Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 19:57


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 05 Jul 2012, 06:03
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Životna priča – Marlen Ditrih: Žene su bolje ljubavnice, ali je s njima teško živeti

Među njenim brojnim ljubavnicama bio je i Džon F. Kenedi, ali Marlen Ditrih nije volela seks, već samo pažnju i druženje. Odrasla je bez oca, a nedostatak muške figure nadoknađivala je poslušnošću

Slika

Ime jedne od najvećih filmskih diva 20. veka, Marlene Ditrih, oduvek je bilo sinonim holivudskog glamura i seksepila, a iza bleštavih haljina i svilenih čarapa, skrivali su se promiskuitet, alkoholizam i, kako kaže njena ćerka Marija Riva, šizofrena ličnost. Sa glumicom koja je umrla pre tačno dve decenije, 6. maja 1992. godine, nije bilo jednostavno živeti. Ljubavnici, život u koferima na četiri adrese: holivudskoj, londonskoj, pariskoj i bečkoj, kao i neobični ispadi, ostavili su gorak ukus u ustima njene ćerke koja je o životu svoje majke izdala nekoliko biografija, a u jednoj je opisala i prvi susret Marlen Ditrih sa Vilijamom Rivom, svojim suprugom.

Slika

- Ušla je kroz vrata, pogledala ga, otvorila svoju veliku krokodilsku torbicu, izvadila nekoliko ružičastih gaćica i stavila mu ih pod nos. Pomiriši. Ovo je on. Predsednik Sjedinjenih Američkih Država. Bio je odličan.

Osim Džona F. Kenedija, među njenim ljubavnicima koje je imala tokom 40 godina duge karijere našli su se i njegov otac Džosef P. Kenedi, Frenk Sinatra, Klark Gejbl, Gari Kuper, Džejms Stjuart, ali i koleginice Mae Vest i Edit Pjaf. Ona nikada nije skrivala svoju biseksualnost, čak je zaključila da su žene bolje ljubavnice, ali da je s njima teško živeti.

Slika

- U Evropi nije važno da li si muškarac ili žena. Vodimo ljubav sa svakim ko je privlačan – govorila je, a privlačnost prema istom polu prvi put je osetila još kao tinejdžerka. To je neobično pošto je potekla iz konzervativne porodice. Rođena je 27. decembra 1901. nedaleko od Berlina, a njen očuh bio je potomak Eduarda Fon Loša. Sa 16. godina postala je zaluđena glumicom Heni Porten kojoj je u pozorište slala domaće kolače, posećivala je kod kuće i pevala joj za rođendan. Zbog svoje zaluđenosti sa Heni, ali i činjenice da je polomila prst, Marija Magdalena napustila je karijeru violiniste i ubrzo odabrala poziv glumice. Svojeglava i egocentrična, ostvarivala je sve što bi naumila. Umetničko ime osmislila je još sa 11 godina spojivši početak svog pravog imena sa nadimkom Lene. Upisala je dramsku školu 1921, a tu je upoznala i budućeg supruga, asistenta reditelja Rudolfa Sibera. Venčali su se posle dve godine zabavljanja, a u 23. je rodila ćerku Mariju.

Slika

- Dete vam ne donosi ništa dobro osim problema.

Bila je loša majka, toliko loša da ju je ćerka optužila za sudelovanje u zlostavljanju. Zašto je moja majka odabrala tu ženu i dala me njoj na čuvanje. Majke bi trebala da vole svoju decu – prisetila se Maria trenutka kada ju je guvernanta silovala. Marlen je bila toliko usredsređena na sebe da je ćerku prvi put upisala u školu kada je imala 11 godina. Sa suprugom nije delila postelju nakon porođaja, a iako je bila u vezama s mnogim kolegama, nikada se nije razvela. Dok je ona menjala ljubavnike kao čarape, njen muž je godinama bio u vezi sa porodičnom guvernantom Tamarom Matul. Rudi je boravio u Evropi sa ljubavnicom, a kada bi svraćao u Kaliforniju, živeo je u kući sa Marleninim ljubavnicima.

Slika

Isto je bilo i kada bi ona boravila u Evropi, zajedno su bili ona, ljubavnik, suprug i njegova devojka. Mnogim njenim partnerima takva situacija nije smetala. Glumac Moris Ševalije je Marleni slao buket ljiljana, a plave različke Rudiju. Bilo je i onih kojima se to nije dopadalo. Kolega Brijan Aherne odbrusio joj je: Sigurno se šališ!, a ona mu se suprotstavila: Kakvo razmišljanje o jadnom Rudiju, on je moj muž! I kakve to ima veze? Ne možeš biti takav malograđanin. Suprugu je davala sva ljubavna pisama na uvid, a u njima je često bila oslovljavana sa savršena, najdraža i voljena. Osim emotivno, afere su je ispunjavale i na druge načine.

Slika

Kada je izlazila sa teniserom Fredom Perriyjem, svi smo imali rekete, nosili bele haljinice, a ja sam morala da učim da igram tenis. Potom je na red došao pijanista Jose Iturbi i sve je bilo vezano za klavir. Uvek je bila idealna žena za onog u koga je bila zaljubljena, ali to nije radila svesno – ispričala je njena ćerka. Kada ju je pitala zašto je imala toliko ljubavnika, odgovorila je: Tražili su. Toliko je želela da im ugodi da im nije tražila da stave kondom. Kada je saznala za dijafragmu, nazvala ju je najboljim izumom od vremena kompaktnog pudera. Do tada se klela u svoje tajno oružje protiv trudnoće: ispiranje ledenom vodom i vinskim ocatom koji je uvek nosila u torbici.

Slika

Međutim, ona nikada nije volela seks i zbog toga se rado sastajala sa impotentnim piscem Erikom Marijom Remarkom. Tražila je romansu i druženje. U Viliju Forestu našla je doživotnog prijatelja, glumac Igo Sim učio ju je da svira, a reditelj Josef Von Šternberg zaslužan je za njenu svetsku karijeru. Nakon što je poslušao savet glumice Rut Landshof Zork koja mu je za ulogu kabaret pevačice Lole-Lole u njegovom filmu Plavi anđeo preporučila Marlen Ditrih, njih dvoje počeli su da sarađuju i ubrzo počeli da stvaraju filmsku istoriju. Nakon toga glumica je došla u Holivud i angažmanom na filmskom hitu Maroka zahvaljujući kome je postala planetarno popularna. Marlen Ditric je tada prvi put obukla muško odelo i pokrenula revoluciju u modi. Američko državljanstvo dobila je 1939. i samo jednom se vratila u gradić Schoneberg pored Berlina, da poslednji put zagrli majku Vilhelminu Elizabet Džozefine, bogatu naslednicu.

Slika

- Sve do 1939. Hitler mi je slao poruke da se vratim u Nemačku, a kada sam odbila, rekao je kako može da me učini veoma nesrećnom. Znala sam na što misli i gotovo sam poludela od brige da će svoj bes iskaliti na tebi. Stvarno si bila hrabra, sestra mi je rekla da si u stanu skrivala prijatelje Jevreje – pisala je majci koja ju je videla tek 1945, posle 13 godina. Tokom rata veliku podršku dobijala je od francuskog glumca Žana Gabina koji je bio njena velika i jedna ljubav. Tokom pedesetih sve više je počela da konzumira alkohol, ali i da pije lekove. Teško je biti živa legenda i stalno izgledati onako kako to drugi od vas očekuju, uvek imati 30... Čak i kad si mlad to je naporan posao. Uvek stavljati periku, šminku i negovati telo – govorila je. To je bio razlog zbog koga se 1979. povukla u pariski stan u kome je živela sve do svoje smrti 6. maja 1992. godine.

Slika

- Čitala je, gledala TV, telefonirala... Zvala je usred noći i nikada nije govorila: Ćao, zdravo, kako si, šta rade deca ili nešto što bi normalni ljudi pitali, već bi tražila da odem u neku radnju i kupim joj čarape ili nešto drugo – napisala je njena ćerka.

- Sećam se Božića kada sam imao 17 godina. U hotelu Palace bila je priređena humanitarna večera. Tu su bili Noel Kauard, Elizabet Tejlor, Ričard Barton, četiri stotine ljudi... Odjednom su se na drugom kraju sale otvorila vrata, moja majka je kročila u prostoriju i nastala je tišina. Dok je prolazila, ljudi su se samo izmicali, a Ganter Saša odvojio se od Brižit Bardo... Prišla je Noelu koji je izustio: Mar-len-e! Pružila mu je ruku. Svi su ponovo mogli da dišu i zabavljaju se. Njena pojava ne može da se opiše rečima – prisetio se njen danas šezdesetogodišnji unuk Peter.

Slika

Marlene je i sama znala da ugodi drugima. Kada ju je predsednik Kennedy pozvao u Belu kuću, brzo su prošetali do njegove spavaće sobe. Iako se u početku opirala govoreći da više nije tako mlada, brzo se predomislila i molila ga da joj ne uništi frizuru jer je kasnije imala nastup. Posle tri do šest minuta koliko je sve trajalo, predsednik je zaspao. Marlen se spremila jer je već kasnila i slučajno je probudila Džeka.

Slika

Posegnuo je za novčanikom, koji je očito služio za takve stvari. Sa peškirom oko struka, otišao je do lifta i rukovao se s njom, ali nešto ga je mučilo: Ako te pitam, hoćeš li mi reći istinu? Nije mu obećala, ali je ipak klimnula: Da li si spavala sa mojim ocem? Znajući šta želi da čuje, odgovorila je: Pokušavao je, ali nismo. Džek je pobedonosno izjavio: Znao sam da taj seronja laže – najbolje je opisao zavodnicu i istinsku legendu njen prijatelj Gor Vidal.

Slika


Story


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 05 Jul 2012, 06:09
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Zsa Zsa Gabor: Talentovana za laž

Glumica Zsa Zsa Gabor decenijama je uspevala da skandalima šokira javnost, a svojom lepotom i gracioznošću osvojila je svih devet muževa i nekoliko desetina ljubavnika, dok je sa ćerkom Franceskom od početka imala loš odnos.

Slika

Šestog februara filmska diva Zsa Zsa Gabor proslavila je devedeset peti rođendan. Ikona stila i glamura ostala je upamćena u svetu šou biznisa po dugačkom spisku svojih ljubavnika. Za većinu stvari iz svog života ostala je tajanstvena i mistična, a poznata je čak i kao žena koja je o mnogo čemu lagala. Tako se i ne može sa sigurnošću tvrditi koje je godine rođena, ali se u većini napisa navodi 1917. Iako od 2002. godine ne razgovara sa medijima, Zas Zsa Gabor je svojim izjavama decenijama uveseljavala štampu, dok je sa sestrama Magdom i Evom tabloidima često davala povoda za bizarne tekstove.

Slika

- Talenat za laganje nasledile su od majke Jolie. Lagale su o svemu. Kada sam pisala svoju knjigu o Jolie, Eva se udavala za svog četvrtog supruga, a venčanica je bila veoma dekoltirana. Na grudima joj je bio krst veći od onoga na bazilici Svetog Petra. Gabori su Jevreji, a ja sam pitala Jolie šta je sa tim krstom. Ona mi je rekla: Evin budući suprug mrzi Jevreje, pa ti u knjizi napiši da smo katolici. Uvek su živeli bez dodira sa realnošću - otkrila je kolumnistkinja Cindy Adams.

Slika

Zsa Zsa je rođena u Budimpešti kao drugo dete vojnika Vilmosa i glumice Jolie, pod imenom Sari. Pravo ime dobila je prema najpopularnijoj mađarskoj glumici Sari Fedak, koju je kćer s obzirom na to da nije mogla izgovoriti njeno puno ime, zvala Zsa Zsa.

- Iako je tvrdila da potiče iz bogate porodice, uzdanice predratnog mađarskog društva, pouzdano znam da je njena majka pobegla iz jednog od najuspešnijih bordela - priznala je glumičina prijateljica Wendy Leigh.

Slika

Nakon školovanja u švajcarskom internatu Madame Subilia’s njen život je počeo znatno da se menja. Navodno je 1936. godine pobedila na izboru za mis Mađarske, ali je pre proglašenja diskvalifikovana jer je bila maloletna. Ni danas se pouzdano ne zna da li je pobednička kruna zaista pripala njoj jer su tokom godina i druge sestre Gabor pričale kako su upravo one osvojile tu titulu. Iste godine otišla je na izlet u Beč gde je upoznala slavnog tenora Richarda Taubera koji ju je zamolio da zapeva u opereti The Singing Dream, koju je postavio u tamošnjem teatru. To je bio njen prvi javni nastup, ali i početak nove ljubavne sage. Upoznala je kompozitora Willija Schmidt-Kentnera sa kojim je bila u kratkoj vezi. Samo godinu dana kasnije, sa 15 godina, srela je mnogo starijeg turskog diplomatu Burhana Belgeu, koga je i zaprosila. Iako je brak trajao nekoliko godina, glumica je tvrdila kako nikada nije spavala sa njim.

Slika

Ne znam ništa o seksu, zato što sam stalno bila u braku - govorila je svojevremeno Zsa Zsa koja je uvek isticala da je sve svoje muškarce oslovljavala sa dragi jer nijednom nije mogla da zapamti ime.

Slika

Nevinost je, kako je tvrdila, izgubila tek sa predsednikom Turske Kemalom Ataturkom, koga je upoznala prilikom jedne posete njegovoj zemlji. Romansa je potrajala nekoliko meseci, ali Drugi svetski rat ju je naterao da potraži svoj drugi dom u Americi. Njen važniji ulov bio je hotelski magnat Conard Hilton, pradeda starlete Paris Hilton, za koga se udala 1942. Budući da je shvatio kako je njegova supruga prava rasipnica, odlučio je da je kazni džeparcem od samo 250 dolara mesečno. To nije prijalo njihovom ionako lošem braku, ali pre nego što su se razveli, Zsa Zsa je ostala trudna i to, kako je posle objavila u svojoj biografiji, nakon što ju je suprug silovao. Za vreme trudnoće plavuša sklona estetskoj hirurgiji na televiziji je ugledala glumca Georgea Sandersa i izjavila da će on postati njen budući muž. Kad se Francesca rodila, ona se već razvela od Hiltona sa kojim je ostala u veoma dobrim odnosima. Toliko dobrim da je bivšoj ženi 1955. dao poseban doživotni popust na sve svoje hotele. Kada se udala za hladnog i okrutnog Sandersa koji je bio njena velika ljubav, Zsa Zsa je i sama odlučila da postane glumica i vrlo brzo počela je da se pojavljuje na ekranu. Tokom pedesetih godina prošlog veka imala je manje uloge u filmovima, a tokom šezdesetih kratko se pojavljivala pred kamerama uglavnom glumeći samu sebe. Jedina zahtevna uloga bila je ona u filmu Moulin Rouge 1951, a tokom snimanja reditelj John Houston neprekidno ju je ponižavao pred celom ekipom. Iako još u braku sa Sandersom, 1952. počela je vezu sa dominikanskim plejbojem Porfijem Rubirosom i to samo kako bi se suprugu osvetila za aferu sa bogatašicom Doris Duke. Nakon što je javno izjavila kako bi želela da joj Rubirosa bude ljubavnik, on se potrudio da se vrlo brzo nađe u hotelu u kom je odsela te je celu njenu sobu ispunio ružama. Ubrzo potom, na proslavi božićnih praznika pojavila se sa čvorugom na čelu za koju je tvrdila da je posledica pada, a upućeni su otkrili da je to delo Rubirose pošto je odbila da se razvede od supruga.

Slika

Dosa mi je Zsa Zse! Oženiću se Barbarom Hutton - rekao je tada, ali taj brak, kao i njen sa Sandersom, ubrzo je okončan. Početkom 1954. godine obnovila je vezu sa Dominikancem, ali nedugo nakon toga ponovo je imala podliv na oku.

- Rubi me voli. Rubirosa na španskom znači crvena ruža, a za mene to znači plavo oko. Muškarac će udariti ženu samo ako je jako voli - jedna je od njenih bizarnih izjava. U junu 1955. njihov čudan odnos ipak je završen, ali svojim izjavama i ponašanjem Zsa Zsa je i dalje punila novinske stupce. Bila je rado viđena gošća brojnih talk showova, gde je pokazivala svoje dijamante i sa prenaglašenim mađarskim naglaskom koketirala sa voditeljem... Rado su citirane njene izjave: Odlična sam domaćica. Svaki put kada ostavim muškarca, zadržim kuću ili Nikada nisam toliko mrzela muškarca da bih mu vratila njegove dijamante.

Slika

Njeno ponašanje postajalo je sve ekscentričnije. Za samo godinu dana 1968. ošamarila je nosača u hotelu u Londonu, udaljili su je iz aviona za Majorku kada je otkriveno da nije podmirila hotelski račun (sa sobom je nosila robu u vrednosti od 3.000 dolara koju takođe nije platila), u hotelu u Lisabonu odbijen joj je ček da bi potom održala konferenciju za štampu na kojoj je objavila da neko pokušava da je ubije. Kako bi se osvetio još voljenoj ženi, njen bivši muž Sanders 1970. godine oženio se njenom rođenom sestrom Magdom, ali taj brak trajao je svega šest nedelja jer se glumac propio.

Zsa Zsa se 1982. udala za meksičku filmsku zvezdu Felipea de Albu, ali s obzirom na to da je njen sedmi brak sa suprugom Michaelom O’ Harom (advokatom koji je vodio njenu brakorazvodnu parnicu od šestog supruga Jacka Ryana stvaraoca lutke Barbie) još nije bio zvanično razveden - taj brak je poništen pa se u u člancima često pogrešno spominje kako se udavala deset, umesto devet puta.

Slika

Njeni životni partneri bili su još i Herbert Hunter, finansijski savetnik, ali i naftni naslednik Joshua S. Cosden Jr. Oba braka potrajala su manje od dve godine. Poslednji u nizu bio je Frederic von Anhalt za koga se udala 1986. i danas su zajedno.

- Upoznali smo se u restoranu preko zajedničkih prijatelja. Svidelo mi se sve na njemu - rekla je i još jedanput prikrila pravu istinu.

Slika

U Ameriku sam došao 1983. i želeo sam da upoznam filmsku zvezdu. Bilo koju. Zainteresovala me je Zsa Zsa jer sam imao puno njenih starih fotografija. Sakupljao sam ih. Voleo sam nju i njene filmove. Za nas Nemce, Amerika je bila raj. Bogati i slavni u Holivudu - to je za nas zemlja snova - priznao je. A njoj je bio potreban muškarac jer kad nije imala muža, imala je ljubavnika. Nagađalo se i da je žarko želela da se dočepa titule, ali ni taj poslednji brak joj nije omogućio da postane plemkinja. Njen muž rođen je kao Robert Lichtenberg, a kasnije je platio princezi Marie Auguste von Anhalt da ga usvoji. Tim činom nije postao plemić ili princ, već je samo dobio primamljivije prezime.

Slika

Skandalima sklona glumica nije prestala da ih niže ni u poznim godinama. Gabor je 1989. zaustavila policija na Beverli Hilsu i otkrila da joj je istekla vozačka dozvola. Navodno je u automobilu bila i otvorena boca viskija, a nakon rasprave sa policajcem udarila mu je šamar. Uhapšena je i proglašena krivom za napad, a njena jedina izjava bila je kako joj nije sudila ravnopravna porota.

Slika

To nije bio moj soj ljudi, onde nije bio nijedan producent, medijski agent, reditelj ili glumac - rekla je. Pravni problemi usledili su i 1993. kada je nemačkoj glumici Elkeri Sommer zbog optužbe za klevetu morala da isplati milion dolara. Svađa između dve plavuše navodno je počela kada je Sommer rekla da Zsa Zsa ima veliku pozadinu, a ova joj je uzvratila rekavši novinarima kako je Elkeina karijera završena. Tužba je usledila tek nakon što je Gaborin suprug Von Anhalt potvrdio kako je Elke izjavila i da su svi nemački muškarci svinje. Ova presuda, a navodno i loši odnosi sa ćerkom, doveli su je do bankrota. Zsa Zsa i njen muž tužili su njenu ćerku Francescu za krađu nekoliko miliona dolara, ali su kasnije, 2007. godine, na zahtev Von Anhalta odbacili optužbu.

Slika

Pre osam godina kada se auto koji je vozio njen frizer zakucao u uličnu svetiljku povređena je u automobilskoj nesreći. Ostala je delimično paralizovana i vezana za kolica. Nakon moždanog udara 2005. ponovo je hospitalizovana, a od pre dve godine, kada je pala i slomila kuk, potpuno je vezana za krevet. Sama i skrivena od medija boravi u bolničkoj sobi i u posetu prima samo svog supruga.


Story


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 05 Jul 2012, 06:13
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Životna priča - Rakel Velč: Robinja izgleda i karijere

Seks simbol Rakel Velč zanosna je i sa 72 godine, a zbog njene opsednutosti mladolikošću i uspehom, ostavljali su je muževi, a kako sama ističe, ni svojoj deci nije bila dobra majka

Slika

Biti u koži Rakel Velč, glumice koja je skoro pet decenija proglašavana ultimativnim seks simbolom, sigurno su poželele mnoge žene. Sedamdesetdvogodišnjakinja koju vodeći svetski magazini i danas proglašavaju najlepšom ženom na planeti u autobiografiji Beyond the Cleavage, odlučila je da sa drugim damama podeli tajnu svog mladolikog izgleda, kao i strahove vezane za starenje i menopauzu te da progovori o odnosu prema deci, muškarcima, slavi, roditeljima... Njeno pravo ime je Džo Rakel Tehada, a rođena je 5. septembar 1940. u Čikaga u tradicionalnoj porodici bolivijskog porekla.

Slika

Moj otac je bio dominantan, a majka pokorna žena. Često sam se poistovećivala sa majkom koja je, kad bolje razmislim, bila žrtva. Ona je bila oslonac porodice, a otac, uz sav svoj temperament, slabić. Nisam dopuštala da se i meni dogodi isto. To je uticalo na moju posebnost. Želela sam da budem poštovana i nezavisna - često je govorila o sebi.

Slika

Kada je imala dve godine, preselila se sa porodicom u San Diego u Kaliforniji gde je vrlo mlada počela da uči ples. Kao tinejdžerka učestvovala je u izborima za mis, a povremeno se pojavljivala i na televiziji. Sa devetnaest godina prvi put se udala za svoju srednjoškolsku ljubav Džejmsa Vestlija, a iste 1959. godine dobila je naslovnu ulogu u predstavi The Ramona Outdoor Play. Donela je odluku da mora da uspe po svaku cenu i od toga nije želela da odstupi. Nakon kraćeg boravka u Teksasu, gde je bila angažovana kao fotomodel, vratila se u Holivud kako bi se okušala i na velikom platnu. Slavu joj je donela glavna uloga u filmu Milion godina posle Hrista koji je snimila 1966. Pojavila se u oskudnom krznenom bikiniju, a najavni plakat za ovo ostvarenje postao je deo američke ikonografije. Međutim, kritičarima nije bila zanimljiva njena gluma već obline. Ni Hju Hefner nije odoleo lepotici za koju je izjavio da ima magičnu pojavu zbog čega joj je ponudio naslovnu stranu Playboya. Nakon što se oskudno odevena slikala za njegov kalendar, devojku iz Čikaga počeli su da upoređuju sa Merilin Monro.

Slika

Kada sam se pojavila na posteru, bila sam majka dvoje male dece i zapravo sam se osećala kao stvar koju treba videti, a ne čuti. Danas, pošto sam zašla u osmu deceniju, mislim da imam šta da kažem i podelim ta iskustva sa drugim ženama. Amerika je oduvek imala seks simbole, ali kad postanete stereotipna glumica, teško je imati ispunjenu karijeru. Ponosna sam što sam to izdržala.

Slika

Dok su muškarci širom sveta uzdisali za novom divom, ona je bila udata za Vestlija sa kojim je dobila ćerku Tahni i sina Dejmona. Nakon šest godina braka, koji je zbog karijere dugo skrivala od javnosti, supružnici su se razveli. Godinu dana kasnije, najpoželjnija žena Holivuda svoje srce je poklonila Patriku Kertisu, koji joj je četiri godine bio menadžer. Usledilo je pet godina bračne sreće, ali je Kertisova preterana ljubomora dovela do razvoda

Slika

U svojoj knjizi opisala sam kako je teško biti samohrana majka i zaposlena žena. Kada sam intezivno snimala, dosta sam putovala i vodila decu sa sobom, ali nisam mogla stalno da budem sa njima već su, dok sam ja bila na setu, provodili vreme sa različitim ljudima. Sve dobre karakterne osobine koje su Tahni i Dejmon razvili, samo su njihova zasluga.

Mada su kritičari dugo osporavali njeno glumačko umeće, iznenađenje je usledilo kada je 1975. primila prestižni Zlatni globus za ulogu u Tri musketara. Osim nagrade, slavnu glumicu nisu zaobišle ni glasine kako je bila u ljubavnim vezama sa Frenkom Sinatrom, Dinom Martinom i Elvisom Prislijem.

Slika

- Svi su oni bili zanimljivi na svoj način, ali je Prisli, sa kojim sam glumila u filmu Roustabout, imao neverovatnu energiju. Iako mi se udvarao, odbila sam ga jer nisam želela da budem još jedan njegov trofej - otkrila je glumica. Početkom sedamdesetih na snimanju u Budimpešti šarmirao ju je Ričard Barton za koga je govorila da je bio harizmatičan, romantičan i da je zaista imao ono nešto. Ipak, nisu sve kolege uvek imale reči hvale za ambicioznu Amerikanku.

- Rakel Velč je najnepristojnija i najneprofesionalnija glumica sa kojom sam, nažalost, radio. Da sam mogao, najradije bih je udario po stražnjici i lansirao u neku zabit - pričao je glumac Džejms Mejson sa kojim je 1973. snimala film The Last of Sheila.

Slika

U želji da je i drugi doživljavaju kao umetnicu, sa mnogo uspeha igrala je na pozorišnim daskama sa Lorin Bekol u mjuziklu Žena godine. Nakon što je prekinula vezu sa producentom Robertom Evansom odlučila je da se po treći put okuša u bračnom životu sa sedam godina mlađim francuskim rediteljem Andreom Vajnfeldom. Iako joj je to bila najduža veza, razveli su se početkom 1990. nakon deset godina zajedničkog života. Tada je još jednom unovčila svoju lepotu i snimila fitnes vežbe. U tom periodu imala je i manje pevačke izlete. Naime, snimila je pesmu This Girl’s Back In Town. Njena karijera bila je na vrhuncu, a dobila je ulogu u veoma popularnoj seriji Američka porodica. Da je ni u šestoj deceniji energija nije napustila pokazala je snimajući filmove poput Tortilla Soup, Plavuša sa Harvarda, lansirala je kozmetičku liniju, a 1999. uplovila je i u četvrti brak sa vlasnikom restorana Ričardom Palmerom.

- Još sam veoma zaljubljena, uverena sam da smo stvoreni jedno za drugo - rekla je Rakel u vreme bračne sreće koja je potrajala četiri godine. Par se razveo uz objašnjenje da nije reč o trećoj osobi, ali u krugovima bliskim paru spekulisalo se da je Palmeru dosadila Rakelina opsednutost mladošću, a ona je suprugu zamerila preterano moderan način života. Iako, holivudska ikona nije imala previše sreće u ljubavi, ponosno ističe kako je imala bogat i ispunjen život.

- Želim da živim slobodno kao stvarna osoba, a ne zvezda. Moja borba i vera jako su mi važne i zbog toga sam srećna - objasnila je.


Story


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 05 Jul 2012, 06:18
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Životna priča - Frenk Sinatra: Prva prava zvezda

Prijatelji su mu bili predsednici Amerike i šefovi mafije, žene su ga obožavale i on ih je često menjao. Bio je superzvezda pre Elvisa i Bitlsa, a nakon njegove smrti jedan grad, koji nikada ne gasi svetla, zoru je dočekao u mraku.

Slika



Oskar, 13 Gremija, 58 filmova, 250 miliona prodatih ploča, četiri žene, troje priznate i jedno nepriznato dete, mnoštvo prijatelja s jedne i druge strane zakona učinili su život pevača i glumca Frenka Sinatre legendarnim. Umro je 14. maja 1998. godine od srčanog udara u 22.50, ali njegova muzika, najčešće inspirisana ljubavlju, postala je vanvremenska . Iako je prošlo trinaest godina od smrti prvog pravog šoumena, on i dalje svojim specifičnim glasom oduševljava stare i stvara nove obožavaoce. Sinatra je bio kontroverzan na pozornici, ali i izvan nje. Podizao je prašinu gde god da je išao i čime god da se bavio. Njegove ljubavne afere, brakovi, problemi s alkoholom, kao i poslovni usponi i padovi bili su teme mnogih rasprava, a njegova povezanost sa mafijom detaljno je analizirana u svim eminentnim svetskim medijima.



- Ništa što je o meni rečeno ili napisano nikada mi nije smetalo, osim kada mi je smetalo – rekao je Sinatra otkrivajući da mu baš i nije bilo preterano ugodno dok je slušao razne spekulacije o svom životu.

Frensis Albert Sinatra rođen je 12. decembra 1915. godine u Hobokenu, u američkoj saveznoj državi Nju Džersi, u radničkoj porodici italijanskog porekla. Otac Anton Martin Sinatra bio je vatrogasac, a majka Natali Garaventi, visoka funkcionerka Demokratske stranke, što je kasnije uticalo na političko opredeljenje njenog sina. U trudnoći je sanjarila o tome kako će roditi devojčicu, pa je za buduće čedo pripremila najlepšu garderobu u ružičastim nijansama. Frenk je bio jedinac koga su mazili, pazili i na kraju razmazili.

Slika


Sinatra je sa petnaest godina napustio srednju školu sa željom da postane sportski novinar. S druge strane, postoji i priča da je posle 47 dana izbačen zbog lošeg vladanja. Sport ga je oduvek interesovao, posebno boks i to onaj najbrutalniji - ulični. Verovatno je ljubav prema njemu nasledio od oca koji je bio poznati ulični bokser i čije je umetničko ime bilo Marto O’Brajan. Novinarsku karijeru započeo je kao vozač kamiona za novine New Jersey Observer, a posle je počeo da radi u novinama. Nedostatak obrazovanja pravio mu je veliki problem, pošto su urednici smatrali da običan radnik ne može da bude i novinar. Vremenom je i sam shvatio da mu je to životni hendikep, pa je upisao večernju novinarsku školu. Trud se isplatio i dobio je posao, ali život ga je odveo na drugu stranu.

Slika

Muzikom je počeo da se bavi još u ranoj mladosti učestvujući na raznim takmičenjima, a nagrade su bile set posuđa ili deset dolara. Nije znao note i imao muzičko obrazovanje, ali je imao savršen sluh koji nije narušila ni puknuta bubna opna. Jedni tvrde da je do ove povrede došlo zbog tuče u mladosti, a drugi da je nastala prilikom porođaja. Navodno, Frenk je rođen kao beba od šest kilograma, a njegova majka je bila sitna žena, tako da je prilikom dolaska na svet skoro umro.

Ova povreda uticala je i na to da ne ode u rat. Sudbina mu je namenila da bodri vojnike pevajući im pre odlaska na front. Ipak, spekulisalo se da je platio 40 hiljada dolara kako bi izbegao vojnu obavezu. Navodno, u njegovom lekarskom kartonu piše da je neurotičan, ali FBI nikada nije uspeo da dokaže kako je dezertirao. Međutim, tokom Drugog svetskog rata i nije bio preterano voljen jer je obilazio kazina, mnogo zarađivao i šetao lepotice dok su drugi ginuli. Na jednoj od žurki upoznao je i Tommija Dorsija, jedno od najvećih imena iz ere Big Bendova, koji je bio poznat i pod nadimkom Sentimental Gentlemen of Swing. Ubrzo su njih dvojica otpočeli zajedničku saradnju koja je trajala tri godine. Jedini, ali ne beznačajan problem koji su imali bio je ugovor koji je navodno bio nepovoljan za Frenka. Pričalo se da ga je on obavezivao da tokom čitavog života od svoje zarade daje 35 posto Dorsiju.

Slika

Paralelno sa izgradnjom muzičke karijere, počeo je da obilazi i filmske studije nadajući se nekoj ulozi koja bi ga proslavila. Tada je već bio u braku sa Nenci Barbato, svojom ljubavlju iz detinjstva koja je takođe bila pevačica. S njom je otpevao i čuveni hit Something Stupid, a pesma je doživela mnoštvo obrada. Tokom braka rodilo im se troje dece – Frenk Jr., Nenci i Kristina.

Od početka njegove karijere, pričalo se o Frenkovoj povezanosti sa mafijom, tačnije sa Lakijem Lučijanom, legendarnim mafijaškim bosom koji je proteran iz SAD-a. Zahvaljujući prijateljima iz podzemlja, 1943. uspeo je da raskine ugovor sa Dorsejem i to tako što je mafijaš Vili Moreti uleteo u svlačionicu i uperio mu pištolj u glavu. Uz malu pomoć već 1946. snimio je prvi samostalni album The Voice of Frank Sinatra na kome se nalazilo čak 15 hit singlova za kuću Columbia Records. Njegove ploče prodavale su se u milionskim tiražima i mediji su ga obožavali. Pevao je mirnim, fleksibilnim baritonom i sa ležerno prebačenim balonerom preko ramena, a često se na pozornicu penjao sa pićem u ruci, čime je izluđivao obožavateljke. Tada je rođena prva moderna superzvezda koju su nazvali The Voice (Glas). To su posle njega doživeli samo Elvis Prisli i Bitlsi. Uživao je u statusu zvezde, što je podrazumevalo dosta žena, zabave i pića.

- Alkohol je najgori čovekov neprijatelj, ali Biblija propoveda da trebamo voleti svoje neprijatelje – govorio je Frenk čija je omiljena zdravica bila: Da poživite do stote i da poslednji glas koji čujete bude moj. Često je isticao i kakve žene voli: Uravnotežena devojka je ona koja ima praznu glavu i popunjen džemper.



Slava dođe i prođe, a on je to osetio već u kasnim četrdesetim godinama prošlog veka kada mu je sve krenulo nizbrdo. Karijera mu se raspadala, a brak sa Nancy Barbato bio je na klimavim nogama zbog njegove veze s Avom Gardner. Njihova veza objavljena je u medijima samo nedelju dana nakon Frenkovog razvoda od prve supruge, a 1951. godine usledilo je i njihovo venčanje. Međutim, on je za Nanci ostao najveća ljubav jer je posle njega odlučila da se više nikada ne udaje.



Buran brak Ave i Frenka trajao je dve godine, ali on je dugo nakon razvoda držao njenu fotografiju pored ogledala. Svi problemi bili su van kreveta, a prepirke bi počinjele već za doručkom. Navodno, baš je ona zaslužna za njegov ponovni procvat jer mu je obezbedila sporednu ulogu u filmu Odavde do večnosti koja mu je donela Oskara. Ava je producentu Hariju Kingu Konu, najomraženijem čoveku zlatnog doba Holivuda rekla: Sigurno znaš ko bi bio idealan za ulogu Megija? Prokleti, kučkin sin od mog muža. On bi bio savršen. S druge strane, priča se da je i za to zaslužna njegova veza sa mafijom, čak u filmu Kum Robert Duval razgovara sa filmskim producentom koji se sledeće jutro budi u krvavom krevetu sa odrezanom konjskom glavom pored sebe, nakon čega osrednji italijanski pevač dobija ulogu koja mu spasava karijeru. Posle razvoda od Ave Gardner, Frenk je pokušao da izvrši samoubistvo. Zbog psihičke krize u koju je zapao, jedno vreme čak i nije bio u stanju da peva, ali posle oporavka, zvuk njegovog glasa dobio je potpuno drugu dimenziju. Noćima je Sinatra ludovao u Las Vegasu zajedno sa Dinom Martinom, Samijem Dejvisom Jr., Piterom Lofordom i Džojiem Bišopom koji su čini ekipu s lošom reputacijom. Oni su čak snimili i film Oceanovih 11 čime su uspostavili i svojevrstan rekord u ludovanju. U tom periodu Frenku su ljubavnice bile Natali Vud, Loren Bekol i Viktorija Principal.

Slika

Iako je vodio buran život, bio je izuzetno vezan za svoju decu, pa je 1963. proživeo dramu kada mu je otet sin Frenk Jr. Otmičari su insistirali da ih za dogovor o otkupnini zove sa javne govornice, pa mu je tokom jednog razgovora ponestalo novčića, zbog čega je pomislio kako je izgubio sina. Međutim, dobio je drugu priliku i kriminalcima je platio 250. 000 dolara. Otmičari su brzo uhvaćeni, a Frenkov džep je do kraja života bio ispunjen novcem.

Treći brak sa trideset godina mlađom Miom Ferou nakratko ga je podmladio, ali je okončan posle svega šesnaest meseci. Razlog za razvod navodno je bio taj što je odbila da s njim glumi u filmu Detektiv, pa joj je on na set doneo papire za razvod. Uprkos burnom rastanku, ostali su u korektnim odnosima, a navodno joj je ponudio i da njenom suprugu Vudiju Alenu polomi noge kada ju je prevario s njihovom usvojenom ćerkom Sun-Ji Pervin. Verovatno bi mu u toj nameri pomogli i njegovi kontroverzni prijatelji. Onda je navodno upoznao Džona F. Kenedija s jednom od svojih ljubavnica Džudit Kembel Eksner koja je u isto vreme spavala i sa šefom čikaške mafije Semom Đankanom.



Uprkos osporavanjima zbog svoje povezanosti sa mafijom, njegov status zavodnika samo je dobijao na ceni. Zbog toga je odlučio i da četvrti put stane na ludi kamen sa Barbarom Marks. Pored nje se zaista smirio i proveo dvadeset i dve godine, sve do smrti. S druge strane, ona je zbog njega primila katoličku veru. Jedini skandal koji se desio od kada su se venčali jeste onaj kada je glumica Eva Bartok obelodanila da je njena ćerka Deana, rođena u braku sa glumcem Kurdom Jurgensom, zapravo Frenkova. Sinatra nikada nije priznao očinstvo.

Slika

Poslednji koncert održao je u februaru 1995. u Palm Desertu, u Kaliforniji. Tokom karijere bio je nenadmašan, primio je mnoštvo priznanja, ali bio je i čovek sklon promenama raspoloženja. Mogao je da bude najdraži na svetu, a u drugom trenutku zloban i agresivan. Njegov testament sadržavao je stavku da svi oni koji bi poželeli da ga ospore automatski bivaju razbaštinjeni. Navodno je patio od bipolarnog poremećaja čime su objašnjene i njegove česte promene raspoloženja. Poslednjih godina bio je dementan. Pomagao je mladim pevačima na početku karijere, a stotine miliona dolara dao je u humanitarne svrhe.



Prvi srčani udar doživeo je godinu dana pre smrti i nakon toga nije se pojavljivao u javnosti. Poslednja reč koju je izgovorila bila je: Gubim se. Sahranjen je u Desert memorijal parku, a na njegovoj sahrani bilo je preko četiri stotine najuticajniji ljudi iz svih oblasti života. Dan nakon sahrane, najveći hoteli i kockarnice prigušili su svetla, a njujorški Empire State Building svetleo je u plavoj boji njemu u čast. Frenkove pesme i dalje žive u srcima onih koji ga vole, tako da ima istine u natpisu na njegovom grobu: Najbolje tek dolazi.


Story


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 09 Jul 2012, 18:16
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Tri decenije od odlaska Džudi Garland


Samo nekoliko dana posle proslave 47. rođendana, glumica i pevačica Džudi Garland 22. juna 1969. pronađena je mrtva u toaletu


Slika


SAMO nekoliko dana posle proslave 47. rođendana, glumica i pevačica Džudi Garland 22. juna 1969. pronađena je mrtva u toaletu. Uzrok tragedije bila je „prevelika količina amfetamina i barbiturata“, ali se i dalje debatuje o tome da li ih je uzela slučajno ili namerno. Danas, 90 godina posle njenog rođenja, svet se i dalje seća legendarne glumice.

U sećanjima Džudi je večna kao Doroti, simbol jedne od najvećih bajki i jednog od najvoljenijih filmova u istoriji - „Čarobnjaka iz Oza“. Legenda za života, ostala je to i decenijama posle prerane smrti. Ljudi su je voleli zbog njenih uloga, ali i privatnog života u kome nije krila ni svoje slabosti ni poroke.

- Kažu da sam legenda, zašto sam onda tako usamljena? - čuvena je izjava kojom se naslućuje sva tragika njenog života.

Rođena je u porodici vodviljskih umetnika, kao Frensis Gam. Prvi nastup mala Frensis imala je sa dve godine, kada je na sceni sa dve starije sestre zapevala božićni tradicionalni „Džingl bels“. Bežeći od problematičnog braka roditelja, još kao dete utehu je pronalazila na sceni. Njen otac je posle velikog skandala (homoseksualne veze sa mladićem iz pozorišta) preselio porodicu u Kaliforniju. Ambiciozna majka Etel u tome je odmah videla šansu da svoje ćerke progura u Holivud. Džudi i njene sestre nastupale su sve češće, jer majka-menadžerka nije odbijala nijedan angažman. Zbog podsmevanja publike i uvredljivih komentara na račun prezimena, devojke su počele da nastupaju kao „Trio Garland“, a Frensis je postala Džudi.

Kada je moćni filmski studio „Metro Goldvin Majer“ pokazao interesovanje za Džudi, majka je naprasno raspustila trio i okrenula se najmlađoj ćerki. I odmah su počeli njeni problemi. Direktori studija bili su surovi prema mladoj Džudi i nezadovoljni njenim fizičkim izgledom. Bila je visoka samo 150 centimetara, a njeno „obično lice“ odudaralo je od glamuroznog ideala tog vremena.

- Džudi je školu pohađala u MGM, sa Avom Gardner, Lanom Tarner, Elizabet Tejlor, pravim lepoticama. Iako je studiju donosila velike pare, svi ti direktori su Džudi gledali kao „ružno pače“, govoreći da je „nesimpatična“. To je imalo poguban uticaj na njenu ionako krhku psihu - kazao je Čarls Voters, reditelj sa kojim je snimila nekoliko filmova.


Slika


Dok su lepotice Ava, Lana i Elizabet čekale na svojih „pet minuta slave“, svet je već bio očaran. „Nesimpatična“ Džudi je 1939. postala Doroti u „Čarobnjaku iz Oza“, filmu koji je neizostavni deo svačijeg detinjstva. I da nije reč o vrhunskom ostvarenju, „Čarobnjak iz Oza“ bi nesumnjivo bio poznat po pesmi „Negde tu iza duge“.
- Pesma „Negde tu iza duge“ postala je deo mog života. Ona savršeno oslikava sve moje snove i nadanja, i sigurna sam da zbog toga ljudima zasuze oči kad je čuju - rekla je Džudi.

Slika beskrajno simpatične klinke sa pletenicama koja sa prijateljima luta zemljom iz snova bila je, nažalost, mnogo drugačija od onoga što se dešavalo iza kamera. Studio MGM primoravao je glumce da rade danima bez pauze, „hraneći“ ih pilulama za podizanje raspoloženja. Iako je imala samo 16 godina, Džudi je bila dodatno kažnjena jer je - „debela“. Od devojčice su zahtevali da „manje jede“, davali joj tablete koje ubijaju apetit, svakodnevno terali da staje na vagu...

- Od moje 13. godine postojala je stalna borba između MGM i mene, da li, koliko i šta smem da jedem. Zamislite kako je tužno kada vam je to jedino sećanje iz detinjstva - govorila je.

„Čarobnjak iz Oza“ je Džudi doneo specijalnog Oskara, od nje stvorio holivudsku ikonu, ali i zavisnicu od tableta i raznih droga. Slavna umetnica do smrti nije uspela da se izbori sa porocima u koje ju je uvukao studio.

Nakon nekoliko muzičkih hitova („Vidimo se u Sent Luisu“, „Harvi devojke“...), Džudi je 1947, tokom snimanja filma „Gusar“, doživela nervni slom i bila je smeštena u privatni sanatorijum. Problematičan brak sa drugim mužem Vinsentom Minelijem (sa kojim je dobila ćerku, takođe veliku umetnicu Lajzu Mineli), zloupotreba lekova koja se otela kontroli, stalno kašnjenje ili nedolazak na snimanja, uzrokovala su da joj „Metro Goldvin Majer“ da otkaz. Mada je snimanje filma „Berklijevi sa Brodveja“ sa Frenkom Sinatrom bilo u poodmakloj fazi, MGM je Džudi poslao kući i zamenio je sa Džindžer Rodžers. Nedugo nakon otkaza, mediji su bili preplavljeni vestima kako je „Doroti pokušala da slomljenom čašom prereže vrat“.


Slika


- Htela sam da izbrišem i prošlost i budućnost. Htela sam da povredim sebe i svakoga ko me je ikada povredio - rekla je glumica mnogo godina kasnije.
Za studio „Vorner bros“ Garland je 1954. snimila mjuzikl „Zvezda je rođena“. Sigurni u uspeh ovog filma, Džudi i njen tadašnji suprug Sidni postali su producenti i uložili značajna sredstva. Ali, zbog njene nepredvidive naravi, neodgovornosti i stalnog kašnjenja, troškovi su se značajno uvećavali. Film, uz koji danas stoji status kultni, dobio je mnogo pozitivnih kritika, ali je finansijski bio veliki promašaj. Za svoju maestralnu ulogu, ljubimica kritike i publike je bila nominovana za Oskara. Novinari, kritičari i gledaoci bili su ubeđeni da će ga dobiti, a televizijska ekipa spremno je čekala u Džudinoj bolničkoj sobi, gde se oporavljala od rođenja trećeg deteta. A onda je umesto njenog imena, prozvana Grejs Keli. Ovaj događaj se i danas smatra „velikom nepravdom i crnom mrljom Oskara“.

Poslednju deceniju života provela je kao velika televizijska zvezda. Njeni šou programi, u kojima je neretko nastupala sa ćerkom Lajzom Mineli, obarali su sve rekorde gledanosti. Nagrade koje su se ređale mešale su se sa otužnim scenama iz njenog privatnog života. Bila je sve bezvoljnija i nesrećnija.

- Kada živite život koji sam ja živela, kada volite i patite, kada ste ludo srećni i očajno nesrećni, shvatite da nikada nećete biti u miru sa sobom. Umrećete pre toga - kazala je obožavana glumica godinu dana pre nego što ju je mrtvu pronašao peti muž, jedini koga je ona ostavila.

PRVA GEJ IKONA

DA li zbog bliskog odnosa sa ocem, pritajenim homoseksualcem, tek Džudi Garland je bila jedna od prvih javnih ličnosti koja je otvoreno stala na stranu homoseksualaca. U vreme kada o gej pravima nije bilo ni govora, Džudi ih je otvoreno podržavala i pevala u njihovim klubovima, pa zato i ne čudi što se čuvena glumica smatra prvom gej ikonom. Mnogi tvrde da je Stonvolska pobuna, posle koje su postavljeni temelji gej prava, bila podstaknuta smrću Džudi Garland, jer je izbila isto veče nakon sahrane.

Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 30 Jul 2012, 14:12
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Životna priča - Čarli Čaplin: Skitnica koja je opčinila svet

Najveća zvezda nemog filma, Čarli Čaplin, koji je preminuo u devetoj deceniji ostavio je iza sebe velika filmska ostvarenja, legendarni lik Skitnice koji ga je pratio kroz sve filmove, četiri supruge i jedanaestoro dece

Slika

I danas, trideset pet godina nakon smrti, lik i delo Čarlija Čaplina živi. Legendarni junak nemih filmova oduševljavao je bioskopsku publiku decenijama, zasmejavao je do suza, a sa druge strane šokirao je svojim privatnim životom - opsesivnom potrebom da se gotovo uvek ženi maloletnim devojkama. Četiri puta se oženio, a iza sebe je ostavio jedanaest naslednika od koji je samo jedna ćerka krenula njegovim stopama. Genijalnost ovog glumca, savršena mogućnost transformacije i improvizacije obezbedile su mu čvrstu poziciju na lestvici filmske istorije. Trnovit put kroz detinjstvo umnogome ga je odredio kao čoveka koji je kasnije stvarao lik skitnice prepoznatljiv u svim njegovim filmskim ostvarenjima.

Slika

Slavni Britanac rođen je 16. aprila 1889. godine u Londonu kao Čarls Spenser Čaplin, a njegovi roditelji koji su se razveli kada je imao tri godine bili su zabavljači u cirkusu. Otac Čarli Čaplin stariji, inače romskog porekla, bio je alkoholičar, vrlo retko je komunicirao sa sinom, a svoju porodicu napustio je nedugo nakon sinovljevog rođenja. Majka mu je bila glumica Lili Harvi, poznatija kao Hana Harijet Hol, uglavnom je pevala po barovima, a karijeru ove irske Jevrejke okončala je bolest grla. Njena prva veća kriza dogodila se 1894. kada je nastupala u The Canteenu, vojnom pozorištu u blizini Londona, gde su obično dolazili pijanci. Kada ju je izdao glas, tada petogodišnji Čarli popeo se na binu i završio njen nastup, otpevavši svima dobro poznatu pesmu Jack Jones.

Slika

Bio je nagrađen gromoglasnim aplauzom, a gosti bara zasuli su ga kišom sitnog novca. Otac mu je 1901. umro od ciroze jetre, a nakon očeve smrti stanje Čarlijeve mame postajalo je sve teže. Hana je sve češće ostajala bez glasa, teško se mireći sa činjenicom da je samohrana majka. Potpuno je izgubila razum i ubrzo je završila u ludnici. Mali Čarli je smešten u sirotište Lambethu u Londonu, a nakon nekoliko nedelja i u londonsku školu za siromašne. Samo tri godine proveo je edukujući se i to je bilo jedino obrazovanje koje je stekao u životu. Upravo te godine kasnije su ga inspirisale za mnoge likove okovane bedom i siromaštvom.

Slika

U tom periodu Čarli je sa starijim polubratom Sidijem uglavnom skitao po ulicama, a dvojica braće za život su zarađivala plešući i pevajući po sirotinjskim londonskim četvrtima. Buduća zvezda nemog filma radio je i kao prodavac cveća, duvač stakla, vratar i raznosač drva, a u isto vreme učio je ples, žonglerstvo i akrobatiku. Već sa dvanaest godina Čarli je nastupio u predstavi, a nakon desetomesečne pauze počeli su da se ređaju njegovi glumački aranžmani. Nedugo nakon što je upoznao Freda Karna, koji je sedamnaestogodišnjeg Čaplina primio u svoj ansambl, budući glumac se sa njegovom trupom 1910. otisnuo preko bare i došao u Njujork.

Slika

Kada ga je pred kraj 1913. zapazio filmski producent Mark Senet, odmah muje ponudio potpisivanje ugovora, pa se Čaplin sa bratom preselio u Holivud. Treći član njihove skromne družine bio je njegov pasionirani cimer Sten Lorel, koji će kasnije postati poznat kao Stanlio - mršaviji član komičarskog para Stanlio i Olio. Čarlijevi prvi radovi bili su u produkciji, a prve godine snimao je 35 kratkih nemih filmova u kojima je stvorio popularni lik Skitnice, čija je garderoba nastala slučajno. Naime, Čarli je od svojih kolega morao da pozajmi delove kostima, a kada je slučajno iskombinovao vrećaste pantalone sa uskom jaknom, polucilindrom i velikim cipelama, na lice zalepio crne brkove i svemu dodao svoj bambusov štap, rođen je lik simpatičnog skitnice.

Slika

- Nisam imao pojma kakvu će šminku upotrebiti. Želeo sam da sve bude kontradiktorno: vrećasti kaput, mali šešir, velike cipele. Nisam bio siguran želim li da izgledam mlado ili staro, ali sam se setio da Sennet očekuje da budem stariji muškarac, pa sam dodao male brkove, jer sam mislio kako će mi oni dodati godine. Nisam imao pojma o liku koji treba da izgradim. Ali kada sam se obukao, odeća i šminka dali su mi ideju kakav on treba da bude. Počeo sam da ga upoznajem i da izlazim na scenu kao da sam takav rođen - rekao je Chaplin koji je ubrzo počeo da režira i montira vlastite filmove kojima je ostvario zapamćen uspeh kod publike. Ta njegova ostvarenja smatraju se najuticajnijim komedijama u istoriji filma.

Slika

Kada je 1918. sa bratom otvorio filmski studio u Los Anđelesu, kritičari su se već tada složili da je Čaplin u svom radu slučajno ujednačio komične i sentimentalne delove, a svaki njegov film (Mališan, Žena iz Pariza, Potraga za zlatom, Cirkus, Svetla velegrada, Moderna vremena) dočekan je pozitivnim kritikama. Bila je tako i nakon dolaska zvučnog filma, od kojih je prvi u nizu bio i danas često spominjan Veliki diktator iz 1940. Sniman je u SAD-u, a predstavljao je čin prkosa protiv politike koju je vodio Adolf Hitler, inače veliki obožavatelj Laplinovih filmova. On sam glumio je diktatora Adenoida Hinkela, ali i drugi lik Jevrejina koji je, kako kažu kritičari, otelotvorenje njegovog klasičnog lika Skitnice.

Slika

Komičar je pažnju kasnije privukao i filmovima Svetla pozornice, Kralj u New Yorku, kao i Grofica iz Hongkonga, a sve muzičke teme iz ovih ostvarenja postale su evergrin.

Slika

Čak i dok je bio na vrhuncu popularnosti u Americi, Čarli nije želeo da uzme američko državljanstvo jer se stalno nalazio na udaru različitih političkih organizacija koje su ga optuživale da je komunista i razvratnik. Kada je 1952. saznao kako mu je tadašnji ministar pravde uskratio vizu za povratak u Ameriku, Čaplin se zakleo da tamo više nikada neće kročiti.

Slika

Novi dom našao je u selu Krsier nekoliko kilometara udaljenom od švajcarskog Montrua, a njegova lepa dvospratna vila, udaljena 500 metara od ulice i znatiželjnih prolaznika, ubrzo je postala utočište svetske elite. Popularni Skitnica u Ameriku se vratio tek 1972. i to kako bi primio počasnog Oskara za poseban uticaj i razvoj filmske umetnosti 20. veka. Svaka zvezda na kraju padne, pa je tako i Čaplinova u jednom trenutku počela da bledi i to iz tri razloga: zbog dolaska zvučnog filma, politike i žene.

Slika

Kada je o damama reč, imao ih je mnogo, ženio se čak četiri puta i iza sebe ostavio jedanaest naslednika. Prema nekim biografijama Čaplinov ljubavni život poslužio je kao inspiracija piscu Vladimiru Nabokovu za popularnu Lolitu, a njegova sklonost prema mlađim devojkama nikada nije bila dobro prihvaćena u očima javnosti. Upravo zato o komičaru je stvorena negativna medijska slika koja je naštetila mnogim njegovim filmovima i porodičnom životu. Mildred Haris imala je samo 16 godina kada se 1918. udala za Čaplina kome je to bio prvi brak.

Slika

Pričom o lažnoj trudnoći njena majka prisilila ga je da se venča sa Milder, a pre razvoda braka koji je potrajao dve godine, popularna dečija glumica zaista je i rodila, ali je dete umrlo nakon tri dana. Tokom brakorazvodne pranice Čaplin je tvrdio kako je Mildred imala lezbijsku aferu sa poznatom glumicom Allom Nazimovom. Ona je pak te tvrdnje odbacila uzvrativši da joj je suprug teški seksualni zavisnik. Čini se da su Čaplinu bile suđene šesnaestogodišnje devojke jer je i njegova druga supruga Lita Grej, koju je upoznao na snimanju Mališana, takođe imala toliko godina kada ga je upoznala dok je njemu tada bilo 35. Venčali su se 1924, a u braku su dobili dva sina – Čarlija Čaplina mlađeg i Sidnija Earlena Čaplina.

Slika

Nakon što su se 1928. razveli Čaplin je morao da plati 825 hiljada dolara uz gotovo milion za sudske troškove, zbog čega je popularni komičar i osedeo. O njegovoj trećoj supruzi Polet Džulijet Godard ne zna se mnogo, a poznato je tek da su se u tajnosti venčali u Kantonu u Kini 1936. i živeli zajedno do 1942. Tada se pričalo kako Džulijet nije dobila ulogu u filmu Prohujalo sa vihorom jer nije želela da potvrdi kako se udala za Čaplina. Imala je 19 godina i bila je Čaplinova najstarija izabranica, a kada je napokon priznala brak sa njim, mnogi su nagađali da je to učinila samo da ne našteti svojoj karijeri. Ljubav svog života sedamnaestogodišnju Oonu O’Neil, Čaplin je upoznao kada su mu bile 53 godine, a njom se oženio 1943. Nekoliko meseci pre njihovog susreta proživljavao je mučan sudski proces u kom ga je starleta Džoan Beri, koja je patila od ozbiljnog mentalnog poremećaja, tužila da je otac njenog deteta. Iako je bio oslobođen optužbe, brak sa Oonom razljutio je njenog oca, dramaturga Judžina O’Nila, zbog čega ju je razbaštinio. No s vremenom se pokazalo da Oona nije pogrešila jer je sa suprugom ostala sve do njegove smrti, rodivši mu osmoro dece - ćerku Džeraldinu, Hosephinu, Džejn, Viktoriju i Anet Emili, kao i sinove Kristofera, Judžina i Majkla. Najstarija ćerka Džeraldina pošla je očevim stopama i postala cenjena glumica, a u hvaljenom biografskom filmu Chaplin, glumila je svoju baku sa očeve strane.

Slika

Čarli se uz četvrtu suprugu prilično smirio i u tom braku napokon okusio pravu ljubav. Supružnici su pružili jedno drugom ono što im je oduvek nedostajalo - ona je žudela za ocem koji je nju i majku napustio kada su joj bile dve godine, a Čarli je tražio njenu podršku jer mu je karijera već bila na zalasku. Oona je nadživela supruga četrnaest godina, a poslednje godine bile su za nju veoma nesrećne jer se od tuge zbog Čaplinove smrti odala alkoholizmu.

Slika

Iako se slavni glumac uvek bavio sportom, nije pušio niti pio, njegovo zdravstveno stanje naglo se pogoršalo krajem šezdesetih godina, nakon što je završio poslednji film Grofice iz Hongkonga. Umro je u snu na Božić 1977. godine u švajcarskom Veveu, a kada je zauvek sklopio oči imao je 88 godina. Ni nakom smrti Čaplin nije uspeo da pronađe večni mir. Njegovo telo, pokopano na groblju Corsier- sur-Vevey, u noći između prvog i drugog aprila 1978. ukrali su poljski emigranti, želeći da od njegove porodice iznude 600 hiljada dolara. Ubrzo su pali u ruke policije, a komičarevo telo zakopano dvadesetak kilometara od groblja pronašao je seljak kome je plug zapeo dok je sejao pšenicu. Čarlie je ponovo pokopan u istoj grobnici, ovog puta ispod debelog betona.

Slika


Story


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 04 Avg 2012, 16:25
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Merilin Monro: 50 godina od smrti


Sutra, 5. avgusta, navršava se 50 godina od smrti američke glumice, pevačice, modela, zabavljačice i seks simbola - Merilin Monro.


Slika


Monro je rođena u sirotištu okružne bolnice u Los Anđelesu 1. juna 1926. godine. Prema pisanju njenog biografa Freda Lorensa Gilisa, njena baka, Dela Monro Greindžer, krstila ju je pod imenom Norma Džin Bejker, a godine 1956. promenila je ime u Merilin Monro.

Kada joj je majka doživela slom živaca Norma Džin je proglašena državnom štićenicom a prijateljica njene majke, Grejs Maki (kasnije Godard) postala je njen staratelj. Kad se Maki udala 1935 godine, Norma Džin je poslata u sirotište u Los Anđelesu, a zatim se selila po domovima za nezbrinute.

Godardovi su se selili na istočnu obalu te je nisu mogli povesti sa sobom. Grejs je upitala majku Džejmsa Dafertija da li bi njen sin oženio Normu Džin. Venčali su se dve nedelje nakon što je ona navršila 16 godina, pa nije morala da se vrati u sirotište ili starateljima.

Dok joj je muž služio u transportnoj mornarici tokom Drugog svetskog rata Norma Džin Daferti se preselila sa svekrvom i počela da radi u fabrici "Radioplane Company“ (čiji je vlasnik bio holivudski glumac Redžinald Deni) gde su se farbali delovi aviona i pregledali padobrani.

Vojni fotograf Dejvid Konover je pregledao lokalne fabrike, fotografišući za članak u časopisu "Yank" o ženama koje doprinose ratnim naporima, a nju je vidio kao potencijalni model, pa je ubrzo potpisala ugovor u agenciji za modele, "The Blue Book“.

U svojoj knjizi "Potraga za Merilin", Konover je tvrdio da je bio u vezi sa Merilin godinama. Ubrzo nakon potpisivanja za agenciju, Monro je skratila kosu, izravnala je i ofarbala u zlatno plavu.

Postala je jedna od najuspešnijih modela agencije, pojavljujući se na desetinama naslovnih strana raznih časopisa.

Godine 1946. ju je primetio lovac na talente Ben Luon. Dogovorio joj je audiciju u filmskoj kući "20th Century Fox". Ponuđen joj je standardni šestomesečni ugovor uz početnu platu od 125 dolara nedeljno.


Slika


Luon joj je predložio da uzme umetničko ime Merilin (po Merilin Miler), budući da Norma Džin nije zvučalo komercijalno. Za prezime je uzela majčino devojačko prezime i tako je 21-godišnja Norma Džin Bejker postala Merilin Monro.

Tokom svojih prvih šest meseci u "Foksu" nije dobijala angažman, ali joj je taj studio produžio ugovor, a nastupila je u manjim ulogama u filmovima "Skuda hu, skuda hej!" i "Opasne godine“, oba iz 1947. godine.

Godine 1948. je nastupila u mjuziklu "Kolumbija pikčersa" "Dame iz hora", ali niskobudžetni film nije ostvario veći uspeh, a Monroova je opet dobila otkaz.

Tada je upoznala jednog od najboljih holivudskih agenata, Džonija Hajda, koji joj je sredio novi ugovor sa "Foksom" nakon što ju je MGM odbio.

Godine 1950. godine privukla je pažnju publike i kritičara sporednom ulogom u kultnom filmu "Sve o Evi" sa Beti Dejvis u glavnoj ulozi. Tri godine kasnije igrala je glavnu ulogu u ljubavnoj drami "Nijagara".

Premda su njeni filmovi najčešće bili komercijalni, ali ne i kritički hitovi, Monro je bila jedna od najvećih filmskih zvezda 50-tih godina 20. veka. Najpoznatija je po ulogama u komedijama "Muškarci više vole plavuše", "Kako se udati za milionera", "Princ i igračica" i "Majmunska posla".

Vrhuncem u njenoj karijeri se smatra film "Neki to vole vruće" za koji je dobila Zlatni globus za najbolju glavnu glumicu.

Njena smrt bila je predmet raznih spekulacija i teorija zavere, postoje indicije da je ubijena zbog ljubavne afere sa američkim predsednikom Džonom Kenedijem, da se iz nehata otrovala prekomernim uzimanjem lekova ili da je sebi smišljeno oduzela život, rešivši da okonča sa neprestanim razočaranjima u karijeri i ljubavnom životu.

Njoj je vrlo teško padalo što su joj celog života dodeljivane uloge naivnih i praznoglavih plavuša i devojaka željnih novca, zbog čega, kako je mislila, nije mogla da pokaže svoje glumačke vrednosti.

Ipak, Američki filmski institut je njen potencijal prepoznao smestivši je na šesto mesto na listi 10 najvećih glumica svih vremena.

Merilin Monro je bila kulturna, modna i gej ikona i jedan od najvećih seks simbola 20. veka. Predmeti koji su pripadali Merlin Monro, od njenih haljina do foto aparata koji je koristila kao dete, grabe se više nego ikada među bogatim kolekcionarima iako je prošlo pet decenija od smrti platinaste lepotice.

Prošle godine, bela plisirana haljina koju je glumica nosila u filmu "Sedam godina vernosti" iz 1955, u nezaboravnoj sceni u kojoj stoji iznad ispusta za vazduh, prodata je za 4,6 miliona dolara u Los Anđelesu.

Iste godine, jedna druga njena haljina, u kojoj se pojavljuje u filmu "Reka bez povratka", prodata je u Kini za 516.600 dolara.

Svi ti "suveniri" dostižu danas tako astronomske cene da muzeji nemaju gotovo nikakve šanse da ih kupe. Nacionalni muzej američke istorije Smitsonijan u Vašingtonu poseduje svega jedan par rukavica Merilin Monro, dar jednog privatnog kolekcionara.

"To su bele kožne rukavice. Svedoče o modi 50-ih godina. Na levoj je mrlja od mastila, koja je možda nastala kada je glumica nekome davala svoj autogram", objašnjava konzervator Dvajt Bouvers.

Tokom godina, predmeti Merilin Monro postajali su sve traženiji i u inostranstvu pa samim tim i sve skuplji. Ne postoji, međutim, interesovanje samo za predmete i kostime Merilin Monro, čija će godišnjica smrti biti obeležene u nedelju, 5. avgusta.

Kao i mnoge druge zvezde svog doba, i Merilin je bila praćena od strane američke federalne policije (FBI) koja je pomno pratila glumičino kretanje i beležila njene izjave. Do tih dosijea bezuspešno su pokušali da dođu mnogi koji su želeli da saznaju više o životu filmske zvezde, uključujući one koji su istraživali njenu smrt.




B92

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 03 Sep 2012, 14:54
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
ŠEKSPIR SAVREMENOG FILMA


Tokom 57 godina dugog filmskog stvaralaštva Kurosava je snimio 30 filmova, tražeći u svakom, počev od "Sage o džudou (1943), odgovor na pitanje kako čovek može biti srećan s drugim


Slika


Svetska kinematografija je 6. septembra 1998. godine izgubila jednog od najvećih filmskih stvaralaca. U 88. godini umro je reditelj, scenarista i producent Akira Kurosava, preko čijih je filmova svet upoznao Japan, njegovu istoriju i kulturu, mitove. Filmovi „Rašomon“ (1950), „Idiot“ (1951), „Živeti“ (1952), „Sedam samuraja“ (1954), „Telohranitelj“ (1961), „Dersu Uzala“ (1975) i „Kagemuša: Senka ratnika“ (1980) dobili su najveće festivalske nagrade i ušli u anale svetske kinematografije. Tokom 57 godina dugog filmskog stvaralaštva snimio je 30 filmova, tražeći u svakom, počev od „Sage o džudou“ (1943), odgovor na pitanje kako čovek može biti srećan s drugim.

I upravo ta dilema koju imaju njegovi junaci učinila je da ga prozovu Šekspirom savremenog filma, koji je poistovećivao sa svojim životom. „Poznajem sebe dovoljno dobro da bih mogao spoznati prostu istinu: ukoliko mi se desi da se rastanem sa filmom nema mi spasa, propao sam, jer film je moj život“, govorio je Kurosava koji je s „Rašomonom“, rađenim na osnovu dveju novela pisca Akutagave Rjunoske „Vrata Rašomona“ i „U gustoj šumi“, 1950. godine Evropi i Americi otkrio japanski ,film. Taj film doneo mu je i međunarodnu slavu, a da je vrhunski majstor scenarija i režije pokazao je kada je sa temama vezanim za japanske legende i istorijske priče prešao na savremene, prikazujući u njima društvene poroke („Pijani anđeo“, „Pas lutalica“ i drugi).

Iako se radnje svih njegovih filmova odvijaju u Japanu, sunarodnici, koji su ga nazvali Imperator, zameraju mu veliku vezanost za evropsku kulturu i njene književne klasike: Dostojevskog („Idiot“, snimljen po istoimenom romanu ruskog književnika), Gorkog („Na dnu“) i Šekspira („Krvavi presto“, za koji je inspiraciju našao u tragediji „Magbet“ i „Zli ostaju živi“, rađenom po „Hamletu“). Kurosava je 1974. godine u studiju „Mosfilma“ snimio „Dersu Uzala“, film o Rusiji, sačuvavši pri tome svoj stil. I taj film, u kome je za sižejnu liniju korišćeno delo ruskog naučnika i pisca Vladimira Arsenjeva, ušao je u istoriju kinematografije, a 1975. dobio je „Oskara“.

Kurosava je u svet filma ušao 1936. godine. Pošto mu je dosadilo slikarstvo javio se na konkurs novog filmskog studija „P.C.L.“ za asistenta režisera. Imao je 26 godina i sledećih pet radio je sa raznim režiserima. Najveću ulogu u njegovom razvoju i sazrevanju imao je Kahiro Iamamoto, od koga je, između ostalog, naučio da je dobrom režiseru potreban dobar scenario. Vremenom je počeo sam da piše, zatim režira, i uspeh nije izostao, što je potvrđeno nagradama Američke, Britanske i Francuske filmske akademije, Udruženja kritičara Njujorka, te Berlinskog, Kanskog i Venecijanskog filmskog festivala, na kome mu je 1982. godine dodeljena „Počasna nagrada za životno delo“.

„Telohranitelj“ – izvor nadahnuća

Kurosavini filmovi izvor su nadahnuća za mnoge reditelje, od kojih su neki, poput Italijana Serđa Leonea, pokušali da ga plagiraju. Leone je u špageti vesternu „Za šaku dolara“ (1964) iz „Telohranitelja“ pozajmio ideju i snimke, pa je zbog plagijata odlukom suda Kurosavi platio 15 odsto od svetskog prihoda svog filma, i dao mu pravo isključivog distributera u Japanu, Južnoj Koreji i na Tajvanu. Siže „Telohranitelja“ 1996. korišćen je i za film „Usamljeni heroj“ sa Brusom Vilisom u glavnoj ulozi. U filmu „12“ Nikita Mihalkov je iz „Telohranitelja“ pozajmio kadar sa psom koji nosi otrovanu čovečju kost.


Akter

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 03 Sep 2012, 14:56
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
BOŽANSTVENA SFINGA


Kombinacije čarobne lepote i ćudljivog karaktera doprinela je da se o njoj izgradi mit koji i dan-danas intrigira ljubitelje sedme umetnosti. Za njeno ime vezane su mnoge glasine, od pretpostavke da je volela i žene, do spekulacija da je tokom Drugog svetskog rata bila špijun


Slika


Lepotica kraljevskog pogleda i zagonetnog osmeha, čuvena Greta Garbo postala je jedna od najvećih holivudskih zvezda svih vremena, iako se iz filmskog sveta povukla nedugo nakon svog 35. rođendana. Krijući se od radoznalih novinara i paparaca, kao i od napadnih obožavalaca širom sveta, proživela je daleko od filmskih kamera čitavih pet decenija. Kombinacija čarobne lepote i ćudljivog karaktera doprinela je da se o njoj izgradi mit koji i dan-danas intrigira ljubitelje sedme umetnosti. Za njeno ime vezane su mnoge glasine i neproverene informacije, od pretpostavke da je pored muškaraca volela i žene do spekulacija da je tokom Drugog svetskog rata bila špijun. Jedno je neosporno – Greta Garbo bila je božanstveno lepa žena.

Lepa Šveđanka zablistala je u Holivudu u vreme neme epohe, ali je vrhunac slave dostigla pojavom zvučnog filma. Njen glas prvi put se čuo 1930. u filmu „Ana Kristi“, koji je reklamiran uz slogan „Garbo govori!“. Iako joj je uloga fatalne zavodnice donela prvu od ukupno četiri nominacije za „Oskara“, nije bila srećna što je taj karakter prati iz filma u film. Želela je da se oproba i u drugim žanrovima, a posebno su joj ležale uloge tragičnih junakinja, poput Ane Karenjine u holivudskoj ekranizaciji znamenitog romana Lava Tolstoja ili Margarete Goatje u „Dami s kamelijama“, filmu rađenom prema istoimenom romanu Aleksandra Dime. Blistava je bila i u komediji „Ninočka“ (1939), koja joj je donela četvrtu nominaciju za nagradu Američke filmske akademije.

Dok je živela u Holivudu volela je da odlazi u bioskop i da prati šta rade njene kolege. Naročito je volela filmove Ernsta Lubiča, zatim komičare Laurela i Hardija, kao i nenadmašnog Čarlija Čaplina, s kojim nikada nije sarađivala, iako je to priželjkivala.

Iz filmskog sveta povukla se nakon uloge u filmu „Žena sa dva lica“ (1941). To ostvarenje se veoma dopalo publici, ali ga je kritika ocenila prilično loše. Nakon odlaska u anonimnost nastavila je da živi lagodno, budući da je zahvaljujući urođenoj štedljivosti, i mudrom ulaganju novca zarađenog u Holivudu, bila milionerka. Svoje ogromno bogatstvo, procenjeno na 32.000.000 dolara, ostavila je bratovoj kćerki Grej Rajsfild.

Iako se nikada nije udavala i nije imala dece, imala je brojne ljubavne romanse. Volela je da ide u duge šetnje i da putuje s prijateljima po Evropi, a bila je poznata i kao kolekcionar antikviteta i umetnina.

Zvezda je rođena

Jedna od najslavnijih holivudskih glumica rođena je 18. septembra 1905. godine u Stokholmu kao Greta Lujza Gustafson. Potekla iz radničke porodice, u ranom detinjstvu iskusila je siromaštvo i glad. Kada joj je bilo 14 godina njen otac se razboleo od španskog gripa i ubrzo umro. Dok je bolovao Greta se kao najmlađe dete brinula o njemu, dok su majka, sestra i brat radili. Sedeći kraj očeve postelje mlada Greta se zaklela da će jednog dana biti finansijski nezavisna. Bila je neopisivo srećna kada je nekoliko godina kasnije honorarom od svog prvog filma uspela majci da kupi narukvicu i prsten.

Buduća filmska diva još kao devojčica bila je veoma povučena i sklona sanjarenju. Nije volela školu, u koju se posle očeve smrti više nije vraćala. Pre nego što je postala glumica bavila se raznim poslovima. Jedno vreme radila je kao krojačica, a potom se zaposlila u najvećoj stokholmskoj prodavnici šešira. Zasenjen njenom lepotom vlasnik radnje joj je predložio da kao manekenka reklamira novu liniju njegovih šešira. Usledilo je još nekoliko poziva za reklamiranje ženske odeće, a to joj je otvorilo put ka filmskom svetu, u kojem se prvi put obrela 1922. godine statirajući u komediji „Lutalica Piter“. Iste godine upisala je glumu u Kraljevskoj školi dramskih umetnosti u Stokholmu. Ubrzo joj je reditelj Moric Stiler, koji je bio opčinjen njome, ponudio ulogu u romantičnoj komediji „Saga o Gesti Berlingu“ (1924). Gretin Pigmalion je smatrao da je njeno prezime Gustafson previše obično, te je smislio za nju pseudonim Garbo. Iako je nastup mlade glumice u Stilerovom filmu bio prilično uspešan, među filmadžijama je u to vreme preovladavao utisak da je reč o previše ćutljivom i dosadnom stvorenju.

Za razliku od rodne Švedske u kojoj su o njoj sudili prilično strogo, Garbova je neočekivano osvojila nemačke poklonike filma. Tamo je dobila titulu „nordijske princeze“, a već 1925. godine reditelj Georg Vilhelm Pabst ponudio joj je da igra u filmu „Ulica bez radosti“. Nastup u Pabstovom ostvarenju otvorio je mladoj glumici put ka Holivudu. U vreme snimanja tog filma u Berlin je doputovao predstavnik holivudskog studija MGM, koji je tragao za talentima po Evropi. Upoznavši Stilera ponudio mu je da snima u Holivudu i zaključio s njim ugovor. Stilerov uslov za saradnju bio je da s njim u Holivud otputuje i njegova vaspitanica Greta. Čim je stigla u filmsko carstvo švedska lepotica opčinila je nikog drugog do samog Luja Mejera, koji joj je odmah predložio saradnju. Njena prva holivudska uloga bio je lik strasne Španjolke u filmu „Bujica“ (1926). I u naredna dva filma, „Zavodnica“ i „Telo i đavo“, mlada glumica igrala je fatalne žene.

To je baš i nije mnogo radovalo, ali budući da je tek postala deo velike filmske mašinerije, prihvatala je ono što joj se nudilo. U filmu „Telo i đavo“ Gretin partner bio je tada popularni Džon Gilbert, s kojim je dugo bila i u intimnoj vezi.

Ideja rukovodstva MGM-a bila je da i četvrta Gretina uloga bude lik zavodnice u filmu pod naslovom „Žena koja voli brilijante“. Ipak, Šveđanka se ovoga puta pobunila, izjavivši da više ne želi da igra loše žene. Ko zna kako bi se završio taj spor da se u njega nije umešao Gilbertov advokat Hari Edington. Novi ugovor koji je potpisala s MGM-om podrazumevao je da joj se honorar sa 600 poveća na 5.000 dolara nedeljno, i da ona sama bira uloge, kao i partnere. Zahvaljujući pobedi u borbi s moćnim holivudskim studiom, Greta Garbo je počela da slovi kao neobično mudra osoba. Hari Edington bio je, zapravo, jedan od najzaslužnijih za kreiranje mita o zagonetnoj filmskoj divi. On se brižljivo starao da njegovu klijentkinju zovu samo Garbo, kako bi njeno ime odzvanjalo u svesti gledalaca, a na snimanja je nova holivudska kraljica dolazila uvek u pratnji dve crne sluškinje.

Nakon potpisivanja novog ugovora s MGMom snimila je još osam nemih filmova, koji su bili veoma popularni ne samo u Americi nego i u drugim delovima sveta. Postala je jedna od najtraženijih holivudskih glumica.

Pojava zvučnog filma donekle je pokolebala producente koji su oklevali da ponude nordijskoj lepotici ulogu u kojoj bi govorila, jer su se plašili kakav će utisak na publiku ostaviti njen švedski akcenat. Prva zvučna uloga Grete Garbo bila je ponovo žena sumnjivog morala, lučka prostitutka Ana Kristi, u istoimenom filmu nastalom prema dramskom tekstu Judžina O’Nila. Za tu ulogu Garbo je dobila i svoju prvu nominaciju za „Oskara“, a sledeće godine snimljena je i nemačka verzija tog ostvarenja.

Odlazak iz Holivuda

Nakon uspeha u Lubičevoj komediji, Garbo je 1941. godine zaigrala u filmu „Žena s dva lica“ Džordža Kjukora. Romantična komedija u kojoj je holivudska kraljica pokušala da iskorači iz svog uobičajenog repertoara, tumačeći lik moderne urednice modnog časopisa, kritika je ocenila veoma loše.

Već na početku prikazivanja tog ostvarenja u bioskopima kompanija MGM imala je mnoštvo problema. Katolička crkva protestovala je protiv moralne pouke filma, tako da je Luj Mejer pristao da ga premontira. Glavna glumica je dobijala na desetine srditih pisama od raznih ženskih organizacija. Sve je to osetljivu filmsku divu zbunilo i razočaralo, a njen osećaj beznadežnosti i skrhanosti dodatno je pojačao svetski rat. Osećala se usamljeno, daleko od domovine, a u to vreme pojačale su se i njene zdravstvene tegobe. Nije više imala snage da se nosi s pritiskom i odlučila je da napusti Holivud.

Novca joj nije falilo, jer je već početkom četrdesetih bila multimilionerka. Tek je sedamdesetih godina prošlog veka postalo poznato da veliki deo tržnog centra na Rodeo Drajvu u Beverli Hilsu, najuglednijem delu Los Anđelesa, pripada upravo Greti Garbo. Pored toga ona je bila vlasnica kuća u Njujorku i u rodnoj Švedskoj. Po savetu mudrih prijatelja, među kojima su se izdvajali Rotšildi i Onazisi, Garbo je kupovala stanove. Početkom pedesetih godina na zidovima njenog stana bila su dela Renoara, Bonara, Modiljanija i drugih poznatih umetnika. Vremenom se ta kolekcija širila, ali nije volela da je iznosi na videlo.

Greta Garbo je dva puta pokušala da se vrati filmu. Prvi put 1948. godine potpisala je ugovor za glavnu ulogu u filmu „Vojvotkinja od Lanžea“. Naučila je scenario i otputovala za Rim, gde je trebalo da se snima film, ali je po dolasku u večni grad saznala da je projekat propao zbog nedostatka novca. Dugo se verovalo da su probni snimci koje je Greta Garbo uradila zauvek izgubljeni, ali su krajem osamdesetih pronađeni u jednoj garaži i 2005. iskorišćeni za snimanje dokumentarca o slavnoj glumici.

Njen drugi pokušaj da se vrati glumi bio je 1969. godine, kada je italijanski reditelj Lukino Viskonti zamolio da učestvuje u grandioznom projektu „U potrazi za izgubljenim vremenom“, ekranizaciji dela Marsela Prusta. I taj projekat je propao jer je bio preskup.

Godine 1987. Garbo je prestala da izlazi iz stana, a naredne godine imala je infarkt. Od 1989. godine tri puta nedeljno morala je na dijalizu. Umrla je 15. aprila 1990. godine.

Ženstvena u muškom odelu

Greta Garbo nikada nije imala svoj kovčežić sa šminkom, koji je igrao tako značajnu ulogu u životima drugih holivudskih glumica. Neposredno pred izlazak pred kamere nanosila bi samo puder, ruž i maskaru. Njena lepota imala je veliku ulogu u usponu do zvezda. Malo je onih koji nisu ostali bez daha pred njenim ogromnim tamnoplavim očima. Pravilan nos, nežna usta s izvijenom gornjom usnom, visoko glatko čelo – sve je na njenom savršeno ovalnom licu, uokvirenom gustom, prirodno talasastom kosom, podsećalo na lik boginje. Mnogi poklonici njene lepote, istina, smatrali su da sa svojim širokim ramenima, uskim bedrima i dugim nogama Garbo podseća na antičkog dečaka. Uostalom, ona je podjednako dobro izgledala i u raskošnoj balskoj haljini s otkrivenim ramenima i u muškom kostimu. Volela je da nosi muški žaket ili kaput, dugački šal, nisko naheren šešir, crne naočare, cipele s niskom petom.

Kada se pojavila u Holivudu muškarci su je pratili u gomili. Najstrasniju romansu imala je sa Džonom Gilbertom. Kada su se upoznali Gilbertu je bilo 29, a njoj 22 godine. Svuda su išli zajedno, zajedno su ručali, odlazili na piknike. Svadba o kojoj se mnogo govorilo i pisalo nije se desila, jer je pobegla ispred oltara. Gilbert se ubrzo oženio po treći put, ali se nije oporavio od traume koju mu je nanela njegova nordijska ljubavnica.

Prvu homoseksualnu vezu holivudska diva je, navodno, imala s glumicom Monom Martens, s kojom se upoznala na snimanju filma „Saga o Gesti Berlingu“. Novine su često pisale o njenim vezama s raznim glumicama, među kojima su bile Lilijan Tašman i Fifi D’Orsej, a potom i o njenom odnosu s književnicom, španskom vojvotkinjom Mersedes de Akostom.

Burna ljubavna romansa s dirigentom Leopoldom Stokovskim počela je 1937. Greta i Leopold su zajedno putovali po Evropi, skrivajući se od novinara koji su ih neprestano pratili. Ipak, glumica nije prihvatila da se uda za dirigenta. „Smešno mi je i da pomislim da se s nekim uputim prema oltaru“, izjavila je novinarima.

Gotovo 20 godina trajala je njena nezvanična, ali vrlo čvrsta veza s biznismenom Džordžom Šlijem, koji je bio oženjen poznatom kreatorkom Valentinom. Garbo je Šliju predala pravo da vodi njene finansije, da ulaže, da kupuje antikvarne predmete. Kada je 1964. Šli umro na njenim rukama tokom putovanja u Italiju, ona je u panici odletela u Ameriku, a Valentina je bila prinuđena da sahrani muža. Gotovo sve svoje ogromno bogatstvo, među kojima su bile kuće u Italiji i Južnoj Francuskoj, Džordž Šli zaveštao je Greti Garbo.

Među ljubavnicima slavne glumice bio je i poznati fotograf Sesil Biton. On je pedesetih godina napravio seriju fotografija koje su postale svedočanstvo da je ona i dalje najlepša žena na svetu. Ipak ta veza je bila prilično kontroverzna, jer je Biton bio homoseksualac.

Holivudska Mata Hari

Prema navodima Dejvida Breta, jednog od biografa Grete Garbo, holivudska kraljica bila je veliki heroj Drugog svetskog rata. U knjizi „Greta Garbo: "Božanska zvezda“ Bret navodi da je ona bila tajni agent britanske tajne službe MI-6. U svet špijunaže glumicu je, navodno, uveo producent Aleksandar Korda, s kojim je u Velikoj Britaniji snimala „Bagdadskog lopova“. Zadatak filmske zvezde bio je da prikupi što više informacija o švedskom industrijalcu Akselu Veneru Grenu, koji je bio na američkoj „crnoj listi“. Vener Gren bio je prijatelj Hermana Geringa i simpatizer nacista. Tokom putovanja po Evropi Garbova je, kako navodi Bret, skupljala podatke o finansijerima i simpatizerima nacista, uglavnom dobrostojećim ljudima kojima je laskalo da budu u njenom društvu. Autor biografije odlazi još dalje, tvrdeći da je slavna Šveđanka planirala čak i da ubije Adolfa Hitlera, kome je, inače, bila omiljena glumica. Špijunske aktivnosti, tvrdi Dejvid Bret, objašnjavaju zagonetno povlačenje Grete Garbo iz Holivuda.

Nominacije za „Oskara“

Posle prve nominacije za „Oskara“, za ulogu Ane Kristi u istoimenom filmu, usledile su još tri. I naredni film, „Romansa“ doneo je lepoj švedskoj glumici nominaciju. U sledećoj dekadi nizale su se zanimljive uloge, poput popularne špijunke Mate Hari, švedske kraljice Kristine, Tolstojeve junakinje Ane Karenjine i Dimine Margarete Goatje. Uloga francuske kurtizane, za koju je po treći put bila nominovana za „Oskara“, postala je njen zaštitni znak. Četvrtu nominaciju donela joj je uloga u komediji „Ninočka“ Ernsta Lubiča. Taj film, inače njen omiljeni, najavljivan je pod sloganom „Garbo se smeje“, što je bila aluzija na reklamu za njen prvi zvučni film.


Akter

_________________
Slika


Vrh
Dade
Post  Tema posta: Re: Biografije slavnih glumaca i režisera  |  Poslato: 10 Sep 2012, 13:29
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 29 Avg 2012, 20:36
Postovi: 615

OffLine
FILMSKI MAĐIONIČAR


"Snimati filmove za mene pre svega znači ispričati priču. Ta priča može da bude neverovatna, ali ona ne treba nikada da bude obična. Poželjno je da bude dramatična i humana. Drama, to je život iz koga su isključeni svi dosadni momenti", rekao je Hičkok


Slika


Koliko god obični i jednostavni, naslovi kao što su „Ptice“ ili „Vrtoglavica“ mnoge odmah asociraju na maga filmske umetnosti Alfreda Hičkoka. Taj britanski sineasta bio je toliko originalan i jedinstven da čak i manje iskusni filmofili na osnovu svega nekoliko kadrova mogu da prepoznaju njegova ostvarenja. Hičkok je pomerio mnoge granice u filmskoj režiji poigravajući se kadrovima i montažom, i maštovito koristeći domete filmske tehnologije. Njegovo ime postalo je sinonim za napetost, intrigu i jezu, koji su obavezno začinjeni uvrnutim humorom i sarkazmom.

Autoritativan u svetu sedme umetnosti Alfred Hičkok je privatno, prema svedočenju svojih savremenika, bio bojažljiv i neurotičan čovek. Imao je prilično neobičan smisao za humor, koji je davao posebnu notu njegovim filmovima, ali je u privatnom životu često prelazio granice dobrog ukusa. Svaki svoj film planirao je i razrađivao vrlo detaljno i pažljivo. Ipak ta njegova pedantnost imala je i svoju tamnu stranu, koja se ogledala u opsesivno-kompulzivnom poremećaju.

FILMOVI O FILMSKOM MAGU

U Holivudu je nedavno snimljen film o Alfredu Hičkoku, u kojem ulogu ekscentričnog reditelja tumači „oskarovac“ Entoni Hopkins. Reditelj Saša Džervazi snimio je ljubavnu priču o Hičkoku i njegovoj supruzi Almi Revil, koju igra Helen Miren. Radnja filma dešava se u vreme snimanja Hičkokovog čuvenog ostvarenja „Psiho“.
Tokom šest decenija duge karijere snimio je više od 50 filmova, koji se žanrovski najčešće svrstavaju u trilere, mada u mnogima ima i elemenata horora, crnog humora, psihološke drame, romantične komedije. Junaci Hičkokovih filmova nevino su optuženi ljudi koji se nalaze u neuobičajenim situacijama i pokušavaju da se iščupaju iz njih. Gledaoci obično znaju više od samih protagonista, što kod njih stvara poznati osećaj napetosti i potrebu da prate razvoj događaja sve do neizvesnog kraja.

Publika je njegove filmove uvek volela, za razliku od kritike koja u vreme kada je taj inventivni reditelj bio na vrhuncu slave nije prepoznavala značaj njegovog rada za buduće generacije filmskih stvaralaca. „Rebeka“ (1940) je jedini Hičkokov film koji je nagrađen „Oskarom“, mada su još četiri njegova ostvarenja bila nominovana za nagradu Američkog filmskog instituta. Tek su predstavnici francuskog novog talasa, a posebno reditelj Fransoa Trifo, ukazali na umetničku vrednost Hičkokovih filmova. Ipak 1967. godine Hičkok je dobio "Oskara za životno delo.

MAJSTOR TRILERA

Alfred Džozef Hičkok rođen je 13. avgusta 1899. godine u Londonu, kao najmlađe dete u porodici irskih katolika. Odgajan je veoma strogo, a mnogi njegovi biografi smatraju da je upravo u detinjstvu razvio fobije i strahove koje je kasnije obrađivao u svojim filmovima. Jedno vreme školovao se kod jezuita u Koledžu Svetog Ignjatija u Londonu. Potom se upisao u pomorsko-inženjersku školu, posle koje je kratko radio kao crtač planova i dizajner oglasa u telegrafskoj kompaniji.

Interesovanje za fotografiju i film dovelo ga je 1920. u filmsku kompaniju „Gejnzboro pikčers“, u kojoj je radio kao pisac međunaslova za neme filmove. Tu je stekao prvo znanje o pisanju scenarija i režiji, a nakon pet godina dobio je priliku da se sam oproba kao reditelj. Njegov prvi film bio je „Vrt zadovoljstva“, snimljen 1925. godine. Iskusne filmadžije odmah su zapazile njegov neosporni talenat, što mu je omogućilo da veoma brzo napreduje. Već posle svog trećeg filma, ostvarenja „Stanar: Priča o londonskoj magli“, koji se bavi pričom o stanaru jedne zgrade u Londonu osumnjičenom za ubistvo nekoliko devojaka, Hičkok je stekao ugled majstora trilera. Već u tom filmu upotrebio je jedan od svojih čuvenih efekata – koraci osumnjičenog koji hoda po gornjem spratu snimljeni su kroz krov od mutnog debelog stakla, čime je dočaran pogled iz perspektive porodice koja živi ispod njega.

Nakon „Stanara“ Hičkok je nastavio da snima filmove režirane detekcijskom metodom, često s elementima špijunskog trilera. Prvi zvučni film, ostvarenje pod naslovom „Ucena“, snimio je 1929. godine. Tokom tridesetih godina prošloga veka, pre odlaska u SAD, snimio je nekolicinu izuzetno uspešnih filmova: „Čovek koji je suviše znao“ (1934), „Trideset i devet stepenica“ (1935), „Tajni agent“ (1936), „Sabotaža“ (1937), „Mladi i nevini“ (1937) i „Gospođa koja nestaje“ (1938).

Hičkokov talenat privukao je pažnju holivudskog producenta Dejvida O’Selznika, koji ga je pozvao da snima u SAD-u. Prvi američki film Alfreda Hičkoka bila je „Rebeka“ iz 1940. godine, koja mu je donela i nagradu Američkog filmskog instituta. „Rebeka“ je nagrađena „Oskarima“ za najbolji film i najbolju crnobelu fotografiju, a imala je još devet nominacija. Po dolasku u Holivud, Hičkok je počeo da unapređuje jedan važan element svojih filmova, sačinjen od osećaja neizvesnosti i napetog iščekivanja. U filmskom jeziku označen engleskim terminom saspens (suspense) taj element postao je i jedan od zaštitnih znakova Hičkokovog stvaralaštva.

Ranih četrdesetih godina snimao je žanrovski raznovrsne filmove, od romantične komedije „Gospodin i gospođa Smit“ (1941) do briljantnog ostvarenja „Senka sumnje“ (1943), inače njegovog omiljenog filma. Prvi Hičkokov posleratni film bio je „Začaran“, triler u kojem psihijatar jedne duševne bolnice počinje da veruje da je ubica s amnezijom. Film obiluje frojdovskim simbolima, kao i brojnim tehnološkim efektima, među kojima je i sekvenca snova po dizajnu slikara Salvadora Dalija. Godinu dana po završetku Drugog svetskog rata Hičkok je snimio i film „Ozloglašena“, sa holivudskim zvezdama Ingrid Bergman i Kerijem Grantom u glavnim ulogama. Okosnicu zapleta tog filma čini motiv krijumčarenja uranijuma, što je bilo dovoljno da reditelj privuče pažnju CIA-e.

Prvi film u boji snimio je 1948. godine. Reč je o ostvarenju „Konopac“, koje je poznato i po tome što je snimljeno u svega osam kadrova. Prvobitna rediteljeva ideja bila je da stvori film u jednom kadru, ali ga je u tome ograničavala tadašnja filmska tehnologija. Dužina filmske trake omogućavala mu je da snima desetominutne kadrove, a problem s pauzama između dve lente Hičkok je, kao i uvek, rešio brilijantno: na kraju svake trake kadar se zatamnjuje približavanjem prolaznika koji se na početku sledeće trake udaljava iz kadra.

Sredinom pedesetih godina snimio je tri popularna filma s Grejs Keli u glavnim ulogama. To su ostvarenja „Pozovi M radi ubistva“ i „Prozor u dvorište“ iz 1954. i „Drž’te lopova“ iz 1955. Iste godine uradio je i crnu komediju „Nevolje s Harijem“, a potom i rimejk ostvarenja „Čovek koji je suviše znao“, u kojem su glavne uloge ovoga puta poverene Džejmsu Stjuartu i Doris Dej. Glavna glumica ostala je upamćena i po tome što je u filmu otpevala „Oskarom“ nagrađenu pesmu „Que Sera, Sera“.

Čuvenu „Vrtoglavicu“, koju su svetski kritičari nedavno proglasili najboljim filmom svih vremena, Hičkok je snimio 1958. godine. Usledila su još tri klasika: „Sever-severozapad“ (1959), „Psiho“ (1960) i „Ptice“ (1963). Potonja dva obeležila je i upečatljiva muzička pratnja kompozitora Bernarda Hermana. Nakon tih filmova Hičkokova karijera krenula je silaznom putanjom. Slavni reditelj se 1972. godine vratio u London da snimi „Frenzi“ („Mahnitost“), u kojem je prvi put dozvolio golotinju i opscenost. Međutim, u to doba zdravlje mu je bilo već znatno narušeno i uskoro je u potpunosti prestao da snima.

POSLEDNJI FILM, pod naslovom „Porodična zavera“, snimio je 1976.

Nekoliko meseci pred smrt kraljica Elizabeta Druga dodelila mu je orden Viteza britanskog kraljevstva. Umro je u Los Anđelesu 29. aprila 1980. godine od bubrežne insuficijencije, a telo mu je kremirano.

Napeto iščekivanje raspleta događaja, o kojima gledalac uvek zna više od samih junaka, jedan je od najvažnijih sastojaka u Hičkokovoj rediteljskoj kuhinji. Slavni reditelj majstorski dozira napetost i postepeno je pojačava do kraja filma navodeći gledaoce da nagađaju kakav će biti ishod kada glavni junak napokon dozna pravu istinu. On pušta da iz posmatranja neprimetno raste jeza. Obični predmeti kao što su telefon, nakit, naočari ili, recimo, svetlost farova, u njegovim filmovima postaju vesnici preteće opasnosti. Jedan od najčuvenijih svakako je prizor tuša iz kojeg pršti voda u filmu „Psiho“. Snimljen odozdo tuš izgleda kao oružje.

Među Hičkokovim omiljenim postupcima bio je i takozvani „mekgafin“, najčešće potpuno beznačajan detalj oko kojeg se razvija filmska priča i koji protagoniste u filmu navodi na akciju. Ponekad je to duh iz prošlosti, ponekad državna tajna, a ponekad, recimo, prokrijumčarena pošiljka uranijuma.

Još jedna pikantna sitnica dodaje poseban ukus Hičkokovim filmovima. U većini svojih ostvarenja reditelj se pojavljuje u takozvanim kameo ulogama, koje su postale još jedan njegov zaštitni znak. Tako ga možemo videti kako ulazi u autobus, prolazi ulicom, stoji u sobi u zgradi preko puta, kao muzičara, paparaca, lažnog invalida, kauboja. Njegov lik se pojavljuje na fotografiji u novinama ili se njegova prepoznatljiva punačka silueta nazire iza staklenih vrata. Hičkok je najviše voleo da se pojavljuje u prvim kadrovima kako bi gledaoci mogli da se usredsrede na sam film, umesto da „love“ reditelja po ekranu.

NEUROZE FILMSKOG MAGA

Hičkok je od najranije mladosti bio vrlo povučen, izbegavao je druženje s vršnjacima, a posebno je zazirao od devojaka. Imao je oko 25 godina i već stekao status profesionalnog reditelja kada je prvi put probao alkohol i izašao na sastanak s devojkom. U 27. godini oženio se svojom bliskom saradnicom Almom Revil, s kojom je imao kćer Patrišu. Alma je bila scenarista nekoliko Hičkokovih filmova i učestvovala je kao asistent reditelja u svim njegovim ostvarenjima. U više prilika priznao je da je najveću ulogu u njegovoj karijeri i privatnom životu odigrala upravo supruga.

Hičkokovi savremenici govorili su da je slavni reditelj obično prvobitno ostavljao utisak dragog čoveka, ali bi se kasnije ispostavilo da je veoma naporan sagovornik. Autor knjige „Tamna strana genija“, Hičkokov biograf Donald Spoto, prikazuje ga kao impulsivnog i bojažljivog čoveka. I francuski reditelj Fransoa Trifo u knjizi o Hičkoku je napisao: „Taj čovek koji je bolje od drugih zabeležio na filmskoj traci osećanje straha, sam je bio bojažljiv i čini mi se da je uspeh njegovih filmova bio povezan s tom karakternom crtom.“

SPECIFIČAN SMISAO ZA HUMOR

Hičkok je imao prilično specifičan smisao za humor. Bio je u stanju da donese 400 dimljenih ribica čoveku kome je bio odvratan miris ribe. Na snimanju filma „39 stepenika“ glavni junaci morali su ceo jedan dan da idu s lisicama na rukama jer je reditelj, navodno, izgubio ključ od njih. Jednom se našalio s mužem spisateljice „Rebeke“ Dafne di Morije, pozvavši ga u goste na maskembal. Svim ostalim gostima je rekao da će to biti oficijalna večera. Džerald di Morije je celo veče proveo u kostimu turskog sultana, okružen ljudima u smokinzima.
Hičkok je bio vrlo pedantan. Biografije svojih junaka razrađivao je veoma marljivo, do najsitnijih detalja. Međutim, bio je i patoliški čistunac. Posle korišćenja lavaboa brisao je i lavabo i česmu trima krpama. Patio je i od ovofobije, straha od predmeta ovalne forme. Bio je veoma nervozan kada ugleda kokošje jaje. Jednom prilikom je izjavio: „Bojim se jaja. Ta bela okrugla stvar bez rupa… jeste li ikad videli nešto gadnije od razbijanja ljuske jajeta i prolivanja njegove žute tečnosti?! Krv je vesela, crvena. No, žumance iz jajeta je žuto, gadljivo. Nikad ga nisam probao.“

Hičkokovoj popularnosti znatno je doprinela i televizijska serija čiji je domaćin i producent bio od 1955. do 1965. godine. Serijal je nosio naziv „Alfred Hičkok vam predstavlja“, a činile su ga epizode snimljene u režiji raznih autora, kojima je zajednički imenitelj bio saspens.

Čuveni reditelj bio je i junak popularne serije detektivskih priča „Alfred Hičkok i tri detektiva“. Pisao je uvodne tekstove, u kojima je, u ulozi filmskog reditelja, mladim detektivima zadavao nove slučajeve. Na vrhuncu slave ponuđeno mu je da piše uvodne tekstove za izdanje pripovedaka poznatih autora s njegovim imenom u zaglavlju: „Muzej čudovišta Alfreda Hičkoka“, „Hičkokove natprirodne priče strave i napetosti“, „Napete priče Alfreda Hičkoka“ i druge. Među autorima pripovedaka bili su Širli Džekson, T. H. Vajt, Robert Blok, H. DŽ. Vels, Robert Luis Stivenson, Ser Artur Konan Dojl, Mark Tven, Robert Artur.


Akter


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 114 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker