Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 23:07


Autoru Poruka
Tina
Post  Tema posta: Arheologija, Paleontologija, Geologija  |  Poslato: 28 Maj 2012, 14:21
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Принова на стаблу предака


У „колевци људског рода”, четрдесетак километара од Јоханесбурга, пронађене очуване кости два човеколика створења стара око два милиона година. Да ли је то „недостајућа карика” која повезује аустралопитекуса и разумног човека?



Јужноафричко створење

Добро очувани фосили два човеколика бића, стари око два милиона година, ископани у „колевци људског рода”, четрдесетак километара западно од Јоханесбурга (Јужноафричка Република), усталасали су учене духове.

Да ли је то „недостајућа карика” у беочугу који повезује аустралопитекуса (Australopithecus) и разумног човека (Homo sapiens)?

Кости малолетног мушког створења (од осам до девет година) и одраслог женског (између 20 и 30 година) налазиле су се једне покрај других у чувеној пећини Малапа, у урушеном делу, што је подстакло нагађања да су обоје настрадали тражећи воду.

Научници су их прозвали новом врстом, Australopithecussediba, у чијем имену додатак означава водоскок или врело на једном од 11 званичних јужноафричких језика (сесото). Извесно је да су хоминиди, у које спадају људи, шимпанзе, гориле и сви њихови преци.

Вишег раста од Луси

Ли Берџер са Витвотерсранд универзитета, првопотписани на чланку у часопису „Сајенс”, истиче да је нађен добар такмац за попуњавање упражњеног(их) места између човеколиких мајмуна и најранијих људи. Прелазна врста која омогућује да се потоње боље опишу. Истовремено, он је веома опрезан и избегава да то огласи „непознатом кариком”.

Познато је да су аустралопитеци, попут надалеко знане Луси (Australopithecusafarensis), били у стању да се крећу усправљено, а и да се лако веру по дрвећу. Снажни горњи део тела и дугачке руке том су одлично служили. У висину су досезали мало више од метра (Луси метар и седам сантиметара) и имали мозак троструко мањи од данашњих људи.

Новонађени су готово за четвртину вишег раста од Луси, с лобањом исте величине, дужим ногама, карлицом подеснијом за пешачење и трчање кроз афричке саване и краћим зубима, сличнијим раним људима. С таквим одликама нагињу у људском роду, али их је Ли Берџер – највише због облика руку и величине мозга – уврстио међу аустралопитекусе, јер су се, очигледно, чешће пентрали по дрвећу него што су се усправљали на задње удове.

Али нису сви сагласни са оваквим разврставањем.

Антрополог Доналд Џонсон са Универзитета Аризона (САД), који је пре три и по деценије учествовао у откопавању Лусиних остатака, каже да је Ли Берџер „пропустио воз” смештајући новооткривене кости међу „јужне човеколике мајмуне”. Другим речима, окачио их је на погрешну грану стабла људског рода.

Уколико је прошлост ваљан показатељ, расправа ће потрајати годинама. Са сваким новим открићем људско стабло стиче нове гране, постаје разгранато. Како су, уопште, пронађене кости јужноафричког створења?

Потрага на „Гуглу”

Нећете веровати: захваљујући „Гуглу” (GoogleEarth). Антрополози су 2008. преко Интернета (карте у три димензије) започели трагање за шпиљама на подручју „колевке људског рода”, у близини највећег јужноафричког града. Веома брзо су уочили неколико стотина, и истог лета су се запутили да их натенане проуче.

Имали су среће: чим су малтене крочили у једну, звану Малапа, наишли су на прадавне остатке. И једно и друго човеколико биће било је високо око 127 сантиметара, мужјак је тежио 27, а женка 33 килограма.

Користећи два начина одређивања старости, уранијумско-оловни и палеомагнетски, установили су да су дотична бића налик људима живела пре, отприлике, милион и 900.000 година. На основу размештаја посмртних остатака утврдили су да су једно за другим умрли у размаку од неколико дана или неколико сати. Упали су у пећину дубоку 50 метара, претпоставља се у потрази за пијаћом водом.

Јесу ли, можда, били мајка и син?

Уколико су се понашали као савремени примати, укључујући људе, вероватно су припадали истој групи и за живота су се познавали. Из тога се може извући закључак да су били у блиским родбинским односима. А да би се то потврдило, ваља испитати ткиво извађено из костију; као што је својевремено урађено са остацима тираносауруса.

У сваком случају, научницима се отвара драгоцен прозор у далеку прошлост, својеврсна „временска машина”, кроз који ће потанко завирити у сам освит настанка човека. Људи нису потекли од мајмуна, и једни и други су постали од заједничког претече пре око 25 милиона година који је више наликовао мајмунима.

Свака врста је у сродству са сваком другом, ма колико се дуго будемо враћали у прошлост.


Политика


Vrh
Tina
Post  Tema posta: DNK analize  |  Poslato: 28 Maj 2012, 14:29
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Naučnici su na putu da dokažu da je u svetu postojala još jedna vrsta pračoveka, dosad nepoznata, te da današnji čovek potiče od još jednog pretka.


Slika


Reč je o fantastičnom otkriću, neverovatnom i za naučnike, kako je izjavilo više njih sa uglednih svetskih naučnih ustanova kao što su Institut Maks Plank za antropološku evoluciju u Lajpcigu, Centar za geo-genetiku pri Univerzitetu u Kopenhagenu, Institut za arheologiju i etnologiju u Novosibirsku, Državni univerzitet Kent u Ohaju, muzeji za istoriju prirode u Londonu i u Njujorku.

Kada su ruski naučnici u leto 2008. u jednoj izolovanoj pećini u Sibiru pronašli kost čovečijeg prsta, verovalo se da je reč o fosilnom fragmenu neandertalca, poznatog pretka današnjeg čoveka. Fosilni ostatak je nazvan "Denisova" po pećini gde je pronađen.

Prvobitna analiza DNK materijala pokazala je da se radi o kosti žene i fosil je nazvan "Žena X". Iznenađenje je usledilo posle detaljne analize DNK tog ružičastog delića kosti ženskog prsta.

Prema rezultatima detaljne DNK analize koja je urađena u Institutu Maks Plank u Nemačkoj, a čiji su rezultati upravo objavljeni u časopisu "Priroda" (Nature), ispostavilo se da se radi o vrsti koja jeste u homo-nizu, odnosno da pripada lozi "hominina" (bića sličnih čoveku), ali da nema spojnica sa neandertalcem (Homo neadertalicus), niti Homo sapiensom, već pripada dosad nepoznatoj lozi pračoveka koja je verovatno migrirala iz Afrike u deo Centralne Azije pre oko 30.000 godina.

Neandertalac (Homo neanderthalensis) je izumrla vrsta roda homo, predak savremene ljudske vrste Homo sapiensa koja je nastanjivala većinu evropskog kontinenta i deo jugozapadne Azije od severa Arapskog poluostrva do šire okoline Kaspijskog mora.

Prve karakteristike neandertalske vrste pojavljuju se oko 320.000 godina p. n.e, tipična neandertalska morfologija razvija se do 200.000 godina p.n.e, a poslednji neandertalci živeli su oko 30.000 do 48.000 p.n.e. Vrsta je dobila ime po dolini Neandertal u nemačkoj saveznoj državi Severna Rajna-Vestfalija, u kojoj se nalazi pećina Feldhofer gde su 1856. prvi put pronađeni njeni ostaci.

Ostaci neadertalskog čoveka nađeni su i u Francuskoj, Španiji, na Balkanu, Bliskom istoku, u severnoj Africi. Zanimljivi su nalazi lobanja s područja Uzbekistana, Palestine, Iraka, Kine,Tanzanije.

Naučnici su dugo vremena pretpostavljali da je moderni čovek, čiji je direktni predak homo sapiens, nasledio gene neandertalca, ali su u XIX veku ta istraživanja dovedena u sumnju. Genetska istraživanja fosilnih ostataka pokazala su da između neandertalca i homo sapiensa nije došlo do ukrštavanja, te da je neandertalac izumrla grana čovečanstva.

Takođe se veruje da je homo sapiens potekao od loze homo erektus (erectus) koji je stigao iz Afrike i da su bolesti koje je doneo dovele do izumiranja neandertalca. Sve do kraja XIX veka naučnici su verovali da su samo dve homo loze - neandertalca i sapiensa - postojale u poslednjem periodu ledenog doba, što je poljuljalo otkriće iz 2003. godine.

Naučnici su 2003. u Indoneziji, na ostrvu Flores, pronašli, takođe, ostatke pračoveka nazvanog Homo floresiensis, ili "hobit", ali zasad nema dokaza da se ta loza bilo gde drugde proširila po svetu. Smatra se da su oni stari oko 17.000 do 12.000 godina.

Najnovija analiza ostatka kosti prsta "Žene X", ili "Danisove", potvrđuju da su tri loze pračoveka postojale na istom području i da su preteča modernog čoveka. Analiza DNK je bazirana na specifičnom delu ćelije označenom mtDNK, koji se jedino prenosi ženskom, odnosno majčinskom linijom.

Analizom u Institutu Maks Plank je urađeno 156 kombinacija upoređivanja mtDNK genoma sa mtDNK genomima 54 savremenika, kao i sa ostatacima starim oko 30.000 godina koji su nađeni u Rusiji i od šest kojih su pripadali neandertalcima. Utvrđeno je da je "Žena X" imala posve specifičan genom, odnosno vlastitu mtDNK liniju.

Naučnici su objavili da se genom mtDNK neandertalca i homo sapiensa razlikuju u 202 nukleotidne pozicije, dok je kod "Žene X" utvrđeno 385 takvih pozicija.

To ukazuje, zaključili su naučnici, da fosilni ostaci "Žene X" pripadaju dosad nepoznatoj lozi u homo famiiliji. Naučnici, takođe, veruju da su sve tri vrste "hominina" živele u istom području u Centralnoj Aziji.

U tom delu sveta su nađeni ostaci loze homo erektus (homo erectus) koja je iz Afrike došla u Aziju pre dva miliona godina i ostaci Homo hajdelbergensisa (heidelbergensis) iz vremena pre oko 650.000 godina. Obe loze su u direktnoj vezi sa homo sapiensom. "Žena X" je mlađa i genetski drugačija.

Slični enigmatski fosilni ostaci nađeni su u Aziji: u Narmada (Indija), and Junksijanu, Daliju and Jinijušanu (Kina), ali se za njih veruje da su moguči azijski "derivati" od loze Homo heidelbergensis.


b92


Vrh
Tina
Post  Tema posta: DNK analize  |  Poslato: 28 Maj 2012, 15:29
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Vuneni mamut


Napisao: Tom Miler

Izvor: National Geographic Srbija


Slika


Svaki novi leš vunenog mamuta koji se pojavi iz sibirskog večitog leda podstakne bujicu spekulacija o vaskrsavanju ovog džina iz ledenog doba. Istraživači su usavršili bar neke od alata potrebnih da se ta nada pretvori u stvarnost. Kada je prošlog novembra tim predvođen Teruhiko Vakajamom, reproduktivnim biologom stacioniranim u Kobeu u Japanu, prijavio da je klonirao miševe koji su bili zamrznuti 16 godina, naučnici su poverovali da bi iste tehnike mogle da otvore vrata kloniranju mamuta i ostalih izumrlih vrsta sačuvanih u ledu. Razgovor o kloniranju se ponovo uzburkao nekoliko nedelja kasnije kada je jedna grupa sa Državnog univerziteta Pensilvanije, predvođena Vebom Milerom i Stefanom Šusterom, objavila 70 procenata mamutovog genoma, obelodanjujući pojedinosti većine osnovnih podataka koji su potrebni da bi se napravio mamut.

„Smejao sam se kada je Stiven Spilberg rekao da je kloniranje izumrlih životinja neizbežno“, kaže Hendrik Poinar sa Mekmaster univerziteta, stručnjak za DNK iz prošlosti koji je bio naučni savetnik za film Park iz doba jure. „Ali više se ne smejem, bar ne u vezi sa mamutima. Ovo će se dogoditi. Treba samo da se razrade detalji.“

Međutim, kako sam Poinar priznaje, detalji su obeshrabrujući. Dva osnovna koraka u vezi sa kloniranjem mamuta, ili bilo koje druge izumrle životinje, jesu da se povrati njen kompletan DNK niz – u slučaju mamuta, procenjuje se da je duži od 4,5 milijardi osnovnih parova – i da se ovi podaci izraze u krvi i mesu. Objavljivanje delimičnog mamutovog genoma je dobar početak rešavanja prvog problema, mada će preostalih 30 posto genoma morati da bude povraćeno i čitav genom preuređen još nekoliko puta da bi se eliminisale greške koje su se uvukle u DNK iz prošlosti dok je tokom vekova degradirao. Naučnici će takođe morati da spakuju DNK u hromozome – a trenutno ne znaju ni koliko je hromozoma mamut imao. Pa ipak, nijedan od ovih zadataka ne izgleda nesavladivo, pogotovo u svetlu skorašnjih tehničkih dostignuća, kao što su brzi raspoređivač nove generacije i prosta, jeftina tehnika za obnavljanje visokokvalitetnog DNK iz mamutove dlake. „To je pitanje vremena i novca, ne tehnologije“, kaže Šuster.

Transformisanje ovih podataka u vunenog mamuta će biti mnogo problematičnije, mada je postojanje bliskih živih srodnika, afričkog i azijskog slona, od pomoći. Tim Državnog univerziteta Pensilvanije je upotrebio genom afričkog slona kao vodič za ponovno sklapanje delova mamutovog DNK koji su obnovili iz uzoraka dlaka. Pošto je ovaj drevni DNK nepotpun da bi se upotrebio za stvaranje organizma, jedan način da se napravi genetski materijal živog mamuta mogao bi da bude modifikovanje slonovih hromozoma na svakom od procenjenih 400.000 mesta gde se razlikuju od mamutovih, efektivno prepisujući slonove ćelije u mamutove. Ako istraživači ne mogu da proračunaju kako je mamutov DNK bio organizovan u hromozome, druga strategija bi bila da se sintetizuje čitav genom od samog početka, mada je do sada najveći sintetizovani genom bio veličine samo hiljaditog dela mamutovog genoma.

Kada naučnici jednom budu imali na raspolaganju funkcionalne mamutove hromozome, moći će da ih umotaju u membranu da bi stvorili veštačko ćelijsko jedro. Tada bi mogli da prate postupak koji je prvi put primenjen pri stvaranju Doli, ovce koju su klonirali naučnici na institutu Roslin u Škotskoj 1996. godine: da uklone jedro jajne ćelije slonice i zamene ga iznova izgrađenim mamutovim jedrom, da električno stimulišu jajnu ćeliju da pokrene početnu ćelijsku deobu u embrion i, na kraju, da prebace embrion u matericu slonice na preostali deo trudnoće. Svaki od ovih koraka ima sopstvene značajne znake pitanja. Niko, na primer, ne zna kako da izgradi mamutovo jedro. Teško je doći do jajne ćelije slonice, a ubacivanje mamutovog fetusa zbog zrenja u matericu slonice je puno neizvesnosti.

Neki naučnici su se latili manje obeshrabrujućeg izazova: kloniranja ugroženih ili nedavno izumrlih životinja. I zoološki vrt u San Dijegu i Odubon centar za istraživanje ugroženih vrsta u Nju Orleansu drže „zamrznute zoološke vrtove“, gde su u rezervoarima sa tečnim azotom, na minus 196oC, uskladišteni DNK sve većeg broja ugroženih vrsta. Tokom 2003. godine naučnici iz Napredne ćelijske tehnologije koristili su ćelije, uskladištene u zoološkom vrtu u San Dijegu, za uspešno kloniranje uz pomoć sličnih vrsta. Stvorili su dva javanska goveda, ugroženu vrstu vola iz jugoistočne Azije, tako što su ubacili DNK javanskog vola u jajne ćelije domaće krave i smestili dobijene embrione u kravlje surogat majke. Diskutuje se o tome da se slične metode upotrebe za kloniranje ugroženih džinovskih pandi, afričkih bongo antilopa i sumatranskih tigrova. Konačno, naučnici se nadaju da će ponovo stvoriti izumrle vrste kao što su pirinejski kozorog i tajlasin, ili tasmanijski tigar.


b92


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Arheologija, Paleontologija, Geologija  |  Poslato: 03 Jul 2012, 17:52
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Kako je izgledala “Britanska Atlantida”?


Ronilački timovi Univerziteta Sent Endrjuz ranije su otkrili “Britansku Atlantidu”, skriveni podvodni svet koji je progutalo Severno more između 18.000 i 5.500 godine pre Hrista, a sada pokušavaju da proniknu u način života ljudi koji su je naseljavali.


Slika


Dodžerlend, veliko suvozemno područje koje se protezalo od Škotske do Danske nekada je bilo naseljeno desetinama hiljada drevnih ljudi i prepuno mamuta, pa naučnici kažu da je predstavljalo “pravo srce Evrope”.

Klimatolozi, arheolozi i geofizičari sada mapiraju celu oblast uz pomoć podataka dobijenim od naftnih kompanija i otkrivaju ovu “izgubljenu zemlju”.

Oni smatraju da je cela oblast potonula nakon udara nekog “razornog cunamija”.

Talas je bio deo većeg procesa koji je postepeno potopio sve nizije.

“Skovan je naziv Obala Dodžer, ali se on odnosi na zemljište tokom veoma dugog perioda”, kaže Ričard Bejts sa Univerziteta Sent Endrjuz.

“Pre oko 20.000 godina, površina zemljišta je bila najveća, ali je njegov deo bio prekriven ledom. Kad se led otopio, otkriveno je više kopna, ali je zato porastao nivo mora”.

Otkrivanje ove zemlje kroz pionirsko naučno istraživanje pruža priču o dramatičnoj prošlosti Zemlje praćenoj velikim klimatskim promenama.

Dokazi o postojanju mezolitske populacije Dodžerlenda već su pronađeni iskopavanjima morskog dna.

Istraživanje je trajalo duže od 15 godina, a trenutno se proučavaju dokazi o ponašanju ljudi tog vremena, spomenicima i masovnim grobnicama mamuta.

Nažalost, to će biti veoma dugačak put, jer je većina artefakata oštećena vodom.




B92

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Arheologija, Paleontologija, Geologija  |  Poslato: 03 Jul 2012, 18:14
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
U Nemačkoj pronađen fosil pernatog dinosaurusa


Nemački stručnjaci saopštili su da su otkrili fosil pernatog dinosaurusa koji je živeo u kasnom periodu Jure, pre nekih 170 miliona godina, prenose svetski mediji


Nazvan "Sciurumimus albersdoerferi" delom zbog dlakavog repa poput veveričijeg (veverice su roda Sciurus), fosil je "najkompletniji megalosauroid pronađen do sada", navodi se u studiji.Megalosauroid je ime grupe dinosaurusa mesoždera koji su mogli da porastu do visine od devet metara i teže tonu.Fosil mladog dinosaurusa sa otvorenom čeljusti i repom preko glave pronađen je u rudniku u Bavariji, Nemačka.

Mladunče je najverovatnije imalo veliku lobanju, kraće zadnje noge i perje koje mu je prekrivalo celo telo.Ranije ove godine, paleontolozi u Kini saopštili su da su pronašli bizarne ostatke ogromnog pernatog dinosaurusa koji je u srodstvu sa Tiranosaurusom Reksom. Taj dinosaurus nazvan je Jutiranus huali, što u kombinaciji latinskog i mandarinskog znači "prelepi pernati tiranin".


Press

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Arheologija, Paleontologija, Geologija  |  Poslato: 14 Jul 2012, 12:05
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
NOVA OTKRIĆA O PRVIM DOSELJENICIMA U AMERIKU


Kameno oruđe i tragovi ljudskog DNK nađeni u pećinama na zapadu SAD pružili su nove podatke o tome kako su prvi ljudi naseljavali američki kontinent iz Azije - dve različite grupe su išle različitim rutama, što su naučnici zaključili na osnovu različitih oblika vrhova koplja


Slika


Arheolozi su u tekstu u novom broju časopisa Sajens (Science) naveli da su vrhovi kopalja od vulkanskog stakla opsidijan iz pećina Pejsli u Oregonu stari oko 13.200 godina - isto koliko i oruđe kulture Klovis, nađeno u pećinama juga i u centralnoj SAD.

Datiranje ugljenikom-14 ljudske DNK dobijene iz koprolita - okamenjenog izmeta - pokazalo je da su ljudi živeli u tim pećinama još pre 14.300 godina.

Novo otkriće nagoveštava da su dva stila pravljenja vrhova koplja nastala nezavisno jedan od drugog i da su ga razvile različite grupe, rekao je Denis Dženikins, arheolog sa univerziteta prirodnjačkog i kulturnoistorijskog muzeja u Oregonu.

On je rekao da nalazi ukazuju da su te grupe mogle poći različitim pravcima kada su iz Azije prešle kopneni put koji je u ledeno doba spajao dva kontinenta. Kultura Klovis dobila je ime po elegantno obrađenim kamenim vrhovima oruđa otkrivenim na nalazištu 1929. u blizini Klovisa, Novom Meksiku.

Njihove osnove su jasno konkavne na mestu spoja sa drvenim motkama.

Stil nađen u Oregonu ima debelu ispupčenu osnovu i rasprostranjen je celom zapadnom SAD.

Dženkins i drugi naučnici objavili su 2008. da su u pećinama Pejsli našli koprolite stare 14.300 godina, najstariju ljudsku DNK nađenu u Severnoj Americi. DNK je genetski povezan s narodima iz Azije i modernim Indijancima.


Akter

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Arheologija, Paleontologija, Geologija  |  Poslato: 15 Jul 2012, 14:00
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Kako su se parili dinosaurusi


Paleontolozi su uspeli da odgovore na brojna pitanja o dinosaurima, a među onima koja su ih najviše zanimala svakako je i otkrivanje načina na koji su ove ogromne životinje upražnjavale seksualne odnose.


Slika
Tiranosaurus Reks


Velik broj istraživača posvetio se ovom slučaju i većina ih zaključuje da su dinosaurusi vodili ljubav baš poput pasa: "Svi dinosaurusi koristili su jednu osnovnu pozu za parenje. Mužjak je od pozadi prilazio ženki, svoje podlaktice bi naslonio na leđa partnerke i pomaknuo njen rep u stranu kako mu ne bi smetao", izjavio je jedan od istraživača, dr. Beverli Halstead.

Fizički je izazov parenja kod ovih životinja verovatno je bio prilično zastrašujuć s obzirom da se procenjuje da je penis T-Reksa bio dug i do tri i po metra. Stručnjaci se slažu da teško da je postojala mogućnost drugačijeg položaja pri parenju ovih gigantskih životinja, ali ne isključuju opciju parenja pod vodom, koja bi im ublažila eventualni udarac u slučaju prevrtanja, prenose svetski mediji.


Vesti online

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Arheologija, Paleontologija, Geologija  |  Poslato: 23 Jul 2012, 19:21
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Pronađen drevni majanski hram


Međunarodni tim arheologa pronašao je 1.600 godina star majanski hram posvećen "noćnom suncu" na vrhu piramidalne grobnice u šumama severne Gvatemale, u blizini granice sa Meksikom.


Slika


"Sunce je ključni element kod Maja", rekao je vođa tima, arheolog Stiven Hjuston. "Ono je nešto što se rađa svakog dana i prodire u sve šupljine, poput kraljevske moći", dodao je Hjuston koji je profesor na Univerzitetu Braun.

Arheolozi kažu da je hram najverovatnije izgrađen u čast vođe koji je sahranjen u piramidalnoj grobnici Dijablo. Reč je, najverovatnije, o osnivaču prve El Soc dinastije pod imenom PaČan ili "utvrđeno nebo".

Majanska civilizacija se prostirala na teritoriji današnjeg južnog Meksika, Gvatemale, Hondurasa, El Salvadora i Beliza i na vrhuncu moći bila je između 250. i 900. godine nove ere.

Hram je, pokazala su ispitivanja, izgrađen negde između 350. i 400. godine.

Bogato je dekorisan sa masivnim štuko maskama visokim metar i po koje pokazuju faze sunčevog kretanja sa istoka ka zapadu, a oslikanu štuko friz je, prema rečima tima, "neverovatan", prenosi AFP. Više od polovine hrama još treba da se istraži, kaže vođa projekta Tomas Garison sa Univerziteta Južna Kalifornija.

"Hram je verovatno imao 14 maski na vrhu friza ali je do sada dokumentovano njih osam", tako da će iskopavanja morati da se nastave, rekao je arheolog Edin Roman.

Tim stručnjaka iz Gvatemale i SAD na nalazištu El Soc radi od 2006. ali je hram pronađen pre tri godine.


Izvor: b92.net

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Arheologija, Paleontologija, Geologija  |  Poslato: 25 Jul 2012, 20:14
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Pronađena školjka stara 150 miliona godina koja "čuva" najveći biser na svetu


Nedavno pronađena školjka, deset puta veća od normalnih jedinki svoje vrste i stara oko 150 miliona godina, verovatno sadrži najveći biser na svetu. Fosil džinovskog mekušca snimljen je magnetnom rezonancom koja je jasno pokazala da se u njegovoj unutrašnjosti nalazi okrugli objekat. Ipak, niko ne želi da otvori školjku i uveri se svojim očima.


Slika


Britanski ribari koji su lovili u kanalu Solent u mreži su zatekli ogromnu školjku za koju se veruje da je stara čak 150 miliona godina, prenosi "Dejli Mejl".

Školjka je predata akvarijumu u Portsmutu, a kompanija "Cobalt" ponudila se da je besplatno skenira, u potrazi za biserom.

Magnetna rezonanca je pokazala da se u sredini zaista nalazi okrugli objekat, veličine loptice za golf. Prečnik bisera se kod većine školjki kreće oko sedam milimetara.

Iako su stručnjaci zaintrigirani onim što je pokazao skener, odlučili su da neće otvarati školjku, kako je ne bi oštetili. To znači da će biser vredan na hiljade evra ostati zarobljen.

Pronađena školjka je široka oko 18 centimetara, a njena debljina iznosi oko osam centimetara. Kada su skinuli naslage blata sa površine, stručnjaci su utvrdili starost jedinke na osnovu prstenova koji podsećaju na godove kod panja.

- Ribari su u početku mislili da je školjka i dalje živa, ali kasnije se ispostavilo da je u pitanju fosil. Potpuno je skamenjena. Prebrojali smo oko 200 prstenova na površini školjke, što znači da je veoma stara - objasnila je portparolka akvarijuma.


Blic

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Arheologija, Paleontologija, Geologija  |  Poslato: 31 Jul 2012, 14:24
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Nalazi u Južnoj Africi ukazuju na raniju pojavu lovaca-sakupača


Ostaci otrovnih strelica i pčelinjeg voska koji je korišćen u proizvodnji oružja i oruđa i koji su pronađeni u jednoj južnoafričkoj pećini, navode na zaključak da se moderna kultura lovaca-sakupljača pojavila ranije nego što se mislilo. Predmeti u pećini Border, na granici Kva Zulu Natala i Svazilenda, ponovo su analizirani i utvrđeno je da su stari 44.000 godina, dvostruko više nego što se verovalo.


Slika


Reč je možda o najstarijim tragovima moderne kulture poznog kamenog doba koji se poklapaju sa vremenom prve poznate migracije ljudi iz Afrike u Evropu, naveli su stručnjaci američke Nacionalne akademije nauka.

Istraživanje se fokusiralo na predmete koji su pripadali narodu San, uključujući i perle napravljene od ostriga, vrhove strela, drvene štapove, brojne toljage i pčelinji vosak koji je najverovatnije korišćen za proizvodnju oruđa. Veruje se da su žene koristile drvene štapove kako bi iskopavale semenje i larve termita.

"Ovi štapovi za kopanje iz pećine Border najstariji su predmeti ove vrste poznati u Južnoj Africi ili bilo gde drugde u Africi", rekla je Paola Vilja, kustos u Muzeju prirodne istorije u Koloradu.

Već tada bila je vidljiva napredna lovačka tehnika, a tanki koštani predmeti ukazuju na upotrebu luka i strela čiji su vrhovi bili uronjeni u otrov kako bi savladali životinje srednje veličine ili velike životinje. Otrov se najverovatnije dobijao od semenki ricinusovog ulja.

"Neki kameni vrhovi strela mogli su da probiju debelu kožu, ali je nedostatak 'primenjenog' znanja značio da je otrov bio neophodan kako bi se životinja ubila", rekla je ona.

Stručnjaci su, kako prenosi AFP, otkrili i kako se veruje najstariju upotrebu pčelinjeg voska koji je u kombinaciji sa jajima korišćen kako bi se pričvrstile oštrice za oružje.

"Ova smesa, koja je stara 40.000 godina, najstariji je dokaz upotrebe pčelinjeg voska", rekla je Lusinda Bakvel, istraživač sa univerziteta Vitcatersrand u Južnoj Africi.


Blic

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 50 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker