|
Autoru |
Poruka |
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Udah Tačno znam kada me tvoje misli zapostave. Zadesi me neko zlo, nevolja, loši ljudi. Pitam se tada da li te neka briga obuzela i odvukla misli od mene, pa nema ko da me čuva. Ne umem sam i više se uzdam u tvoju brigu za mene, nego u svoju snagu. Nju čuvam da mogu da te branim od sila sa kojima mogu da se nosim i koje smeju samo na mene, na tebe nikako. I kad bi stigle do tebe, ne mogu ti ništa, jer su ih moje grudi oslabile. Nije mi žao što, oštećen, teško dišem, jer znam da će me tvoje misli zakrpiti, da ću moći da te uzdahnem, to je dovoljno da prikupim snagu za borbu sa onima što ne smeju blizu tebe.
Ne znam kako se vazduh natopi tobom, pa moj uzdah na tebe miriše. Odjednom je tesno u mojim grudima, al' ne dam te lako. Lagano te ispuštam, da mi što duže usne golicaš.
Ponekad uzdahnem, ne znajući da si to ti. Prepoznam te tek kada mi srce pomeriš. Nasmešim se, znam da je namerno, jer želiš da me podsetiš da sam živ. Promeškoljiš se, raširiš ruke kao da meriš koliko ima mesta od srca do najbliže praznine. Napraviš piruetu i uhvatiš zalet za odlazak iz mene. Pokušam usnama da te zadržim, ali ne uspevam, jača si. Samo si svratila da me podsetiš na mene i ostaviš poruku, koju ne razumem. Možda svaki put kada te uzdahnem. upiješ nešto toplo iz mene, nešto od čega nemam koristi, a tebi ugreje dušu? Umem da postavim pitanje, na koje pametniji od mene nemaju odgovor. Moje misli su znakovi pitanja, kidaju meso tim kukama, čekaju odgovor koji se krije u tvojim mislima, koje me ponekad zapostave, pa me zadesi neko zlo, nevolja, ili loši ljudi. Ima ih. Goran Tadić
|
|
|
|
|
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45921
|
Daljina
Svijet je sada podijeljen na dvoje i put se moj i tvoj sastati nece.
Za nas nesavladivih daljina u prostranstvenom priblizavanju uvijek ima.
Jesi li sada tu ili na drugom kraju Zemlje, ili na nekoj planeti- nepoznatoj- jednako smo daleko jedno od drugog i u mraku izmedju nas razlivenom ne cuje se ni zov, ni zvuk, ni znak.
Sta ako isti val pjenusavi i tvoju i moju obalu prelije?
I najjaca je tvoja zelja danas da ukloni spustene barijere, A JA- KRILA NEVIDLJIVA STECI NE MOGU DA POSLEDNJU STAZU PRELETIM I DA TI NA VECERI TUZNOJ BUDEM GUTLJAJ VINA I ZALOGAJ HLJEBA....
Jelisaveta Bagrjana
_________________
|
|
|
|
|
LaYa
|
|
Laki
Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12 Postovi: 22907
|
Strepnja
Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka da volim i želim oka tvoja dva. Jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da. Ne, nemoj mi prići! Ima više draži ova slatka strepnja, čekanje i stra'. Sve je mnogo lepše donde dok se traži, o čemu se samo tek po slutnji zna. Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu? Izdaleka samo sve k'o zvezda sja; izdaleka samo divimo se svemu. Ne, nek' mi ne priđu oka tvoja dva.
D. Maksimović
|
|
|
|
|
GiGi
|
|
Karolina Riječka
Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13 Postovi: 18509
|
Oči tvoje
Oči su tvoje odmor umornoj mi duši, jer one razumiju žalost, nespokoj, pa kad dušu moju bol i tuga guši, tu su oči tvoje, daju mi mir svoj.
Oči su tvoje biseri najljepši, želim ih čuvati jer moje su blago. Ako ih izgubim kraj je mojoj sreći, jer samo u njima mom je srcu drago.
Oči su tvoje k’o jezero najljepše, što smiruje srce uplašeno. Tvoj pogled blagi za tebe me veže, jer tu sam siguran, o voljena ženo.
Oči su tvoje livade svibanjske, u njima želim dušu odmarati. Oči su tvoje poljane rajske, za oči tvoje i život ću dati.
_________________ Plesala bih s tobom kroz najprometnije ceste jedan tango kroz crveno tamo gdje nitko ne bi plesao na vrhu Hendrixovog mosta i to mi ne bi bilo dosta...
|
|
|
|
|
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Nije to ono... Nije to ono kad čuješ tužnu pesmu, pa pustiš suzu, ako niko ne gleda, pa te, kao, prođe, a znaš da ne prolazi, već se pritaji, šćućuri u tupom delu tebe, do neke druge zasede tužne pesme, al’ šmrcneš, razmažeš tugu po trepavicama, udahneš bilo šta, samo da nije ono što te guši i brže-bolje zavoliš ptice i cveće, jer nešto moraš da voliš, samo da prođe to što te nespremnog zateklo. Nije to ono kad pada kiša, pa si tužan, jer kiša tuzi služi, pa se na nju žališ, kao da će sva muka prestati kad ona prestane. Nije to ono kad te brzo prođe, pa se hvališ da si super, kakav si bio, pa hrabriš mrgude da se nasmeše, jer život je lep: “evo, vidi mene, šta mi fali, trgni se, čoveče”... Kao, odjednom umeš sa životom. Nije to ono kad ti se čini da nikom ne trebaš, a tebi bi dobro došao bilo ko. Nije to ono kada je jesen. Nije to ono kada ti presedne rođendan, jer ga je neko, zbog koga si imao volju da ga dočekaš, zaboravio. Nije to ono kad ne možeš da dočekaš da prođe današnji dan. Nije to ono kada si siguran da život nema smisla. Nije to ono kada te grize savest zbog nečega što ti je odavno oprošteno. Nije to ono kad ne znaš šta ti je. Nije to ono kad misliš da si umro zbog neuzvraćene ljubavi. Nije to ono što se deli sa alkoholom, mrzovoljom, isključenim telefonom i blejanjem u isključen TV, pa kad ti dosadi da se dosađuješ, dosađuješ drugima, ne dopuštajući da budu onakvi kakav si do maločas bio. Nije to ono kada ti potonu sve lađe. Nije to ono kad nešto treba da prođe, ne znaš šta, pa će se nešto desiti, ne znaš šta. Ovo je nešto drugo. Goran Tadić
|
|
|
|
|
GiGi
|
|
Karolina Riječka
Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13 Postovi: 18509
|
Tvoja mala
Nemoj nikome nikada reći Da je postojala jedna ' MALA'. Da je bila tvoja, I sve ti dopuštala, sve dala. Nemoj nikome nikada reći Da si otišao iz njenog života Kao tama... Nemoj im priznati nikada Da je 'MALA' ostala sama. Nemoj nikome nikada reći Da je plakala i patila, Da si 'MALOJ ' značio, A nije te vratila. Nemoj nikome nikada reći Da je ponos uništio sve. Tko zna hoće li opet biti sretna? Nemoj nikome reći, molim te. Nemoj nikome nikada reći Da 'MALA' trebala te... I da je mala bojala se; Svega čega bojiš se. I kada gledas 'MALU' -Ona gleda te... I kada druge te žele - Ona ne da te... Nemoj nikome nikada reći Da su ti govorili da za tu 'MALU' nisi... I nemoj im nikada reći da su je pitali: ´Zaljubljena ti si? '. Nemoj nikome nikada reći Da im je morala reći ' ne '. Nemoj nikome nikada reći Da bio si joj sve. I nemoj im reći Kako bile su teske noći te; Kada si 'MALOJ' ulazio u sne. Kada je bila sigurna da trebaš je, A ti si bio sretan, Nisi znao za puteve tuge... Nemoj nikome nikada reći Da njene noći bile su duge. Nemoj im reći Da je 'MALA' zbog tebe sve izgubila Jer, bila je sretna kad te poljubila. I nemoj nikada nikome reći Da si 'MALU' bar malo volio, Iako je za oprost nisi molio. Samo im reci: 'Žaliti neću '! Ali, nemoj nikada nikome reći, Da nakon svega - 'MALA' želi ti sreću. I želi te bar kao prijatelja, želi da kažeš joj sve. Nemoj nikada nikome reći Da 'MALA' nije mogla Tebi reći ' ne '. I nemoj im reći Da 'MALA' još uvijek zbog tebe diše. Da 'MALA' zbog tebe umire I zbog tebe stihove piše. Nemoj nikome nikada reći Da 'MALA' zbog tebe sja. I nemoj im reći Da ta 'MALA' sam JA.
_________________ Plesala bih s tobom kroz najprometnije ceste jedan tango kroz crveno tamo gdje nitko ne bi plesao na vrhu Hendrixovog mosta i to mi ne bi bilo dosta...
|
|
|
|
|
Senka
|
|
Vječita sanjalica
Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07 Postovi: 45921
|
Možda spava
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
pesmu jednu u snu što sam svu noć slušao:
Da je čujem uzalud sam danas kušao,
Kao da je pesma bila sreća moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.
U snu svome nisam znao za buđenja moć,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec a se kreće u umrlu noć,
U snu svome nisam znao za buđenja moć.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu očin neke, nebo nečije,
Neko lice, ne znam kakvo, možda dečije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il te oči da su moja duša van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, što noćas snih;
Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Ja sad slutim za te oči, da su baš one,
Što me čudno po životu vode i gone:
U snu dođu, da me vide, šta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Da me vide, dođu oči, i ja vidim tad
I te oči, i tu ljubav, i taj put sreće;
Njene oči, njeno lice, njeno proleće
U snu vidim, ali ne znam, što ne vidim sad.
Da me vide, dođu oči, i ja vidim tad:
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled što me gleda kao iz cveća
Što me gleda, što mi kaže, da me oseća,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili počiva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
Možda spava, i grob tužno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
Izvan stvari, iluzija, izvan života,
I s njom spava, neviđena, njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima izvan svakog zla.
Vladislav Petković Dis
_________________
|
|
|
|
|
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Међувреме На сву срећу, ја ти не могу помоћи и уморан сам од тражења решења, које је увек на дохват наших кратких руку. И пролази време, руке нам јачају, али не расту.
А да закорачиш? Не, не смеш прва, а ја не могу бити испред тебе. Да кренемо скупа? Kо би се тога сетио?
Не кради ми међувреме, ако већ не осећаш своје. Постаћу хладан и променићу се, али кад-тад ћу експлодирати. Kо ће да скупља парчиће? Ти? Па ти не можеш да ме скупиш ни састављеног.
Не кради ми међувреме. Оно није наше. Оно је моје. И није између нас. Оно је између мене и мене.
Не кради ми међувреме, бојим се - упашћеш у њега. Не кради ми себе од мене, будало глупа. Постаћеш међувреме и остаћеш заувек са мном без мене. Никола Врањковић
|
|
|
|
|
GiGi
|
|
Karolina Riječka
Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13 Postovi: 18509
|
Što sam, tko sam?
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, živio sam usput, ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete, zato što sam mnoge ljubio, bolećiv, zato usput, ko što palim cigarete, govorim i šapćem zaljubljene riječi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću", a u duši vazda ista pustoš zrači; ako dirneš strast u čovjekovu biću, istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza odbijenih želja, neshvaćene tuge. Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu. vezan protiv želje, utonem u sjeti, nikad neću da te ljubomorom gušim, nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji. Sergej Jesenjin
_________________ Plesala bih s tobom kroz najprometnije ceste jedan tango kroz crveno tamo gdje nitko ne bi plesao na vrhu Hendrixovog mosta i to mi ne bi bilo dosta...
|
|
|
|
|
Trile
|
|
rang
Pridružio se: 21 Maj 2012, 10:05 Postovi: 23789
|
ne znam iz koje je pesme i cija je pesma ali jedan jako, ne, jedan toliko ..stih koji govori vise od reci, a glasi
'ja je ljubim a ona podriguje'
_________________ Omnia Tempus Habent
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 242 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|