Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 23:17


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 14 Sep 2012, 00:02
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Pronađena grobnica kralja Ričarda III?

Arheolozi koji tragaju za grobom Ričarda III tvrde da su našli kosti na prostoru na kome se veruje da je ovaj engleski kralj sahranjen.

Slika

Arheolozi koji tragaju za grobom Ričarda III tvrde da su našli kosti na prostoru na kome se veruje da je ovaj engleski kralj sahranjen.

Tim istraživača sa Univerziteta Lester izjavio je danas da je kostur muškarca pronađen u Lesteru, u centralnoj Engleskoj, na parking prostoru na kome se nekada nalazila srednjovekovna crkva.

Kako prenosi agencija Rojters, kosti su predate na ispitivanje, ali je arheolog Ričard Bakli uveren da je reč o posmrtnim ostacima Ričarda III.

Naučnici se nadaju da će uz pomoć DNK biti moguće indentifikovati kosti.

Srednjovekovne hronike navode da je Ričardovo telo preneto u Lester, 160 kilometara severno od Londona, nakon što je kralj ubijen u bici kod Bosvorta 1485. godine.

Poslednji prestolonaslednik dinastije Plantageneta, Ričard III, poznat kao zli grbavac iz čuvenog Šekspirovog komada, vladao je Engleskom od 1483. do 1485. Do sada se verovalo da je sahranjen u franjevačkoj crkvi čija je tačna lokacija tokom vremena zaboravljena, a postoje i pretpostavke da su kosti monarha bačene u obližnju reku posle razaranja crkve sredinom 16. veka.


B92


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 08 Okt 2012, 01:36
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Ozna falsifikovala Kalabića

Dilemu da li je komandant Gorske straže, vojvoda Nikola Kalabić, izdao generala Dražu rešavaju forenzičari. Dve državne institucije dva različita zaključka

Slika

DECENIJAMA duga rasprava da li je Nikola Kalabić, komandant Gorske kraljeve garde, postao saradnik Ozne i omogućio hapšenje generala Draže Mihailovića postala je tema i za forenzička ispitivanja, čije rezultate u novoj knjizi "Pravi i lažni Klabić" uskoro objavljuje Miloslav Samardžić, publicista i istoričar Ravnogorskog pokreta.

- Obično me optužuju da sam ostrašćen, pa sam ovog puta u pomoć pozvao stručnjake i matematiku - kaže Samardžić. - Nisam imao izbora, posle dva potpuno suprotstavljena zaključka o Kalabiću koje su objavile dve ozbiljne državne institucije.


Sagovornik "Novosti" podseća da je Komisija za pronalaženje posmrtnih ostataka generala Draže Mihailovića, posle uvida u dokumente i fotografije iz Arhive BIA, saopštila 2009. da je Kalabić nesporno izdao Dražu i da je bio živ bar dva meseca posle njegovog hapšenja. Valjevski Okružni sud je godinu dana kasnije, na osnovu iskaza svedoka, utvrdio da je komandant Gorske garde bio mrtav već 19. januara 1946, dva meseca pre nego što je Mihailović uhapšen, pa je prema tome bilo nemoguće da ga je izdao.

SOVJETSKE KRTICE

DA su Mihailovića zarobili vojnici u britanskim uniformama, naveo je u još početkom devedestih Dejvid Martin u knjizi "Mreža dezinformacija - Čerčilova jugoslovenska greška". Martin je obelodanio ključnu ulogu sovjetskih špijuna u britanskih obaveštajnoj službi SOE na donošenje odluka o Jugoslaviji.
- Apsurdno je što državna istorija ne priznaje državno sudstvo - kaže Samardžić. - Ako je, prema zaključku suda, Kalabić ubijen u januaru 1946. kako je mogao da odvede oznaše u martu iste godine do Draže? Državna komisija pak ne odustaje od tvrdnje da su fotografije na kojima Kalabić pozira u martu 1946. s pripadnicima Ozne koji su uhvatili Dražu autentične.

Samardžić je ubeđen da je Kalabić na slici iz 1946. sa oznašima dvojnik komandanta Gorske garde. Da bi to dokazao, poslao je uvećane Kalabićeve slike snimljene do 1944. zajedno s fotosima iz arhiva BIA na analizu ovlašćenom sudskom veštaku-morfologu Lazaru Cvejiću.

- Veštak je analizirao tri portreta na kojima je Nikola Kalabić snimljen 1935, 1943. i 1944. godine i četvrti koji je uzet sa najjasnije slike iz 1946. godine. Cvejić je utvrdio da "Kalabić" iz 1946. ima drugačiji oblik glave, obrva, očiju i baze korena nosa od Kalabića na starijim fotografijama. Konačni zaključak veštaka glasi da osoba na fotografiji iz 1946. godine uopšte nije Nikola Kalabić!

Tu istrazi nije bio kraj, jer je, prema podacima iz Kalabićeve vojne knjižice, on bio visok čovek, dok je osoba na fotografiji iz 1946. samo neznatno viša od oznaša Radenka Mandića, koji je bio izrazito niskog rasta.

- Na jednoj od fotografija iz arhiva BIA koje je dobila komisija jasno se vidi okvir nemačkog šmajsera u rukama Radenka Mandića - kaže Samardžić. - Fotografiju smo poslali kustosu Vojnog muzeja u Beogradu, poručniku Dejanu Milivojeviću, s molbom da izmeri dužinu okvira na šmajseru u prirodnoj veličini, a zatim da na osnovu poređenja dimenzija okvira i Kalabića na slici postavi jednačinu i utvrdi njegovu visinu.

Posle matematičkog postupka rezultat je bio isti - "Kalabić" na fotografiji je bio visok 165,8 centimetara, s tolerancijom od dva centimetra, zbog nesavršenosti slike.

- Pravi Kalabić je bio visok 180 centimetra, a u cokulama 183 cm, što dokazuje da je na slici njegov dvojnik. Postupak je ponovljen sa drugom fotografijom, na kojoj se vidi oznaš sa sovjetskim automatom "špagin". Poručnik Milivojević je izračunao visinu lažnog Kalabića od 166,56 cm, što odgovara tolerisanom odstupanju. Matematika je egzaktna nauka, a rešavanje direktne proporcije jednostavno. Zapravo, i istorija je egzaktna nauka, samo što je, posle bezbroj manipulacija, naša javnost to zaboravila - kaže Samardžić.

Po njegovom mišljenju, obmana o Kalabićevoj izdaji je ponovljena da bi se potvrdila stara ideološka istorija.

- Pitanje izdaje ključnih ljudi je tema koju pretendenti na vlast uvek koriste da pokolebaju veru naroda u stare prvake, kako bi se spremio teren za vladavinu novih ideologija. Državna komisija je obmanuta, da bi potvrdila Ozninu verziju istorije iz Brozovog vremena. Drugi cilj obmane o Kalabićevoj izdaji je prikrivanje prave istine o hapšenju Draže Mihailovića.

Samardžić navodi da je prave informacije o zarobljavanju Mihailovića američka štampa objavila još u julu 1946. godine.

- Vest je najpre doneo "Herald Ameriken", a potom su je prenosile druge novine. U članku "Kako su 'crveni' kukavičkom prevarom zarobili bolesnog Mihailovića" od 22. jula 1946. "Čikago dejli tribjun" navodi da je Mihailović kidnapovan avionom sa Titovim komunistima koji su se predstavljali kao saveznički oficiri. Senzacionalne činjenice o zarobljavanju su prenesene iz dokumenta koji je prošvercovan iz Jugoslavije u Francusku, pa u SAD i u ruke američkih državnih službenika. Dokument kaže da su se Titovi sledbenici preobukli u savezničke vazduhoplovce i ukrcali generala bolesnog i bez svesti u avion, pod izgovorom da ga vode u Italiju na bolničko lečenje - navodi Samardžić.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 08 Okt 2012, 02:15
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Oznin Kalabić je falsifikat

Bivši major JNA i pripadnik KNOJ, I.B. Potvrđuje teoriju istoričara Mroslava Samardžića da je Oznin Nikola Kalabić falsifikat. Kalabić nije preživeo Dražino hapšenje

Slika
Lažni Kalabić sa oznašima, slika iz arhiva BIA

BRADATI Nikola Kalabić koji na čuvenoj fotografiji iz 1946. pozira sa pripadnicima Ozne koji su uhapsili Dražu Mihailovića nije pravi komandant Gorske garde, već njegov dvojnik koga je kreirala Titova tajna služba. Ovo tvrdi penzionisani major I. B. (85), nekadašnji pripadnik jedinica KNOJ (Korpus narodne odbrane Jugoslavije), partizanskih specijalaca čiji je zadatak bio lov na četnike, ustaše, baliste i špijune.

Major I. B. se "Novostima" javio posle teksta u kome istoričar Ravnogorskog pokreta Miloslav Samardžić dokazuje da je Ozna 1946. smislila obmanu s lažnim Kalabićem na fotografijama, koje su postale krunski dokaz da je komandant Gorske garde izdao generala Mihailovića.


- Bradonja na fotografijama Ozne nije Kalabić, on je bio kršan za razliku od četnika na fotografiji Ozne - kaže stari lovac na četnike I. B., koji ne želi da mu bude objavljeno puno ime zbog mogućih neprijatnosti. - Za Kalabića se poslednji put čulo oko svetog Jovana, u januaru 1946, kad je ubio predsednika Narodnog fronta u jednom selu blizu Ravne gore. Od tada ga više nismo tražili, niti ga je iko pominjao. Ako je Kalabić odveo Oznu do Draže, on je odmah bio likvidiran da ne bi pobegao.

Naš sagovornik naglašava da motiv njegove ispovesti "Novostima" nije rehabilitacija četnika koji su 1941. njegovog oca, partizana, predali u ruke Nemcima a ovi ga posle streljali.

- Javio sam se da potvrdim uspeh Oznine obmane - kaže I. B. - To su bili opasni ljudi. Oni su bili organizatori svih akcija lova na četnike koje je izvodio KNOJ. Znali su i pre 1946. gde je Draža, ali nisu hteli da ga ubiju, želeli su ga živog.


GORKI PODSMEH

STARI knojevac kaže da preživljava poniženja kakva je i sam priređivao ratnicima iz Prvog svetskog rata.
- Mi, balavci s oružjem, podsmevali smo se soluncima da su bežali iz Srbije, a da je mi oslobađamo. Osećali smo se moćno, mislili smo da nas se plaše. Sad shvatam kako su nas sažaljivo gledali. Pod stare dane doživeo sam iste podsmehe.

Stari knojevac kaže da je u martu 1946. bio na položaju u rejonu Višegrada, koji je bio opasan višestrukim obručem jedinica KNOJ.

- Šuškalo se da je lociran Draža, a jedne noći smo čuli kratko puškaranje - kaže I. B. - Ujutro su nam oficiri rekli da je Draža ponovo pobegao, a mi smo se ljutili i čudili kako mu je to uspelo kraj dve divizije vojske.

Međutim, kad se njegova jedinica spustila u Užice pročulo se da je Mihailović ipak uhvaćen tokom noći i tajno odveden u Beograd.

- Amerikanci su posle pisali da je Ozna prevarili Dražu tako što su se njeni ljudi prerušili u Engleze i odveli ga u avion - kaže I. B. - Može biti, Ozna je imala i engleske uniforme.

Naš sagovornik kaže da je priču o likvidaciji Mihailovića čuo od njegovog egzekutora u proleće 1947. godine, na kursu za 200 najperspektivnijih podoficira KNOJ u Beogradu.

- Bio je to kršan čovek, s nekim naglaskom preko Drine - kaže I. B. - Prisluškivao sam njegov razgovor sa starim borcima kojim je opisivao kako ga je s još jednim drugom ubio odmah ispred okružnog zatvora. Zatim je Krcun doveo grupu zarobljenika koji su telo umotali u ćebe i ubacili leš u vozilo, koje je on lično odvezao.

Među knojevcima su kružile razne priče o tome gde je Krcun odneo Mihailovićev leš.

- Siguran sam da ga nije sahranio u Beogradu - smatra I. B. - Prvo se pričalo da je Mihailovićev leš spaljen u peći elektrane u Crljenima, a kasnije da ga je Krcun ipak sahranio negde u blizini, jer ga je poštovao kao oficira iz Prvog svetskog rata. Ova priča pojavila se u vreme kad je Krcun poginuo na Ibarskoj magistrali, baš u blizini Crljena.

Stari lovac na četnike na kraju je iz gomile papira izvadio staru crno-belu fotografiju, na kojoj je snimljena velika grupa mladih vojnika na stepenicama spomenika Neznanom junaku na Avali.

-Ovo smo mi knojevci, slikali smo se 1947. posle kursa u Beogradu. Na slici je i egzekutor Draže Mihailovića. On je jedini s kursa izašao kao oficir - kaže I. B.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 15 Dec 2012, 12:25
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Enigma: Da li je Tito umro 4. maja 1980?

Najgledaniji televizijski prenos do početka osamdesetih prošlog veka, posle spuštanja američkih astronauta na Mesec, bila je sahrana jugoslavenskog predsednika Josipa Broza Tita. Ali, činjenica da u tom, dotad neviđenom televizijskom spektaklu, milioni gledalaca nisu videli sam kraj ceremonije – spuštanje kovčega u grobnicu – izazvala je mnoštvo spekulacija teoretičara zavere, piše Kurir.

Slika
Titova sahrana (foto: arhiva)


Jedna od njih je da Tito uopšte nije pokopan u Kući cveća. Druga je da je onde sahranjen, ali da to nije bilo 8. maja kad je 209 izaslanika iz 127 država sveta došlo na njegov pogreb.


Upravo završeni dokumentarni film “Sahrana”, koji će uskoro biti prikazan i na Radio televiziji Srbije, govori i o toj, jednoj od poslednjih misterija vezanih uz Josipa Broza.




- Negde oko 11 uveče, 4. 1. 1980., pozvonio mi je telefon, zvali su me iz kabineta Milana Vukosa, tadašnjeg generalnog direktora Televizije Beograd – priča u filmu “Sahrana” Moma Martinović, televizijski reditelj koji će te večeri saznati najstrože čuvanu državnu tajnu tadašnje Jugoslavije. U Vukosovoj kancelariji već je bio Dušan Mitević, tada glavni urednik informativnog programa TV Beograd. Pred zgradom Televizije čekao ih je vozač i trojka se brzo uputila pred zgradu Saveznog izvršnog veća (SIV), u Novom Beogradu.



Bilo je blizu ponoći kad su zakucali na vrata tadašnjeg potpredsednika SIV-a (vlade), Dragoljuba Stavreva. Odmah im je rekao da sve što će čuti predstavlja najstrožu državnu tajnu, o čemu nikome ne smeju da govore.



- Titovo zdravstveno stanje dosta je teško – rekao im je.



Sva trojica ostala su u šoku kad je Stavrev pojasnio da već postoji protokol o tome što će se događati posle Titove smrti. Pokazao im je plan kretanja pogrebne povorke i već tada, 122 dana pre nego što će Tito umreti, bilo je određeno da će ceremonija sprovoda početi u 11 sati te da će Tito biti pokopan u Užičkoj, u Kući cveća. Stavrev je rekao da ni o čemu ne treba da brinu, objasnivši da vojska ima precizan plan i da će ih na vreme obavestiti “kada i ako Tito umre”.



Potom je otišao je do sefa, izvadio mapu mesta na kojem će Tito biti pokopan, nakratko im ga pokazao, a Martinović je zatražio komad papira i po sećanju skicirao ono što je vidio. Nacrtao je položaj na kojem su bile upisane četiri televizijske kamere i mesto za reportažna kola. I odmah, kao iskusni reditelj direktnih televizijskih prenosa, rekao je Stavrevu kako mora da se predvidi mesto za još jedna, rezervna reportažna kola, u slučaju da se ona prva pokvare. Martinović je imao primedbe i na ucrtani raspored kamera, ali tu veče o tome više nisu raspravljali.



Bilo je pola dva u noći kad su se Vukos, Mitević i Martinović vratili u zgradu TV Beograd i tada je Martinović dobio zadatak da do osam ujutro napravi plan prenosa.



Martinović je celu trasu pokrio sa 10 reportažnih kola i 40 kamera, raspoređenih od Skupštine Jugoslavije gde je trebalo da bude izložen kovčeg s Titovim posmrtnim ostacima, duž puta kojim će se kretati pogrebna kolona, do grobnice u Kući cveća. Imao je još tri kamere – jednu u helikopteru koji je nadletao trasu pogrebne povorke, jednu na Kalemegdanu i jednu na zgradi TV Beograd. Svaka od reportažnih kola, predvideo je, imaće svog reditelja i glavna režija, u Studio 2, u Aberdarevoj ulici. Šta će i kako odatle ići u program, bio je Martinovićev zadatak. Toliko tehnike TV Beograd nije imala, pa je Martinović morao da napravi i plan šta je sve potrebno angažovati iz tadašnjih republičkih TV centara, iz Zagreba, Sarajeva, Skoplja…



Vesti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 19 Jan 2013, 08:50
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kalabić je misterija!

Postupak rehabilitacije komandanta Gorske garde počinje za pola godine. Sudija Obradović: Postupak kad stignu svi dokazi. Unuka Vesna: Hoću da dokažem da nije izdao Dražu

Slika

POSTUPAK rehabilitacije Nikole Kalabića, komandanta Gorske kraljeve garde i vojvode oplenačkog za vreme Drugog svetskog rata, zvanično će otpočeti tek za - pola godine. Toliko je potrebno da Viši sud u Valjevu pribavi potrebne dokaze - papire i dokumentaciju na osnovu zahteva Vesne Dragojević za rehabilitaciju njenog dede Nikole Kalabića.

Vesna Dragojević iz Valjeva, koja je sa svoje tri ćerke njegov jedini potomak, potrebno je da Višem sudu dostavi dokaz da je u srodstvu sa pokojnim Kalabićem. Moraće, takođe, da dokaže da je nekadašnji četnički komandant i vojvoda nestala osoba, odnosno da je zvanično proglašen mrtvim.

- Kad budu dostavljeni ti dokazi, koji uz zahtev za rehabilitaciju nisu priloženi, postupak će zvanično ući u proceduru - objašnjava Dragan Obradović, sudija Višeg suda u Valjevu. - Od istorijskih i vojnih arhiva biće traženi svi podaci i spisi u vezi sa Nikolom Kalabićem, a kad nam budu dostavljeni, u zavisnosti od dokaza, pristupiće se postupku rehabilitacije.

Osnovni sud u Valjevu pre dve godine doneo je u vanparničnom postupku rešenje kojim je Nikola Kalabić zvanično proglašem mrtvim. Njegova unuka sudu je dostavila izjavu Mijaila Danilovića, penzionisanog sveštenika iz Gornjeg Milanovca, da je Kalabić ubijen na Bogojavljenje 1946. godine u pećini u kanjonu reke Gradac. Tamo se sa grupom najodanijih četnika krio od potere Ozne. Kada je pokušao da se probije, pokošen je rafalom. Kako do sada niko ovu verziju zvanično nije osporio, Kalabić je proglašem mrtvim baš na 65-godišnjicu pogibije.

- Rehabilitacijom želimo da skinemo ljagu sa mog dede da je izdao Dražu Mihailovića, kako je komunistička propaganda decenijama tvrdila - kaže Vesna Dragojević. - Jasno je da Nikola nije izdao svog komandanta, kome je bio veran i odan. A kako je mogao da ga izda kada je poginuo pre hvatanja Draže. Zar bi šurovao s komunistima koji su mu ubili petnaestogodišnjeg sina Milana.

- Postupak rehabilitacije pokrenula sam i zbog predstojeće restitucije. Nameravam da vratim plac od 1,3 hektara na Divčibarama koji je Nikolino vlasništvo. Komunisti su jednostavno oduzeli tu livadu koja i danas stoji zaparložena. Nema, naravno, nikakve presude o tome da je moj deda proglašen ratnim zločincem, državnim neprijateljem, na osnovu čega bi taj plac bio oduzet.

NIJE BIO SLUGA OKUPATORA! -

ZAR je gibaničar i pijandura mogao da bude čovek koji je početkom četrdesetih godina prošlog veka vozio američku limuzinu “bjuik”, imao veliku biblioteku - kaže Vesna. - Bio je omiljen u narodu, imao je na stotinu kumstava, a nigde nema dokaza da je sarađivao sa okupatorima. U državnoj službi, kao šef Katastarske uprave u Valjevu, bio je veoma disciplinovan, precizan i vredan. I danas, valjevski katastar radi po njegovim premerima.

Potomke naročito boli što se ne zna gde je grob Nikole. Uz tvrdnje da je izdao Dražu, i sama smrt komandanta Gorske kraljeve garde predstavlja misteriju. Po jednoj verziji, ubijen je u Vojvodini. Tamo je prebačen iz Bosne, gde je živeo pošto ga je komunistička vlast poštedela zato što je navodno prokazao Dražu. Pošto, navodno, nije mogao da sakrije svoj identitet, prebačen je u Vojvodinu. Po toj verziji, i tamo je nastavio po starom, pa je zbog toga likvidiran. Drugi “pouzdano” tvrde da je odmah po hvatanju Draže zadavljen u stanu u Kosovskoj ulici u Beogradu, gde je bio pod nadzorom Ozne...

- Sva nagađanja o smrti mog dede pala su u vodu rešenjem Osnovnog suda u Valjevu kojim je zvanično proglašen mrtvim - kaže Vesna. - Ubeđena sam da će, na osnovu svih dokaza, Nikola biti rehabilitovan i da će se razotkriti sve gnusne laži koje su o njemu širili komunisti - da je izdajnik, koljač, pijandura, siledžija, gibaničar, prostak... Nikola je bio častan, obrazovan, pošten, kulturan čovek.


RODOM IZ DERVENTE

KALABIĆ, rodom iz Podnovlja kod Dervente, na studijama geodezije u Beogradu upoznao je Valjevku Borku, s kojom se venčao i dobili su blizance, Milana i Mirjanu. Vesna Dragojević je Mirjanina ćerka. Kalabićevu suprugu i ćerku partizani su zarobili na Zelengori, a sina Milana (15) streljali su krajem maja 1945. na Vrelu Bosne kod Sarajeva. Prema zvaničnoj istoriji, Kalabić je navodno komunistima izdao Dražu Mihailovića, koji je 1946. uhapšen kod Višegrada.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 03 Mar 2013, 18:58
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Majka Tereza - sve sem svetice?

Mito o altruizmu i velikodušnosti koji okružuje lik i delo Majke Tereze raspršen je u radu Serža Larivea i Ženeviva Čenarda sa Univerziteta u Montrealu.

Slika

Rad, koji će biti objavljen u martovskom izdanju žurnala Studije o religiji i nauci, predstavlja analizu objavljenih članaka o Majci Terezi.

Istraživači tvrde da je njen imidž svetice konstruisan i da nije u vezi sa sakupljenim činjenicama kao i da je njena beatifikacija orkestrirana uz pomoć medijske kampanje.

„Dok smo sakupljali dokumentaciju u vezi sa fenomenom altruizma za jedan seminar, naišli smo na život i delo Majke Tereze, jedne od najslavljenijih žena katoličke crkve, i to nas je navelo da produbimo naše istraživanje“, izjavio je profesor Larive.

Kao rezultat toga, oni su sakupili preko 500 dokumenata u vezi sa Majkom Terezom, a oni su pokazali da činjenice razotkrivaju mit.

U njihovom radu, naučnici spominju nekoliko problema koji nisu uzeti u obzir prilikom njene beatifikacije poput „njenog sumnjivog odnosa prema bolesnima, njenih upitnih političkih kontakata, sumnjivog načina na kojima se raspolagalo velikim sumama novca i njenog viđenja abortusa, braka i kontracepcije koje je bilo ispunjeno dogmama“.

Bolesni moraju da pate poput Isusa Hrista na krstu

U vreme njene smrti, Majka Tereza je otvorila 517 misija koje su primale siromašne i bolesne u više od 100 zemalja. Ove misije opisivane su kao „dom za umiruće“ od strane lekara koji su ih posećivali.

Oni su zapazili veliki nedostatak higijene, čak i uslove koji su bili nedopustivi, kao i nedostatak prave nege, neadekvatne hrane i lekova. Problem nije bio nedostatak novca – fondacija koju je stvorila Majka Tereza uspela je da sakupi stotine miliona dolara, već njeno viđenje smrti i patnje: „Postoji nešto prelepo u gledanju siromašnih koji prihvataju sreću da pate poput Isusa. Svet dobija više kroz njihovu patnju“, bio je njen odgovor na kritiku. Međutim, kada je njoj bila potrebna medicinska pomoć, ona je posećivala moderne bolnice u Americi.

Sumnjiva politika i vođenje računa sa novcem

Majka Tereza je bila velikodušna sa molitvama ali jako škrta sa milionima fondacije kada je ljudska patnja bila u pitanju. Tokom brojnih poplava u Indiji ona je ponudila brojne molitve ali ne i direktnu finansijsku pomoć. Sa druge strane, nije imala nikakvu zadršku prilikom primanja Legije časti i donacije od diktatora Duvalijea sa Haitija.

Milioni dolara prebačeni su na brojne bankovne račune, ali većina njih ostala je misterija.

„Ukoliko uzmemo u obzir promiskuitetno vođenje finansija Majke Tereze, ne možemo a da se ne zapitamo gde su milioni dolara za najsiromašnije otišli?“, tvrdi Larive.

Veliki medijski plan za Majku Terezu

Sa svim ovim uzbunjujućim činjenicama, kako je Majka Tereza uspela da izgradi imidž svetice? Sudeći po nalazima tri istraživača, njen sastanak u Londonu 1968. godine sa Malkomom Mudžeridžom sa BBC-ja, novinarom koji se zalago protiv abortusa, predstavljao je ključnu prekretnicu. On je odlučio da podupre Majku Terezu filmom koji je snimio 1969. godine dajući joj zasluge za „prvo fotografsko čudo“, iako su zasluge zapravo trebale da idu novom filmu koji je razvio Kodak. Nakon toga, Majka Tereza je putovala po svetu primajući brojne nagrade, uključujući i Nobelovu nagradu za mir.

Nakon njene smrti, Vatikan je odlučio da preskoči uobičajenu proceduru čekanja od 5 godina kako bi se započeo proces beatifikacije. Čudo koje je pripisivano Majki Terezi bilo je lečenje žene Monike Besre, koja je patila od intenzivnog bola u stomaku. Ona je posvedočila da su bolovi prestali kada je stavila medaljon koji je Majka Tereza blagoslovila na stomak. Međutim, njeni doktori se ne slažu sa ovim i smatraju da su za izlečenje tuberkuloze i ciste na jajniku zaslužni lekovi koje su joj davali.

Vatikan je bez obzira na sve zaključio da je u pitanju bilo čudo.

Pozitivan efekat mita o Majci Terezi

Uprkos njenog upitnog odnosa prema bolesnima koji je uključivao slavljenje njihove patnje umesto ublažavanja iste, Larive i kolege ističu pozitivne strane ovog mita: „Viđenje Majke Tereze u javnosti ohrabrilo je brojne humanitarne inicijative koje su zapravo pomogle ljudima čiji životi su bili uništeni siromaštvom. Vrlo je verovatno da je priča o njoj inspirisala brojne humanitarce koji su tim ljudima zapravo pomogli bez ikakvog isticanja u medijima. Bez obzira na sve, medijsko praćenje njenog rada trebalo da je bude malo kritičnije“.


b92

_________________
Slika


Vrh
Kalina
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 13 Mar 2013, 13:33
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 25 Feb 2013, 00:15
Postovi: 490

OffLine
Језуити владари света?

s

Ко влада светом? Многи од најутицајнијих људи света тврде да римокатолички ред Језуита контролише све светске токове. Како и на који начин? Погледајмо изјаве ових људи:

Џон Адамс (1735-1826; други председник САД-а):

„Моја историја језуита није опширно написана, али иза ње стоје неоспорни ауторитети. (Она) је веома специфична, али и ужасна. Обнова (Језуитског реда 1814. године, од стране папе Пија VII) заиста представља корак ка мрачњаштву, окрутностима, деспотизму, (и) смрти… Не волим изглед језуита. Ако постоји неко ко заслужује вечно проклетство на земљи и након ње, онда је то ово Друштво (Игњација) Лојоле.“

Маркиз Лафајет (1757-1834; fранцуски државник и генерал. Служио у Америчкој континенталној војсци под командом генерала Џ. Вашингтона, током Америчког рата за независност):

„Моје мишљење је да ако неко угрози слободу ове земље – Сједињених Америчких Држава – да ће то бити учињено интригама језуитских свештеника Римокатоличке цркве, зато што су они највештији и најопаснији непријатељи свих цивилних и религијских слобода. Они су изазвали ВЕЋИНУ ратова у Европи“.

Абрахам Линколн (1809-1865; 16. председник САД-а):

„Овај рат (тј. Амерички грађански рат 1861-1865) никада не би ни почео да није било великог утицаја језуита“.

Самјуел Морс (1791-1872; амерички изумитељ телеграфа и аутор књиге „Страна завера против слобода САД-а“:

„Језуити… су тајно друштво – попут масонског реда – с тим да су они још гори и још опаснији.“

Едмонд Парис (аутор књиге „Тајна историја језуита“):

„Јавност је скоро потпуно несвесна улоге Ватикана и његових језуита у започињању два светска рата. Такву ситуацију делимично можемо објаснити гигантском финансијском моћи Ватикана, којом су стекли превласт у многим аспектима, а нарочито од времена последњег рата“.

Р. В. Томпсон (бивши државни секретар Америчке морнарице):

„(Језуити) су смртни непријатељи грађанске и религијске слободе“.

Наполеон Бонапарта (1769-1821; француски цар):

„Језуити су ВОЈНА организација, а не црквени ред. Њихов вођа је генерал једне армије, а не обичан старешина неког манастира. Циљ ове организације јесте да стекне моћ – у правом смислу те речи – апсолутну моћ, универзалну моћ, моћ контроле над целим светом, којим ће владати један човек (тј. Црни папа, Главни генерал језуита). Тај ‘језуитизам’ је најгори од свих деспотизама, и истовремено, највећа превара од свих превара…“

Фјодор Достојевски (1821-1881; чувени руски писац):

„Језуити… су просто војска која помаже Риму да стекне власт над целим светом, којим би у будућности владао сам римски папа као цар… То је њихов крајњи циљ… То је једноставно само жудња за моћи, за прљавим земаљским богатствима, и доминацијом; сви би људи требало да постану њихови робови (тј. робови језуита), они се само за то боре. Они чак можда и не верују у Бога.“

Роберт Џеферсон Брекинриџ (1800-1871; политичар и свештеник):

„Друштво Исусоваца (тј. Језуитски ред) је непријатељ човечанства. Сви људи света би требало да се уједине у борби против њих… Јер или ће они бити у потпуности уништени, или ће доћи до потпуне искварености и деградације човечанства.“

Џејмс Партон (Амерички историчар):

„Ако пратите масонску хијерархију, кроз све њене редове, све док се не дође до врховног гранд-мастера и највећег масона света, открићете да је та страшна индивидуа, заправо, иста личност као и вођа Друштва Исусоваца (тј. генерал Језуитског реда).“

Ф. Тупер Соси (Аутор књиге „Владари зла“):

„…Римску инквизицију… предводили су језуити још од 1572. године.“

Папа Климент XIV (папа који је „заувек“ укинуо Језуитски ред 1773. године):

„Авај, знао сам да ће ме они (језуити) отровати, али нисам очекивао да ће то учинити на тако спор и окрутан начин.“ (1774)

М. Ф. Кузак (бивша калуђерица, аутор књиге „Црни папа“:

„У круговима Римске цркве поуздано се зна да се израз ‘Црни папа’ одувек користио за језуитског генерала, пошто он носи црну одећу, за разлику од папе, који носи белу. Они римокатолици који не смипатишу језуите, а њихов број није мали, сматрају да тај Црни папа контролише ‘Белог папу’… чак и упркос томе што је овај први (Црни папа) у обавези да бар искаже послушност овом другом.“ (1896)

„…Језуитски ред је једини ред Римске цркве… који делује под заставом (‘Белог’) папе, и једини који је протериван из разних земаља због мешања у политику. Стога је логично очекивати да је главни циљ Друштва (Исусоваца, тј. Реда језуита) управо стицање политичке моћи.“ (1896)

Јеремија Џ. Краули (ирски бивши свештеник Римокатоличке цркве; аутор књиге „Романизам: Претња народу“:

„(Језуитски) генерал је главни човек ове мрачне и неме армије, која мисли, чини, ради и слуша, као пасивни инструмент његових замисли. Цео њихов живот је посвећен само једном циљу – напретку (Језуитског) Реда за који су везани.“ (1912)

Фридрих фон Харденберг (немачки филозоф):

„Никада у светској историји није постојало такво Друштво (тј. Језуитски ред). Чак ни древни римски Сенат није имао тако јасан план за владање над светом.“ (1800)

Бригадни генерал Томас М. Харис:

„Организацијска хијерархија (Римске цркве) представља потпуни милитарни деспотизам, којим привидно влада папа, а у ствари Црни папа (језуитски генерал) је стварни вођа. Црни папа је дакле вођа Језуитског реда. Зову га генералом. Он не само да предводи тај ред, већ контролише и општу политику (Римске) цркве. Он стоји на престолу, налази се на врху хијерархије. Читава та машинерија је под строгим правилима војне дисциплине, и све што она мисли, чини, планира и извршава, долази са врха. Ту нема појединачних мишљења или акција, сви су подређени том врху. Најважнија дужност сваког свештеника је подразумевана и беспоговорна послушност надређенима…“

Адолф Хитлер (1889-1945; вођа нациста и канцелар Немачке 1933-1945):

„Највише сам научио од језуита, исто као и Лењин, колико ми је познато. Свет никада није спознао нешто тако величанствено попут хијерхијске структуре (Римо-) Католичке цркве. Постоје и ствари које сам просто преузео од Језуитског реда и унео их у своју (нацистичку) партију.“

…(Хајнрих) Химлера (вођу нацистичког СС реда) видим као нашег Игњација Лојолу (оснивача Језуитског реда).“

Лорд Палмерстон:

„Присуство језуита у некој земљи, било да је иста католичка или протестантска, повећава ризик од настанка друштвених немира“.


Vtv

_________________
Kad zaćutim, okrenem se i odem. To ne znači da si ti pobedio.
To znači da više nisi vredan mog vremena.
Čarls Bukovski


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 08 Maj 2013, 20:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Najveće čudo u vezi sa visećim vrtovima Vavilona je to što uopšte nisu bili u Vavilonu!

Čuveni vavilonski viseći vrtovi, jedno od sedam svetskih čuda antčkog sveta, uopšte se nisu nalazili u Vavilonu. Posle više od 20 godina istraživanja, prof. Stefani Dejli je sakupila dovoljno dokaza da dokaže da je čuvene vrtove napravio asirski vladar Senaherib u Ninivi, a ne, kao što se do sada mislilo, car Nabukodonosor u Vavilonu. Detektivski rad profesorke Dejli izneo je na videlo četiri ključna dokaza.

Slika
Potpuno ravni predeli oko Vavilona nisu bili pogodni za navodnjavanje vrtova

Prvo, proučavajući istorijske opise visećih vrtova, shvatila je da je bareljef u Senaheribovoj palati u Ninivi zapravo predstavljao drveće koje raste na krovovima upravo kako je zapisano u starim opisima vrtova.
 
Taj ključni originalni bareljef izgleda da je bio izgubljen sredinom XIX veka. Kada ga je otkrio britanski arheolog, Ostin Henri Lejard, 40-tih XIX veka, činilo se da je već u tako jadnom stanju da mu je površina bila vidno izjedena.
 
A moguće je i da se nalazio među Lejardovim rezbarijama iz Ninive koje su bile izgubljene kada je potonuo čamac u kome su prevožene preko Tigra. Srećom, jedan umetnik iz njegove ekipe prethodno je bio precrtao bareljef, i taj crtež, do kog je došla prof. Dejli, za koji tvrdi da su na njemu vrtovi, nalazi se u Lejardovoj knjizi o Ninivi, objavljenoj u Londonu 1853. godine.
 
Prilikom daljeg istraživanja prof. Dejli je primetila da je moguće da je, nakon što je Asirija opljačkala i osvojila Vavilon 689. godine pre n.e., asirski glavni grad Niniva smatran “Novim Vavilonom” - što je dovelo do kasnijeg verovanja da se viseći vrtovi nalaze u Vavilonu.
 
Novi Vavilon
 
Ona je oktrila da je bar još jedan grad u Mesopotamiji, Borsipa, pominjan kao “drugi Vavilon” i to još u XIII veku pre n.e, što dokazuje da su u drevna vremena imena određenih mesta korišćena da bi se opisali neki drugi gradovi i mesta.
 
Glavno otkriće bilo je kada je primetila da je Senaherib preimenovao imena svih ulaza u Ninivu i dao im imena koja su se tradicionalno davala kapijama Vavilona, a to su bila imena bogova. Tako je Niniva zaista postala “Novi Vavilon”.
 
U daljem istraživanju, prof. Dejli je uporedila topografiju Vavilona i Ninive, i shvatila da potpuno ravni predeli oko Vavilona nisu bili pogodni za navodnjavanje vrtova.
 
I, na kraju, zaključila je da su vrtove opisivali istoričari koji su, zapravo, obilazili zonu oko Ninive.


Viseći vrtovi - Jedno od svetskih čuda antičkog sveta

Slika

Viseći vrtovi izgrađeni su kao polukružne, višespratne veštačke uzvisine visine oko 25 metara. U podnožju se nalazio veliki bazen u koji su se ulivali mali potoci vode koja je tekla sa njegovih strana. Drveće i cveće bili su zasađeni na malim veštačkim poljima napravljenim na ravnim krovovoma sa kolonadama stubova. Ceo vrt bio je prečnika 120 metara, i smatra se da ga je navodljavalo najmanje 35.000 litara vode koja je sprovođena sistemom kanala i akvadukta iz regiona udaljenog 80 kilometara. U samom vrtu voda je podizana na viši nivo uz pomoć velikih pumpi - sisaljki sa vijkom. Neki istoričari su smatrali da su viseći vrtovi čak potpuno izmišljeni. Međutim, novo istraživanje pokazuje da su stvarno postojali.


Blic

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 15 Maj 2013, 15:42
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kenedija ubila dva predsednika SAD?

Rodžer Stoun, pomoćnik bivšeg američkog predsednika Ričarda Niksona, tvrdi da su glavni organizatori ubistva Džona Kenedija zapravo dva američka predsednika.

Slika

Slika

Stoun kaže da će njegova nova knjiga "Čovek koji je ubio Kenedija – slučaj protiv Lindona Džonsona", koja će biti objavljena u oktobru, skinuti veo tajnosti sa ubistva predsednika Kenedija 22. novembra 1963. godine u Dalasu u američkoj državi Teksas, prenosi Mondo.

On tvrdi da je Džonson, tada potpredsednik SAD, taj koji je organizovao konvoj vozila Kenedija kroz Dalas kako bi omogućio atentatoru Li Harviju Osvaldu precizniji hitac. Osvald je kasnije ubijen, čime je uklonjena svaka veza između njega i organizatora atentata.

Stoun dalje tvrdi da je Džonson sve pripremio za ubistvo insistirajući da konvoj prođe kroz ulicu Dili plaza u blizini zgrade skladišta knjiga, u kojoj je Osvald čekao.

Drugo važno otkriće Stouna odnosi se na Osvaldovog ubicu Džeka Rubija, koji je bio povezan sa bivšim predsednikom Ričardom Niksonom. Rubi je po preporuci Džonsona bio zaposlen kod tadašnjeg kongresmena Niksona.

Stoun tvrdi da je Džonson naložio Niksonu da zaposli Rubija u Predstavničkom domu 1947. godine, mnogo godina pre nego je Rubi ubio Osvalda u policijskoj stanici u Dalasu.

Ubrzo posle ubistva predsednika u Dalasu, policija je uhapsila Li Harvija Osvalda i osumnjičila ga za ubistvo, a njega je dva dana kasnije 24. novembra 1963. godine ubio vlasnik noćnog kluba Džek Rubi, kada je trebalo da bude transportovan u zatvor.

Sedam dana posle tog čina, sada predsednik Džonson, koji je za vreme atentata bio u drugim kolima, dao je nalog šefu pravosuđa Erlu Vorenu da rukovodi istražnom komisijom za razašnjenje ubistva.

Izveštaj Vorenove komisije od septembra 1964. godine sadrži 888 strana. Rezultat njihovog istraživanja je da je Li Harvi Osvald ubio Kenedija, odnosno da je to bilo delo jednog počinioca i da ne postoji nikakva veza sa američkom vladom ili stranim vladama, kao niti sa ubicom Osvalda Džekom Rubijem.

Osvald je to učinio "zbog lične frustracije i slave", zaključila je elegantno slučaj Vorenova komisija.


b92

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 15 Jun 2013, 07:49
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
TAJNA ČUVANA 40 GODINA

OTKRIVENA MISTERIJA: Gagarin poginuo izbegavajući drugi avion

Posada na probnom letu aviona MIG-15UTI, u kojoj su bili Gagarin i instruktor Vladimir Serjogin, pokušala da izbegne avion SU-15, koji se previše približio. Gagarinov avion upao je u kovit i pao na zemlju, a oba pilota su poginula

Slika

MOSKVA - Jurij Gagarin, prvi čovek koji je odleteo u svemir, poginuo je u avionskoj nesreći 1968. godine tako što je avionom MIG-15 pokušao da izbegne drugi avion koji je, tokom neautorizovanog leta, prošao previše blizu, a ne "strani objekat" kao što je jato ptica ili meteorološki balon, što je bila dosadašnja verzija.

Uzrok nesreće prvi put je zvanično objavljen, a o njoj je govorio poznati kosmonaut Aleksej Leonov, član državne komisije koja je istraživala Gagarinovu pogibiju.

Leonov je 20 godina pokušavao da dobije dozvolu da iznese detalje zvanične istrage o smrti Jurija Gagarina i tako razreši misteriju koju su pratile brojne spekulacije o pogibiji prvog kosmonauta.

Kako je rekao Leonov, državna komisija koja je istraživala Gagarinovu smrt utvrdila je da se posada na probnom letu aviona MIG-15UTI, u kojoj su bili Gagarin i instruktor Vladimir Serjogin, pokušala da izbegne avion SU-15, koji se previše približio. Gagarinov avion upao je u kovit i pao na zemlju, a oba pilota su poginula.

"Pilot aviona SU-15 nije poštovao propise spuštajući se na visinu od 450 metara. Znam to jer sam prisustvovao incidentu, a pričao sam i sa drugim svedocima. SU-15 je, dok se spuštao, prišao Gagarinovom avionu na samo 10 do 15 metara, i to u oblacima. Zbog bliskog prolaska Gagarinov avion upao je u kovit brzinom od 750 kilometara na sat i nije mu bilo spasa", rekao je Leonov.

Ipak, ime pilota koji je izazvao Gagarinovu smrt i dalje ostaje tajna. Leonov je dobio odobrenje da ispriča šta se desilo, ali uz uslov da ne otkrije ko je bio pilot aviona SU-15 koji je izazvao nesreću. Jedino što je poznato je da pilot sada ima 80 godina i da je lošeg zdravlja.


Kurir

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 33 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker