Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:52


Autoru Poruka
Komsinica
Post  Tema posta: Sportska medicina i rekreacija  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:32
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Tehnika masaže

Autor: dr sci.med. Milorad Jerkan

Slika

Svaka masaža ima određeno dejstvo na tkiva i organe. Redosled primenjenih zahvata u masaži različitih delova tela nisu uvek isti. Osnovno pravilo prilikom masiranja da u početku budu zastupljeni blagi zahvati a isto tako i završetak masiranja. Pojedini autori daju i redosled masiranja: glađenje, trljanje, gnječenje, vibracije. U sportskoj medicini ovo pravilo se ne primenjuje zbog specifičnosti masiranja i njegovog efekta na oporavak sportista. Osnovni hvatovi u masaži su: 1. glađenje - effleurage, 2. trljanje - frcton, 3. gnječenje (istiskivanje) - petissage, 4. lupkanje (udaranje pljeskanje) - tappotement, 5. vibracije (zahvat rastresivanja) – vibration.


Slika

1. Glađenje – predstavlja osnovni način masiranja kojim se započinje i završava masaža svih delova tela. Može da bude površinsko i zahvatno. Izvodi se jednom ili obema rukama, a prsti se sasvim nežno kreću po površini kože različitom brzinom i u različitim pravcima. Šake se postavljaju jedna uz drugu, jedna za drugom ili jedna preko druge. Suština je da ruke masera u potpuno priležu uz telu masirane osobe celom površine šake, dlanom, nadlakticom i prstima ili jagodicama prstiju. Proces glađenja se izvodi brzo i izaziva mehaničko čišćenje kože i otvaranje pora skidanjem površinskog sloja epitelnih ćelija.

Dolazi do povećanja lokalne temperature i ubrzavanja krvi i linfe. To sa sobom izaziva pojačano lučenje znojnih žlezdi izuzetno povoljan uticaj na senzitivne nervne završetke praćene osećanjem psihičke smirenosti i opuštenosti, dolazi do poboljšavanja resorptivne sposobnosti kože.

Slika

2. Trljanje - drugi po redu maserski zahvat koji dublje deluje od glađenja uslovljavajući trenje kože i potkožnog tkiva. Karakteristično je da pravac kretanja ruke mora biti determinisan kao npr. kao kod pljosnatog dubinskog glađenja. Ruka masera manje klizi po koži a više prijanja uz kožu i pomiče je u zavisnosti od dubine tkiva. Trljanje se vrši od periferije prema centru pravolinijski ili kružno. Izvodi se jednom ili obema rukama celom površinom jedne šake ili obe šake, bridom šake ili vrhovima prstiju. Posebno je podesna za masažu zglobova tetiva, pripoja i trbušnih mišića. Pažljivo treba masirati predeo zglobova zbog tankog sloja potkožnog tkiva i mogućnosti povrede zglobnih ovojnica i ligamentarnog aparata.

Slika

3. Gnječenje (istiskivanje) - je treći osnovni zahvat. Njime su obuhvaćene sve mišićne grupe, i najsnažnije utiče na masažu mišića te se smatraju najznačajnijim u sportskoj masaži. Ovaj zahvat se veoma teško izvodi i smatra se najtežim u masiranju. Vrsta gnječenja može biti:

a) Valjanje - vrši se na ekstremitetima tako što se šake postavljaju jedna naspram druge na ekstremitetu  a maser počinje da ih pokreće pritiskujući kožu. Obično se ovom tehnikom obrađuju veći mišići ili mišićne grupe pri čemu se isti gnječe o kosti, a najčešće se primenjuje na sedalnom delu, leđima i podkolenici.

b) Mešenje - se najviše primenjuje na butnoj regiji jednom se rukom obuhvataju mišići dok se drugom vrši gnječenje sl. mešenju testa. Gnječenjem se iz mišišića istiskuje venska krv linfa i produkti metabolizma a ubrzava se proces oporovka nakon fizičkih napora. Gnječenje tetiva nije dozvoljeno.

Slika

2. Lupkanje (udaranje i pljeskanje) je ritmičko kratko i nešto lakše udaranje tkiva i to naizmenično jednom pa drugom rukom. Zahvati koji deluju prevashodno na kožu i podkožna tkiva dok na mišiće imaju ograničeno dejstvo vršeći, relaksaciju pojedinih telesnih segmenata. Seckanje to je lupkanje ularnom ivicom šake pri čemu su prsti skoro sastavljeni i lako flektirani, te se kretanje vrši iz lakatnog zgloba. Pljeskanje – izvodi se volarnim stranama šake (otvorenim šakama jednom ili obema rukama) njime se povećava terapijski efekat lupkanja jer uticaj na tkiva ima tkz. vazdušno jastuče koje se stvara između šake i tkiva.  Tehnika izvođenja lupkanja izvodi se u brzom ritmu od stodvadeset do stotrideset udara u minutu, pri čemu udarci padaju jedan kraj drugog dužinom mišića od periferije prema centru. Ovu tehniku izvoditi oprezno iznad površno (podkožno) smeštenih kostiju i iznad zglobova zbog mogućnosti nadražaja pokosnica ili drugih ozleda.

Slika

3. Potresanje i vibracije (zahvat rastresivanja). To je maserski zahvat tokom kojeg se prave ritmički pritisci na tkivima koja se masiraju i umirujuće deluju na zamoreno tkivo. Ovaj zahvat u zavisnosti od masirane regije vrši se jednim ili više prstiju jednom ili obema šakama. Zahvat potresanja izvodi se najčešće sa obe ruke pri čemu se potrese čitava ruka, čitava noga ili pojedine veće mišićne grupe pri čemu mišići masirane osobe moraju biti maksimalno opušteni. Vibracija se izvodi zahvatanjem određenih mišićnih grupa: prstima i izazivanjem brzih vibracija podrhtavanja praćenje kratkotrajnih pauza to se najčešće izvodi specijalnim aparatima i u sportskoj medicini se skoro ne primenjuju.
Kontraindikacije za masažu su: povećana telesna temperatura, akutni zapaljivi procesi, gnojni procesi (čirevi, razne inficirane rane i sl.) Opekotine na koži prouzrokovane različitim hemijskim ili fizičkim agensima zapaljenja vena i linfnih puteva maligne marformacije i sl.

stetoskop.info

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Sportska medicina  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:34
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Masaža sportista pojedinih sportova

Autor: dr sci.med. Milorad Jerkan


Masaža trkača
Masiranje u principu treba vršiti utoploj prostoriji naročito posle zagrevanja ili tuširanja. Masira se pažljivo stopalo, skočni zglob, butina, kičmeni stub, naročito m. errector trunci upredelu krsta, ramena i vrata. Početak masaže je glađenjem pa se prelazi na gnječenje i lako rastresivanje. Stopalo i skočni zglob treba malo i istrljati. Kod sprintera i ostalih trkača sa starnom groznicom i „tremom“ preporučuje se masaža glave radi umirenja.  Kod trkača  posebno treba izmasirati tabane i njegove veze i mišiće, zatim gornju stranu stopala i skočni zglob. Kao i prednju, spoljnu i zadnju grupu mišića potkolenice. Prelazi se na masiranje ramena i mišića ramena u kojoj spadaju: m. deltoideus, m. brahialis, i m. coraco-brahialis. Kod dugoprugaša zamaraju se posebno opružači kičmenog stuba (m. errector trunci) i to u prerelu krsta. Ovu oblast treba masirati i pre i posle takmičenja. Kod dugoprugaša treba uraditi odmarajućoj masaži, a kod iznurenih dugoprugaša naročito maratonaca treba uraditi pažljivo masažu koja mora biti nežne i kratka.
Masaža skakača
Skakače treba kompletno izmasirati (celokupnu muskulaturu) . Obrađujemo stopalo, skočnog zgloba, potkolenice, butine, kičmeni stub, leđa, ramena,trbušni zid i vrat. Masaža u početku treba da bude nežna , a posle postepeno preći na tretman gnječenja i rastresanja.
Masaža bacača
Masirati mišiće potkolenice,butine, leđa, ramena, vrata i ruku. Kopljaša treba masirati kao trkača, sa naročitom pažnjom na mišiće ruke kojom baca . Bacačima diska, kugle i kladiva treba izmasirati posebno mišiće trupa, ramena i ruke.
Masaža boksera
Posle uvodnog zagrevanja izmasirati celo telo glađenjem, gnječenjem ivtrljanjem. Masažu započeti obradom stopala pa preći na skočni zglob, potkolenicu, butinu, trup, ramena, vrat i ruke. Posebno istrljati šaku i završiti s masažom lica, nosa i ušiju. Nos i uši kod masiranja treba da pocrvene u cilju omekšavanje hrskavicee koja tada postaje elastična i otporna na bokserske udarce. Isti postupak se radi i kod rvača i pokušava se da se spreči  hronično povređivanje uha i formiranje tkz. „bokserskog uha i nosa“. Bokseru izmasirati trbušne mišiće i posebno predeo pleksusa (bokser je u ležećem položaju). Masaža šake je obavezno snažna, a lica i glave umirujuća, jer većina boksera pred izlazak na ring pokazuje znake nervoze. Po završetku meča i tuširanja uraditi odmarajuću masažu i to celog tela. Posebno obratiti pažnju na one delove tela gde postoje tragovi od udaraca. Kod lica naizmenično staviti hladne i tople obloge oko 20 minuta. U slučaju nokauta, bokser mora obavezno da leži izvesno vreme (odlučujuća je procena dežurnog lekara). U pauzi između rundi izvodi se odmarajuća masaža na ringu kod boksera koji nisu najbolje pripremljeni, u principu kod dobro utreniranih boksera masaža nije potrebna, sem ponekad blaga masaža pleksusa ili samo lica.
Masaža rvača
Posle osnovnog zagrevanja početi sa glađenjem, snažnim gnječenjem i trljanjem(srednjeg intenziteta) celo telo. Posebnu mažnju usredsrediti na mišiće vrata, ramenog pojasa, ruku i kičmenog stuba. U zavisnosti od jačine muskulature rvača i doziramo jačinu masaže koja u principu treba da bude jača. Kontraidikovna je masaža ako se kod rvača pojavi bol prilikom masaže. Tretman ušiju i lica je isti kao kod boksera. Odmarajuća masaža rvača se radi posle toplog  kupanja  i sastoji se od snažnog gnječenja mišićnih masa onih istih kao i kod pripremne masaže.
Masaža dizača tereta
Slična je masaži boksera i rvača. Muskulaturu dizača tegova treba dobro izgnječiti posle zagrevanja. Posebno treba im obraditi noge i to potkolenice a naročito butine, zatim kičmenog stuba, ramenog pojasa,vrata i ruke. Dužina masiranja prema Birjukovu treba da traje prema težini  tela dizača i zbog toga daje tablice: za težinu od 60kg 40 minuta masiranja, za 75kg, 50 minuta, za 100kg 60 minuta, i za preko 100kg preko 60 minuta. Njegova preporuka je da se na dva dana pre takmičenje prestanje sa masiranjem.
Masaža plivača
Posle početnog zagrevanja izvesti temeljitu pripremnu masažu celog tela u toploj prostoriji od 20 stepeni sa trajanjem od 30 minuta. Posle toplog kupanja treba preći na odmarajuću masažu naročito vrata, ramena, ruke i kičme i to jačim gnječenjem i trljanjem. Kod plivača sprintera više vremena trebaposvetiti pripremnoj masaži. Po Grantu masažu plivača započeti od leđa, pa nogu, ruku, i na prednji deo trupa. Karakteristično za njega je da je pored masaže upotrebljavao i akupunturu i to stavljajući igle za 30 sekundi u dve tačke, jednu između kažiprsta i palca, a drugu tačku u predelu teniskog lakta. Preporučuje i istezanje tela počev od vrata preko kičme, ramena, karličnog dela, na ruke i noge. Grant je napravio čitavi sistem istezanja za plivače.
Masaža veslača
Posle zagrevanja izmasirati celo telo  veslača. Kod ovih sportista posebno treba obratiti pažnju na mišiće prednje lože potkolenice, butinemsedalnog predela, mišića leđa, kičmenog stuba, ramena i ruku. Masaža se sastoji u glađenju i gnječenju snažnih mišićnih masa. Posle treninga,  takmičenja istuširati se mlakom vodom i onda izmasirati sve gore nabrojane mišiće i naročito m. errector trunci u predelu krsta, jer on najviše boli kao i kod biciklista i smučara.
Masaža fudbalera
Posle obaveznogzagrevanja izmasirati stopalo, potkolenice, butine i lumbalni deo leđa. Idelno masaža bi trebala da traje od 15 do 20 minuta, što je objektivno teško izvodljivo jer mahom fudbalski klubovi imaju po jednog masera a za ovaj tretman bi bilo potrebno nekoliko njih. Na poluvremenu maser ima zadatak da određene igrače (obično starije, i skoro oporavljene od povreda) izmasira i to kratkom masažom. Masiraju se noge i to glađenjem i gnječenjem. Po završetku treninga ili utakmice, obavezno je toplo kupanje a nakon toga masaža celog tela i to počev od stopala, pa preko nogu i leđa, do vrata i glave. Posle ovakve masaže preporučuje se ležanje oko 40 minutazavijen u tople ćebadi, da bi se fudbaler odmorio od teških napora. Ove preporuke ni 5% fudbalera ne ispoštuje, najčešće zbog velike žurbe da posle utakmice što pre napusti stadion, ili zbog slabe organizovanosti zdravstvene službe u klubovima. Masaža posle naprezanja je značajna za negovanje zdravlja kao i za održavanje kondicije. Zdravstvena ekipa kluba po pravilu treba odmah posle utakmice da pregleda sve igrače koji su igrali i otklone u startu eventualne manje povrede tipa kontuzije i rane. Ova mesta tretiraju se po pravilu prve pomoći i ta mesta se ne masiraju.
Masaža košarkaša
Posle dobrog zagrevanja, započeti sa nežnom masažom (košarkaša nemaju veliku mišićnu masu)  gnječenjem i glađenjem i to celo telo. Masažu početi od stopala pa preko potkolenice, butine, mišića oko kičmenog stuba, ramenog pojasa i ruku. Masažu uraditi posle većeg fizičkog napora i to tako što košarkaš ide pod topli tuš, a posle toga se masira celo telo. Kod masaže treba nežni izgnječiti cela stopala, potkolenice, butine, mišiće lumbalnog dela kičme, mišiće leđa i ramena, vrat, ruke i na kraju završiti sa šakama. Zbog velikih napora i same konstitucije košarkaša Krilov predlaže da košarkaše treba masirati dva puta dnevno. Ako sutreninzi svakodnevno on predlaže da se prvog dana masiraju jedanputa, drugog dana dva puta, a da treći dan bude pauza.(dan za potpuni odmor).
Masaža smučara
Posle temeljitog zagrevanja (izuzetno značajno za ovaj sport) treba srednjim intenzitetom izmasirati celo telo smučara. Zbog opterećenja koje trpe određene mišićne grupe posebnotreba obraditi prednju ložu mišića potkolenice  (m. tibialis anterior), duge opružače prstiju ( m. extensor digitorum communis), opružače palca (m. extensor hallucis), i treći lisni mišić (m. peroneus tarcius), mišiće prednje lože butine, mišiće duž kičmu, naročito lumbalnog dela, mišiće ramenog pojasa (m. deltoideus, trapezius, latisimus dorsi) i na kraju celu ruku i šaku. Kod smučara najčešće se javlja bol u predelu krsta usled dugotrajnog prisilnog smučarskog pogurenog položaja u kome se mišići stalno kontrahuju i zatežu. U tim mišićima se javlja zamor i stvaranje čvorića-miogeloze koji izazivaju jake bolve. Sličan bol je i kod biciklist zbog njihovog stava kod vožnje. Bolovi se javljaju u podlaktici i na šaci usled dugotrajnog treninga gde skijaški štapovi aktivno učestvuju. Ove delove tela posebno izmasirati i pripremiti za sledeći trening ili takmičenje. Masaža za odmor mora biti dobro odrađena, a ona se sprovodi posle tuširanja mlakom vodom, a vrsta masaže je kao i za pripreme za takmičenje. Kod dugoprugaša (nordijske discipline) koji obično startuju sa neke visine (u blizini hotela, ili kuće) sprovesti masažu. Kod alpskih vozača koji staruju sa visokih planina gotovo je nemoguće uraditi masažu sem improvizacije koja se sprovodi hodajući uzbrdo noseći skije na ramenima i blagom masažom butnog i ramenog predela (preko odela).
Masaža bicikliste
Posle standardnog zagrevanja treba izmasirati celo telo. Početi od stopala, potkolenice, butine, sedalnog predela , mišića duž kićme (naročito krsta i pojas) ramena ruke i šake. Najčešće biciklisti imajujake bolove oko lumbalnog dela kičme usled hroničnog zamora kao posledica prisilnog pogurenog položaja. M. errector trunci ima veliko opterećenje i nalazi se stalno u statičnom grčevitom naporu. Masaža kod biciklista na tamičenjima na pisti mora da bude sveobuhvatna i veoma temeljita. Kod biciklista na drumskim takmičenjima najčešće se primenjuju odmorne masaže između etapa. Ove masaže se izvode posle toplog kupanja u toplim prostorijama a cilj je da temeljito izgladiti iizgnječiti celo telo, i to partije koje smo gore naveli. Vozači piju tople napitke (čaj, kafa,kakao, fiziološke limunade, top pauer islično) kojisadrže određene rastvore raznih soli. Po završetku masaže uviti ih u ćebad i ostaviti sat dva da leže. Pokušaji masaže sa raznim mirišljavim preparatima (pojedini se ubrajaju u doping sredstva) površnim glađenjem apsolutno je neprihvatljivo jer sepostiže samo suprotni efekat. Neophodna je kopletna temeljita masaža, zbog napora koji ih očekuju. Maseri kod biciklista trebaju da su posebno obučeni za ovu granu sporta tkz. „specijalci“ zbog značaja koju ima masaža u postizanju vrhunskih rezultata.

stetoskop.info

_________________
Slika


Poslednji put menjao Komsinica dana 13 Jun 2012, 13:38, izmenjena samo jedanput


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Sportska medicina  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:37
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Povrede ligamenta kolena

Autor: dr sci.med. Milorad Jerkan


Slika

Povreda ligamenta kolena je u poslednje vreme u sportu u porastu. U sportskoj literaturi odomaćio se termin sportsko koleno. Sveže povrede ligamentarnog aparata kolena u suštini predstavljaju teške distorzije kolena, koje ako se neadekvatno leče vremenom izazivaju teška oštećenja kinematike kolena Prema Bousqet-u pod teškom distorzijom kolena podrazumeva se: izolovana povreda LCA; izolovane povrede zadnjeg unutrašnjeg ugla ili popliteusa, izolovane povrede zadnjeg unutrašnjeg ugla sa dezinsercijom meniskusa i najmanje dve ili više povrede kapsulo ligamentarnog aparata kolena.
Zašto povredjujemo koleno
Povrede ligamenata kolena najčešće dolaze kada dođe do prekoračenja pozicije stabilnosti kolenog zgloba usled prekomerne nekontrolianosti kinematičke energije. Ova energija može biti egzogenog i endogenog porekla. Analizirajući koleno najopasnij povrede se dešavaju kada dođe do prekoračenja pozicije stabilnosti  bez mogućnosti izbegavanja ekcesivne kinematičke energije. Tada se kost i ligamenti ponašaju kao visceroelastični sistem  kod koga u zavisnosti od brzine elongacijone sile dolazi do interligamentarnih ruptura, dok su male brzine praćene otrgnućima koštanih ligamentarnih pripoja.

Mehanizam dejstva sile koji izaziva oštećenje kapsulo ligamentarnog aparata kolena zavisi od vrste dejstvujuće sile, odnosno mesta njegovog dejstva i položaja u momentu delovanja sile. Na osnovu iskustva direkne sile daju uvek teže povrede nego li prekomerni pokreti. Mehanizmi povređivanja su: a) mehanizam čistog valgusa, b) mehanizam čistog varusa, c) mehanizam valgus – spoljašnja rotacija, d) mehanizam varus – unutrašnja rotacija, e) mehanizam hiperekstenzije i f) mehanizam delovanja u sagitalnoj ravni.
Mehanizmi povredjivanja kolena
Nestabilnost kolena je gubljenje ravnoteže usled, bežanja centra gravitacije izvan tačke oslonca. Bousqet razlikuje četiri vrste nestabilnosti kolena: a) refleksna nestabilnost, b) mehanička nestabilnost, c) funkcionalna nestabilnost, d) dinamičke nestabilnosti.

Rotatorna netabilnost nastaje usled podele tibijalnog platoa na četiri kvadranta i uslovljava podelu rotatorne nestabilnosti na četiri grupe: a) anteromedijalne rotatorne nestabilnosti, b) anterolateralne rotatorne nestabilnosti, c) posterolateralne rotatorne nestabilnosti, d) posteromedijalne rotatorne nestabilnosti.

Složena nestabilnost ne postoji jedinstveni pristup u nastanku složene nestabilnosti kolena. I pored toga što postoje oprečna shvatanja o podeli koju je dao Kennedy mi ćemo je ovde prezentirati. Deli se u tri grupe i to: a) složene anteromedijalne – anterolateralne rotatorne nestabilnosti, b) složene anterolateralne – posterolateralne rotatorne nestabilnosti, c) složene anteromedijalne – posteromedijalne rotatorne nestabilnosti.

Hronične ligamentne povrede kolena nazivaju se hroničnom nestabilnošću kolena. Witvoet je definišući nestabilnost duhovito rekao da je nestabilnost ono što pacijent subjektivno oseća, a laksitet kolena je ono što ćemo mi svojim pregledom objektivno ustanovimo.

Dijagnostika povrede ligamentarnog aparata kolena se postavlja na osnovu: a) ispitivanje povređenog o načinu povređivanja, b) fizikalni pregled, c) pregled u opštoj anesteziji, d) radiografski snimak kolena, e) artroskopski pregled, f) ispitivanje povređenog o načinu povređivanja.

Povrede ligamenta kolena u sportskomedicinskoj praksi po učestalosti na prvom mestu su kolateralni ligamenti, pa slede prednji ukršteni ligamenti i na kraju zadnji ukršteni ligamenti.
Koje ligamente najčešće povredjujemo
Kolateralni ligamenti kolena – imaju zadatak da se suprostavljaju silama koje teže da sa jedne ili druge strane razdvoje kondile femura i tibije. Povrede medijalnog kolateralnog ligamenta javljaju se u tri stepena u zavisnosti od težine povređivanja:

a)Prvi stepen – to su distenzione povrede (elongacione distorzije) kod fudbalera i skijaša. Povreda je pračena oštrim bolom, ali sportista nastavlja sa sportskom aktivnošću. Za ovu povredu karakteristični su bolovi u toku noći  i sportista ne može da spava, prisutnost palpatornog bola na kondilijarnim pripojima ligamenata (tkz. smučarska tačka) bolna osetljivost se pojačava usled forsirane abdukcije potkolenice a zglobni prostor je neosetljiv i bez znakova ligamentarne nestabilnosti.

b)Drugi stepen – povrede ovog stepena odlikuju se delimičnim rascepom ligamenata (laceraciona distorsia) javlja se najčešće na medijalnom ligamentu i sa neposrednom pojavom otoka zbog prisutne hemoragije. Bolna osetljivost je najčešće na jednom od ligamentarnih pripoja koja se pojačava laterizacijom potkolenice, naročito na spoljnu rotaciju u lakoj fleksiji. Nekad je izražena lateralna nestabilnost lakšeg stepena ali ne kod ekstenzije već fleksije od 10. stepeni jer tada dolazi do relaksacije prednjeg ukrštenog ligamenta.

c)Treći stepen – povrede ovog stepena su i najteže to su najčešće rupturacione distorsie. U trenutku povređivanja sportista oseti žestok bol uz utisak da je nešto puklo i osećaj da je celo koleno iščašeno. Pri pokušaju da nastavi sportsku aktivnost sportista ima osećaj da će mu potkolenica skliznuti ispod femura prema unutrašnjem delu. Pojavljuje se otok (hematros), izražena palpatorna bolna osetljivost na gornjem ili donjem pripoju, a nekad i duž celog ligamenta. Zbog potpunog prekida ligamenta nema refleksnog spazma, a bol se pojačava na pokušaj lateralizacije potkolenice.

Kod nekih autora srećemo i četvrti stepen povrede ligamenata gde porede povrede kolateralnog ligamenta dolazi i do povrede i prednjeg ukrštenog ligamenta. Javlja se odmah otok i krvni izliv, kao i znaci lateralne nestabilnosti pri punoj ekstenziji.
Ukršteni ligamenti kolena – direkno se suprostavljaju silama koje nastoje da razdvoje zglobne površine femura ili pomere tibiju ispod femura napred ili pozadi.

Prednji ukršteni ligament – (ligamentum cruciatum anterior) dug je oko 4. cm i zategnut je u punoj ekstenziji pri fleksiji od 20. do 50. stepeni. Najčešće se povređuje sa medijalnim kolateralnim ligamentom i to najčešće u abdukciji, hiperekstenziji, hiperfleksiji, i spoljašnjoj rotaciji. Prednja ukrštena veza se često prekida dejstvom posebnog mehanizma pri povredama medijalnog meniskusa, a u slučaju blokade kada se koleno forsirano ekstenzira preko interponiranog tkiva. Istegnuće ligamenta, a posebno prednje ukrštenog je česta sportska povreda. Njegov osnovni zadatak je da poveća stabilnost kolenog zgloba. Istegnuće ligamenta se relativno brzo rešava, dok naprsnuća sa sobom povlače i kidanje hrskavice kolena (meniskusa, najčešće medijalnog). Povreda nastaje usled jakog i silovitog udarca u koleno i iskretanja kada je koleno savijeno i hiperekstenziji (kada je ispruženo). Ova povreda je česta u kontaktnim sportovima, u sportovima sa loptom, u zimskim sportovima, a ligament se može pokidati i nehotičnim saplitanjem i gaženjem fudbalske ili teniske lopte. Javlja se bol, otok, i krv unutar kolena. Kretanje je ograničeno, javlja se ukočenost kolena. Koleno je nestabilno, a simptomi se mogu razviti za  nekoliko sati. Ovo su najteže povrede za ovaj ekstremitet, jer ligamenti pojačavaju stabilnost kolenog zgloba, ali na žalost i česta pojava i najčešće se operativnim zahvatom završavaju

Zadni ukršteni ligament  - (ligamentum cruciatum posterior) je po sastavu čvršći od prednjeg ligamenta. Prilikom ekstenzije kolena zateže se zadnji deo, a prilikom fleksije prednji deo ligamenta. Pri spoljnoj rotaciji potkolenice zateže se zadnji deo, a pri unutrašnjoj rotaciji potkolenice pod tenzijom je ceo ligament. Povreda ovog ligamenta nastaje forsiranom spoljnom rotacijom femura  sa fiksiranim stopalom i kolenom u fleksiji i adukciji. Povreda može nastati i forsiranim pomeranjem potkolenice unapred pri flektiranom položaju ili pri padu na flektorno koleno, kada sile deluju na gornji deo tibije. Povrede ukrštenih ligamenata prvog i drugog stepena mogu se prevideti jer simtomatologija nije jasna. Povrede trećeg stepena su praćene jačim bolom, nesposobnošću pokreta, otokom sa jasno izraženom nesdtabilnošću. Abdukcioni test sa otvaranjem medijalne pukotine zgloba ekstenziji govori u prilig rupture prednje ukrštene veze a dijagnoza se postavlja artorafskim ili artroskopskim nalazom.

Zadnji ligament – ( ligamentum posterior) pojačava zadnju zglobnu čauru kolena  i suprostavlja se silama hiperekstenzije (maksimalna zategnutost javlja se u  ekstenziji) U težim slučajevima ovi mehanizmi mogu uzrokovati avulzione prelome tibijalnih bodlji ili avulzione rupture ukrštenih ligamenata.
   
Lečenje svežih ligamentarnih povreda u akutnoj fazi je operativnim putem i to odmah, jer funkcionalni rezultati su mnogo bolji nego li operativni zahvati kod hronične nestabilnosti.   

stetoskop.info

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Sportska medicina  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:37
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Povrede lakta - Teniski lakat, uganuće, iščašenje,...

Autor: dr sci.med. Milorad Jerkan

Lakat je složeni zglob formiran spojem triju kostiju humerusa, nadlaktice i ulne i radijusa podlaktice. Koštane kvrge sa unutrašnje i spoljašnje strane zovu se epikondili. Prisutni su ligamenti, tetive i burse. Funkcija fleksora lakta je da pomaže u savijanju ručnog zgloba i skupljanju prstiju.
Česte povrede
Od povreda karakterisične za lakat su: subluksacije, luksacije, prelomi olekranona, prelomi glave radijusa prelomi usled udara u „prolazu“(Sideswipe prelomi), prelom dijafize ulne udružen sa dislokacijom glavice radijusa (Monteggia), fractura radii loco typico, povredi mekih tkiva, povrede u predelu glavice radijusa, kontuzije radijalnog živca, ulnarni neuritis, povreda ularnog kolateralnog ligamenta, hiperekstenzione povrede lakta, burziti u predelu lakta i pozne posledice povrede lakta.

Povreda najčešće nastaje usled stalnog ponavljanja pokreta kod tenisera, veslača i igrača golfa. Najčešće je ova povreda izazvana nepravilno izvedenim udarcem, ili zbog nedovoljno razvijenih mišića ekstenzora. Može da se javi i kod: karatista, kuglaša, dizača tegova i sl.. Bol se javlja sa unutrašnje strane lakta i izaziva ograničene pokrete.
Teniski lakat
Teniski lakat je upala tetive koja povezuje mišiće ekstenzore sa spoljašnjim epikondilom. To su dugi mišići sa spoljne strane podlaktice koji pomažu da se otvori i ispravi šaka i ručni zglob. Uzrok povrede može biti i u teniskom reketu koji služi da do minimuma smanji silu koja se prenosi na ruku prilikom udarca, ako je poremećen balans u grifu dolazi do opterećenja koje je najviše usmereno prema laktu. Zato kod izbora reketa treba obavezno konsultovati stručna lica (trenere). Mehanizam povrede je vezan za mišiće koji se pripajaju na lateralnom epikondilu humerusa a to su: m. ekstenzor carpi radialis longus i brevis, m. ekstenzor carpi ulnaris, m. ekstenzor digitorum, m. ekstenzor digiti minimi, m. supinator i m. anconeusu. U tenisu posebno važnost kod behend udarca imaju mišići m. ekstenzor carpi radialis longus i brevis. Pri udarcu lopte dolazi do napetosti ekstenzornih mišića podlaktice. Svaki takav udarac u obliku mikrotraume završava se na gornji pripoj tih mišića i posle čestih ponavljanja mikrotraumatko delovanje dovodi do entenzita. Ćurković i saradnici 1982.god. teniski lakat označavaju kao radijalni epikondilitis a sreće se i van sporta kod domaćica, šofera autobusa i kovača.
Simptomi
Simtomi su: jak bol koji se širi sa spoljne strane lakta, može da se širi i niz podlakticu. Znatno ograničava pokrete rukovanja, držanje šolje za kafu, okretanje kvake i sl. Ova povreda nastaje usled stalnog ponavljanja pokreta, najčešće nepravilno izvedenog bekhenda, slabe tehnike prilikom servisa i slabo razvijeni ekstenzorni mišići. Javlja se kod tenisera, dizača tegova, kuglanju, skijanju, kućnim poslovima i kod direktnog udara.

Prevencija za pojavu teniskog lakta: suština ove povrede je u izboru reketa koji u nekim svojim elementima izaziva konstatne mikrotraume koje vremenom dovedu do entenzitnog opterećenja i povrede koje sportistu eliminiše sa sportskog terena. Da bi se to sprečićo neophodno je da reket bude „našpanovan“( zategnutost žica na reketu) profilu tenisera, reketa mora da bude po izboru tenisera, težina reketa mora da bude optimalna, grif mora biti adekvatan ruci tenisera, pokreti reketom moraju biti pravilni, izbegavati stereotipnost u igri, način držanja reketa, stil i tehnika izvođenja udarca (ravni udarci, spin udarci i slično) koji ako se ne izvode pravilno mogu izazvati mikrotraume na ekstenzornim pripojima lakta.
Kako se leči teniski lakat
Lečenje jeu principu je konzervativno. U prvoj fazi preporučujemo mirovanje do dve nedelje kada paralelno radimo fizikalni tretaman (laser, ultrazvuk, magnetno impulsno polje i diodinamik), u slučaju da sportista ne prihvata mirovnje indikovana je stavljanje gipsane imobilizacije od dve nedelje. Ako ni ovo ne smiri akutne traume indikovano je infiltracija hidrocortizonskih preparata sa mogućnošću ponavljanja najviše još jednom ili dva puta. Ako svi postupci ne daju dobre rezultate indikovana je hiruška intervencija.
Luksacija lakta
Iščašenje lakta nastaje pri padu na ruku ispruženu u laktu. Učestalost ovog povređivanja kreće se od 25 do 28% svih luksacija. Mehanizam povređivanja je u prekomerenom ekstenziranju vrha olekranona koji se upre u  fosu olecrani, razdere se zglobna čaura, koronoidni nastavak uzdigne i sklizne iz svog ležišta preko trohleje nadlaktične kosti i zaustavlja se u jami olekranona. Pritisak i dalje deluje, dolazi do potiskivanja podlaktice prema gore duž nadlaktice a popuštanjem sile napeti flektori podlaktice kontrahuju se i dovode lakat do 120 stepeni. Time je luksacija prema natrag završena. Komlikacije usled neadekvatnog lečenja (imobilizacija nije dovoljno dugo primenjena) pojava miozitisa ostifikansa. Subluksacija i luksacija ovog zgloba najčešće se javlja kod rvača, džudista, gimnastičara i u sportovima sa loptom.
Jak bol kod luksacije
Klinička slika kod svih subluksacija i luksacija je slična u zavisnosti od sportova.  Karakteriše se jakim bolom, palpatorno se odredi stepen dislokacije, postoji velika sličnosti kao kod preloma (kontraktura, i potpuna funkcionalna nemoć ekstremiteta) dominira izrazita deformacija zgloba, sa velikim oteklinama, krvnim  podlivom, i u nekim slučajevina direkna kompresija na nerve.
Kako se leči
Kod luksacije prvi i osnovni zadatak je uraditi repoziciju (vraćanje u prvobitni položaj) ako je ona moguća što pre u prvih nekoliko sati, posebno kod sportista dok se ne pojavi spazam ili grč (izvrši se imobilizacija, stavi se led i uzdigne se deo povređenog tela da bi se sprečilo da serozna ili krvava tečnost dođe u zglob). Imobilizacija obično traje nekoliko nedelja, a onda se kreće na, hidro  terapija ( bazen ili kupke), elektrostimulacija, elektroforeza (kombinacija angaletik, kortikostereoid), diodinamik, oligotermičke doze ktd, magnetoterapija, kinezi terapija. Početi sa laganin bazičnim treningom kad se dobije saglasnost specijaliste sportske medicine.

Otvorene luksacije, habitulne i rekurentne obavezno se leče operativnim putem, i drenažom povređenog zgloba. Luksacije nastala od piogenih infekcija u zglobu tkz. patološke leče se operativnim putem ali se ostvaruje samo palijativni efekat.

stetoskop.info

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Sportska medicina  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:39
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Žena i sport

Autor: dr sci.med. Milorad Jerkan

Slika

Jedan period istorije ljudskog roda pripadao je ženi. Žena je vladala i bila oslonac celog sitema (epohe). U matrijahartu dominirala je  u društvu i sve najvažnije odluke  samostalno  donosila. Brinula se o porodici hranila je. Muškarci u tom periodu bili su osobe drugog reda zadužene za reprodukciju vrste. Ženine funkcionalne, psihofizičke  i biološke odlike menjale su se pod uticajem   promena u društvu kao i sredine i načina život, u kome su živele.

Precizne podatke o aktivnom pojavljivanju žene u sportu nemamo, ali neki istoričari, a i sportski analitičari vezuju za kraj 19. veka i početak 20. veka i to na dvorovima bogataša. Analitičari tvrde da su prvi sportovi kojima su se žene bavile bili jahanje, dobacivanje lopte, razne vežbe oblikovanja tela, tenis, a da je ženski sport dobio pravo na svoje bitisanje početkom 20. veka, kada su počela i zvanična takmičenja u ženskim sportovima. Bavljenje sportom i telesnim vežbanjem u suštini je bilo dozirano, a osnova ženinog života bilo je materinstvo i nastavak ljudske vrste.
Morfološke karakteristike
Žensko novorođenče u odnosu na muško ima nešto manju visinu koja se do doba puberteta zadržava u istom odnosu. U adolecentnoj fazi kod devojčica dolazi do ubrzanijeg rasta u odnosu na dečake. Sa polnim sazrevanjem muškarac biva višlji, i ta razlika u visini iz godine u godinu se povećava i dostiže visinu i do 10. cm.

Muški trup je nešto manji od ženskog trupa gde su kao parametri uključeni: dužina glave, vrata i trupa (princip merenja je sedeća visina), dok dužina donjih ekstremiteta kod muškarca je duža nego kod žena.

Težina kod ženskog novorođenčadi je nešto manja u odnosu na muško novorođenče. Kao kod visine tela, ova razlika se zadržava, samo u jednom kratkom periodu adolescencije. Devojčica prestiže težinu mukarca, da bi se telesna masa promenilo polnim sazrevanjem muškarca. Kod odraslih osoba ta razlika se kreće od 8. do 12.kg.

I za telesnu visinu i za telesnu masu kao i kod svih antropometrijskih parametara postoje bitne razlike između muškarca i žene koje se ne bave sportom i   sportista gde su u zavisnosti od sporta i telesna masa i telesna visina veća .
Širina ramena
U našim istraživanjima u periodu od 2000. godine do 2008. godine, širina ramena je u proseku od 39. do 44. cm, a kod žene od 37. do 40. cm. U dosadašnjoj  praksi  kod muškarca širina ramena u  prosek iznosila je 38cm, a kod žene 35cm.
Širina karlice
U našim istraživanjima širina karlice muškarca i žene sportista je identična ljudima koji se ne bave sportom, ali uzimajući u obzir visine tela obe populacije i upoređivanjem dolazimo do zaključka da je širina karlice kod žene znatno šira, i kod žena koje se ne bave i koje se bave sportom.
Širina kukova
Približno su jednake, ali po rezultatima koje smo dobili, veća je kod žene nego kod muškarca, ali razlika nije zantna. Relativna širina kukova u odnosu na visinu tela ili širinu ramena izrazito je veća kod žena, što potvrđuju naša antropometrijska merenja ovih parametara u poslednjih nekoliko godina u dispanzeru za sportsku medicinu u Nišu.
Obimi tela
Postoje drastičnije razlike koje su cikličnog karaktera a usled hormonalnih promena tokom razvoja žena i muškaraca. Klasična istraživanja većeg broja autora ukazuju da obim grudi muškarca u proseku 88cm ( u našim istraživanjima kod sportista kadeta, omladinca i senio kreće se od 84cm do 98cm.), dok kod žena iznosi 83.cm, (u našim istraživanjima kreće se od 74 do 85cm zavisno od starosti i hormonalnog statusa, tako da često zapažamo da bitnih razlika između kadetkinja i omladinki i nema.)

Svi ostali parametri koje smatramo bitnim za morfološke karakteristike žena i muškaraca su vršena u cilju naučno istraživačkih radova u poslednjih pet godina, pa se ovi podaci mogu smatrati validnim za nišavski okrug.

Sport ima veliki uticaj na morfološke karakteristike žena počev od antropometrijskih, funkcionalno - respiratornih, endokrinih, hormonalnih do lokotomotornih, u pozitivnom morfološkom statusu
Funkcionalne karakteristike žena
Kroz telesni razvoj dolazi i do promena funkcionalnih karakteristika kod žena. Analizirajući ovu temu polazimo sa aspekta žene koja se bavi sportom i žene koje se ne bave sportom. Ove podatke koristio iz istraživanja autora koji su ih objavili. Naša istraživanja kod žena koje se bave sportom izvršena su kod sportskih ekipa iz nišavskog okruga, a članovi su opštinskog, republičkog i saveznog ranga.

Apsolutni primitak kiseonika pri mišićnom radu neutrenirane muške osobe veći je u odnosu na ženske osobe iste uzrasne grupe, i raste do završetka ostifikacionog perioda. Kod odrasle žene ova vrednost iznosi 2,9 lit/min a kod muškarca 4,11 lit/min. Kod sportista ove vrednosti su date (na tabelama 1 i 2) brza uzrastne kategorije: kadeta,  omladinaca i seniora ženskog i muškog pola i konstatujemo da je kod sportista razlika u aerobnoj sposobnosti muškarca i žene mnogo manja , i kreće se od 8 % do 12 %, u korist muškarca, što ukazuje na pozitivan uticaj sporta na ženski organizam. Dok u netreniranim osobama ove vrednost se kreću od 20% do 25% u korist osobe muškog pola. 

Frekfenca pulsa
U proseku kod aktivnih sportiskinja kreće u proseku kod seniorki između 62 - 70 otkucaja u minuti, kod omladinki između 72 - 80 otkucaja u minuti, a kod kadetkinja između 76 - 86 otkucaja u minuti. Imajući u vidu da su ovde uzeti i aerobni i anaerobni sportovi mogućih odstupanja od 5 do10 % je apsolutno moguće.

Kod osoba koje se ne bave sportom vrednosti su: Težina srca po raznim autorima je za 10 - 20%  manja kod žena u odnosu na muškarce, međutim u peridu starosti ova vrednost se izjednačuje.
Disanje se kroz telesni razvoj menja
U ranom detinstvu deca imaju trbušni tip disanja, dok kod odraslih žena preovladava grudni način disanja. Kod žena sportista najčešće srećemo mešoviti način disanja  grudno trbušni. Frekvencija disanja kod žena u miru iznosi od 16. do 18. dok kod muškarca 14. do 16. Volumen vazduha kod žene iznosi nešto manje od 450 cm3, a kod muškarca u istim okolnostima oko 500 cm3.

Vitalni kapacitet žena u odnosu na muškarca konstantno je manji, kod odraslih osoba manji je za oko 800.cm3, po našim istraživanjima kod kadeta je veći za oko 20%, kod omladinaca za oko 25.%, a kod seniora između 25 i 35% u odnosu na žene sportiskinje, iste uzrasne kategorije.

Plućna ventilacija u miru kod žena iznosi oko 4,5 do 6,5 lit/min, a kod muškarca 6. do 8. lit/min, u periodu polnog sazrevanja  devojčice imaju veće vrednosti, da bi sa početkom polnog sazrevanja muškarca  povećanja plućne ventilacije kod muškaraca.
Hematološke vrednosti
Različite su od muškarca, tako na 100ml krvi kod muškarca hemoglobina ima 18gr po nekim istraživanjima i više, dok kod žena 14grama. Celokupna količina krvi kod žene iznosi 1/15 težine tela, dok kod muškarca iznosi 1/13 telesne težine.
Anatomske karakteristike žena
Analizirajući status koštanog sistema mišićne muskulature i potkožnog masnog tkiva kod  žena, dolazimo do saznanja da dosadašnja saznanja se drastično menjaju. Sa profesionalizaciom sporta u zadnjih dvadeset godina dvadesetog veka kod žena broj trenažnih procesa se povećava, našin ishrane se menja, kao i svi već nabrojani parametri koji direkno utiču na konstitucionalni status žene sportiste.
Kosti
Konstitucija žene u odnosu na muškarca je manja, pa samim tim i lakša i nežnija. Od celokupne telesne težine oko 16 %, pripada koštanom aparatu, dok kod muškaca ova vrednost je oko 18 %. Najkarakterističnija razlika u anatomskom smislu između žene i muškarca je specifičnost građe karlice i celog karličnog pojasa.

Karlica kod žene je je široka i niska, dok je kod muškarca uža i viša. Karlični ulaz na horizontalnoj ravni veći je kod žena nego kod muškaraca. Pravi prečnik karlice (conjuktura vera) koji predstavlj udaljenje promontorijuma do sredine simfize. Ovo ističemo zbog velikog značaja porođajnog kanala kod žena. Sam položaj karlice i kraće butne kosti konvergira sa kolenima pod drugim uglom nego kod muškaraca. Položaj donjih ekstremiteta, manji ugao vrata butne kosti direkno utiče na statiku i motoriku, pa se često u ranijim analizama slabiji sportski rezultati u odnosu na muškarce pripisuju ovoj anatomskoj razlici.

Primera radi sveski rekord u skoku u vis kod muškaraca je danas skoro za  35cm veći nego kod žena,  u dalj za skoro 1,5 metara, a u trčanju ove vrednosti su znatno više izražene (u ranijem periodu ove razlike su bile i drastičnije).

Kod gornjih ekstremiteta kod žena hiperekstenzija ruke u laktu kada se podlaktica nalazi u supinaciji, za 10 do 15 % je manja nego kod muškarca, kod koga je ova podlaktica skoro u produžetku ose nadlaktice. Sve ovo potvrđuje se i na sportskim terenima gde rezultati đena u bacačkim disciplinama su drastično manji.
Muskulatura
Kod žena iznosi oko 36 % ukupne telesne mase, dok kod sportiskinja po našim istraživanjima iznosi oko 40%. Kod muškaraca iznosi oko 42%, a  kod sportista oko 50%. Sama muskulatura žene je gracilnija, dimenzije mišićnih ćelija su manje  u odnosu na muškarca.
Masno tkivo
Kod žena masno tkivo od 18%  celokupne telesne mase je zastupljenije nego kod muškarca 12%. U istraživnjima koja su rađena masno tkivo ima jednu od dominantnih uloga u istaživanju. Ovo zbog toga što se smatra da brzin, okretnost, snaga i izdržljivost su u proporcionalnom odnosu sa količinom masnog tkiva.

Od rasporeda masnog tkiva kod sportista umnogome zavise rezultati. Kod žena masno tkivo je najviše locirano u predelu mlečnih žlezdi, u donjim ekstremitetima krsta, kukovima, sedalnom predelu i oko butina (na prednjoj strani). Kod muškarca u principu je na gornjim ekstremitetima.
Polne karakteristike žene
Razvoj žene i njeno sazrevanje se odigrava pod uticajem polnih hormona na organizam u celini. Ženu u ovom periodu prolazi kroz tri perioda:
pregenitalno doba
genitalno doba
posgenitalno doba
Pregenitalno doba
Doba polne nezrelostii obuhvata period prvog detinstva koje je po polnim karakteristikama apsolutno neutralno, jer polni organi kod devojčice rastu, ali u samoj funkciji miruju. Drugo detinstvo (polna diferencijacija) počinje obično između 7 - 8 godine i traje do perioda između 12 i 14 godine.
Genitalno doba
Period od prve ovulacije i prve menstruacije do poslednje ovulacije i poslednje menstruacije odnosno klimaksa (klimakterijuma).
Postgenitalno doba
To je period polne uvenuloti odnosno završetke klimakterijuma. Dolazi do regresivnih i atrofičnih promena na genitalnim organima. Dolazi do promena na genitalnim organima, nastaju procesi kojima su zahvaćene  sekundarne polne karakteristike, žene dobijaju osobine koje po mnogo čemu podsećaju na muškarce.
Fizičke sposobnosti žene posmatrane u odnosu na muškarce  - brzina, izdržljivost i snaga
Brzina
Brzina kod žena u svim telesnim razvojima je manja nego kod muškarca. Od perioda puberteta ova razlika je nešto manja, i sve se više smanjuje sa većom profesionalizacijom u ženskom sportu. Kod pionira je za nijansu veća, kod juniora veća, dok se kod seniora  povećava ali ne za onoliko koliko je to ranije bilo ( zbog malopre navedene konstatacije). Iz ovoga ipak možemo da konstatujemo da se brzina povećava sa starošću sportista u korist muškaraca.
Izdržljivost
Kao i kod brzine tako i kod izdržljivosti muškarac je u prednosti. Analizom funkcionalnih testova Astrand je konstatovao da su aerobne sposobnosti do puberteta skoro izjednačene, a da je sa godinama ta razlika veća i iznosi 25-30 %,što ukazuje da žene nemaju iste mogućnosti za dugotrajne napore, ali ih ova istraživanja apsolutno i ne isključuje.

U našim istraživanjimadošli smo do rezltata koje smo već u prethodnom delu objasnili. Suštinski ova fizička predisponiranost žene podelila je naučnike u tome kolika je štetnost prevelikog fizičkog naprezanja. Naše mišljenje je da usled već poznatih poremećaja u hormonalnom statusu (poremećaj menstruacije) treba izbegavati sportove gde dominantna karakteristika je izdržljivost.
Snaga
Sama razvijenost ženskog organizma koštani, muskularni  u odnosu na muškarca ukazuje na manju snagu u odnosu na muškarca. Ovu kategoriju najlakše je posmatrati u atletskoj bacačkoj disciplini gde preko dinamometrijskog merenja snage atletičara tačno utvrđujemo da je snaga kod muškarca veća, a da kod žene sportovi gde dominira snaga treba biti pod strogom kontrolom sportskog lekara i doziranim intenzitetom.

Posebna opreznost kod rada u teretani treba da ima žena zbog toga što dolazi do promena na karlici, javlja se jače isturanje promobtorijuma (koga grade prednja ivica prvog pršljena krsne kosti i poslednji slabinski živac) prema napred. Dolazi do smanjivanja širine karlice, što kod porođaja može imati teške posledice (neke studije ukazuju da žene sa uskom karlicom u 80% slučajeva su u toku puberteta radile teške fizičke poslove).

Vežbe snage sa izrazitim karakterom izazivaju i povećan intraabdominalni pritisak. Ovim dolazi do zastoja krvi u maloj karlici, te lakše nastaju krvarenja i zapaljivi procesi. Materica menja položaj zbog preopterećenje vezivno mišićnog aparata koji održava matericu u fiziološki položaj,  što je još jedna od posledica koje pri porođaju može da ima negativni efekat.

Zbog opasnosti izlaganja teškim fizičkim naporima u mnogim zemljama evropske unije kao i u Americi određene su tačne norme težina sa kojima žena sme da radi i one se kreću od 7 do 23kg.

Nagli skokovi potresi mogu imati sličan uticaj na karlično dno i na povećanje intrabdominalnog pritiska. Zbog toga u sportu veoma često srećemo neželjene posledice kod žena zbog ne poštovanja propisanih normi lekara ekipe (sterilitet, težek porođaj i slično).
Okretnost
Vežbanjem okretnost može dosta da se popravi i specifičnost je u tome da devojčice u ovom segmentu mnogo brže napreduju od muškarca. Pa se ovaj trend i u kasnijim godinama nastavlja. Kod mnogih sportova gde dominira okretnost devojčice lakše ovladavaju tehnikom, kao i u aktivnostima gde se zahteva preciznija kordinacija i ritam, ali se brže zamaraju pri mišićnom naporu većeg intenziteta ili veće dužine trajanja. Oporavak je duži nego kod muškaraca.

Od sportova koje su nekada doktori zabranivali: dizanje tegova, vežbe na vratilu i razboju, rvanje, boks, fudbal, hokej, ragbi, vaterpolo, i skakanje s motkom. Savremenost i profesionalizacija u sportu posebno u ženskom dovela je da od gore navedenih sportova samo dizanje tegova i ragbi nisu takmičarske discipline gde se žene zvanično takmiče.
Menstruacija i telesna aktivnost
Menstruacija se kasnije javljaju kod sportiskinja u proseku između 12 - 14. godina po Medvedu, a na osnovu naših iskustava javlja se nešto ranije između 10,5 - 12.  godine u zavisnosti od sporta i od početka kada su počele sa aktivnim treningom. Veća fizička opterećenja kako smo već konstatovali direkno utiče na pojavu menstruacije. U razvijenim zemljama evropske unije menarha se javlja između 11 - 12 godine kod sportiskinja.

Iako indivualnost kod sportiskinja što se tiče menstruacije je prisutna, mnogi autori su pokušavali da odrede kada sportiskinja postiže najbolje rezultate da li u estrogenskoj ili progesteronskoj fazi. Medved tvrdi da drugi dan od početka menstruacije počinje porast sposobnosti koja traje do prve nedelje nakon menstruacije do ovulacije (znači estrogenska faza stimulativno deluje na postizanje dobrih rezultata).

Za vreme menstruacije dobri rezultati se dobijaju gde je dominantnost brzinska reakcija, a slabi rezultati kod sportova koji zahtevaju mirnoću, koncentraciju i sigurnost. Ott je 1890 analizirajući cikličnost snage, disanja i topline tokom folikulske krivulje koja je usavršena 30 godina kasnije, praćenjem ove krivulje neposredno pre i delimično u toku menstruacije, postiže se najniži stepen telesne sposobnosti. Za vreme menstruacije fizičke sposobnosti su kod nekih žena smanjene za samo 25 %, kod nekih za 50%, a kod nekih za 25% povećana (ovo je samo individulana podela, a odstupanja su moguća).

Analizirajući iskustva u svetu i kod nas, najpovoljnije vreme za postizanje vrhunskih rezultata je posle menstruacije, a najslabiji rezultati se postižu pre dobijanja menstruacije. Mnogi su analizirali funkcionalne i neke organske promene kod sportiskinje i njihov uticaj na menstruaciju.

Rezultati su negativni i direkno ne utiču na menstrualni ciklus:
frekvenca srca
apsolutni primitak kiseonika
temperatura membrane timpani
povećan nivo mlečne kiseline
parcijalni pritisak kiseonika i ugljen dioksida u arterijskoj krvi za vreme testa na biciklu ergometru
U našim ciljnim istraživanjima gde su obuhvaćene po pet sportiskinje različitih sportskih disciplina (atletika, košarka, rukomet, fudbal, tenis i stoni tenis) uzrasta 17 godina urađeni su Astrand testovi pre mentruacije (tri dana) za vreme menstruacie (treći dan) i posle menstruacije (tri dana). Konstatovali smo da je aerobna potrošnja pre menstruacije za 14,2 % manja u odnosu na test koji je rađen za vreme menstruacije, a da je za 18,6% manja u odnosu posle tri dana od menstruacije. Najbolje rezultate smo dobili tri dana posle menstruacije. Kod izbora sportiskinja namerno smo uzeli sportove brzine, snage (bacačica kugle i koplja) izdržljivosti i okretnosti.

Ova istraživanja smo radili jer smo želeli da odredimo sportski prag treninga i takmičenja kad je menstruacija prisutna kod sportiskinja. Bol prvih dva dana kod sportiskinja za vreme ciklusa je jak, menstruacija je obilna i u tom periodu trenažni proces je skoro stopiran, kao i kod upalnih procesa genitalnih organa sportiskinje. Posle ovog perioda fizička aktivnost se normalizuje i dobija sve odlike planskog treninga i takmičenja.

Rezime je: za vreme menstruacije fizička opterećenja su dozvoljena, ali umerenog intenziteta, a takmičenja u principu nisu poželjna (postizanje realnih rezultata su onemogućeni) i o tome treneri i specijalisti sportske medicine treba da obrate pažnju (obavezno vođenje kalendara - kartona za svaku sportiskinju sa tačnim podacima o vremenu dobijanja, trajanju menstruacije, psihofizičkim karakteristikama i postizanju takmičarskih rezultata)

Ambicije sportista i zahtevi ekipe često idu iznad ovih principa, pa se pojavljuje fenomen individualnosti koja najkraće znači ko može i hoće neka trenira, ako ne može dobija poštedu. U ovom delu ipak neophodna je i konsultacija ginekologa.

Mnoge svetske vedete znajući periode kada postižu vrhunske rezultate (veliki uticaj hormonalnog statusa) su sklone da hormonalnim preparatima pomaknu menstruaciju, kako bi postigle željene rezultate. Za ovakav pristup sportiskinja mora da ima veliki razlog, jer jednom poremećeni hormonalni ciklus je opasnost prerastanja u stalno.
Medved preporučuje sledeća pravila
menstruacia se može odložiti jedino za izuzetno važna takmičenja
odlaganje se sprovodi ako sportiskinja ima velike funkcionalne teškoće za vreme menstruacije, ali s organski urednim nalazom
zabranjuje se pomeranje menstruacije kod devojaka - adolescenata kod kojih još nije došlo do stabilizacije ciklusa
konsultacija specijaliste ginekologa i obavezan ginekološki pregled
Način na koji može da se izazove ili da se odloži menstruacija je uzimanje kontraceptivnih preparata koje su hormonskog sastava. Do odlaganja ili prevremene menstruacije u novije vreme direkno utiču i nedozvoljena peptidna hormonska sredstva koja se najviše daju u cilju povećanja celokupne sportske sposobnosti i postizanja boljih rezultata, ali kod žena dugotrajna upotreba može da izazove teške organske poremećaje počev od steriliteta preko hepatita do slabljenja imuniteta, a takođe može da doživi i doživotnu ili vremensku diskvalifikaciju zbog uzimanja nedozvoljenih stimulativnih sredstava.(više opisano u doping u sportu).

Funkcionalni poremećaji u ženskom sportu za vreme menstrualnog ciklusa u poslednjih dvadesetak godine sa  profesionalizacijom u sportu su se skoro izgubili, a pojedini slučajevi koji se javljaju uspešno rešavaju klupski lekari a i sami sportisti, na osnovu svog iskustva.
Trudnoća
Već su do sada opisane anatomske razlike između sportista muškog i ženskog pola, ali najvažniju fiziološku diferencijaciju pod uticajem bioloških faktora i ulogom žene u materinstvu nismo obrazložili. Telo žene je svakih 4. nedelja, od prvog dana zrelosti do menopauze, posteljica je u stanju pripravnosti za prihvatanja ploda sa svim funkcionalnim promenama koji se u tom trenutku počinju da se odigravaju.

Osim prisutnog ploda kod žene dolazi do povećanja veličine materice za 20 puta, mišićna vlakna se produžuju za 10, a debljina za 5 puta. Dojke se skoro dvostruko povećavaju, da bi sve ove promene nakon 6 nedelja od porođaja nestale. Od anatomskih promene najveće se dešavaju na karlici gde dolazi do olabavljivanja zgloba simfize što širi taj zglob i dolazi do pomeranja stidnih kostiju po dužini, ove anatomske promene izvesno vreme posle porođaja ostaju , ali posle više porođaja one mogu ostati trajne. Može doći i do omekšavnja intravertebralnog diskusa usled slabljena intravertebralnih i paravertebralnih mišića kao i do slabljenja m. rectusa abdominalisa i m.iliopsoasa, koji pre početka trenažnog procesa treba ojačati da ne bi došlo do većeg broja povreda koje ova grupa mišića može da izazove.
Proces aktivnosti kod trudnice sportiskinje je obavezan kao i uopšte kod svih žena ovog stanja
Rekreacija sa ograničenim pokretima bez naglih i jakih skokova kao i povećanje telesne mase maksimalno do 16kg, apsolutno nema nikakvu kontraindikaciju, već je i poželjna radi kasnijeg porođaja. Posebno psihofizičko stanje i priprema trudnice na aktivnosti je veliki pomak. Nakon toga slede vežbe ritmičke gimnastike vežbe disanja i slično.

Izbegavati vožnju bicikle, alpinizam skijanje na vodi i sve igre sa loptom zbog mogućnosti potresa tela. Kod svih rizičnih trudnoća treba konsultovati ginekologa i mirovati. U periodu trudnoće sva sportska takmičenja su kontraindikovana.
Porođaj i babinje
Pravilan trenažni proces i jačanje mišićne muskulature koji postaju elastičniji i rastezivljiji porođaj sportiste čini lakšim bržim isigurnim. Nekadašnja shvatanja da usled rigiditeta mišićne muskulature u predelu karličnog dna, dolazi do otežanog porođaja nema potvrde u praksi pa je samim tim i ovakva tvrdnja neosnovana. Za vreme porođaja veliku ulogu imaju trbušni mišići koje sportisti imaju dobro razvijene. Za sam čin porođaja mnogo je bolja snažna muskulatura od slabe mlitave koja često može da zakaže i porođaj učini mnogo težim.

Na zapadu je uvedena poseban tretman učenja disanja trudnica koji se pokazao izuzetno produktivnim jer su porođaji lakši i sigurniji.

Posle porođaja period tzv. Babinja kod sportiskinja treba odmah početi sa laganim vežbama u krevetu, kasnije lagano početi sa rekreativnim aktivnostima, a nakon 6 do 8 nedelja početi sa lakšim sportskim aktivnostima.

Period dojenja u principu je individualan, ali on bitno ne utiče na povratak sportiskinje na teren, čak mnogi autori ukazuju da su mnogi svetski prvaci u pojedinim kategorijama (atletika) postali posle rađanja dece.
Klimakterij i menopauza
Nastaju promene kod žene kako fizičke, tako i psihičke. Sportiskinje su aktivne do pete decenije života. Posebno ovaj period je značajan, jer sa pojavom klimakterijuma povećava se krvni pritisak, dolazi do smetnje u cirkulaciji dolazi do povećanog pritiska na srce i slično.

Zbog svega ovoga rekreativna aktivnost mora biti obavljana pod strogom kontrolom specijaliste sportske medicine. Suština je da se i u menopauzi nastavi sa fizičkom aktivnošću, jer ona ima veliki značaj na kardiovakularni, cirkulatorni i psihosomatski status žene.

stetoskop.info

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Sportska medicina  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:40
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Povrede vrata

Autor: dr sci.med. Milorad Jerkan

Slika

U sportsko medicinskoj praksi u anatomskom pogledu povrede svrstavamo na osnovu intenziteta sportskih aktivnosti:
povrede mišića,
povrede organa vrata,
povrede ligamentno-kapsularnog aparata kičmenog stuba,
povrede pršljenova,
povrede kičmene moždine i nervnih korena.
Povrede mišića vrata

Povrede mišića vrata – najčešće srećemo u sledećim sportovima: boksu, karateu, rvanju, džudou, veslanju, dizanju tegova. Povrede nastaju usled direknih udaraca i javljaju se kontuzione povrede, jaka kontrakcija mišića vrata protiv otpora izaziva distenzione povrede, snažno dejstvo mišićne kontrakcije izaziva rascep mišića ili potpuni prekid (rupturu) i to u delu pripoja ili polazišta. Najčešće oštećeni mišići su: m. trapeesius, i m. longissimus capitis. Kliničkom slikom dominira bol različite jačine (u zavisnosti od povrede), otok, krvni podliv, i otežano držanje glave sa ograničenim pokretima palpatorno mesto je bolno na dodir a sportista drži glavu i vrat u jednu stranu (torticolis) usled povrede mišića vrata i pleksusa cervikalisa et brahialisa i ovaj fenomen kod sportista je poznat kao „ušinuće vrata“. Ovo stanje ispravnim doziranim treningom smiruje se za nekoliko dana, ako se stanje pogoršava radi se o težoj povredi i sumnjamo na povrede koštano zglobnih delova vrata. Terapiju koju predlažemo je u prvih 12 sati stavljati hladne obloge na svaki sat vremena po 2.do 3. minuta, a nakon toga kombinacija hladno, toplo (mlake obloge) u narednih 48. sata uz primenu analgetika stanje se smiruje i sportista se vraća na teren. Ukoliko je povreda teže prirode stavlja se imobilizacija i povređeni sportista se transportuje do prve specijalističke ustanove.

Povrede organa vrata

Javljaju se kod kontaknih sportova usled iznenadnog i snažnog udarca ili zahvata oko vrata može doći do povređivanja grkljana i dušnika. Ove povrede su najčešće komocionog ili kontuzionog tipa. Opasnost ovakvih povreda može da izazove prekid disanja, pa je svaki doktor koji dežura na sportskim takmičenjima dužan da ima tubus (sa njim da zna da radi) i da ga upotrebi sa ciljem uspostavljanje normalnog disanja. Povrede u predelu vrata usled udarca ili rvačkog zahvata može da izazove povredu sinusa carotisa usled jake spoljne sile, koja prolazi kroz tri faze. Prva faza je vagalna i karakteriše se usporenjem srčanog rada, druga faza ili depresorna nastaje usled dilatacije krvnih sudova u regiji splanhnikusa i nastaje kolapsno stanje i hipotenzija, treća faza ili faza cerebralna proističe iz druge sa komplikacijama koje su: vrtoglavicom, posrtanjem, prolaznom zaslepenošću i slabošću muskulature. Prevencija je u podizanju noge iznad nivoa srca posle čega se sportista vrlo brzo oporavlja. Teže komplikacije su duže gubljenje svesti. Tada treba biti obazriv da ne dođe do zapadanja jezika i smetnje u disanju (pacijent treba da leži u tkz. „koma položaju“) treba osloboditi disajne puteve ponekad je neophodno uraditi i hitnu traheotomiju.

Degenerativne promene

Degenerativne promene vrata u nekim sportovima – kod rvača, često, usled zahvata poznatog u narodu kao „španska kragna“, može doći do težkih povreda, a najkarekterističnija je „sindrom sinus carotisa“. Pored ovog sindroma javljaju se i povrede u obliku luksacija fraktura vratnih pršljenova, usled čega mogu da se jave i nervne lezije. Kod rvača je karakteristična hronična povreda Beastrupov sindrom (interspinozna artroza), koja po prestanku karijere rvačima ne zadaje neke velike probleme i pored bogatog radiološkog nalaza.

Džudisti zbog stalnog kontakta sa protivnikom vremenom stiču hronične povrede  usled mikrotrauma koje se ponavljaju u predelu vrata. Usled čestih padova moguće su i povrede intervertebralnog diska kao i bolovi u vratu i cervikolagije. Problem kod ovih sportista je da se bolovi se pojačavaju sa prestankom takmičarske aktivnosti. Kod skakača u vodu retko se javljaju povrede vrata jer su mahom dobro tehnički pripremljeni. Najčešće povrede se javljaju kod rekreativaca koji usled skokova na glavu mogu da zadobiju teške povrede vratnih pršljenova (prelomi) sa povredama glave i mozga i sa fatalnim završetkom.

Povrede ligamento – kapsularnog aparata vrata – ove povrede se dele na: distorzije vratne kičme, hiperekstenzione povrede, protuzije cervikalnog diska, fleksioni prelomi vratne kičme, prelomi spinoznih nastavaka

Distorzija vratne kičme

Izazivaju ih fleksorne i ekstenzorne sile. Javljaju se usled snažnih pokreta vrata kod rvača, boksera, gimnastičara, prilikom udaraca u glavu i kod saobraćajnih nesreća kod naglog i nekotrolisanog trzaja glave. Kliničkom slikom dominira bolni tortikolitis uz ograničenu pokretnost glave. Bolovi se odmah javljaju pri povređivanju i polako se pojačavaju, a mogu da se jave i nekoliko dana od povređivanja. Najčešće nema neuroloških ispada. Radiografskim snimkom u hiperekstenziji, ili pojačanoj fleksiji vrata, dolazimo do konačne dijagnoze. Radiografija vrata u standardnom položaju je normalna. Lečenje treba ozbiljno shvatiti, jer često može da se jave komplikacije kifotične prirode sa neurološkim komplikacijama sa kasnijim nastajanjem spondiloze povređenog segmenta. U terapiji su indikovani analgetici, miorelaksanti, tople obloge i lagane stručne masaže.

„Bič“ povreda – „Whiplash“- imajući u vidu da se radi o povredi koja nije karakteristična za sportiste daćemo samo osnovne karakteristike, a u cilju boljeg razjašnjavanja hiperekstenzorne povrede vrata. Povreda sa nemedicinskim izrazom, a upotrebljena je od Gay i Abotta 1953. godine, i ukazuje na dejstvo indirektnih sila na hiperekstenzorne povrede vrata. Ova povreda je karakteristična kod saobraćajnih udesa (udar automobila od pozadi) kada dolazi do snažne hiperekstenzije vrata, kao i odgovora vraćanje glave i vrata u krajnju fleksiju i na kraju vraćanje u neutralni položaj.

Hiperekstezione povrede sa povredama kičmene moždine – nije karakteristična sportska povreda, nastaje padom na lice, ili padom niz stepenice, prilikom ronjenja u plitkoj vodi, usled sile udarca  prilikom saobraćajne nesreće. Karakteristične povrede koje se javljaju su ekskoracije kože u predelu lica i čela, kao i vidljivi znaci hematoma. Schneider  je 1954.godine opisao „sindrom akutne centralne povrede cervikalne moždine“. Suština ovog sindroma je da je medijalni deo latealnog kortikospinalnog snopa ( medularni kanal sadrži vlakna za vrat, ruke i prste koji najviše stradaju) više oštećen  nego motalitet trupa i nogu. U ovom delu možemo da istaknemo i Schiderovu leziju koja opisuje poremećaj cirkulacije kičmene moždine koja je izazvana oštećenjem moždine, zbog koncentracije pritiska u području centralnog kanala medule. Usled dejstva sile sa prednje i zadnje strane (moždina ima dosta vode) dolazi do prenosa talasa koji se susreću u centru.

Diskus hernia vratnog pršljena

Protruzija cervikalnog diska dešava se usled delimične, ili potpune protruzije nucleusa pulpozusa, koji se javlja u dva oblika: centralni pritisak na kičmenu moždinu, ili na nervne korenove (posterolateralno) i u kombinaciji ovih poremećaja. Klinička slika se javlja u akutnom i hroničnom obliku, a neurološki nalazi su u direktnoj vezi sa lokalizacijom povrede, stepenom povrede, vremenom i dužinom trajanja. Simptomi su različiti: ako potiče od pritiska na prednjoj strani moždine obično je bol u ramenu duž ruke, kao i tranjenje u prstima koje ima akutni i hronični tok, ili pak, ako je pritisak na nervne korene, dolazi do potpune paralize zbog protruzije nuclusa pulpozusa.

Fleksorni prelomi vratne kičme

Retko se dešavaju kod sportista, ponekad kod rvača i u automobilskom sportu, kao i u klasičnom saobraćaju. Oblik preloma i sam intenzitet frakture pršljenova zavisi od jačine sile i stepena fleksije vrata u momentu povređivanja. Dele se na četiri grupe:
- prelom u obliku kapi suze - odvajanje trouglastog koštanog fragmenta od prednjeg gornjeg korteksa, donjeg pršljenskog tela, bez neuroloških ispada,
- prelomi delovanjem jače sile – prelom unutrašnjeg gornjeg dela pršljenskog tela, a daljom fleksijom vrata dolazi do fragmentarnog  odvajanja sa prednje strane. Nema neuroloških ispada.
- prelomi usled dejstva jake sile i pojavom kominutivnog preloma prednjeg dela pršljenskog tela  i njegovog uklizavanja , a zadnji deo korteksa je očuvan. Ovaj prelom izaziva neurološke lezije.
- prelom (eksplozivnog karaktera) komletnog pršljenskog tela sa prelomom zadnjeg korteksa i zdrobljenog oblika. Uvek je praćen neurološkim ispadima, pa čak i oduzetošću tela.

Prelomi spinoznih nastavaka

Prelomi spinoznih nastavaka (prelomi loptaša) – sreću se kod sportista kod bacanja, ili usled direknog udara, ili naglog povlačenja supraspinoznog ligamenta, trapezoidnog i romboidnog mišića. Prelomi se javljaju na prvom, šestom i sedmom torakalnom pršljenu. Kliničkom slikom dominira bol sa zadnje strane vrata, a pojačava se prilikom podizanja glave. Pokreti u predelu vrata su ograničeni, ponekad se javlju i otoci, palpacija je bolna sa jasnom krepitacijom na mestu povrede. Lečenje se sprovodi imobilizacijom (okovratnikom), kasnije fizikalnim tretmanom, a ako ne bude efekta povreda se otklanja hiruškim putem.

stetoskop.info

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Rekreacija  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:48
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Vežbe protiv PMS-a

Mnoge žene imaju izražene predmenstrualne tegobe. Neke od tih tegoba su neraspoloženje, razdražljivost, potištenost, bolovi u leđima, grčevi, nadutost, glavobolja i pojačana želja za slatkišima. Kako ih se osloboditi? Lekari savetuju promenu načina ishrane, odmaranje, masažu stomaka i vežvanje. Predlažemo vam vežbe koje poboljšavaju prokrvljenost karlice i opuštaju mišiće.
Vežba broj 1

Lezite na leđa, noge savijte u kolenima, privucite ih na grudi i obgrlite rukama. Lagano se zaljuljajte nadesno i nalevo nekoliko puta.
Vežba broj 2

Lezite na leđa, stavite jastuk pod donji deo leđa i podignite noge. Ruke leže na podu. Podignute noge ispružite dijagonalno u vazduhu. Ne zaboravite na disanje. Ostanite u položaju dva minuta.
Vežba broj 3

Oslonite se kolenima i šakama na pod. Glavu spustite, a leđa izvijte poput mačke. Duboko udišite i izdišite na nos. Ostanite u položaju 1-2 minuta.

zenskastrana

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Rekreacija  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:49
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Najbolje vežbe za zategnut stomak

Zategnite mišiće stomaka vežbama koje vam predlažemo. Vežbe radite redovno i vodite računa o ishrani. Neophodno je da imate pet obroka dnevno i da unosite dosta vode.
Trbušnjaci na fitnes lopti

Zauzmite položaj za izvođenje sklekova i vodite računa o tome da razmak između ruku odgovara širini ramena, a stopala podignite na loptu. Okrećući kolena ka levom ramenu savijte noge. Ponovo ispravite noge pa istu vežbu ponovite okrećući kolena ka desnom ramenu. Ruke i trbušni mišići treba da su zategnuti.
Vežbe s loptom

Lezite na levi bok i između stopala stavite loptu. Glavu oslonite na desnu ruku, levom rukom se oslonite o pod, kako bi karlica ostala ravna. Uz pomož stomačnih mišića lagano podižite noge, a onda ih spustite, ali tako da ne „padnu“ na pod. Radite vežbu osam puta sa svake strane.
„V“ položaj

Lezite na leđa i ispružite noge. Ruke ispružite iznad glave i podignite torzo i noge tako da formiraju slovo V. Držite ispružene ruke i noge, pokušavajte i da ih privučete.
Spuštanje nogu

Lezite na leđa, ispravite noge, ruke ispružite pored tela ili ispod zadnjice. Telo je pod pravim uglom. Iz tog položaja spuštajte noge što niže. Kolena treba da budu prava. Radite četiri serije dvadeset – trideset ponavljanja za donji stomak.
Vežba za trbušne mišiće

Ležite na leđa, podignite torzo, ruke prekrstite na stomaku. Ostanite u ovom položaju 10 sekundi. Podignite i noge. Levu nogu prebacite preko desne i potrudite se da desetak sekundi ostanete u tom položaju. Trideset puta lagano podižite i spuštajte desnu nogu. Nakon toga napravite pauzu od dvadesetak sekundi, zatim promenite nogu.

zenskastrana

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Rekreacija  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:50
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Joga vežbe za dobro raspoloženje

Svako ko se ikada bavio jogom zna da pravilno zauzimanje samo jedne poze može da bude odlično rešenje za stres, loše raspoloženje, višak kilograma i brojne zdravstvene tegobe. Posvetite malo vremena sebi i uverite se u delotvornost joga vežbi.
Sarvangasana – Sveća

Lezite na leđa. Sa udahom odižite noge od poda, a potom prdržite leđa rukama. Noge i stopala treba da budu opušteni, kičma prava, a brada da dodiruje grudi. Dišite duboko. Ostanite u ovom položaju nekoliko minuta, a onda, sa izdahom spustite noge na pod.
Terapeutska dejstva

Ova asana pospešuje disanje, odmara srce i povećava koncentraciju. Takođe, poboljšava cirkulaciju i odlaže starenje. Treba izbegavati ovu asanu tokom menstrualnog ciklusa, trudnoće i hipertenzije.
Dhanurasana – Luk

Lezite na stomak, oslonite čelo i podlaktice o pod, a onda odignite glavu i grudni koš. Ruke treba da budu savijene u laktovima pod pravim uglom, a vrat ne treba da upada u ramena. Isprsite se što više i dišite nekoliko trenutaka. Zatim se odignite na ruke i savijte noge, šireći kolena u stranu. Unutrašnje ivice stopala treba da se dodiruju. Zatim rukama obuhvatite skočne zglobove i odignite butine od poda. Možete ih osloniti nazad na pod, odižući se još više grudnim košem ili se ljuljati napred – nazad. Možete isprobati sve tri varijante. Ostanite u ovom položaju najviše 60 sekundi.
Terapeutska dejstva

Ova asana povoljno deluje kod menstrualnih tegoba, jača leđa i sve nervne centre. Stimuliše simpatikus što daje efekat blage euforije i oslobađanja. Takođe, ova asana sprečava nastanak masnih naslaga.
Urdhva Dhanurasana – Most

Lezite na leđa. Stopala privucite sedalnom delu, dlanove postavite ispod ramena. Lagano se odižite od poda. Ne morate podizati teme glave. Butine treba da budu paralelne, a kolena ne treba da idu u stranu. Kada osetite umor, vratite se polako u početni položaj. Opružite noge i opustite se.
Terapeutska dejstva

Ova asana povoljno deluje na kičmu, smiruje i opušta. Čini da se osećate kao preporođeni.
Bhujangasana – Kobra

Lezite na stomak. Pete spojite, oslonite čelo o pod, dlanove postavite ispod ramena. Podignite se na dlanove, odižući glavu od poda kao i trup. Vratite donji deo stomaka na pod, savijajući ruke u laktovima. Stomak uvucite, a ramena povucite prema dole i nazad. Ostanite u ovom položaju oko 60 sekundi.
Terapeutska dejstva

Ova asana podstiče samopoutdanje, normalizuje rad bubrega i nadbubrežnih žlezda i pozitivno deluje na digestivni trakt.

zenskastrana

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Rekreacija  |  Poslato: 13 Jun 2012, 13:51
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Vežbe za lepe i čvrste grudi

O lepo oblikovanim i čvrstim grudima mašta svaka žena. Preporučujemo vam efikasne vežbe kojima ćete ojačati pektoralne mišiće ispod tkiva grudi. Vrlo brzo ćete primetiti da ste popravili držanje i učvrstili grudi.

Vežba broj 1

Lezite na leđa, uzmite male tegove i raširite ruke. Udahnite i polako dižite tegove iznad glave dok ne spojite ruke, potom ih spustite i izdahnite. Ponovite vežbu 15 do 20 puta.

Vežba broj 2

Lezite na leđa. Uzmite male tegove i spustite ruke pored tela. Savijajte laktove, podižite i spuštajte tegove vodeći računa da donji ostane prilepljen za pod. Vežbu ponovite 12 do 15 puta.

Vežba broj 3

Lezite na stomak. Pridignite se na kolena i vodite računa da vam stomak i leđa budu zategnuti, a ruke raširene više od širine ramena. Potiljak i kolena neka budu u istoj liniji. Radite sklekove dodirujući grudima pod. Vežbu ponovite 5 do 10 puta.

Vežba broj 4

Stanite na metar ispred zida. Ruke ispružite i dlanovima se oslonite o zid. Gurajte telo prema zidu savijajući laktove, a potom ih ispravite. Ponovite vežbu 15 do 20 puta.

Vežba broj 5

Sedite, stavite ruke ispred grudi, a dlanove spojite. Jako pritiskajte dlanom o dlan i opuštajte. Vežbu ponovite 15 puta.

Vežba broj 6

Stanite, raširite ruke sa dlanovima okrenutim prema napred. Udahnite i raširite ruke pomerajući ih ka leđima. Zadržite ih u tom položaju 60 sekundi. Ponovite vežbu nekoliko puta.

zenskastrana

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 79 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker