Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 23:11


Autoru Poruka
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:14
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Ruska književnost tijekom Sovjetskog Saveza
Zastava Sovjetskog Saveza

U Rusiji se 1917. dogodio događaj koji je transformirao državu, a znan je kao Ruska revolucija. Tadašnji vladar Nikola II. svrgnut je i ubijen, a na vlast je došao Vladimir Iljič Uljanov Lenjin i komunisti. Nakon građanskog rata 1922. cijela Rusija je ujedinjena u jedinstvenu državu koja je postojala do 1991., a znana je kao Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika.
Ruska revolucija 1917. i nakon nje
Nagla promjena vlasti i građanski rat su imali kaotične posljedice na rusku kulturu. Neki značajni pisci kao Kuprin, Andrejev i Bunjin su napustili SSSR shvativši da će režim kontrolirati književnost. No, nastala je nova grupica pisaca koji su imali bar male simpatije prema revoluciji. Oni pisci koji su podržavali režim ujedinjavali su se u organizacije kao što su Proleterska kulturna i obrazovna organizacija (Proletkult) i Savez ruskih proleterskih pisaca (RAPP). Njihov cilj bio je stvaranje nove proleterske kulture u skladu sa novom državom. Iste te grupe željele su svoje ideje prenijeti i na nezavisne pisce. Tadašnja vlada još nije bila spremna prihvatiti određene književne norme, tako da je književnost tijekom 1920-ih bila manje pod kontrolom režima. No, već tijekom 1930-ih, sovjetski režim zahtijevao je od pisaca da pišu djela koja promoviraju komunistički režim. Zvijezda tog razdoblja bio je Nikolaj Ostrovski sa svojim autobiografskim romanom Kako se kalio čelik u kojem je opisao Ruski građanski rat i sovjetsku revoluciju.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:14
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Poputčik (Drugovi putnici)
Isak Emanuilovič Babelj, jedan od najpoznatijih pisaca Poputčika.

Tijekom 1920-ih skupina pisaca je prihvatila komunizam i postali su samo komunistički pisci. Ta skupina znana je kao Poputčik (Drugovi putnici). Ti pisci su stvorili neke od najoriginalnijih djela tog perioda. Njihova djela bave se problemima prilagođavanja nakon Ruske revolucije, no na različite načine. Jevgenij Ivanovič Zamjatin pisao je mnoge zanimljive kratke priče i romane, od kojih je najpoznatiji Mi (1924.; Mij), u kojima je prethodio utopijskim idejama u romanima Aldousa Huxleyja i Georgea Orwella. Isak Emanuilovič Babelj je pisao kompaktne priče koje sakrivaju nasilje revolucije. Juri Karlovič Oleša je znan po svom romanu Zavist (1927.; Zavist’) koji govori u životu u postrevolucionarnoj Rusiji. Romani Leonida Mironoviča Leonidova također se bave posljedicama revolucije i građanskog rata.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:16
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Poezija
Pisci koji su svoj ugled izgradili do 1917., kao Ahmatova i Mandeljštam, nastavili su pisati. No tijekom 1930-ih su imali probleme jer je režim zahtijevao da pišu poeziju u skladu sa ideologijom. Mandeljštam je 1938. uhićen, te je iste godine preminuo, a slava Ane Ahmatove sve je više opadala. Vladimir Vladimirovič Majakovski je jedan od najoriginalnijih pjesnika tog doba, koji je pisao u skladu sa ideologijom. On je već prije revolucije stekao ugled briljantnog futurista. Njegova djela sadrže i privatne, ali i narodne motive. No sve njegove pjesme bile su propaganda novog režima. No, osim pjesama napisao je i dvije drame koje satiriziraju sovjetsku birokraciju. Majakovski je svoj život završio samoubojstvom 14. travnja 1930.
Boris Leonidovič Pasternak, autor Doktora Živaga, dobitnik Nobelove nagrade 1958., koju je odbio zbog pritiska režima.

Boris Leonidovič Pasternak, jedna od glavnih figura sovjetske književnosti, slavu je također stekao prije revolucije. Svoju slavu kao pjesnik stekao je objavljivanjem zbirke Sestra moja, život (1922.; Sestra moja, žizn’), koja sadrži pjesme koje slave prirodu i ljubav. Pasternak je često koristio kolokvijalni jezik i zastrašujuće slike, no sve to je bilo kontrolirano. Osim zbirke Teme i varijacije (1923.; Temij i variacij), Pasternak je tijekom 1920-ih uglavnom pisao epsku i narativnu poeziju. Kada je Unija književnika preuzela kontrolu nad literaturom, Pasternak je priznat kao velik talent, no i dalje se odupirao komunističkoj književnosti tako da je nakon 1935. prestao objavljivati zbirke. Dvije nove zbirke tiskao je tijekom Drugog svjetskog rata kada je kontrola režima malo popustila. Nakon rata, kada je kontrola ponovo ojačala, Pasternak se povukao i počeo raditi na svom remek-djelu Doktoru Živagu (1957.).

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:16
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Emigrantska književnost
Nakon revolucije, mnogi ruski književnici su napustili Rusiju i otišli u Europu ili SAD. Pariz je postao centar emigrantskih intelektualaca, ali i Berlin i drugi europski gradovi su bili središta emigrantskog života. Bunjin, Kuprin, Merežkovski, Jevgenij Zamjatin (Mi, 1921.), Vjačeslav Ivanov i Marina Ivanovna Cvetajeva su nastavili pisati na isti način kao što su ti radili i u Rusiji. Najoriginalniji novi talent među emigrantima bio je Vladimir Vladimirovič Nabokov. Najznačajniji od devet ruskih romana što ih je napisao u Berlinu su Dar (1937. - 1938.) i Poziv na pogubljenje (1938.; Priglašenje na kazn’). Dar satirizira emigrantski život, ali i istražuje umjetnost i stvaranje. Poziv na pogubljenje je kompleksan, nadrealistički roman koji se bavi ograničenim zaključcima junaka i znanjem autora. Nabokov se 1940. preselio u SAD gdje je počeo pisati na engleskom. Tamo je nastalo njegovo najznačajnije djelo, roman Lolita (1955.). Svojim djelovanjem u SAD-u Nabokov je postao jedan od ključnih američkih književnika.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:17
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Socijalrealizam

Tijekom 1920-ih godina, toleranciju režima je uživalo relativno puno književnih grupacija. Ova je tolerancija prestala konsolidacijom moći Josifa Staljina koji je planirao stvoriti plansku ekonomiju i kolektivizirano, disciplinirano društvo. Godine 1932., vlast je ukinula sve nezavisne književne skupine i zamijenila ih jednom, državnom, znanom kao Unija sovjetskih književnika. Nezavisne novine i izdavačke kuće također su nestale, a na prvom je sastanku Kongresa književnika 1934. socijalrealizam etabliran kao jedina dozovljena umjetnička struja. U praksi je socijalrealizam značio portretiranje i prikazivanje sovjetske stvarnosti iz očiju KPSS-a. Socijalrealizam će službena struja ostati na snazi sljedećih 50 godina.
Mihail Aleksandrovič Šolohov, daleko najznačajniji pisac socijalrealizma.

Kao "oca" socijalrealizma slavilo se Maksima Gorkog i njegov roman Mati, no kritičari su često znali navoditi i druge partijski orijentirane autore 1920-ih kao primjere socijalrealizma u književnosti. Među te su autore spadali Dmitrij Furmanov i njegov roman Čapajev (1923.; rus. izvornik Čapajev), Fjodor Gladkov s romanom Cement (1925.; rus. izvornik Cement) i Aleksandar Fadejev s romanom Devetnaest (1927.; rus. izvornik Razgrom). Ipak, najznačajnije djelo socijalrealizma je četverodijelni ciklus Tihi Don (1928. - 1940.; rus. izvornik Tihi Don) Mihaila Aleksandroviča Šolohova. Ovaj ciklus prikazuje život Kozaka od 1914. pa dve do građanskog rata. U svom djelu, Šolohov građanski rat, u kojemu su se Kozaci borili protiv Crvene armije, portretira zapanjujuće objektivno, dok se u svom kasnijem djelu, Uzorana ledina (1932. - 1960.; rus. izvornik Podnjataja celina) više približio sovjetskoj političkoj doktrini odabranom tematikom agrikulturalne kolektivizacije, no to je djelo puno manje uspješno kao književna cjelina.

Stroga režimska kontrola natjerala je neke renomirane autore, kao što su Ahmatova, Mandeljštam, Pasternak, Oleša i Babelj, da se posvete sigurnijim djelatnostima kao što su prevođenje ili književnost za djecu, ili da se pak potpuno otklone od književnosti. Drugi svjetski rat jest donio malo popuštanje, no ne i preveliku plodnost, no ipak su se pojavila neka poznatija djela s patriotskom tematikom kao što su romani Dani i noći (1943. - 1944.; rus. izvornik Dni i noći) Konstantina Simonova i Mlada garda (1945.; rus. izvornik Molodaja gvardija) Aleksandra Fadejeva. No, nakon završetka rata, socijalrealističke tendencije provođene su još strože od 1946. pa do Staljinove smrti 1953. godine, te su tako te godine bile najbljeđe u ruskoj književnosti XX. stoljeća.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 24 Apr 2017, 10:46
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Mihail A.Šolohov

Mihail A.Šolohov(1905-1984) roden je 24. maja 1905. u seocetu Krusilinu, blizu varošice Vešenska. Dakle, roden je na Donu i na njemu je proveo gotovo cijeli život, te je tako veoma dobro poznavao život donskih kozaka. Sam je rekao: "Roden sam na Donu, tamo pohadao školu, formirao se kao covjek i kao pisac." Šolohov, medutim, nije bio kozak: Njegova majka, Anastasija D. Cernjikova, bila je po ocu Ruskinja, a majka joj je jednim dijelom bila Tatarka; otac mu je bio trgovac, Rus, Aleksandar M. Šolohov. Njegova majka je prvo bila udana za kozackog gardistu Stepina Kuznjecova. Mihail je zbog toga imao mnogo poteškoca - ismijavali su ga jer nije mogao nositi ocevo prezime, sve dok prvi majcin muž nije umro. Kako su bili doseljenici na Don, ni Cernjikovi, ni Šolohovi nisu imali privilegovan status iako su živjeli i vladali se poput drugih ?ozaka. U svom stvaralaštvu, Šolohov je nastojao da piše izvan uticaja socijalnog realizma zbog cega je imao dosta neprilika sa samim vrhom SSSR-a, pa i sa samim Staljinom. Medutim, Šolohov je morao biti prihvacen jer njegove Donske pripovijesti predstavljaju cisti socijalni realizam, i one su mu bile svojevrsno iskupljenje. Dobitnik je gotovo svih sovjetskih književniih nagrada, a 1956. dobio je i Nobelovu nagradu za književnost, za djelo Tihi Don. Djela: "Price sa Dona", "Azurna stepa", "Covjekova sudbina", "Tihi don", "Uzorana ledina" i "Oni su se borili za otadžbinu".Gotovo sav svoj život proveo je Šolohov na Donu, živjeci sa kozacima. Stoga nije neobicno što je Don s kozacima glavna tema njegovog književnog stvaralaštva. Svojevrsna prethodnica Tihom Donu bile su Šolohovljeve "Donske pripovijesti". Vec u njima on se bavio kozackim pitanjem a one same obuhvataju razlicite vremenske periode: periode Šolohovu savremene i periode prelomne za istoriju Rusije i Podonja. Tihi Don je najvece djelo poslijeoktobarske ruske književnosti i zasigurno jedno od najvecih uopšte u XX vijeku. Ovaj roman u cetiri knjige nastajao je 15 godina: I i II dio štampani su 1928. i 1929., III-1933. a posljednji IV-1940. Radnja romana obuhvata razdoblje od maja 1912. do marta 1922. godine. To je ujedno i period velikih zbivanja kako u svjetskoj tako i u ruskoj istoriji:I svjetski rat, Februarska revolucija, Oktobarska revolucija, Gradanski rat. Ruše stare norme morala i života uopšte, nastupa novo doba koje je u duhu "oslobodenja radnog naroda od kapitalistickih ugnjetavaca", "pravilne raspodjele" (svakom prema potrebi, svakom prema radu, itd.). Novi junaci su Marks, Engels, Lenjin. Krst, novi, bolji ljudi (boljševici) MIJENJAJU zvijezdom, srpom i cekicem. Medutim, postoje i ljudi i etnicke skupine kojima novi poredak ne odgovara i oni se bune te je ljude Šolohov nastojao da prikaže i to mu je veoma zamjereno. Za ovo veliko djelo M.A.Šolohov je dobio Nobelovu nagradu u cijem obrazloženju stoji: "Za umjetnicku snagu i istinitost kojima je u svojoj donskoj epopeji opisao istorijsku epohu života ruskog naroda."

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 24 Apr 2017, 10:48
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
" TIHI DON "

LIKOVI

GRIGORIJE MELEHOV

Grigorije Pantelejevic Melehov: Grigorije P. Melehov,mladi sin Panteleja Melehova,središnji je lik romana "Tihi Don".On je u središtu romaneskne price,a stice se i utisak da opisi ratovanja,revolucije i kontrarevolucije nisu knjizi zbog sebe samih(iako su bitni),vec da su i to samo sredstva za što uspješnije sagledavanje njegove licnosti.Grigorije Melehov je veoma kompleksna licnost;predstavljen je,može se reci,u više dimenzija:kao vojnik kozak,kao seljak,kao muž,kao ljubavnik. Za njega,takode,možemo reci da je nosilac najviših moralnih vrijednosti-on je covjek cija je krivica u tome što se našao u škripcu istorijskih zbivanja koja su zahtijevala samoopredjeljenje.Grigorije,medutim,nije ni za kakvu jednostranost i zbog toga ce doci u sukob gotovo sa svima. Njegov opis dat nam je na samom pocetku knjige:"...a mladi Grigorije,bio je sav na oca:gotovo za glavu viši od Petra,iako šest godina mladi,isto kao u oca povijen orlovski nos,u malko kosim prorezima plavkasti bademi vatrenih ociju,izbocene jagodice mrkorumenkaste kože.Isto kao otac,i Grigorije je bio malo povijen,cak i u osmehu bilo je kod obojice nešto zajednicko divljacno." Da bi se bolje razumio Grigorije,njegovi postupci i ponašanje,potrebno je razmotriti i porodicno stablo Melehovih,tj.njegove korijene.Prica Melehovih je slijedeca:Grigorijev djed Prokofije,pri povratku sa turskog ratišta,doveo je sebi za ženu Turkinju,koja ja odmah,skupa s Prokofijem,postala predmet ismijavanja cijelog sela.Seljaci su zbog nje, "Turkinje",veoma osudivali Prokofija.Tada je nastupio veliki pomor stoke i svi su okrivili Turkinju i osudili je na smrt.Umrla je mucenicki.Na samrti je rodila Panteleja." Da li se sudbina ponavlja? Sam Grigorije je veoma slican Prokofiju:on se ne obazire na druge nego sluša svoje srce,njegova ljubav je isto osudena od strane svih I svoju ljubav je isto tako izgubio tragicno. Za Grigorija možemo reci da je bio pravi kozak:ratnik I ratar.Bez Dona,stepe I njiva on nije mogao da živi:"Od zemlje se ja nigdje ne micem.Ovdje je stepa,ima se cim disati....Nikud iz sela necu ici!". On je bio uobicajen momak,medutim,nemir i buru strasti u njemu izazvala je Aksinja,komšinica,udata žena:"On je uporno oblijetao oko nje.....Grigorije ju je naglo zgrabio za ruke-tako vuk na svoja leda zabacuje zaklanu ovcu."I tako pocinje velika,bezgranicna ljubav od koje ce se Grigorije povremeno udaljavati,ali kojoj ce se uvijek iznova vracati. Kada je poceo Prvi svjetski rat,Grigorije je,kao i ostali kozaci,otišao na front.Tu se upoznao sa pravim zivotnim iskustvima i upoznao surovosti ljudi,te pokazao vitestvo.Mozda je to bilo njegovo prvo razocarenje u covjeka.Veoma je upecatljiva i scena prvog Grigorijevog ubijanja.Na pocetku je bio veoma osjetljiv,ali kasnije je postao suroviji i nijedan se juris nije mogao zamisliti bez Grigorija."Srce mu je otvrdlo kao slatina na susi.Ono nije imalo sazaljenja". Naravno,rat je iz dana u dan ostavljao tragove i na njegovoj dusi "Meni se brate dusa umorila."Sad se osjecam kao nedotucen".Rat se blizio kraju,osjecao se zamor i rasulo.Medjutim ,tad se razbuktao Gradjanski rat,pocela je Oktobarska revolucija.I Grigorije je igrom slucaja , dospio u crvene i borio se hrabro ,jer drugacije nije umio.Saglasan je sa dosta komunistickih ucenja-pravda jednakost svih ljudi.Medjutim istovremeno je razocaran postupanjem crvenih sa svim sto im protivno.Malo je trebalo,pa da Grigorije promjeni stranu-cuo je pricu kozackog oficira o autonomiji Donske oblasti,a kako se Revolucija vec bila nadvila nad Donom on napusta Crvenu armiju i odlazi u Tatarsko.Kao prvi kozak,tradicionalista,Grigorije se pridruzujeDonskoj armiji koja ne stedi nista sto je boljsevicko.Za dvije godine rata postaje nosilac najvisih odlikovanja i ranjen je cetrnaest puta.On postaje sinonim za ratnika,a ne progresa,vizije buduceg.Njegov stav prema revoluciji je dosta kolebljiv on stalno luta sa strane na stranu ,a kad pobuna bude pocela slabiti,on ponovo prelazi crvenoarmejcima, on je opet hrabar vojnik koji juriša u okršaje. Medutim svugdje nailazi na sumnju i nepovjerenje:bijeli mu zamijeraju što jednom bio u crvenima, a crveni što je bio sa bijelima. Ranjavan, umoran i bolestan, on se vraca u svoje Tatarsko, jer misli da je okajaoo grijehe i zaslužio mir i spokoj; nove vlasti, a narocito Miška K. Pocinju da sumnjaju na njega, htjeli su da ga zatvore. To ga je boljelo i on bježi. Skriva se sve dok ne naide na fominovu bandu. Postace njen clan sve dok ne shvati da je propao, da je postao progonjena zvijer. Tad se vraca u Tatarsko uzima Aksinju i polazi u neizvjesnost, ali nailazi na zasjedu i Aksinja biva ubijena. Nosi ju na rukama i sam sahranjuje. Shvatio je da je sve potonulo. Ostao je bez svega što mu je bilo drago. U meduvremenu pomrli su gotovo svi osim njegovog malog Mišatke. Djelo se završava slikom doma Melehovih:"stajao je kod kapije svog doma i držao sina u narucju. To je bilo sve što ga je povezivalo sa zemljom i sa cijelim tim ogromnim svijetom.Tako se na kraju sve smiruje ,sve pocinje da tece mirno i tiho kao Don.Grigorije je kompleksan lik u višestrukom sukobu sa okruženjem:razdire ga osjecanje pravde i prezira,licemjerja. Zato Miški i kaže:"ti kažeš da sve bude jednako. Uzmi crvene, prošli su ovuda. Vodnik u cizmama od najfinije kože, a obicni vojnik u valjenkama. Vidio sam komesara sav se zavukao u kožu a drugima nema kože ni za cipele." Grigorije nije covjek misli i ideja vec osjecanja. Zarobljenike i protivnike ne muci i druge isto tako sprecava u tome. Grigorije Melehov nije stvoren za komplikovana stanja. On je covjek vjecitih dilema. Kad malog Mišatku vrijedaju rijecima "otac ti je bandit", Aksinja ga tješi "nije on bandit, vec prosto nesrecan covjek". Po povratku s ratišta Koševoju kaže "ja sam svoje odslužio. Sve mi je dosadilo, neka ide sve do davola" a nešto kasnije kaže i "pobijedite me, hocu smrt". To su rijeci covjeka od 30 godina koji je i pored sve svoje snage, bio stvoren za starost, za život u miru, a ne za velike dogadaje i za velike prelome u istoriji.
Nazad na vrh Ići dole
AKSINJA ASTAHOVA

Aksinja Astahova je postala Stepanova žena kad joj je bilo 17 godina. A godinu dana prije toga otac ju je silovao i osramotio. Stepan ju je tukao od prvog dana braka zato što je bila osramocena. U njenom životu nigdje nikad nije bilo ljubavi i nježnosti. Strast i sreca dolaze Aksinji sa Grigorijem. Njena ljubav je kao neka bunika pored puta.Kad Pantelej zahtijeva od nje da mu ne sramoti kucu ona kaze:"Hocu da se naljubim za cio svoj gorki život. Poslije me možete ubiti. Griška je moj!" Ona i Grigorije žive bestidno ne krijuci se. Stepan se vraca iz vojske i ponovo tuce Aksinju. Njena cerka sa Grigorijem umire i kad on ode na front ona postaje Jevgenijeva ljubavnica. Ljut Grigorije se vraca Aksinji a Stepan moli Aksinju da mu se vrati. Ovo udaljavanje nije bilo trajno poslije Natalijine smrti. Oni su ponovo zajedno. Aksinja se brine o njegovoj djeci kao da su njena. Ona ne može imati svoju djecu, što može biti dokaz njene neukorijenjenosti u životi, ali barem je umrla na nacin dostojan samo nje, na Grigorijevim rukama.
NATALIJA MIRONOVNA

Natalija Mironovna je olicenje vrline i dobrote, cistoce, hrišcanske predanosti mužu i nacelu porodice uopšte. Ona je nosilac ideala kozacke patrijarhalne ženstvenosti. U kuci Melehovih svi je obožavaju osim muža. Griška joj se odmah svidio:"Drag mi je Griška; ni za kog drugog necu poci." A stvarnost je bila surova prema Nataliji. Otkad je muž napustio, ona je izložena uvredama. Pokušaj samoubistva, gubitak najbližih, neodreden položaj u braku, sve to donosi bol i stradanja ovoj ženi. Kada na kraju saznaje da se Grigorije ponovo srece sa Aksinjom ona tuguje i buni se ali se ne boji. U njoj sazrijeva odluka da ne rodi. I tako u vrijeme strmoglavog kraha ni Natalija nije mogla više ostati cestita. Pisac je za to kažnjava mucenickom smrcu.
DARJA I OSTALI ŽENSKI LIKOVI

U ovom djelu veoma su upecatljivo dati ženski likovi. Prije svega tu valja pomenuti, sem Aksinje i Natalije, Dariju, Dunjašku i Iljinicnu a isto tako i kolektivni lik žena. Kozakinje su brižne, vrijedne, dobre majke i domacice. Nosilac nacela materinstva je Iljinicna Melehova. Pisac ovu stamenu, kozacku, seljacku majku daruje atributima: mudra,hrabra i dostojanstvena. Sav smisao svog života vidi upravo u tome da bude majka. Darija Melehova, Petrova žena, nosilac je nacela drskosti, životne radosti. Kao soldatuša živi raspuštenim životima i krši sva nacela kozackog morala. Stari Pantelej je odlucio da zavede red u kuci tj. Da urazumi Dariju na bilo koji nacin, medutim Darija je mudrija od njega."Neceš!Ili možda ne možeš? Privukla je svekra na sebe i dodala: muža nemam evo godinu, a ja niti cu, necu valjda sa kerom." U takvim prilikama Darija je bila jedina razonoda, vjecito nasmejana. Medutim sve ima svoje posljedice, oboljela je od sifilisa. Darija nije htjela da skonca od sifilisa, stoga se utopila u Donu.Dunjaška, najmlade je dijete Panteleja i Iljinicne, simbol je mladalacke ljepote, nevinosti i zanosa. Ona je poslušna, vrijedna djevojka: u svemu se vinuje svojim roditeljima. Zbog svoje ljubavi prema Miški Koševoju dolazi u sukob s roditeljima. Njena žrtva je velika i njezin nesrecan, težak život.
CRVENOARMEJCI

Šolohov ne bi stvorio tako veliki i sveobuhvatan roman da se zadrzao samo na liku Grigorija Melehova .Veoma vazno mjesto u romanu posveceno je boljševicima-nosiocima nove svijesti:Štokman,Buncuk, Koševoj. Štokman je tip boljševika i asketa,koji svoju u revoluciju potvrduje licnom žrtvom i smrcu.Metode Štokmana i onih slicnih njemu su dobrim dijelom i izazvale ustanak kozaka protiv svjetskw vlasti. Buncuk je boljševik po svemu znatno bliži Grigoriju.On je borac za rad i mir i za socijalnu jednakost.I sam je kozak,u krvi mu je narodni izraz i zato ga kozaci primaju znatno prisnije od Štokmana.Medutim,on je ipak covjek sa manje dostojanstva od Grigorija.Pa ipak,Buncuk nece moci da podnese sav teret svoje teške uloge u revoluciji.Bio je sudija i osudenik,ubica i žrtva,zaljubljenik i ljubljen. Miška Koševoj,mali i zao covjek prikazan je u romanu kao izraz pesimizma jer je sam u vlasti osvetnickih nagona i svojih duboko urodenih kompleksa.
KOZACI

Kao specifican društveni sloj,a poslije i vojnicki stalež,kozaštvo se pocelo formirati krajem 14 vijeka ,popsebno u 15 vijeku. Kozaci vode porijeklo od odbijeglih najsiromašnijih seljaka-kmetova,koji su se poceli naseljavati na stepe juga Rusije ,zvane divlje polje ,koje su opustošili Mongoli.U pocetku su oni bili nezavisni ,medutim ruski car Ivan lV Grozni,sredinom XVl-vijeka,angazovao kozake kao vojnike,cuvare svojih južnih granica.Kozaci su bili pod pokroviteljstvom imperije,priznate su im sloboda i autonomija.Njihova skupština se zvala Krug. Kozaštvo je ukinuto u SSSR-u.Sva istorija kozackog naroda sadržana je u jednoj njihovoj pjesmi:"Ponosan je naš dom,tihi Don,naš bacuška".Kozaštvo u romanu Tihi Don izraženo je u vidu mnogih protivrijecnosti koje posebno dolaze do izražaja u revoluciji.U ratu oni potvrduju svoju staru slavu :"stotine ihiljade njihv otišlo je u smrt.padale su glav ena sve cetri strane svijeta,lila se crvena kozacka krv.Takvi su kozaci u boju,a kod kuce oni su vrijedni kosioci,zemljoradniczaljubljeni u svoju slavu.Mkedutim unutrašnja komešanja u carskoj Rusiji i dužina ratovanja stvarali su medu vojnicima haos i dezertiranje.Kozaci,nemocni da shvate novo i revolucionarno,opredjeljuju se za staro kao dobro poznato i sigurno.Zato je revolucija i bila tragicna za kozake i kozaštvo.Kasnije umorni od zablude i sablje,prikljucivali su se crvenima,ili su se pretvarali u bande koje su remetile mir stepa sve do 1922.godine.Kao najizrazitijeg kozaka,iizdvajamo,naravno,Grigorija Melehova.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 24 Apr 2017, 10:49
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
SIMBOLIKA SMRTI

Simboliku romana sugeriše,prije svega, narušenost ravnoteže izmedu života i smrti i nadmoci stihije smrti. Šolohov vecinu sudbina svojih likova gradi na principu:"Ko se noža lati od noža ce i poginuti." Kako bismo se uvjerili u istinitost teze "Kako umiru junaci u Tihom donu, to je svjedocanstvo kako su živjeli, moramo najprije razmotriti svaku pojedinacnu smrt. Natalija: "Da li cu živjeti s Grigorijem, zasad ne znam, ali više necu da radam njegovu djecu. Blijeda kao smrt, pridržavajuci se za ogradu, Natalija se pela uz stepenice, gdje je gazila njena noga - ostajala je mrka krvava mrlja." Umrla je u podne. Natalija je za života bila olicenje vrlina hrišcanstva. Darja: "Nastradala sam... Moja slabost... Juce sam išla doktoru... Odjednom svemu je kraj. Zaglavila sam. Ubicu se. Eto šta cu." Darja je živjela nemoralno: kao udata žena se zabavljala, kad joj je muž bio u vojsci. Živjela je bez obaveza i posljedica. Medutim, posljedica je bila samo jedna - smrt, ona koja je varala muža stalno i bila razbludna umrla je od tada najstrašnije polne bolesti - sifilisa. Ne direktno, naravno, ali sifilis je bio uzrok njenog samoubistva. Kao što vidimo, tragicnost djela ne ogleda se samo u liku Grigorija i njegovog sukoba sa sredinom; ona se proteže kroz citavo djelo i mogli bismo reci, prati svaki lik od prve do posljednje stranice. U romanu "Tihi Don", agitatori umiru agitujuci, ubice bivaju ubijene, kradljivci bivaju pokradeni. Oni koji citav život nastoje da što više steknu, umiru u ostaji punoj namirnica i stvari, oni koji citav život pate i tuguju umiru neutješni. Medutim smrt dva lika je potrebno izdvojiti: Aksinjinu i Natalijinu. Kad je rijec o grešnoj ljubavi Šolohov je ipak dosta blaži: Aksinja umire bez muka, brzo, na rukama Grigorija, a Natalija koja je citav život patila, umire dugo, mucenicki. Ovakva smrt za Nataliju je bila iskupljenje.I tako, na kraju djela, ostaju pesimizam i gorcina. "Kozaku je na rodenoj stepi istocni vjetar.Doline zavejane snijegom. Nema ni puteva ni staza. Kud god se pogleda gola bijela ravan brisana vjetrom. Stepa kao da je mrtva." A Don tiho i polako tece...

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 24 Apr 2017, 10:50
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Na omanjem proplanku nabasali su na dugi niz leševa. Ležani su poređani rame uz rame, u različitim položajima, često nepristojnim i strašnim pozama. Pored njih je koračao vojnik sa puškom i maskom protiv otrovnih gasova, obešenom sa strane o pojas. Oko leševa je bila izgažena mokra zemlja, tragovi mnogih nogu, duboki useci u travi od točkova kola. Eskadron je prolazio nekoliko koraka od leševa. Od njih se već osećao težak, sladunjav zadah. Komandir eskadrona zaustavio je kozake, i s oficirima vodova prišao vojniku. Razgovarali su o nečemu. Za to vreme kozaci su poremetili stroj i prišli leševima, skidajući kape razgledali su tela poginulih s osećanjem one skrivene strepnje i životinjske radoznalosti koju oseća svaki živ čovek prema tajni mrtvaca. Svi poginuli bili su oficiri. Vojnici su nabrojali četrdeset sedam. Većina su bili mladi, sudeći po izgledu, od dvadeset do dvadeset pet godina, samo je krajnji desni, s epoletama kapetana druge klase, bio stariji. Oko njegovih široko otvorenih usta koja su čuvala nemi odjek poslednjek jauka, tužno su visili crni, gusti brkovi, na samrtnički pobelelom licu mrštile su se smelo izvijene, široke obrve. Neki od poginulih bili su u uprljanim kožnim kaputima, a ostali u šinjelima. Dvojica ili trojica bili su gologlavi. Kozaci su posebno dugo posmatrali i posle smrti lepu figuru jednog poručnika. Ležao je nauznak, leva ruka čvrsto pripijena uz grudi, u desnoj, odmaktnuoj u strnu, zauvek se skamenila drška nagana. Neko je očigledno pokušavao da izvuče pištolj, ne žutoj, jedoj šaci videle su se ogrebotine, ali je verovatno čelik čvrsto urastao - nije hteo da se rastane. Njegova belkastoplava, kovrdžava glava, sa smaknutom kapom kao da se umiljava, pripila se obrazom uz zemlju, a rumene usne, malko pomodrele, bile su tužno iskrivljene od nedoumice. Njegov sused s desne strane ležao je licem ka zemlji, na leđima mu se kao grbo naklobučio šinjel otkinutog dragona, otkrivajući snažne noge razvijenih mišća u čakširama kaki boje i kratkim čizmama od boksa, iskrivljenih potpetica. Kape nije imao, gornji deo lobanje bio je odsečen gelerom granate, u praznoj duplji, uokvirenoj mokrim pramenovima kose, svetlucala je ružičasta voda - kišnica. Iza njega u raskopčanom koporanu i pocepanoj bluzi, ležao je krupan, omalen vojnik - regrut; na ogoljenim grudima koso je ležala donja vilica a ispod kose belela se uzana traka čela sa osmuđenom skrvrčenom kožom, između vilice i vrha čela zdrobljene kosti, crno-crvena žitka kaša. Dalje, bez reda nabacani u gomili komadi udova, dronjci šinjela, uskuana, smrvljena noga umesto glave: a još dalje - pravi dečak: napućenih usana i detinjeg ovalnog lica. Po grudima ga ošinuo mitraljeski rafal, šinjel probušen na četiri mesta, iz rupe vire opaljeni pramenovi pamuka".- odlomak

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 105 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker