kao strogog već više kao živčanog čoveka. Kada je imao pet godina otac ga je poslao u policijsku stanicu sa porukom, a kada je načelnik pročitao papirić koji je doneo, zaključao je Alfreda u ćeliju uz upozorenje: To je ono što se dešava lošim dečacima. Od tada je stekao iracionalan strah od policije i službenika.
- Moja žena zna da se skamenim od straha kada ugledam policajca.

Slika

Nezgodna epizoda sa policajcem bila je navodno razlog i što nikada nije naučio da vozi jer je na taj način sprečio mogućnost da ga policija zaustavi. I sa majkom je imao neobičan odnos. Jedna od svakodnevnih dužnosti bila mu je da joj svake večeri stojeći na ivici njenog kreveta odgovara na pitanja šta je tog dana radio. Kada bi učinio nestašluk satima je morao da stoji, a taj ritual nastavljao se i kada je odrastao. Kao vrlo mlad upisao je u jezički institut u Londonu St. Ignatius College, strogu školu koja je takođe doprinela razvoju njegovih strahova. Jedini način da se rešim svojih strahova jeste da o njima snimam filmove. Koledž je bio vrlo zahtevan, ali je Alfred uvek uspevao da bude među pet najboljih učenika, a profesori ga pamte kao odsutnog mladića. Ipak, obožavao je da krade jaja svojim profesorima kako bi gađao njihove prozore. Kada bi oni pokušali da saznaju šta se dešava, on bi stojeći pod prozorom, nevinog izraza na licu tvrdio kako nije ništa video. Koledž je napustio sa četrnaest godina jer je želeo da postane inženjer pa je uz blagoslov roditelja upisao inženjerstvo i navigaciju, ali nije diplomirao. Godinu dana nakon očeve smrti, čim je napunio šesnaest godina, počeo je intenzivno da se zanima za film, a tada je dobio i prvi posao u telegrafskoj firmi.

Slika

I dalje kao ni u najranijim danima nije voleo da se druži sa vršnjacima, a kamoli sa suprotnim polom, a pošto je bio debeljuškast i visok svega 170 cm, često se šalio na svoj račun: Bio sam neobično neprivlačan mladić.
Priznao je da sa devojkom nije izašao sve dok se nije oženio, a o ženama je znao veoma malo. O tome govori i anegdota sa snimanja jednog od njegovih prvih filmova. Hitchcock je tada bio dvadesetpetogodišnjak, a glumica je i trebalo da odigra scenu u vodi. Iako se svojski trudila da mu objasni da zbog ženskih problema tog dana ne može da snimi scenu, Alfred nikako nije shvatao šta to ona pokušava da mu kaže.

Slika

Radio je kao scenarista, dizajner, direktor scenografije da bi 1925. debitovao kao reditelj filma Vrt užitaka. Ipak, kao svoj debitantski film navodi Stanara mračnu priču o Džeku Trboseku. To je prvi film u kome se pojavio pred kamerom započevši tako niz kratkih pojavljivanja koja će postati njegov zaštitni znak. Na početku filmske karijere sreo je i buduću suprugu sa kojom je proveo čitav vek i koja je imala veliki uticaj na njegov rad.
Alma Revil odmalena je radila u filmskoj struci i stekla je reputaciju darovite montažerke, dobrog scenariste i glumice. On je, kako je za sebe govorio, bio običan dostavljač kome su svi zatvarali vrata pred nosom, a ona je već tada bila uspešna. Dok nije dobio posao koji je bio bolji od njenog nije se usuđivao ni da joj se obrati.



- Za Engleza je nezamislivo da ima ženu koja radi važniji posao od njega.
Kada su započeli vezu, Alma je bila glavna osoba iz senke, tih i predan saradnik čije je mišljenje cenio ispred svega. Zaprosio ju je 1923. godine tokom putovanja brodom.
- Ležala je na gornjem krevetu kabine dok se brod očajnički ljuljao, baš kao i Alma koja je patila od morske bolesti. Vraćali smo se iz Nemačke u London gde sam upravo završio snimanje filma. Nisam se usudio da održim kitnjast govor zato što sam se bojao da će pomisliti da govorim scenario za film. Ispalo je tako da je zastenjala, klimnula glavom i podrignula. Bila je to jedna od mojih najbolji scena. Almin pristanak za mene značio je pravi trijumf.

Slika

Venčali su se posle tri godine, a dve kasnije rodila im se ćerka jedinica Patricija. Nakon snimanja prvog pravog celovečernjeg zvučnog igranog filma Ucena postao je najbolje plaćen filmski reditelj. Britansko razdoblje trajalo je do 1937. i u tom periodu snimio je filmove Čovek koji je premalo znao, 39 stepenica, Jamajka...



Kada je buknuo Drugi svetski rat, on je 1939. godine zakucao na vrata Holivuda, ali svi veći američki studiji su ga odbili. Pošto nije pristao da snimi Titanik jer nije uspeo da pronađe brod adekvatan za snimanje, odlučio je da ekranizuje Rebeku, jedini film za koji je dobio Oskara. U početku je snimao drugorazredne filmove sa lošim glumcima, ali se situacija nakon Sumnje i Sabotaže promenila. Uspeh tih projekata dao mu je prilike za eksperimente poput Čamca za spasavanje gde se ponovo pojavio pred kamerama, ali na fotografiji u novinama. Razlog za takvo pojavljivanje bila je činjenica da je imao mnogo kilograma.
- Ja sam jednostavno jedan od onih nesrećnika koji, čim slučajno pojede komad indijskog oraha, dobije 10 kg.


Slika

Neki njegovu potrebu za hranom dovode u vezu sa brojnim strahovima i anksioznošću. Poznato je da je patio od neobične fobije, ovofobije, straha od jaja. Najteži je bio tridesetih godina, kada je imao 140 kg. Nakon tog perioda uspeo je da smrša, ali mu je kilaža stalno varirala. Obožavao je odreske i sladoled, kao i cigarete koje su bile njegov zaštitni znak, zbog čega je prvi put završio u bolnici 1957.



- Čovek ne može živeti samo od ubistava. Potrebna mu je pažnja, odobravanje, podrška, a povremeno i izdašan obrok.
Pedesete su najproduktivniji period njegovog razvoja, kada su nastala dela poput Nazovi M radi ubistva, Drž’ te lopova, Prozor u dvorište, Vrtoglavica, Sever, severozapad i Psiho. Tada je otpočeo saradnju i sa zvezdama poput Kerija Granta, Džejmsa Stjuarta, Ingrid Bergman, Grejs Keli... Posebno su bile intrigantne njegove ženske junakinje za koje je birao ledene plavuše koje ne nose seksualnost oko vrata poput jeftinog nakita.

Slika


- Plavuše su najbolje žrtve, one su poput prvog snega na kojem se ukazuju tragovi krvi. Oči moraju biti široke, lice ovalno, ne predugačko. Više mi se sviđa žena koja ne pokazuje odmah sve i koja se ne nameće fizičkim atributima. Treba napraviti razliku između krupne prsate plavuše i ženstvene plavuše koja poseduje prefinjenost. Možda upravo u tome leži razlog što više volim plavuše.



Važio je za reditelja neprijateljski nastrojenog prema glumicama. Svojevremeno je izrazio divljenje prema Voltu Dizniju što svoje glumice, ako mu se ne sviđaju, može da pocepa i nacrta nove. A poznata je ostala i izjava da su glumci velika stoka.
Kao pravi engleski džentlmena na setu je uvek bio u odelu, a britanski ritual ispijanja čaja je modifikovao - prazne šoljice zajedno sa tanjirićima bacao je preko ramena. Ostao je upamćen i po svojim neslanim šalama: odeven u žensku haljinu plašio je glumice, a saznavši koje su fobije članova ekipe, poput straha od miševa ili zmija, ostavljao bi im kutije pune istih. Tako je snimio odgovarajući vrisak za ubistvo pod tušem u Psihu.

Slika

Sve lošije zdravlje obeležilo je poslednje dve decenije njegove karijere kada je snimio Ptice, Marnie, Frenzy i Porodičnu zaveru svoj poslednji film.
1967. godine dobio je nagradu Irving Thalberg za životno delo, a tom prilikom održao je najkraću zahvalnicu rekavši samo: Hvala. Godine 1979. dobio je još jednu nagradu za životno delo, ali tada je pohvalio svoju životnu saputnicu.
- Da krasna gospođa Revil nije prihvatila životni ugovor bez odstupnice, gospodin Alfred Hičkok možda bi i danas bio na istom ovom mestu, ali ne za ovim stolom, već kao jedan od konobara u dvorani - rekao je tada. Samo godinu dana kasnije preminuo je u svom domu u Los Anđelesu, mirno, u snu, od zapaljenja bubrega uz ćerku i suprugu koja ga je nadživela.


Story

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 22 Maj 2012, 02:35
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Elizabet imala ćerku sa stolarom?

Slika

Godinu dana posle smrti Elizabet Tejlor, jedne od najvećih holivudskih glumica svih vremena, oglasio se njen psihijatar Džon Kohan, koji tvrdi da je imala aferu sa jednim stolarom iz holivudskog studija i da je s njim dobila ćerku Noru.

Devojčica je navodno odrasla u Irskoj u jednoj porodici kojoj je Elizabet platila da je usvoji. Kasnije, kada je odrasla, Nora nikada nije želela da vidi svoju biološku majku. Elizabet se udavala čak osam puta (dva puta za Ričarda Bartona). Zvanično je imala ukupno četvoro dece (troje biološke i jednu usvojenu ćerku).


Alo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 24 Jun 2012, 21:23
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Džon Ford, kralj vesterna

Svedočanstvo Pitera Bogdanoviča o najuticajnijem holivudskom reditelju, u knjizi koja se prvi put pojavljuje na srpskom jeziku. Bilo je nemoguće biti njegov prijatelj ili obožavalac a da vas ne pecne tim ljutitim irskim jezikom

Slika

KADA su ga pitali koje reditelje najviše ceni, Orson Vels je odgovorio: „Stare majstore, a pod tim podrazumevam Džona Forda, Džona Forda i Džona Forda.“ Ali nije Vels jedini koji je bio očaran njegovim filmovima. Umetnički znalci tvrde da ne postoji reditelj koji je više uticao na svoje kolege od Džona Forda. Njegovo delo, ali i lična harizma bili su uzor i zvezda vodilja za velikane poput Akire Kurosave, Serđa Leonea, Hauarda Hoksa, Martina Skorsezea, Stivena Spilberga, Bernarda Bertolučija...


Jedan od Fordovih kolega, ali i bliskih prijatelja, Piter Bogdanovič, napisao je 1967. knjigu „Džon Ford“, koja slovi za jedno od najboljih svedočanstava o životu i radu slavnog reditelja. Deceniju kasnije, Bogdanovič je objavio dopunjeno izdanje, u kome se, osim kompilacije intervjua koje je vodio sa Fordom, nalaze i lične opaske autora, ali i sećanja na rediteljeve poslednje dane. Ovo značajno delo prvi put je u celini prevedeno na srpski, u izdanju Jugoslovenske kinoteke i Niškog kulturnog centra. Knjiga, koja će se uskoro naći u knjižarama, predstavlja dragoceno svedočanstvo o tome kako je radio i mislio veliki majstor filma.

Autor knjige bio je Fordov veliki obožavalac, ali i njegov blizak prijatelj. Bogdanovič je, uz Džona Vejna i Hauarda Hoksa, bio među poslednjima koji su ga posetili nekoliko dana pred smrt 1973. godine. Ali kako svedoči u svojoj knjizi, taj odnos nije uvek bio prijateljski i lak.
Knjiga počinje sećanjima na prvi susret kada je Bogdanovič, kao novinar „Eskvajera“, došao na snimanje „Jeseni Čejena“ da napravi reportažu i porazgovara sa Fordom. Bio je očaran kada je Ford „iz prve“ pogodio da je njegovo ime srpsko, ali i činjenicom da je, iako na lošem glasu, bio ljubazan i krajnje predusretljiv. Kako su godine prolazile, a njihovo prijateljstvo se produbljivalo, Bogdanovič je shvatio da priče o Fordovoj teškoj naravi i brojnim kapricima nisu bile bez osnova.

- Bilo je nemoguće biti njegov prijatelj ili obožavalac, a da vas ne pecne tim ljutitim irskim jezikom ili trunkom onoga što je Džejms Kegni nazivao „pakošću“ - zapisao je Bogdanović.

Džon Martin Fini (ime koje je 1894. dobio po rođenju), u svemu je sledio svog 13 godina starijeg brata. Kada je ovaj krenuo u Holivud, i on je, nekoliko godina kasnije, pošao za njim. Kada je njegov brat „postao“ glumac Frensis Ford, Džon je izabrao ime Džek Ford i - glumu - ali je zahvaljujući poslu iza kamere postao i ostao legenda.

Njegova prva dela bila su „nemi vesterni“ sa Harijem Kerijem, jednom od najvećih zvezda tog žanra. Godinu dana pre nego što je stvorio svoje prvo malo remek-delo - „Gvozdeni konj“ - Džek Ford je „usvojenom“ prezimenu vratio ime Džon.
Mada je prva asocijacija na ovog slavnog reditelja vestern, Ford je šest Oskara dobio za dramske („Potkazivač“, „Plodovi gneva“, „Kako je zelena bila moja dolina“ i „Miran čovek“) i dokumentarne filmove. Vesterni, od kojih su mnogi ušli u anale, („Poštanska kočija“, „Tragači“, „Nosila je žutu traku“), osvojili su publiku, ali ne i tadašnju kritiku.

- Kada god počnem da snimam vestern, oni kažu: Eno senilnog i matorog Forda kako opet ide na Zapad - prenosi Bogdanovič njegove reči.

Nepoštovanje kritičara izjedalo ga je celog života, ali su ga publika i kolege zbog vesterna dizale u nebesa. Kada su Hauarda Hoksa pitali da li je Ford uticao na njega kada je snimao svoj prvi film „Crvenu reku“, odgovorio je: „Ne znam kako iko može da napravi vestern, a da ne bude pod uticajem Džona Forda“.

Bio je surov i kritičan prema drugima, ali i prema sebi. Nije mu se dopadalo mnogo njegovih filmova. Za neke propuste je krivio sebe, a za druge studio koji je filmove „montirao po želji“, poput „Jeseni Čejena“:

- Uvek postoje dve strane priče, a hteo sam, za promenu, da pokažem njihovo stanovište. Da se ne lažemo, veoma samo loše postupali sa Indijancima, što je mrlja na našoj savesti. Varali smo ih, potkradali, ubijali, masakrirali i sve drugo, a oni ubiju jednog belca i, o bože, odmah dolazi vojska! - kazao je Ford Bogdanoviču i priznao da je film, uz „podršku“ studija, pretrpeo drastične promene u odnosu na ono što je zamislio.


TEŽAK KARAKTER
O KAPRICIMA i teškom karakteru Džona Forda ispredali su se mitovi. Njegovi bliski prijatelji, saradnici, pa i članovi porodice tvrde da su sve te priče - tačne! - Uzmite sve što ste ikada čuli i umnožite to jedno sto puta, i opet nećete steći kompletnu sliku o Džonu Fordu - kazao je jedan od njegovih omiljenih glumaca Džejms Stjuart.
Ford je, svedoči autor knjige, iznad svega cenio spontanost, u životu, ali i na filmu. I dok je privatno mogao da bude slobodan koliko želi, čelnici filmskih studija nisu voleli da se „igra spontanosti“ sa njihovim novcem. Veliki reditelj je, međutim, smatrao da scene ne treba vežbati pre snimanja, pa čak ni one velike, akcione.

- Što više planirate i isprobavate, scene deluju više izveštačeno i manje realne. Ja sam jedan tvrdoglavi režiser koji nikada ne uvežbava glumce. Spontanost mi je važnija od perfekcije - govorio je Ford. I zaista, ako bi neki glumac u toku snimanja pao kad ne treba ili ako bi konj promenio pravac, reditelj nije prekidao snimanje. Za njegovo poimanje umetnosti takvi trenuci bili su dragoceni. I u tome je, pored ostalog, veličina Džona Forda.

Za njegovu vrhunsku filmsku umetnost vezuje se nekoliko legendi, a među njima i ona da je od Džona Vejna napravio zvezdu jer mu nije dozvolio da previše govori.

- To uopšte nije istina - demantovao je Ford. - Imao je mnogo toga da kaže, pregršt replika, ali ono što jeste kazao, nešto je značilo. Nije imao monologe niti je držao govore!

Filmovi Džona Forda hvaljeni su kao izuzetno svedočanstvo američke istorije.

- Škole bi mogle, u redovnom programu, puštati njegove filmove o Sjedinjenim Državama hronološkim redosledom, jer je on ispričao američku sagu s ljudske tačke gledišta i učinio je živom - smatrao je veliki Orson Vels.

Bez obzira na tešku narav, Ford je bio obožavan i cenjen. Tako je u istoriji filmske umetnosti ubeležena njegova legendarna izjava:

- Ja sam Džon Ford. Ja pravim vesterne - koju je izgovorio na sastanku Udruženja filmskih režisera.

Tada je jedna frakcija, na čelu sa uglednim producentom Sesilom Bi de Milom, pokušala da obaveže svakog člana da potpiše zakletvu o lojalnosti studiju i smeni predsednika Džozefa Mankijeviča. Sastanak se odužio unedogled, sve dok Džon Ford nije uzeo reč, izgovorio pomenutu rečenicu i nastavio:

- Ne verujem da u ovoj prostoriji ima ikoga ko više od De Mila zna o tome šta želi američka publika i kako to da joj pruži - kazao je tada Ford. - Ali ti mi se ne dopadaš, Si Bi, i ne dopada mi se ovo što si večeras govorio. Hajde da izglasamo poverenje predsedniku i da svi lepo odemo kući i malo odspavamo.

Slika

O KAUBOJIMA I INDIJANCIMA

Kada se pročulo da će se autor legendarnih vesterna („Rio Bravo“, „Moja draga Klementina“, „Čovek koji je ubio Liberti Valansa“...) sa filmom „Jesen Čejena“ oprostiti od tog žanra, njegov sin Pet Ford je uzviknuo: - Đavola! On voli kauboje, i Indijance, i Dolinu spomenika. Pa, on će praviti vesterne i nekoliko godina nakon što umre!
Neposredno pred smrt, Američki filmski institut organizovao je veliku svečanost na kojoj je Džonu Fordu uručena nagrada za životno delo (prva koju su dodelili). Već teško oboleo od raka, Ford je, ipak, došao da se pokloni publici ,koja je izgledala kao preslikana knjiga „Ko je ko u svetu“. Velikom majstoru filma priznanje je uručio tadašnji američki predsednik Nikson.

- Želeo sam da te noći čitav grad bude tamo, jer sam znao da će to biti poslednji put da mogu da ga vide i poslednji put da on njih može da vidi. To je bilo poslednje „ura“ Džona Forda. Smešno je to što, a ovo je samo moj utisak, ne verujem da mu je na kraju uopšte bilo stalo. Ali svakako se dobrano potrudio da sve bude kako treba - zapisao je Bogdanović u svojoj knjizi. Po njegovom mišljenju, veliki maestro toliko puta je slične scene postavljao na ekranu da je znao napamet kako se ponaša „glavni glumac“.

- Znao je da umire i da ništa od ovoga zaista nije bilo važno. Stvorio je šta je umeo, a sve ostalo bila je predstava. Ako me čuje, možda proklinje moje reči, ali mora da se u sebi smeši zbog bogohuljenja. Jer, Gospodin Ford je imao đavola u sebi, hvala Bogu na tome - dirljivo zaključuje Bogdanović.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 60 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker