Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:46


Autoru Poruka
Okano
Post  Tema posta: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 24 Dec 2012, 12:56
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Naisla sam na jedan predivan tekst , koji je napisao Momo Kapor o prijateljstvu. Mislim da je u ovaj mali tekst , uklesana sustina i prica prijateljstva.Procitajte [namigusa.gif]

PRIJATELJSTVO (Momo Kapor)

Slika

Prijatelji se gube tako što ih ukradu žene (poslednji put smo ih videli na momačkoj večeri), krade ih posao, kradu ih godine, vreme, krade ih smrt, kradu ih neke druge, strane zemlje, kradu ih nam njihova deca, njihovo ime u novinama, njihovo lice na televiziji, kradu ih nam naše reči o njima koje su čuli od trećih prijatelja. Održavamo panično neka klimava prijateljstva, krijući sopstvenu slabost i strah da ostanemo sami. Najveći broj naših prijateljstava su neka vrsta bednog sporazuma sa savešću, bekstvo od samoće. Kako samo zavidim prijateljstvima starim pedeset godina! Koliko je samo bilo potrebno ljubavi, strpljenja, mirenja sa greškama, pristajanja na slabost; koliko lukavstva da se godinama krade vreme od posla, od ambicija, od porodice i poslepodnevnog sna – koliko mnogo razumevanja da se održi ta slabašna, krhka biljka prijateljstva između dva starca što se duže od jednog ljudskog veka nalaze u "Mažestiku", u podne, posle svih dobrih i loših godina! Dva starca u "Mažestiku", u podne – dva preko noći ostarela dečaka što poznaju neke samo njima znane prolaze kroz zabranjene kapije kojih više nema, rupe u tarabi, i tajanstvene tunele u iščezlim vrtovima, sada posle svega i druže se svakoga dana u podne: jedanput kafu plaća jedan, drugi put – drugi. Zanimljivo, za kraj nekog prijateljstva uvek okrivljujemo druge, nikad sebe. Retko ko od nas pomisli za sebe da ima možda tešku narav ili sklonost ka novim prijateljstvima. Što se mene tiče, stari prijatelji su mi prave dragocenosti u životu. Naravno, kao i ostali, sklapam nova poznanstva ali više od svega čuvam prijateljstva sa onima koji me pamte dok sam još imao tamnu kosu i bio sklon ludorijama.

Momo Kapor


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 26 Dec 2012, 16:10
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Ne znam šta tražim, ni gdje treba da tražim, ali sam u jedno siguran – da je to negdje blizu i da ću ga nekako prepoznati i osjetiti.

Neki ljudi pobjeđuju, osvajaju, ali osjećaj gubitništva ih tjera da se iznova dokazuju, pa tako nastavljaju sa pobjedama, sve do trenutka kada, istrošeni, padnu pod noge neprijatelju. Onda tek shvate da su sve dotadašnje pobjede pretvorili u životni poraz, jer nikad nisu pobijedili srcem, već su, u želji da budu pobjednici u očima drugih, nesvjesno pobijedili sebe.

Kada čovjek dotakne dno, obično se preda, zastaje, i tako pasivan, ukočen od svoje ogorčenosti i poraza, ostane na dnu. To se zove pesimizam. Rijetki su ljudi koji to dno, taj poraz i tu ogorčenost razumiju na pravi način, pa ponovo, nepredano kreću, sa mnogo više sigurnosti, svjesni da od dna ne mogu dalje i da svaki pokušaj, bez obzira koliko loš bio, vodi ka uzvišenju. Skoro uvijek, ljudi tog tipa, pronađu svoje mjesto na piramidi uspjeha, pa tako bezbrižni i iskusni, gledaju dno kao najobičniju odskočnu dasku. To je za mene optimizam.

Slaviša Pavlović


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 26 Dec 2012, 16:11
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Ne zaboravi da je svakome ponekad teško. Nevjerovatno je iznurujuće kad svakog dana radiš nešto u čemu ne uživaš ili za šta te je baš briga. Ali ako slijediš svoje snove, bar ćeš se izmoriti onim što najviše voliš. Dobro, možda će ti se činiti da to baš i nije veliki doprinos sveopštoj ravnoteži. Ipak, veruj mi da jeste.

Ako iscijediš ono najbolje iz svog života i uživaš u svakoj kapi sve obično oko tebe postaće neobično. Kad radiš ono što voliš, svakog se jutra izmigoljiš ispod ćebeta i drago ti je što je svanuo još jedan dan i ispuni te iskrena radost koja je strašno zarazna.

Baš kao kad prsneš u smijeh, pa onda još neko počne da se smije sa tobom, i još neko, dok na kraju svi ne počnete da se valjate od smijeha, i ne zaboli vas stomak, i ne ostanete bez daha, toliko da ne možete ni da ustanete.

Ali ipak je od svega najbolje to što kad radiš ono od čega ti se brkovi ukovrdžaju (naravno, pod pretpostavkom da imas brkove) time ohrabruješ i druge da slijede svoje snove, i tako ti, prijatelju, mijenjas svijet!

Znaš šta? Čak i da debelo omaneš i sve živo zabrljaš, svejedno ćeš uživati u toj nevjerovatno zabavnoj životnoj pustolovini, i uveče ćeš zaspati znajući da si dao sve od sebe i učinio nešto, a ujutru ćeš se radovati budućnosti koja je divna i uzbudljiva koliko god poželiš.

A znaš šta još? Ako samo oslušneš srce i mućneš glavom, nikad nećeš omanuti!


Bredli Trevor Griv


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 26 Dec 2012, 16:13
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Ne staj, kreni dalje

Možda ćeš nekad zaista pomisliti da nisi sposoban za uspeh, tapkaćeš u jednom mestu, tražeći način da se otrgneš svega, dođeš do spasenja koje u tom trenutku nije poraz, već samo prosečnost zauvek udaljena od pobede. Biće ti teško da se odbraniš od naleta onih koji čine sve da te privole da udišeš prašinu sa dna zajedno sa njima i budeš bezbrižan u toj prosečnosti. Ne staj, nemoj se povlačiti, razmisli, i kreni dalje, makar te ti koraci iz prašine vodili ka gorem, u blato, gde ti se na prvi pogled ne piše dobro. Biće još gore, vući ćeš se, potonućeš do kolena. Pomislićeš da je kraj onog trenutka kada se kišne kapi obruse na tebe, ali hrabrost koju si ispoljio neće ostati nenagrađena. Voda će sa tebe isprati blato i postaćeš čist kao izvorska voda, za razliku od njih koji će zauvek udisati prašinu prosečnosti.

Postoje trenuci kada neprijatelje najednom poštujemo više nego prijatelje. Neprijatelj je iskren, od njega očekujes napad, ali kada ti prijatelj probode nož u leđa, ne možeš, a da ne shvatiš, da iskrenost neprijatelja zavređuje poštovanje, za razliku od prijatelja koji, nakon svega, predstavlja samo gorku kapljicu razočarenja za tebe, jer si ga posmatrao onim što on nikada nije, niti će ikada biti.

Nekad verujem da u životu svako obećanje treba prihvatiti sa dozom sumnje, neverice, čak i kao laž, jer viteške karakteristike u svetu bez vitezova ne mogu postojati. Sve više mi se čini da danas ljudi olako daju obećanja, a još lakše ih neispunjavaju.
Verujem da je osnovni zadatak svakog od nas da ovaj svet načinimo boljim, da svi postanemo vitezovi, ne po mačevima koje nosimo, već po rečima iza kojih stojimo.

Ako moram da padnem, potrudiću se da padnem na odskočnu dasku.

Slaviša Pavlović – Pogledi sa strane


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 26 Dec 2012, 17:28
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
O neznosti

Neznost se oseca nepcima. Njene vibracije osecas u jagodicama. Vibracije koje se lagano sire i prozimaju citavo telo, ulaze u svaku poru i ispunjavaju je. Ona jednostavno isijava kroz kozu. Izvire iz srca i onako cista, bez mnogo truda i napora tece. Ako se deli ona se mnozi. Ima svoju snagu, energiju i veoma je mocna. Iskrena je i ne trpi pretvaranja. S vremena na vreme svima je potrebna. Da biste je osetili i spoznali morate biti hrabri. Hrabri toliko da otvorite svoje srce. Da odbacite sve maske, spustite stitove, ostanete goli i predate se, odbacujuci svaki proracun. Da otkriveni verujete u moc neznosti i sve njene cari, da iskreno istrazujete i prihvatite otkriveno. Da budete jedinstveni, neponovljivi jer ona ne trpi kopiranje. Da budete strpljivi, da osluskujete uzdahe i mirise. Da cujete pesmu koja dolazi...
Neznost je kod nas uvek postojala, okruzivala nas. Uvek sam posmatrao nacin na koji su njena usta i njena koza, same od sebe, prizivale moje usne i ruke. Postojala je kosmicka privlacnost, neznost, da samo lezimo jedno pored drugog i disemo dok se napolju smrkavalo ili svitalo. Ta neznost se uvukla sama od sebe i postojala je, bez obzira sta sam u tom trenutku mislio o njoj, o nama. Jednostavno bila je prisutna. Prozimala me je...
Nije tajna da su moji dlanovi poznavali svako udubljenje na njenom telu, svako ispupcenje, poru, kao da su se tokom godina oblikovali medjusobno, njeno telo i moje ruke, njene ruke i moje telo. Moji dodiri su vise bili kao neshvatljive, ali neosporne cinjenice, vise nego sto su bila pitanja koja su cekala odgovor. Bilo je svejedno zasto volimo, kada smo vodili ljubav. Bili smo jedno, spojeni pod univerzumom. Nisam mogao da znam koliko je mnogo, ili malo, ona je znala. Mozda je ona, kao i ja, otkrila da putevi lica znace, da iskren osmeh neznosti dosta toga govori, znam to. Znam da, ne mozes sa svakim da imas tu iskru u ocima i taj iskreni osmeh na licu koji je ona imala svaki put pricajuci samnom. Za to je potrebno nesto mnogo jace... A ja ko ja. Bio sam zarobljen, slobodno mogu reci okovan, osvojen. Ne samo njenim izgledom, vec inteligencijom, znatizeljom. Svideo mi se njen stav, pogledi na svet i citava filozofija zivljenja kojom se vodila. Uvek me je na neki nacin pokretala, inspirisala da nastavim, da idem, da trcim, da budem bolji i jaci. Dosao je trenutak kada sam ostao go, odbacio maske, spustio stit i predao se, odbacujuci svaki proracun u kojem ona nije bila. Otkrila je moju neponovljivost i jedinstvenost, za koju cak ni sam nisam bio siguran da posedujem. Imala je tu pozitivnu dozu bezobrazluka i uobrazenosti. Na trenutak me je naterala da se osetim kao kralj, car, vladar univarzuma, a na trenutak sam postajao prosjak. I kao prosjak i kao kralj, pored nje sam se osecao savrseno.
Neznost se oseca nepcima. Njene vibracije osecas u jagodicama. Vibracije koje se lagano sire i prozimaju citavo telo, ulaze u svaku poru i ispunjavaju je. Ona jednostavno isijava kroz kozu. Da biste je osetili i spoznali morate biti hrabri.


Sa Teodorovog bloga

_________________
Slika Slika


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 02 Jan 2013, 00:22
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Slika

SNEŽANA

Jedne Nove godine, ne sećam se više koje, izađoh pred jutro na ulicu. Bilo je to u ono daleko vreme dok je još padao sneg i jelke bile prave, a ne plastične.
Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbačenim šarenim kapama od kartona. Učini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu.
Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka?

Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom ispod koga je svetlucala duga večernja haljina, tako nestvarno tanka,i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sašivena od magle i paučine.
Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu drzala samo dva jedva vidljiva zlatna kaišića. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre.
Kao da nije dodirivala sneg. Jednom rukom pridržavala je ovratnik kaputa, a u drugoj nosila malu barsku torbicu od pletenog alpaka, istu onakvu kakve bake ostavljaju u nasledstvo najmilijim unukama.

Jesam li rekao da je plakala i da su joj se suze ledile na licu, poput najfinijeg nakita?

Prošla je pokraj mene ne primetivši me, kao u snu. U prolazu obuhvati me oblak nekog egzotičnog mirisa. Nikad ga posle nisam sreo. Nikada je posle nisam sreo. Da, bila je plava. Ne, crna. Ne, riđa! Imala je ogromne tamne oči; u to sam siguran.

Zašto je napustila pre vremena novogodišnje slavlje? Da li je neko ko je te noći bio s njom zaspao ili odbio da je prati? Da li se napio i bio prost?

Da li je to, u stvari, bila Nova godina? Jesam li možda jedan od retkih noćnih šetača koji je imao sreću da je vidi lično?

Ili je to bila Snežana kojoj su dojadili pijani patuljci?

Ali, zašto je plakala?

Jesam li već rekao da sam ovu priču napisao samo zbog toga da je ona možda pročita i javi mi se telefonom?

Već više od petnaest godina razmišljam o tome zašto je plakala one noći.

Momo Kapor


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 06 Feb 2013, 01:28
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Tezi da budes srecan!

Idi smireno kroz buku i užurbanost i seti se mira koji
možeš naći u tišini.
Koliko je moguće, budi
u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbegavaj bučne i nasilne osobe,
one su teret duhu.
Ako uporediš sebe s drugima, možeš postati
ogorčen ili ponosan; jer će uvek biti većih i manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignućima i planovima.
Održi zanos za svoj lični poziv, ma koliko on skroman bio;
to je prvo blago u promenljivim vremenima
Budi oprezan u svojim poslovima; jer svet je pun prevara,
ali neka te to ne ometa da vidiš vrline koliko je ima.
Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma.
Budi ono što jesi. Budi svoj!
Pogotovu nemoj glumiti ljubav.
A nemoj biti podrugljiv prema ljubavi,
jer uprkos ogorčenosti i razočarenjima, ona je večna kao trava.
Spokojno primi iskustvo godina, skladno napustajući stvari iz mladosti.
Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama. Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.
Ti si dete svemira, ništa manje nego sto je drveće i zvezde.
Imaš pravo biti ovde.
I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle budi u miru s Bogom, ma kako ga zamisljaš, i bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši.
Pored sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svet.
Budi pažljiv!

Teži da budeš srećan!

Tekst je pronadjen krajem
prošlog veka u napuštenoj crkvi.
Autor je nepoznat.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 07 Mar 2013, 01:20
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
"Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u zivotu prihvataju na sebe ulogu "dobre duše". Uvek je neuporedivo lakše verovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpeti uvredu ne uzvrativši je, nego smognuti hrabrosti i upustiti se u borbu sa jačim od sebe. Uvek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, dok naš sustanar ili supružnik spava, oplakivati, u potaji, svoj kukavičluk."

Ðavo i gospođica Prim


Vrh
Tajanstveni
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 08 Mar 2013, 13:02
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2013, 21:05
Postovi: 111

OffLine
Došla je, skinula grč sa lica prvo sebi, onda meni, okačila sve nevažno na čiviluk, pogledala kroz mene u dubinu, duboko, duboko, tamo gde jesam samo njen, gde smo najbliži, gde odolevamo vremenima i nevremenima, svemu što okolo nas pokušava da razdvoji naša srca na silu. Ne damo nikome da to učini, ni ljudima, ni rečima, ni bogovima , djavolu ni andjelima, nikome!

Branimo se ćutanjem i dodirima koji leče, ljubavlju koja ne pobedjuje, ali koju isto tako niko ne može pobediti.

Drugi ljudi sada brinu svoje brige, što nije naš problem, sve nevažne reči se sakrile pod nepce moje Ljubavi, pod topao jezik kojeg grizem dahom, usnama pijem, sladim se pohotno, uzburkavši strast koja puni sobu preteći izlaskom na ulicu kroz tanke zidove, da je svi čuju jer ječi u ekstazi, takva je, glasna, nemirna, ne može da sakrije uzbudjenje nikako, ne želi da ga krije. To je ona, njeno ime je Strast, njena koža, njen dodir od svile, ona me ima, ja nju imam, imamo se bezobrazno, bezobzirno, bezuvetno, bez.... Kraja.

Grlim je pogledom, stiskam nežnogrubo kako voli, kao pticu sam je posadio na goli dlan, želim da ovaj trenutak potraje, postane večnost, ostane za posle. Da nas ovaj trenutak veže vezama koje oslobadjaju. To smo mi, dve ptice što skakuću jedna drugoj po dlanovima u zanosu, vrte svoje snove jedno drugom u rukama, igraju se davanja i uzimanja na svojoj tajnoj grani, na obali iza svih poznatih okeana, na ostrvu za koje dosada nikada nije čula niti će čuti.

To je ljubav koju svaki dan čestitamo jedno drugom.To je ljubav koja vredi svake suze prolivene zbog nekoga sada nebitnog, suza se pretvorila u uzdah, uzdah u krik koji tera sve strahove daleko u zaborav. To je moja ljubav.To je Ljubav u koju sam utonuo, nema me više svete, zaboravi na mene, od danas sam samo njen, njoj pripadam telom i dušom, mozgom, svime što jesam, što sam bio i što ću biti.

Srećan ti život Ljubavi moja!- vrelom kožom joj vičem, ona čuje, smeši se tome. Onda me još jednom poljubi i... Da, samo sam njen, zauvek njen, oduvek njen, njen i samo njen.


Slika


Vrh
Marea
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 08 Mar 2013, 13:47
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Mar 2013, 19:04
Postovi: 596

OffLine
Rekao je...Ljubav se zove imenom tvojim...I tu je KRAJ..

_________________
Toliko uglova. U meni. Nekoliko nas hronoloski poredjanih neumoljivo probijamo jedna drugu.
Margita (Osecanja. O. Secanja.)


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 52 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker