Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 14:51


Autoru Poruka
Komsinica
Post  Tema posta: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:00
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
ISKUŠENICE VLADARSKIH SLABOSTI

Kroz istoriju je prohujalo mnoštvo žena čvrste volje čije je glavno oružje bila zavodljivost. Primera ima mnogo: Frines, bludnica koja se spasla smrtne kazne pokazavši pred sudijama svoje nago telo; grofica od Kastiljonea, koja je posle jedne strasne noći s Napoleonom III uspela da ga ubedi da podrži ujedinjenje Italije; Rokselana, robinja koja je postala nemilosrdna savetnica najvećeg turskog sultana...Iako su prestoli, komandovanjem vojske, propovedi u crkvama i katedre u školama milenijumima bili nedostupni za ženski pol, nesumnjivo je da su žene zahvaljujući svom uticaju na muškarce mogle da unište vojske, prestole, predikadionice...No, razne priče koje su doprle do današnjih dana govore da za to nije bilo dovoljno samo lepo lice i telo, već i pamet.

Milosnica bogova
Primer je Grkinja Frines, koja je ostala upamćena po sudskom postupku koji se vodio protiv nje. Bila je prostitutka, ali prefinjena i duhovita, prava hetera koja je osim savršenog tela prodavala i druge sposobnosti, divno je svirala, igrala i umela da vodi mudre razgovore. Nadimak joj je bio Žabica, a zapravo zvala se Mnesarete, "ona koja poziva na vrline". Rođena je u prvoj polovini 4.veka pre naše ere u Tespi, gradiću u Beotiji. Nije bila robinja već slobodna žena, ali je u mladosti radila teške seljačke poslove. U Atini je bila veoma tražena družbenica: zarađivala je dovoljno da može da plati školovanje, pa je postala prijateljica uticajnih političara, visokih državnih službenika, umetnika i pisaca. Bila je to prava retkost za tadašnju Grčku, kada žene gotovo da nisu izlazile iz kuće. Bila je i ljubavnica i muza velikog vajara antike Praksitela, ali i najslavnijeg slikara Apelijusa koji ju je naslikao kao Veneru koja se rađa iz vode. Kada je negde između 350. i 340. godine pre naše ere izvedena pred atinski sud pod optužbom da je uvredila božanstva, njen branilac Hiperid obnažio ju je pred porotom uzvikujući:"Kako jedna ovaka lepotica može da uvredi bogove?!" I dobio je slučaj. Sudbina Žabice se ne zna, ali je ipak ostalo zapisano da se, budući izuzetno bogata, ponudila da obnovi zidine Tebe (presotnice Beotije), koje je 335.godine pre naše ere razrušio Aleksandar Veliki. Za uzvrat je tražila jednu spomen-ploču koja će na nju podsećati: "Aleksandar ih je razrušio, Frines ih je obnovila." Rukovodstvo Tebe ponudu je s gnušanjem odbilo.

Jedna druga miljenica muškaraca po imenu Taida odlučila je da se osveti Persijancima koji su 480.godine pre naše ere razorili Atinu. Kad je 150 godina kasnije Aleksandar Veliki izvršio napad na Malu Aziju, sa sobom je, uz ogromnu vojsku, poveo i grupu prostitutki. Taida je bila jedna od njih. Kao sledbenica boga Pana, svirala je na flauti i bila je igračica. Upravo plesom uspela je da napravi poduhvat zbog kojeg je ušla u istoriju: zapalila je persijski dvor u Persepolisu.


Na papskim dvorovima
Aleksandar je bio zadivljen lepotom grada koji je osvojio i nije nameravao da ga poruši. Da bi ga ubedila, Taida je održala jedan govor, koji je grčki istoričar Plutarh vekovima kasnije ocenio kao "suviše učen za osobu kakva je bila Taida". Ali, mnoge bludnice tog vremena bile se veoma obrazovane, pohađale su škole za "eros i poeziju" kojih je u Grčkoj bilo mnogo. Tako da je jedne noći posle slavlja uz mnogo pića i plesa Aleksandar odlučio da udovolji Taidi.


Slavu koju su stekle neke od grčkih bludnica pronela se sve do renesanse, a ceremonijalmajstor pape Aleksandra Bordžije čak im je dao ime "poštene kurtizane". Veronika Franko, najpoznatija i najuticajnija međi njima, rođena je u Veneciji 1546.godine. Iako iz plemićke porodice, i sama je bila ćerka bludnic, kasnije i njene podvodačice. Posle jednog neuspelog ugovorenog braka, upoznala je Đakoma di Babalija, najbogatijeg trgovca iz Raguze (Dubrovnika) i prvog u nizu njenih zaštitnika. U jednom od pedeset pisama koje je sama objavila 1580.godine, Veronika je napisala da bi svoje vreme provodila u studiranju na akademijama kad bi joj to bio dopušteno. Iako je bila pesnikinja i zaštitnica umetnosti, u istoriji je upamćena zahvaljujući ljubavnim veštinama. Zarad uspeha Venecije, bila je ljubavnica Anrija de Valoa, budućeg kralja Francuske. To je ipak nije spaslo inkvizicije s optužbom za veštičarenje, što se prostitutkama često događalo. Kao i Frines, spasla se zahvaljući dobrim društvenim poznanstvima, a možda i svojoj lepoti.


Početkom 20. veka sa bel epokom, Pariz je postao prestonica grandes horizontales, bludnica druge vrste. Najslavnija je bila Karolina Avgustina Karason, poznatija kao Lepa Otero. Pričala je da je andaluzijska Ciganka, kćerka nekog Grka koji je poginuo u dvoboju, ali je istina bila manje romantična: rođena je u Galiciji (severna Španija), i bila je ćerka prostitutke. Majka ju je tukla kao i sedmoro ostale dece, sve od različitih i nepoznatih očeva. Pri tom je u jedanaestoj godini bila silovana pa nije mogla da rađa decu. Pobegla je od kuće u osamnaestoj i u Parizu je postala zavodnica. Umela je lepo da igra i to joj je donelo sreću, a vitak stas, zelene oči, crna kosa, divne grudi prosto su opčinjavale muškarce. Od pozornica na kojima je plesala do postelja najmoćnijih ljudi tog doba put je bio kratak: poželeli su je belgijski kralj i ruski car, milijarder Vanderbilt, inžinjer Ajfel, arhiktekta Gaudi. Doživela je dugu i tužnu starost. Živela je 96.godina.


Prve u haremu
I u muslimanskom svetu, gde su bogataši i vladari imali velike hareme, žene su ponekad igrale presudnu ulogu. Na primer, Arapkinja Hajzuran iz 8. veka, bez koje ne bi blio priča iz "Hiljadu i jedne noći". Ova lepa ljubavnica bagdadskog kalifa uspela je da posle njegove smrti na tron dovede prvo starijeg pa mlađeg sina i da godinama vlada umesto njih. Osam vekova kasnije još jedna robinja ljubavi stekla je moć u Otomanskom carstvu. Zvala se Rokselana, "Crvena", mada je njeno pravo ime bilo Aleksandra Lisovska. Rođena je između 1506.i 1510.godine u današnjoj Ukrajini. Zarobljena, prodata je na pijaci robova u Istanbulu. Kupio ju je veliki vezir Ibrahim-paša, i poklonio je prijatelju Sulejmanu Veličanstveom.

Sulejman je imao četiri zvanične žene, dakle majke naslednika prestola. Iako je u haremu sa 300 konkubina, Rokselana je uspela da se nametne ne samo zbog svoje riđe kose i lepi, svetlih očiju, nego i zbog svog duha i sposobnosti da lepo priča. Prilikom javnih nastupa Sultan ju je sve češće vodio sa sobom, a 1534. se s njom i venčao. Rokselana je bila vrlo okrutna i hladna žena: osvetila se Ibrahim-paši tako što je izdejstvovala njegovo ubistvo, a požar u haremu iskoristila je da se sa svim ženama preseli na dvor Topkapi u Istanbulu. Naterala je Sulejmana da ubije svog najstarijeg sina Mustafu i tako je obezbedila presto njenim sinovima Bajazitu i Selimu. No, ova dvojica su se posle majčine smrti okomili jedan na drugog.


Ljubavnice s platom
Poput istočnjačkih harema, i francuski vladari imali su u 17. i 18. veku nešto slično: maitresses en titre, zvanične ljubavnice koje su dobijale lepu kuću za život i mesečnu platu. Jedna od najmoćnijih bila je madam Bari, čija je majka takođe bila poznata ljubavnica. Mari-Žan Beku, kako joj je bilo pravo ime, bila je frizerka, ali je ubrzo otkrila i svoje druge sposobnosti. Upoznala je Gaskonjca Žana di Barija, svodnika poznatog po tome što je svoje brojne ljubavnice terao na prostituciju. No, ovaj razvratni grof imao je i izvesnih zasluga jer je svojim devojkama plaćao časaove iz književnosti i filozofije kod najboljih profesora. Pošto je izvesni vreme provela u kućama nekih plemića, ponudio ju je 1768.godine kralju Luju XV umesto obožavane madam Pompadur koja je umrla četiri godine pre toga. Madam Bari je ljubavnu vezi sa kraljem platila životom, jer je posle Francuske revolucije optužena za kontrarevolucionarno delovanje. Završila je na giljotini 1793.godine.

Kineska madam Bari živela je gotovo 2300 godina ranije. Zvala se Ksi Ši, a rođena je oko 5. veka pre naše ere u jednom selu kraljevstva Jua u provinciji Zedžijang, jednom od mnogih u tada podeljenoj Kini. Kralj Jua dospeo je zarobljeništvo susednog Vu kraljevstva, ali je ipak posle mučenja oslobođen. Sa svojim ministrima smislio je osvetu: da kralju Vua pokloni prelepe devojke koje su bile i odlične ratnice. U naredne tri godine Ksi Ši i ostale devojke podučavane su pevanju, igranju, lepom ponašanju i umetnosti zavođenja, ali jeziku i kulturi neprijatelja. Ksi Ši se pokazala kao najbolja, pa je poklonjena kralju Vua Fu Čaju. Zavela ga je toliko da je naterala na samoubistvo neke ministre, a kralja da napadne kraljevstvo Ki, što se pretvorili u iscrpljujući rat. Kralj Jua je to iskoristio, napao je i pobedio Fu Čaja, koji se krajem 473.godine ubi. Ksi Ši je ušla u legendu: vratila se u zemlju, ali se ne zna kako je završila život.

Priča ove Kineskinje slična je jednoj iz Italije, ali iz 19. veka koja je isto tako rodoljubiva. Virdžinija Oldoni rođena je 1837. godine i bila je gotovo bolesna lažljivica, što je moda poslužilo njenim ciljevima, ali joj je narušilo istorijski ugled. Njeni roditelji bili su ugledni ljudi, mada joj je biološki otac izgleda bio Jozef Ponjatovski, osiromašeni kralj Poljske. Virdžinija je svoje slobodoumno ponašanje prema muškarcima pokazala kao veoma mlada. Već u sedamnaestoj godini udala se za grofa Kastiljonea, ali ga nije volela. Ipak, brak joj je doneo preseljenje u Torino i mogućnost prisustvovanja svetkovinama na dvoru Savoja. Kao da je začarala kralja, on je počeo da je obasipa poklonima, a čuveni političar Kamilo Kavur, iako zgrožen njenim nemoralom, primetio je da b mogla biti od koristi. Naime, osim šo je bila lepa i slobodoumna, odlično je govorila francuski. Kavur je predložio kralju da Virdžiniju iskoriste da zavede francuskog cara Napoleona III i navede ga da podrži ujedinjenje Italije. Virdžinija se s mužem preselila u Pariz 1856. godine. Napoleon nije odoleo njenim čarima, a kratkotrajna ljubav urodila je plodom - car je podržao ujedinjenje Italije.

U međuvremenu Virdžinijin muž zatražio je razvod zbog njenog neverstva, a ona počela da živi između Francuske, Italije i Engleske. Postala je odličan "insajder" i obogatila se na račun poverljvih podataka koje je dobijala primajući u postelju važne ljude. Nastavila je i s patriotskim radom, ali joj je život prepun intrig narušio duševno zdravlje, te je počela da pati od manije gonjenja. Umrla je u Parizu 1899. godine sama i progonjena raznim uspomenama.

politikin zabavnik

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:01
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Kleopatra ili punim imenom Kleopаtrа VII Filopаtor (Κλεοπάτρα θεά φιλοπάτωρ, decembаr, 70. pne. ili jаnuаr, 69. pne. – 12.8., 30. pne.) je bilа krаljicа helenističkog Egiptа iz dinаstije Ptolemejidа.

Slika

Kleopаtrа VII, bistа kojа se čuvа u Antičkom muzeju u Бerlinu

U proleće 51. godine p. n. e. Ptolomej XII Aulet je umro i ostаvio krаljevstvo svojoj osаmnаestogodišnjoj kćeri Kleopаtri i njenom mlаđem brаtu Ptolemeju XIII koji je tаdа imаo 12 godinа.

Poreklo

Kleopаtrа je rođenа 69 godine p. n. e. u Aleksаndriji, Egipаt. Imаlа je dve stаrije sestre, Kleopаtru VI i Бereniku IV kаo i mlаđu sestru Arsinoju IV i dvа mlаđа brаtа Ptolemejа XIII i Ptolemejа XIV.
Po egipаtskom zаkonu Kleopаtrа je morаlа imаti suvlаdаrа, tаko dа se udаlа zа svog mlаđeg brаtа, i ubrzo izbаcilа njegovo ime iz upotrebe i nа svim držаvnim dokumentimа bilo je nаpisаno sаmo njeno. Kаdа je došlа nа vlаst, Cipаr i Kirenаikа (dаnаšnjа Libijа) su bili izgubljeni, аli onа nikаd nije prestаlа dа sаnjа o ogromnoj moći i još većem Egiptu. Nаime, Kleopаtrа nije bilа poreklom iz Egiptа jer je njenа dinаstijа Ptolemejа iz Mаkedonije. Kаo i njeni preci imаlа je eksplozivnu nаrаv, veliku strаst аli i nepromišljenost.

Cezаr

Cezаrа je upoznаlа nа spektаkulаrаn nаčin. Nаime zbog dinаstičkih previrаnjа u zemlji bilа je proterаnа i vlаst je bilа u rukаmа njenog suprugа odnosno brаtа Ptolemejа XIII. Međutim, Gaj Julije Cezar je sа vojskom došаo u Egipаt i nаredio dа se sаstаne sа Kleopаtrom i Ptolemejem XIII. Kаko onа nije bilа u zemlji dozvolilа je dа se prokjumčаri u tepihu i tаko je odmotаvаnjem tepihа upoznаlа Cezаrа. On je odmаh bio njome impresionirаn i postаli su ljubаvnici. Kleopаtrа je bilа i sjаjаn strаteg pа je iskoristilа Cezаrovu nаklonost i veomа brzo zаtrudnelа. NJemu se jаko svidelа idejа o egipаtskom tronu pа ju je čаk poveo u Rim. Kleopаtri se nije svidelа posetа jer je bilа poniženа od strаne rimskih konzervаtivаcа. Brаtivši se kući obnаvljа poljoprivredu i rаđа sinа Cezаrionа.
Nаkon Cezаrovog ubistvа, Kleopаtrа se nаšlа u velikoj opаsnosti jer Cezаr u svom testаmentu nije spomenuo ni nju ni svog sinа.

Mаrko Antonije

Slika
Smrt Kleopаtre od Reginаldа Arturа

Političkа previrаnjа nаstаlа posle аtentаtа nа velikog imperаtorа izrodilа su dvojicu protivnikа Mаrkа Antonijа i Oktаvijаnа. Kleopаtrа se opredelilа zа Mаrkа pа je i njegа opčinilа nа neverovаtаn nаčin. Egipаt je u to vreme bio nа grаnici kolаpsа jer je nekoliko godinа bilа lošа žetvа аli uprkos tome onа je izvelа sjаjnu predstаvu. Priredilа je sjаjаn doček а sаmа se obuklа kаo Afroditа, boginjа ljubаvi. Mnogi smаtrаju dа je tаkаv nаstup bio vulgаrаn аli to je biio jedini nаčin dа se zаdivi jedаn ženskаroš, često pijаnicа i sаm vulgаrаn čovek.
Kleopаtrа je Mаrku Antoniju rodilа sinа Ptolomejа XV koji je zаjedno sа Cezаrionom predstаvljаo njenu uzdаnicu u budućnosti. Beliki porаz koji Mаrko Antonije doživljаvа od Oktаvijа slomio je Kleopаtru kojа je pаlа u nemilost ovog prorаčunаtog čovekа. Njegа nije zаnimаlа romаnsа sа njom već dа je u Rimu pokаže kаo trijumf, kаo svojinu.

Smrt

Kleopаtrа sebi nije moglа dozvoliti tаkvo poniženje i nаredilа je dа joj se donese kobrа u odаje. Ubilа se ugrizom zmije i osigurаlа sebi besmrtnost (po egipаtskom verovаnju).
Ono što se slаbo zаnа o njoj jeste njen veliki pаtriotizаm-Egipаt joj je bio iznаdа svegа. Tečno je govorilа 9 jezikа i bilа prvi fаrаon koji je govorio izvornim egipаtskim jezikom, jezikom nаrodа.
Kleopаtrа je poslednji egipаtski fаrаon. Njen sin Cezarion ju je formalno naslijedio, ali je nepunih mjesec dana nakon nje ubijen i nikada nije stupio na prijestolje. Usprkos toga Kleopatra se smatra najpoznatijom vladaricom u egipatskoj historiji. Inspirirala je bezbrojne pjesme, drame, slike, filmove i TV-serije.


wikipedia

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:02
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
«…Kleopatra je bila jedinstvena žena kakve nema. Teško je zamisliti ijednu drugu ženu u povijesti ili današnjici koja bi se mogla usporediti s tom egipatskom kraljicom. … Kleopatra je bila strpljiva, proračunana i gledala je unaprijed. U nekim je stvarima bila više nalik Oktavijanu, nego Antoniju. Ako je moć najveći afrodizijak, onda je Kleopatra bila neodoljiva. Najmoćnija žena na svijetu.» Već letimičnim pregledom izvora postaje razvidno da je opis Marka Antonija u ovom filmu temeljen isključivo na proizvoljnom tumačenju Plutarhova životopisa Antonija, dok su i Kleopatrin opis i Oktavijanova karakterizacija plod autorove stereotipne predodžbe o Kleopatri kao promućurnoj i perfidnoj fatalnoj ženi vanvremenske ljepote i Oktavijanu kao pokvarenom prevarantu i spletkarošu nesposobnom za išta drugo osim intriga.

Što se pak opisa Kleopatre tiče, opće je poznato da ne postoji ni jedan suvremeni (pouzdano) sačuvani portret te egipatske kraljice, kao ni opis u nekom od sačuvanih tekstova. Ne želeći ulaziti u raspravu o duljini njezina nosa, konstatirajmo kako je mišljenje o njezinoj nevjerojatnoj ljepoti vrlo izvjesna posljedica toga što joj je pošlo za rukom jednoga za drugim zavesti dvojicu rimskih moćnika za koje bi se prije moglo reći išta drugo negoli osporiti da su bili vrlo uspješni zavodnici. Prema Plutarhu «… kako kažu, sama po sebi njezina ljepota nije nikako bila neusporediva niti takva da je mogla zanijeti na prvi pogled, ali posjedovala je šarm neodoljive snage u ophođenju pa je njezina pojava uz dojmljivost njezinih riječi … ostavljala neku žaoku u srcima." (11) Apijan donosi zanimljiv podatak da se pričalo kako je Kleopatra Antonija očarala još kao djevojka dok je kao mladi zapovjednik konjaništva u Aleksandriju pratio Cezarova vojskovođu Gabinija.(12) Iz sačuvana prikaza Kleopatrina profila na novcu što ga je dao kovati Antonije teško bi se moglo zaključiti da se radi o lijepoj ženi, ali valja primijetiti i da su se mjerila ljepote, kako ženske tako i muške, u proteklih dvije tisuće godina više puta temeljito promijenila. Autori filma nazivaju je najmoćnijom ženom na svijetu i više puta naglašavaju ulogu novca i sredstva ustupljena Antoniju. Previđaju, na žalost, da je Egipat od početka I. st. pr. Kr. tek rimski protektorat i da je Rim sila koja upravlja Egiptom, te da je osobno Cezar Kleopatru postavio na vlast. Upravo kroz težnju da sačuva Egipat od položaja rimske provincije treba promatrati Kleopatrine postupke i odnos prema Cezaru, a zatim i Antoniju. Vrlo je vjerojatno da bi nakon Antonijeve smrti i Oktavijanove pobjede Kleopatra i treći put iskušala isto i jedino oružje kojim je raspolagala...


povijest.net

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:02
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Марија Ева Дуарте де Перон (шпански María Eva Duarte de Perón), најчешће позната по деминутиву-надимку од миља Евита (7. мај 1919. - 26. јул 1952.) је била прва дама Аргентине и друга жена председника Хуана Перона.


Рођена у предграђу Буенос Ајреса, била је пето дете у породици. У петнаестој години почела је путовати по Буенос Ајресу и суочила се с великим тешкоћама због недостатка образовања и веза. Ипак, касније је почела добијати улоге као глумица у радио-драмама и сапуницама. Тадашњег генерала Хуана Перона упознала је на добротворној свечаности одржаној поводом погинулих у земљотресу на северу земље. Венчали су се крајем октобра 1945. године. Убрзо након објаве брака, сви филмови и серије у којима је глумила Евита били су цензурирани и забрањени.
Активно је учествовала у синдикатима, основала је своју фондацију која је помогла сиромашнима изградивши на хиљаде домова и школа широм Аргентине. Осигурала је здравствену заштиту и за најбедније слојеве друштва и била је велики борац за права жена.
Иако се вежу и бројне контроверзе на рачун њеног живота, пре него што је постала прва дама Аргентине, остаће запамћена као једна од најпопуларнијих првих дама (али и најмоћнијих жена) у историји, с великом харизмом коју је имала међу радничком класом, женама и сиромашним слојевима.

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:02
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Sv. Ivana Orleanska (Jovanka Orleanka) ili Jeanne d'Arc, poznatija i kao Djevica Orleanska (6.1. 1412]. - 30.5. 1431.) je francuski vojskovođa koja je postala najvećom francuskom nacionalnom junakinjom.
Rodila se u skromnoj seljačkoj familiji u Domremyju gdje je odmalena imala vizije. Godine 1428. počela je tvrditi da su joj arhanđeo Mihovil, sv. Katarina i sv. Margareta rekli kako mora otići u Chinon na dvor francuskog prijestonasljednika Charlesa kako bi mu pomogla da otjera Engleze iz Francuske i okruni se u Reimsu za kralja. Godine 1429. uspjela je lokalnog zapovjednika nagovoriti da je odvede u Chinon na audijenciju, gdje joj je Charles povjerio misiju spašavanja Orleansa o engleske opsade. Ona je svojim prisutstvom i hrabrošću dala snažan moralni poticaj braniteljima i na kraju uspjela otjerati Engleze. U roku od nekoliko mjeseci njena vojska, pojačana prilivom novih pristaša, porazila je Engleze i na kraju je Charles došao u Reims gdje je okrunjen.
Za vrijeme opsade Pariza je ranjena, a nešto kasnije i zarobljena od burgundskih trupa koje su je predale Englezima. Oni su joj sudili za herezu i osudili je na smrt spaljivanjem na lomači.
Njena smrt ju je učinila najvećim francuskim mučenikom, a na ponovljenom suđenju 1456. proglašena je nedužnom. Godine 1920. proglašena je sveticom.


Izvor:Wikipedia

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:03
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Nefertiti

Nefertiti (c. 1370. pr. Kr. - c. 1330. pr. Kr.) je bila supruga egipatskog faraona Amenhotepa IV.

Legenda kaže da Egipat nije iznjedrio takvu ljepotu, samo njezino ime znači, „Savršena“, njezino je lice krasilo hramove diljem zemlje, no ipak je isčezla s povijesne scene, poput fatamograne. Jedna egiptologinja je došla do čudesnog otkrića. U Dolini kraljeva, u jednoj prašnjavoj grobnici, ležala su 3 tijela. Prema dr. Joann Fletcher, jedna od njih je, ni manje ni više, izgubljena kraljica Nefertiti. Da bi se to potvrdilo potrebno je krenuti na putovanje od 3000.god. unatrag. Polako nam se otkriva priča božice na zemlji, tragična priča o moći, ljubavi, izdaji, a možda čak i ubojstvu.
Egipatska Knjiga mrtvih, govori o stravičnom uroku, ako je mumija osakaćena, bogovi je ne mogu prepoznati. Ne može se otputiti u zagrobni život, i zarobljena je između svijeta mrtvih i živih. Takva je mumija ležala zaboravljena 3000.god. u Dolini kraljeva. Postavlja se pitanje tko je ona, i zašto je prokleta. 1912. godine u pješčanim dinama egipatske pustinje, njemački su arheolozi pronašli relikviju, poprsje zaboravljene kraljice. Taj je zadivljujući nalaz sada, uzor ljepote diljem svijeta, ali njezin život je još uvijek zagonetka. Ime Nefertiti se često prevodi kao „Prelijepa je došla“. Na mnoge se načine postavila na pijedestal savršena kraljevske ličnosti, a ljepota nije nikako sve što je krasilo tu posebnu ženu. Nefertiti je jedna od najčudesnijih ženskih ličnosti, u povijesti Egipta. Bilo je mnogo važnih kraljica, ali među svima njima, Nefertiti se zbilja ističe kao netko vrlo poseban. Kažu da nitko nije nadmašio Nefertitinu moć. Odrasla je u haremu, udala se za faraona, rodila šestero djece, i suprevodila revoluciju koja je zauvjek promijenila Egipat. S mužem je izvela narod iz staroga glavnog grada i sagradila zapanjujući grad u srcu pustinje. Za neke je bila religijski fanatik, urotnica, izdajica. Drugi su u njoj vidjeli junakinju koja je podnijela najveću žrtvu kako bi spasila svoju zemlju. Bila je kraljica zagonetki, kraljica magije, kraljica ljubavi, kraljica ljubomore, kraljica osvete.
Zahi Hawass, ravnatelj vijeća za starine: „Nefertiti je najznačajnija kraljica Egipta. Nefertitina sudbina je jedna od najvećih nerješenih zagonetki Egipta.. Identificirati mumiju kao kraljicu Nefertiti je vrlo značajan nalaz“. Dr. Kent Weeks, egiptolog: „Nemamo dokaza, nedostaju nam bilo kakvi nalazi iz toga razdoblja. U osnovi se sve svodi na nagađanje. Malo toga je očuvano iz vremena Nefertiti“.

Mumija

Pomoću ulomaka iz napisa i do nedavno viđenih slika, moguće je sastaviti novi portret legendarne kraljice. Prvi trag je u Dolini kraljeva. Tu je nekoliko stoljeća nakon Nefertitine smrti grobnica opljačkana a mumija oskvrnavljena i svi znakovi porijekla i moći su uklonjeni. Čak je skinuta i perika s glave. I na koncu najveće oskvrnuće, smrskano lice, čime nije samo izbrisana njena ljepota, nego i njen identitet, čime joj je onemogućen prijelaz u zagrobni život, a to je bilo gore od smrti za stare Egipćane. Među blagom Muzeja Kaira nalazi se stara perika. dr. Joann Fletcher: „Neka usavršavanja omogućuju podrobnije preglede pa primjetite stvari koje biste inače smatrali nebitnim, trivijalnima. Mene privlače detealji koje su drugi previdjeli. Perika je kao otisak prsta, govori kada je izrađena i za koga“. U muzeju je nubijska perika. Nubijsku frizuru su uglavnom nosile žena kraljevskog roda između 1400. i 1300. godine pr. Kr. Slikovni dokazi prikazuju Nefertiti kako nosi periku upravo poput takve.
1898.god. Francuz Victor Loret, počeo je iskopavati grobnicu tisućama godina zapečačenu. Duboko pod zemljom našao je tajnu komoru, a unutra su bile tri mumije. Jedna je bila oskvrnjena, a pokraj nje je pronašao periku. Stoljeće nakon Loreta, grobnica je ponovno otvorena. Nalazi se 650 km južno od Kaira, na području faraonskih grobnica. Na putu do Doline kraljeva , prolazi se kroz Memnonove Kolose (slika lijevo), spomenika kraj kojeg je i sama Nefertiti prolazila. Ti impozantni spomenici stoje uz put koji vodi do Doline kraljeva, u grobnicu Amenhotepa III. U 7h ujutro, temperatura u Dolini kraljeva je već na +50ºC. Tijekom 5 stoljeća, ovdje su pokapani svi egipatski kraljevi. Dolina je premrežena grobnicama. Mumije su u grobnici pod imenom KV35. To je najdublja i najspektakularnija grobnica u Dolini, ima 4 pokrajnje komore. U jednoj od njih nalazi se izgubljena mumija. Grobnicu su koristili svećenici, za smještaj mumija čije su grobnice opljačkane. Duboka slivna jama na ulazu bila je smrtonosna zamka za pljačkaše. Dr. Zahi Hawass, vodeći egipatski lovac na mumije: „Mumije vam zarobe srce. Tajnovite su i čarobne. Kad izgovorite riječ mumija, naježi se svako dijete i odrastao čovjek, jer mumije su magične“. Hawass je dao odobrenje za otvaranje grobnice. Unutra su još uvjek bile tri mumije, i sve tri su bile odmotane. To je veliki problem pri identifikaciji, jer su imena obično napisana na zavojima.


Mumifikacija je bila izvrsno izvedena. Jedna mumija je starica, druga mladić, a treća kako se vjeruje kraljica Nefertiti. Vizualno, mumija je jako podsjećala na poprsje kraljice Nefertiti. Dug vrat je jedan nalaz, zatim trake oko glave. Ispod velike krune, glava Nefertiti je bila obrijana, radi zaštite od ušiju, bolesti i egipatskih vrućina. Moguće je da je nosila nešto prilično usko, a budući da nema prirodne kose, jer je obrijana, to je možda bila visoka pripijena kruna. Definitivno je ova osoba nosila nešto pripijeno kad su je pripremali za kraljevski pokop. Još se jedna osobitost pojavljuje na slikama, reljefima Nefertiti, a to je dvostruki urez na uhu, ili piercing. A mumija ima isto tako dvostruki ures na lijevom uhu. A do sada nije poznat ni jedan primjer dvostrukog uresa uha iz doba faraonskog Egipta. A ovu osobu je netko toliko mrzio da joj je nakon smrti smrskao usta tupim predmetom. Nakon Nefertitine smrti svi prikazi njenog postojanja su uništeni, oskvrnjeni, tako da se i smrskana usta slažu s tim uzorkom. Nakit se nije nalazio oko usta da bi smetao pljačkašima, nego je netko htio ostaviti snažnu poruku. Ostale mumije su isto dokazi, to bi mogli biti Nefertitini rođaci po mužu, brat i majka njezinog muža Ehnatona. Za egiptologe nema nikakve sumnje da su to članovi kraljevske obitelji, najvjerojatnije Ehnatonovi.
Dolazak na vlast Nefertiti i Ehnatona

Na zapadnoj obali Nila, u ruševinama Malqatte, u tom nekoć raskošnom mjestu, Nefertiti je možda provela djetinjstvo. Izvorne obojene zidne slike stare 3500.godina još uvijek izgledaju kao nove, a to je ukras kojeg su vidjeli svi kraljevi Amarne; Amenhotep, Ehnaton, Tutankamon, i naravno Nefertiti. Na vrhuncu moći, Malqatta je bila najveličanstvenija palača starog Egipta, dom faraona. Nefertiti je odrasla u tom golemom kompleksu s više od 500 priležnica i konkubina, u ogromnom haremu Amenhotepa III., jednog od egipatskih najvećih faraona. Možda je njegova glavna žena, silna kraljica Tija, iz tog harema izabrala ženu za svojega sina.
Bez sumnje imala je velik utjecaj na sinov izbor žene i ne bi izabrala bilo koga. Nefertiti je bila „ubrana“ i „uzgojena“ za to ulogu. Odnos između kraljice Tije i Nefertiti možda objašnjava njihov položaj u grobnici. Najstariji sin kraljice Tije, Tutmozis, položen između dviju mumija, imao je važnu ulogu u Nefertitinom djetinjstvu. Tutmozis, nasljednik prijestolja, umro je mlad, i igrom sudbine, Nefertiti i Ehnaton su preuzeli položaj vladara Egipta.

Hram Karnak - početak revolucije

Od dana njihove krunidbe, napetost je rasla među visokim svećenstvom, čuvarima egipatskog najznačajnijeg boga. To je bio kult Amona, a snagom izazov i samim faraonima. Oni su bili tradicionalna elita, konzervativni, uglavnom muškarci, koji su znali što hoće, i bili su jako bogati. Zaklet da će ih ukrotiti, kraljevski par je premjestio događanja u srce snage Amonova kulta, u hram u Karnaku. Podignut u starome glavnom gradu, Tebi, Karnak je možda najspektakularniji hramski kompleks ikad izgrađen.
Dnevni svećenički obredi pročišćenja, pomagali su održati red u cijelom svemiru. Taj izrazito važan koncept, stari Egipćani su zvali „maat“. U biti to je ispravan način postupanja, pravi put, istina, pravda, sloboda, sve ono što smatramo dobrim. dr. Kent Weeks, egiptolog: „Alternativa je kaos. Strah, opasnost, smrt, mučenje i vrućina pustinje. Sve su mu te neugodnosti antiteza. Cijeli smisao obreda u starom Egiptu svodi se na održanje „maata“, ispravnog poretka“. Samo središte uređenog kozmosa leži unutar samoga hrama, gdje, u sredini hodnika, dugog 400m prebiva sam bog Amon, skriven u tami. U Karnaku leže mnogi dokazi sukoba koji je rascjepio Egipat, dokazi sudara ideja u kojemu je Nefertiti imala vodeću ulogu. Karnak je bio građen naraštajima.
S vremenom se ustalio običaj da svaki faraon posveti još nekoliko hramova Amonu. Ehnaton i njegova žena odmaknuli su se od tradicije i prepustili Karnak „kaosu“. Pilon, tradicionalni ulazni toranj, koji je ujedno služio i kao zvjezdarnica, iz kojih su svećenici pratili zvijezde, putanja planeta, i određivali točno kada treba izvoditi svete obrede koji su bili toliko bitni za održanje države. To je mjesto gdje je započela revolucija. Novi faraonski par je počeo štovati novo vrhunsko biće, boga sunca, Atona. Proglasivši sebe, Atonovim vrhunskim svećenicima, kralj i kraljica zakleli su se da će uzeti moć svećenicima Amona. U idućih nekoliko godina, spomenici koje su podigli Atonu, nadvisili su stare hramove Karnaka.

Amonovo svećenstvo

Amonovim svećenicima, čiji su bogovi i obredi bili obavijeni tamom, Atonovi hramovi su bili svetogrđe. Atonovih hramova danas više nema, ali potres je otkrio blokove od kojih su bili izgrađeni, skriveni tisućama godina unutar ogromnog pilona. Na rijetko viđenim blokovima, koji se mogu pogledat uz posebno dopuštenje, jedan reljef prikazuje prizor iz revolucije. Prikazi Nefertiti su nenadmašni. Mnogobrojni prikazi potvrđuju da je bila silno značajna žena. Prikazi potvrđuju da je Nefertiti imala odlučujuću ulogu u izgradnji Sunčevih hramova Atonu. Ti pusti reljefi bili su upotrebljeni kao građevinski materijal, što je apsurd. Vrhovni svećenik Amona je vidio u Sunčevim hramovima svetogrđe i prijetnju vlastitoj moći. Oko pete kraljevske godine, kad je Ehnaton vladao 5.god., postoji dio teksta koji neizravno govori o njegovim zlim slutnjama. Možda je postojao neki plan, neka zavjera. Svećenicima je bilo dosta. Kako bi onemogućio zavjeru, kraljevski se par odlučio za radikalan potez. Odlučili su napustiti Tebu, višestoljetni glavni grad.
Amarna - nova prijestolnica

„Nadahnut“ vizijom svoga boga Atona, Ehnaton je krenuo u pustinju, da potraži mjesto za svoj novi glavni grad, koji će biti utočište daleko od neprijatelja, i središte iz kojeg će pokrenuti revoluciju. Revoluciju, koja je pretvorila Nefertiti u najmoćniju ženu na svijetu. To mjesto je 320km sjeverno od Tebe, danas se zove Amarna. Ehnaton je odabrao jedno od najudaljenijih i najnegostoljubljivijih područja u Egiptu, navodno jer ga je njegov otac, Aton, tako uputio.
Mjesto i danas izgleda približno isto kao i kad ga je Ehnaton ugledao prije 3000.god., vide se i hridi koje je protumačio kao znak da je pronašao pravo mjesto. Hridi imaju oblik hijeroglifa koji predstavlja horizont. Određenih dana u godini Sunce kao da se rađa među dvjema planinama stoga izgleda kao savršeno mjesto za grad posvećen suncu. Ehnaton je s Nefertiti počeo planirati grad, bez premca u povijesti Egipta, koji je i s rasterom ulica i položajem hramova bio određen za štovanje boga sunca. Tisuće ljudi su slijedili faraona i njegovu ženu u pustinju. Zapravo, nisu imali izbora, jer posao je gdje je faraon. Zidari i majstori su dolazili izgraditi novi grad, preobraćenici štovati novog boga, a oportunisti iskoristiti mogućnosti novog područja, ništa se ni danas nije promijenilo.
Izgrađena brzinom munje, za nekoliko godina, Amarna je jedno od prvih planiranih naselja u povijesti. Kraljevski par dočekan je odobravanjem podanika, kojih je bilo 50 000. Kao znak novog doba, čini se da su bili prigrlili neformalnost kakvu plemstvo još nikada nije pokazivalo. Odmaknuti od tradicije, novi par je bio odlučan u stvaranju novog Egipta. Zemlja je bila na rubu prevrata. Do pete godine su odbacili tradicionalne bogove, i jednostavno ih zamijenili samim sobom. Jedini način da se dođe do bogova, do Atona, bio je kroz kraljevsku obitelj. Morali su ih štovat, a oni su zauzvrat prenosili dobre želje Atonu. U ruševinama Amarne su svjedočanstva o Nefertitinom životu. Stare slike prikazuju sretnu obitelj u igri s kćerima. Zaljubljeni par, kraljica uvijek uz kralja. Stil nikad nije bio tako naturalistički, tako prirodan, što je velika promjena za stari Egipat. Iz Amarne potječe najpoznatija slika koja prikazuje Nefertiti. No, pitanje je koliko realistično je to poprsje.

Nefertitina neovisnost

U jednoj plemenitaškoj grobnici, ispod ruševina grada, postoje slike svjedočanstva Nefertitinog života. Na hijeroglifima se da pročitati i vidjeti na slikama da je sama Nefertiti vozila svoju konjsku zapregu. To je sigurno bio prizor koji je uzdrmao stari poredak Egipta, kraljica se natječe s kraljem, nezamislivo. To je još jedan od dokaza da je Nefertiti vladala iza prijestolja. dr. Kent Weeks, egiptolog: „Za razliku od drugih kraljica starog Egipta, ona je imala važnu ulogu na dvoru, i doista su ona i njezin muž često prikazivani i opisani kao jednaki“. dr. Zahi Hawass, ravnatelj vijeća za starine: „Neki prikazi Nefertiti idu još dalje. Ona preuzima ovlasti samog faraona. U jednom prikazu obara neprijatelja, a samo kraljevi smiju oboriti neprijatelja, tj. odrubiti glavu, kraljica nikada. To je svojstvo kralja“. Nefertiti je platila visoku cijenu svoje neovisnosti.

Vjerska kriza

Dokazi o vjerskoj krizi se nalaze na slikama. Postrojbe muškaraca u trku, najvjerojatnije vojnika, imaju cijeli arsenal oružja, sjekire, koplja, štitove, lukove i strijele. Kraljevski par okružen tolikim vojnicima, takvo nešto nije nikad bilo ranije prikazano. Čini se da kralj u gradu i nije bio toliko popularan, stoga je morao imati toliko vojnih postrojbi. Tako da je predođba sretne obitelji zapravo bila samo prividna slika za javnost. Iako je Amarna izgrađena kao utopija, imala je tamniju svrhu, okružena hridima s 3 strane, i Nilom s četvrte, Amarna je citadela. Iz te utvrde, kraljevski par je započeo revoluciju.
Prvi na meti su bili Amonovi svećenici. Kako bi platili gradnju Amarne, i podmirili dugove, Nefertiti i Ehnaton su opljačkali hramove Karnaka. Tisuće svećenika izbačeno je bilo iz službe. Potresni val širio se diljem Egipta. Tradicionalno srce svake zajednice bio je hram. Oni su bili zatvoreni, nezaposlenost ogromna, ali kralja se jednostavno nije javno kritiziralo. Ono što je počelo utopijom, pretvorilo se u strahovladu. Stari bogovi brutalno su odbačeni, zbog novog kulta Atona. Zabranivši tisuće godina tradicije, Ehnaton i Nefertiti izazvali su vjersku krizu u Egiptu. Ehnaton je narodu oduzeo vjerski sustav, a zauzvrat im nije dao ništa stvarno, opipljivo. Zanimljivo je da se upravo u to vrijeme ljude počelo prikazivati ne samo kako se klanjaju kraljevskoj obitelji, nego kako i na trbuhu puzu po zemlji, i to je bila uznemirujuća promjena. Egipat je posrnuo u ekonomsku krizu i masovne društvene nerede. Budući da je vojska smirivala unutrašnje nemire, granice Egipta su bile nezaštićene. Pločice pronađene u pijesku, upućene Ehnatonu, otkrivaju da se zemlja bližila katastrofi. No, Ehnaton neumoljivo nastavlja preobrazbu Egipta, bez obzira na cijenu.
Ehnaton je bio užasan političar, no Nefertiti je bila pragmatična i najvjerojatnije joj se oglasilo zvono za uzbunu. Nefertiti se suočila s vlastitiom opasnošću, suparnicom koja je prijetila njezinom položaju u kraljevskoj obitelji. Nefertiti je Ehnatonu rodila 6 kćeri, ali jedna od drugih žena, imenom Kiya, dala je faraonu ono što je stvarno želio, a to je sin, budući kralj Tutankamon. Ipak, čini se da je vrijeme Kiye kao faraonove miljenice kratko trajalo. U 11 god. Ehnatonove vladavine gubi joj se trag u zapisima. Nitko ne zna zašto. Neki misle da je postala žrtvom ljubomorne Nefertiti.

Nefertiti - najmoćnija žena na svijetu

Ispod slike divne obiteljske zajednice, ležalo je nešto mnogo izopačenije i mračnije nego što se mislilo ranije. Znala je točno što radi i kako će postići svoje ciljeve. Nefertitina sposobnost da manipulira događajima u svoju korist možda je potvrđena godinu dana nakon nestanka Kiye. Njezin odgovor na krizu došao je na vrijeme. U 12.god. Ehnatonove vladavine, dok je Egipat plesao na rubu sloma, u Amarni se dogodio nevjerojatan događaj, ogromna javna svečanost, zvana „durbar“, a možda ju je isplanirala sama Nefertiti, kako bi uvjerila ljude da je sve u redu. Prizor te svečanosti je bio nevjerojatan, jer Nefertiti je sjedila uz svog muža kao suvladar, kao potpuno jednaka. U tom trenutku je bila najmoćnija žena na svijetu. Ali taj slavodobitni trenutak pomrsila je tragedija.
Smrtonosna kuga, o kojoj se bolesti radilo zapisi ne govore, ali sigurno se proširila gradom i u samo srce palače, jer je ubilo jednu od voljenih Nefertitinih kćeri. U 14.god. sama Nefertiti se više ne pojavljuje u zapisima. Neki egiptolozi misle da je umrla od kuge. Drugi misle da je vlast preuzeo muški suparnik, imenom Smenkhare, čije je ime zamijenilo njezino u zapisima. Ta zagonetna ličnost je postala Ehnatonov suvladar, i nasljedila ga kao idući egipatski faraon. Neki vjeruju da kostur u Muzeju u Kairu pripada Smenkahareu. No sada mnogi egiptolozi misle da je ime Smenkahare drugo ime za Nefertiti. Na pitanje da li je egipatska kraljica preživjela i zavladala Egiptom kao faraon Smenkahare, treba potvrditi da je mumija u KV35 zaista ženski faraon.

Identifikacija mumije

prof.Don Brothwell, stručnjak za ljudske posmrtne ostatke, okupio je ekipu stručnjaka, koja je prijenosnim rendgenom pregledala mumiju. To je za sada najsofisticiraniji uređaj, koji za nekoliko sekunda stvara digitalne slike. Nefertiti dijeli ime s posebno oblikovanim perlama, zvane Nefer perle, koje je nosilo plemstvo iz Amarne, i nađene su u tijelu mumije, a to znači da je mumija definitivno visokog položaja. Zanimljivo je i da mumija još ima mozak. Jer mozak se tradicionalno uklanjao pri mumifikaciji, ali su Nefertitini neposredni preci prestali s tim običajem, i dali očuvati mozgove. dr. Stephen Buckley, Sveučilište York, stručnjak za mumifikaciju: „Tzv. efekt snježnih pahuljica je svojstven 18.dinastiji, i to s vrlo visokom kvalitetom balzamiranja, i sačuvanim mozgom, potvrđuje da se radi o mumiji s kraja 18.dinastije, a Nefertiti je baš živjela u tom razdoblju“. Rendgenom je ustanovljeno da je mumija ipak starija, procjena je da je imala od 25, najviše 35 god. Mumija ima ravan rez posred usta, od oštrice. Na rebrima, pak, se uočava rez od 12cm. To je dokaz da je mumija bila kraljevskog podrijetla i zavoji koje su pljačkaši rastrgali i bacili sa strane, a takva tkanina se upotrebljavala samo za kraljeve. Prije 100.god. mumija je nađena sa savijenom desnom rukom, a nakon nekog vremena je zamijenjena ravnom rukom, ali pronađena je desna ruka koja je bila u zavojima, i doista pripada mumiji, a savijena desna ruka je simbol faraona. Otkriće podržava teoriju da je Nefertiti nadživjela muža, i da je preuzela prijestolje kao jedini faraon.
Ehnaton je umro u 17.god. vladavine. Uzrok smrti je nepoznat. Važnije je znati tko ga je pokopao. Grobnica je 6,5km od Amarne, licem prema izlazećem suncu. Kao jedina nasljednica, samo je Nefertiti mogla predvoditi obred „otvaranja usta“ koji mu je davao besmrtnost. Povijest kaže da je Nefertiti već bila pokopana u toj grobnice, no dokazi govore suprotno jer mjesto gdje je trebala biti pokopana Nefertiti je nedovršeno, potpuno ne dorađeno da je malo vjerojatnost da je tu i bila pokopana. No, Ehnaton jest. Dokaz da ga je Nefertiti pokopala pojavljuje se na Ehnatonovom sarkofagu u Muzeju Kaira. Prikazana kako stoji na svakom kutu sarkofaga ispruženih ruku, u zaštitničkoj pozi. Očito je bila odabrana da zamijeni tradicionalnu boginju i samo ona je mogla zaštititi dušu kralja u zagrobnom životu. Kraljica je najednom postala boginja, faraon, ali smrt njezinog muža označila je kraj revolucije.

Vladavina faraonke

Carstvo je plesalo na granici urušavanja. Kako bi spasila Egipat, Nefertiti je okrenula leđa svemu što je voljela, pa čak i svome bogu. Nefertiti je nasljedila carstvo u procesu raspadanja i ubrzo je preuzela vodstvo. Prvo zaštićuje sebe te svoju dinastiju. Tako da je udala svoju kći Ankesenamonu za posinka Tutankamona.
Događaji nakon toga ostaju nezabilježeni, ali odgovor možda postoji. Pretpostavlja se da je Nefertiti napustila Amarnu i zajedno s sarkofagom Ehnatona, otišla u Tebu odakle je lakše mogla upravljati carstvom, i uvesti red u državu. Nova religija koju je bila započela s mužem bila je mrtva. Muža je trebala pokopati po starim običajima i tom gestom umiriti stare neprijatelje, Amonove svećenike. Možda je i nanovo otvorila hram Karnaka, i ponovno postavila Amonove svećenike. To je bio diplomatski potez s kojim je stare neprijatelje pretvorila u saveznike. Tragovi Nefertitine odlučnosti još žive u Karnaku. Kipovi prikazuju Tutankamona i njegovu ženu Ankesenamonu, kao tradicionalne bogove, možda ih je Nefertiti poučila starim načinima i običajima. Ali kaos kojeg su Nefertiti i njezin muž donijeli, nije bilo lako zaboraviti, ni oprostiti. Vjerojatno je Nefertiti vladala u Tebi do svoje smrti, otprilike godinu dana kasnije. Može samo nagađati kako je umrla. Prljavom igrom, ili od ruke Amonovih svećenika. Možda su je potajno otpisali ljudi kojima je bilo u interesu izbrisati svake tragove dinastije iz Amarne. Ne zna se što se dogodilo Nefertiti, jer ono što je zapisano jest da se spominje trogodišnja vladavina Ehnatonovog nasljednika, ali što se poslije dogodilo, poput mnogo toga iz Amarne, ostaje tajna.
Nefertitina smrt

Stručnjaci koji su istraživali mumiju, pokušali su simulirati ozljede, rane pronađene na mumiji tako što su napravili eksperiment na svježoj i vakumiziranoj svinji. Zanimljivo je da se rana od oštrice ispod rebara može vidjeti samo na svježoj svinji, a ne na vakumiziranoj, tj. svinji iz koje je izvučena sva vlaga, i imitira mumiju, do nje nož uopće ne može prodrijeti. To potvrđuje da kad je rez nastao, tijelo je bilo svježe. prof. Don Brothwell: „Najvjerojatnije se radi o ubojstvu, jer rana na rebrima je sigurno nastala prije smrti, dok za onu na licu nisam siguran. U svakom slučaju, ni jednu ranu nije mogla preživjeti“. dr. Zahi Hawass: „DNA danas ne daje točne podatke o mumijama, znanstvenici će još uvijek raditi na tome. Kažu da ćemo s godinama moći raditi više toga, da se unaprijede DNA metode. A to je ono što ja čekam. Mislim da je ipak identifikacija treće mumije, nagađanje“.

Rekonstrukcija lica

Zadnji pak dokaz, jest Nefertitino poprsje. Pitanje je da li će rekonstrukcija lica mumije nalikovati poprsju. Na 3D prikaz lubanje, nanose se kompjuterski tkivo i meso. Metoda ima značajne prednosti pred staromodnom, tj. rekonstrukcijom pomoću gline. Jer kad se radi s glinom, svaki put se dobije malo drukčije lice, što nije slučaj s kompjuterom. Po završetku, lice ide grafičkom dizajneru na završnu obradu. Na kraju, rezultat je bio zapanjujući, sličnost je bila zastrašujuća, jer 3D kompjuterski prikaz lica izgleda potpuno jednako s poprsjem Nefertiti.

Zaključak

Nefertiti je vodila poseban život. Djevojčica-nevjesta, kraljica, božica na zemlji, faraonka, heretik. Revolucionarka koja je pokušala preobraziti Egipat, ali nije uspjela, nego je bacila svoju zemlju u vrtlog koji je možda doveo do njezine smrti. Amarna je nakon njene smrti rastavljena kamen po kamen. Svi hramovi koje je podigla pretvoreni su u prah. Nefertiti i dalje ostaje velika enigma egipatske povijesti, jer netko se dobro potrudio izbrisati svaki trag njezinog postojanja i vladanja. No ipak, pronađena mumija uz nova dostignuća znanosti, mogla bi se uskoro i sa sto postotnom sigurnošću identificirati kao slavna kraljica Nefertiti.

wikipedia

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:04
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Kraljica Elizabeta

Slika


Rođena je 7. septembar 1533. kao ćerka kralja Henrika VIII. i Anne Boleyn.Za prijestolje se izborila protiv Marije Stuart, naslijedivši polusestru Mariju I. Tudor.Bila je Kraljica Engleske i Kraljica Irske, od 17. novembra 1558. do svoje smrti.Vladala je u periodu velikih verskih previranja, stoga se njena politika ogledala u očuvanju verskog mira i stabilnosti.
Za vreme njene vladavina Engleska postaje vodeća sila u proizvodnji tekstila i vune. Pomagala razvoj književnosti nauke i umetnosti a poseban stil arhitekture njezina vremena,mešavina renesanse i gotike,nazvan je elizabetanskim stilom...
Elizabeta je bila plahovit i ponekad neodlučan vladar.U svemu se oslanjala na Donji dom,koji je predstavljao narod,znajući da drzava počiva upravo na njima.Vanjska politika joj je bila okrenuta kolonizaciji (Virdžinija,prva engleska kolonija u Severnoj Americi i kasnije članica Sjedinjenih Država, je nazvana u čast Elizabete I) pokušavajući na taj način izaći iz ekonomskog siromaštva.
Njeno doba je prozvano ''zlatnim dobom'' engleske istorije.
Umrla je 24. mart 1603. čime je završena vladavina dinastije Tudor koja je započela 1485. godine.


wikipedia

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:05
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Clara Zetkin (1857.-1933.)

Slika

Rođena ja kao Clara Eißner u malom selu Wiederau (Sachsen). Kao kćerka seoskog učitelja i majke domaćice još kao mala djevojčica konfrontirala se sa problemima tadašnjih bijednih uslova života radnika. Zahvaljujući vezama njene majke, Clara je bila jedna od prvih žena u Njemačkoj kojoj je bilo dozvoljeno da se obrazuje za učiteljicu. Nastavu je pohađala u Leipzig-u klasi gospođe Auguste Schmidt, osvjedočenog borca za prava žena, i završila odličnim uspjehom. U Leipzig-u se upoznala i sa krugom ruskih studenata, gdje je srela i svog budućeg životnog saputnika Osipp-a Zetkin-a. U ovom krugu diskutiralo se o novim socijalističkim idejama. Čitali su se socijaldemokratski članci i posjećvali kongresi. Clara se priključila ideji socijalističke partije (SAP) Njemačke.
1878. godina bila je godina socijalističkih zakona u Njemačkoj. Od strane carskog Kancelara SAP je zabranjena zakonom: „Protiv nastojanja socijaldemokratije koja mogu biti štetna po društvo.“ Istovremeno je zabranjena socijademokratska štampa, socijaldemokratske organizacije i sindikati koje je obrazovala ova partija.
Clara je preuzimala najrazličitija namještenja kao kućna učiteljica, međutim zbog svog beskompromisnog stava veoma brzo je zapadala u konflikt i davala otkaze. Ossip Zetkin je uhapšen nakon policijske racije na jednom tajnom Kongresu socijaldemokrata i protjeran iz zemlje.
1883. godine Clara se preselila u Pariz kako bi opet bila sa Ossip-om. Ona je uzela njegovo prezime, ali se nikada nije udala za njega kako ne bi izgubila njemačko državljanstvo. U Parizu su na svijet došli i njihovo dvoje djece Maxim i Kostja. Porodica je živjela na rubu egzistencijskog minimuma, a preživjeli su samo zahvaljujući solidarnosti prije svega ruskih prijatelja, koji su također bili angažirani u socijalističkom pokretu. U godinama njenog boravka u Parizu Clara je izučila za posao novinarke i prevoditeljice. Upoznala se sa vođama međunarodnog pokreta radnika, proširila svoje horizonte i prilagodila se principima marksizma. Kada se Osipp teško razbolio, bilo je to za Claru najteže doba: pored brige za djecu i egzistencijalno održanje porodice Clara je njegovala svog gotovo nepokretnog supruga, koji je umro 1889. godine.
Na II Internacionali održanoj u Parizu 1889. godine, u čijoj je organizaciji pomagala i Clara, održala je referat o pravima žena koji je doprinjeo tome da se žene još više angažiraju u socijaldemokratskom pokretu. Knjiga “Pitanje prava žena i radica današnjice” koja se pojavila iste godine postavila je osnove za socijalističku teoriju emancipacije žene. Ona je u toj knjizi zastupala tezu da su socijalizam i feminizam veoma usko povezani. Zetkinova je veoma oštro branila pravo žene na rad, čak i pred nekim svojim kolegama koji su smatrali da se rad žena mora ukinuti, jer umanjuje plaće muškarcima. Dosadašnje teorije socialista o pravima žena Zetkinova je proširila i zahtjevom da se žene moraju osloboditi nadmoći muškaraca.
"Oni koji su se svojom čašću pred licem čovječanstva obavezali na oslobođenje, ne smiju dopustiti da cijela jedna polovina ljudskog roda zbog ekonomske i socijalne zavisti bude osuđena na ropstvo. Onaj ko želi dopustiti tlačenje radnika od strane kapitalista, dopustiće i tlačenje žene od muškarca; a ona će ostati potlačena sve dok ekonomski ne bude nezavisna. Jedan od nezaobilaznih uslova za ovo oslobođenje i nezavisnost je rad. Ukoiko je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda ženama ne treba oduzimati rad, niti skraćivati njihovo radno vrijeme, a ni ograničavati oblasti u kojima žene mogu raditi, osim u nekim sasvim rijetkim slučajevima.”
1890. godine ukinuti su zakoni o zabrani socijalista. Zetkinova se vratila natrag u Njemačku. 1892. godine u Njemačkoj je dobila ponudu na mjesto urednika socijaldemokratskog časopisa „Jednakost“, koji je vodila sljedećih 25 godina. Istovremeno je počela uređivati i dodatak za žene u časopisu „Leipziške narodne novine“. Time je ona bila društveni centar i megafon rastućeg proleterskog pokreta žena. Ona se zalagala za politiziranje radnica u smislu socijalizma.
Clara Zetkin borila se za ekonomsku neovisnost radnica i svih žena uopće. S tim u vezi bilo je i pravo na jednake plaće za isti posao, pravo na organiziranje u sindikate i interesne saveze, kao i pravo na ustanove za brigu o djeci. Istovremeno ženama je trebalo biti dodjeljeno jednako političko pravo kao muškarcima. Kasnije se sa jednakom žustrinom zalagala za osvajanje prava glasa, tako da je ovaj zahtjev preuzet u program socijademokratske pratije. Internacionalni dan žena koji je po prvi put uveden 1911. godine povezuje se sa Zetkinovom.
Istovremeno, Zetkinova se zalagala za poboljšanje uloge i položaja žena u porodici. Do tada je “život žene stajao pod znakom potiskivanja od strane porodice”. S tim u vezi brak dvaju osoba trebalo bi postaviti na temelje međusobnog dopunjavanja i potpomaganja. Oba roditelja bila su odgovorna za odgoj djece, a odgoj sam trebao bi biti oslobođen od stereotipa uloga spolova.
"Kako muškarac i žena pripadaju jedno s drugim pri stvaranju djeteta, tako i pripadaju jedno s drugim pri odgoju djeteta, jer odgoj je drugo stvaranje djeteta i u mnogo slučajeva i važniji dio stvaranja djeteta, a kasnije čovjeka. [...] S tim u vezi, htjela bih sasvim jasno naglasiti dužnost roditelja, da svoje djevojčice i dječake ne odgajaju sa predrasudama, koje kažu da postoje poslovi koji su nedostojni muškarca, ali odgovaraju ženama. Djevojčice i dječaci treba da obavljaju sve poslove koje za njih donosi domaćinstvo sa jednakom spretnošću i zadovoljstvom.”
Zetkinova je odobravala razvod braka, „slobodnu ljubav“ i prekid trudnoće, kao privatne i osobne odluke, te se zalagala protiv dvostrukog morala. Ona sama 1900. godine udala se za 18 godina mlađeg pjesnika i slikara Friedrich Zundela i živjela je zajedno sa njim i svoja dva sina u Stuttgart-u.
Kada je vođstvo socijaldemokratske partije odobrilo rat, Zetkinova se javno izjasnila protiv toga i od samog početka se zalagala za reformistički kurs. Kada je napravila letke sa pozivom na Konferenciju žena i zaustavljanje rata, uhapsili su je zbog veleizdaje zemlje. Ipak, zbog mnogobrojnih protesta puštena je iz pritvora.
Unutarnjo-partijske rasprave o pravcu njemačkih socijaldemokrata, koje su započele pitanjem o ratu, završile su rascijepljenjem: grupa „radikalnih ljevičara“ koja se okupila oko Karla Liebknechta i Rose Luxemburg osnovala je 1917. godine tzv. „Nezavisni socijademokratsku partiju (USPD)“, koja je kasnije postala KPD – Komunistička partija Njemačke. Ovoj grupi pripadala je i Clara Zetkin, koja je bila bliska prijeteljica Rose Luxemburg. Redakcija časopisa „Jednakost“ joj je nakon pristupanja ovoj grupi oduzeta. U KPD-u je Zetkinova od 1919. do 1924. godine bila članica Centralnog komiteta, gdje je zastupala umjereno krilo stranke. Istovremeno ona je počela sa obrazovanjem KPD-ovog pokreta žena. Opet je uređivala ženski časopis koji je bio blizak stranici („Komunistkinja“). 1921. godine na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena izabrana je za voditeljicu zapadnoevropskog međunarodnog sekretarijata Komiterne žena u Berlinu.
1920.-1933. bila je poslanica njemačkog KPD-a u njemačkoj Skupštini. U jednom od svojih govora još 1932. godine ona je upozoravala na opasnost od fašizma: i zahtjevala sjedinjenje svih demokratskih snaga: "Zahtjev ovog časa je zajednički i jedinstven front svih radnika kako bi se pobijedio fašizam, kako bi na taj način zarobljeni i iskorišteni dobili moć i snagu njihovih organizacija, i pravo na psihički život. Pred ovom obavezujućom historijskom potrebom moraju ustuknuti sva politički, sindikalno, religiozno razdvojena stanovišta. Svi koji su ugroženi, svi koji pate, svi koji traže svoje oslobođenje pripadaju u jedintveni front za brobu protiv fašizma i njegovih pristalica u vladi!"
Njeno stalno mjesto boravka od 1924. bila je Moskva. Tamo je vodila sekretarijat žena III Internacionale. Kao protivnica Staljina trpjela je političku izolaciju, iako je bila predmet općeg divljenja. I u poodmaklo doba, skrhana od bolesti do same smrti 1933. godine ostala je aktivna u politici. Sahranjena je u Kremlmauer-u.

dadalos.org

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:08
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Helena Trojanska

Helena je imala dve moguće majke.
Po jednom verziji ona je kći Nemeside, boginje odmazde, kazne, koju je u obliku guske obljubio Zevs prerušen u labuda. Nemesida je položila plavo i srebrno jaje, koje su nekako došle u Ledin posed. Helena se rodila iz jednog od jajeta, a Leda ju je uzgajila kao sopstvenu kćer.
Druga verzija kaže da je Nemesida bila u svom prirodnom obliku. Afrodita je pomogla svom ocu da obljubi Nemesidu lukavstvom. Pretvorena u orla ona je progonila Zevsa pretvorenog u labuda. Lažni labud je potražio zaštitu u Nemesidinom naručju. Kada je Nemesida zaspala, labud (Zevs) ju je obljubio. Kao i u prvoj verziji, izlegla je jaje koje je našla Leda.
Najpopularnija verzija je da je Zevs u obliku labuda obljubio Ledu, Testijevu kćerku. Helena je rođena iz jednog od nekoliko zlatnih jaja koja je položila Leda. Zbog toga je ona bila sestra Polideuka i polu-sestra Kastora i Klitemnestre, čiji je otac bio Tindarej, kralj Sparte. Ona je takođe bila polu-sestra Timandre, Flionoje i Febe.
Postoji još jedna verzija, Hesiodova, koji kaže da je nije rodila ni Nemesida ni Leda, već da je bila kćerka nepoznate Okeanide (vidi: Nimfa), koju je obljubio Zevs.
Bez obzira ko joj je bila majka, svi je smatraju sestrom Dioskura, blizanaca Kastora i Polideuka, koji su bili njeni zaštitnici.
Kada je Helena imala dvanaest godina, mnogo stariji atinski heroj Tezej je nameravao da je oženi. Oteo ju je uz pomoć svog druga Pejritoja, umesto da zatraži njenu ruku od oca Tindareja. Tezej ju je ostavio na čuvanje kod svoje majke, Etre.
Njena braća, poznati blizanci, Kastor i Polideuk su okupili vojsku, napali Atinu i vratili sestru nazad u Spartu.
Neki kažu da je Ifigenija kćerka Helene i Tezeja, ali to nije u skladu s njenim godinama. Ifigeniju je podigla Klitemnestra, žena mikenskog kralja Agamemnona, kao da joj je prava majka. Drugi kažu da je Ifigenija zaista bila kćerka Agamemnona i Klitemnestre.
Kad je stigla za udaju, Helena je imala mnoge prosce, tako da se Tindarej uplašio da će onaj koga Helena odabere izazvati gnev ostalih. Odisej je rešio taj problem savetujući spartanskog kralja da svi prosci moraju da polože zakletvu, ne samo da će prihvatiti njen izbor već da će pružiti svaku pomoć njenom budućem mužu kad je Helena u pitanju. Ona je odabrala Menelaja, sina Atrejevog i brata Agamemnovog. Menelaj je postao kralj Sparte, a ona mu je rodila kćer Hermionu.
Kada je trojanski princ Paris jednom došao na spartanski dvor, Menelaj ga je gostio nedelju dana, pre nego što je otišao na Krit na sahranu svoga oca. Za vreme Menelajevog odsustva, zahvaljujući boginji Afroditi, Helena se zaljubila u Parisa. Helena i Paris su pobegli u Troju i tamo se venčali. Njeno bekstvo je izazvalo rat između Grka i Trojanaca koji će trajati deset godina.
Kralj Agamemnon je, pozivajući se na zakletvu datu na Heleninom venčanju, okupio najveće grčke heroje toga doba i sa 1.227 brodova stigao pod zidine Troje. Trojanski rat opisao je Homer u epu Ilijada.
Na početku Ilijade, Helena je zajedno sa tastom, trojanskim kraljem Prijamom posmatrala kao Grci i Trojanci postrojavaju svoje snage na trojanskom polju. Ona je kralju odavala vođe grčkih snaga, kao što su Ajaks i Odisej. Tražila je pogledom i svoju braću, Kastora i Polideuka, ne znajući da u oni poginuli dok je ona živela u Troji.
Pred kraj rata, kada je Paris poginuo, njegova dva brata su se borila za nju: Helen i Deifob. Dejfob je pobedio i prisilio je da se uda za njega. Poražen, Helen je napustio Troju i zaputio se na planinu Idu, ali ga je Odisej zarobio. Helen je bio vidovit. Kada su Grci osvojili Troju, Menelaj je ubio Deifoba. Hteo je da ubije i Helenu zbog neverstva i prolivanja toliko krvi. Iako više nije bila mlada, Helena je i dalje bila prava lepotica, tako da je očarala Menelaja.
a li zbog nestrpljivosti da se vrati kući ili zbog besa što su bogovi dozvolili da rat toliko dugo traje, Menelaj nije želeo da bogovima položi žrtve. Posejdon je poslao oluju koja je skrenula brodove s kursa. Od osamdeset brodova s kojima je krenuo za Troju, samo pet je preživelo oluju. Menelaj i Helena su se nasukani na obale Egipta i tamo ostali sledećih sedam godina, pre nego što su im bogovi dozvolili da se vrate u Spartu.
Nekoliko godina pošto su se Menelaj i Helena vratili u Spartu, pojavio se jedan putnik namernik koji se raspitivao za sudbinu svoga oca. Bio je to Telemah, Odisejev sin. Menelaj je rekao Telemahu da je, prema pričanju morskog boga Proteja, nimfa Kalipso zatočila Odiseja na svom ostrvu.
Prema Apolodoru, postoji druga legenda po kojoj Helena nikada nije bila u Troji. Pošto je Paris oteo Helenu, Zevs je poslao Hermesa da je prenese u Egipat. Hermes je stvorio prikazu, napravljenu od oblaka, koja je zamenila Helenu. Tako su se i Grci i Trojanci borili oko utvare. Po ovo legendi, Helena nije nikad izvršila preljubu s Parisom i kasnije Deifobom. To je i bio razlog zašto je Menelaj posle Trojanskog rata poslat u Egipat, da pronađe svoju pravu suprugu. Apolodor kao izvor ove legende navodi Evripidovu dramu Helena.
Apolodor piše da, kad su Helena i Menelaj umrli i pokopani, Hera je Menelaja učinila besmrtnim jer je bio Zevsov zet. Helena i Menelaj su potom živeli na Ostrvu blaženih (Jelisejskim poljima). Ovo je u skladu s Protejevim predskazanjem Menelajevog života u Egipu, koje i Homer pominje u Odiseji.
Ali, prema Pausaniji, Helena je, posle Menelajeve smrti, morala da beži iz Sparte kad su dva Menelajeva nezakonita sina koje mu je rodila robinja Pierida – Megapent i Nikostrat – uzeli vlast u Troji. Helena je otišla na Rodos da bi zatražila pomoć od Polukse, Tlepolemove udovice. Tlepolem se borio i poginuo u Troji, a ubio ga je Sarpedon, likijski vođa. Poluksa se pretvarala da je Helenina prijateljica, ali je, uz pomoć sluškinja, obesila o drvo i tako se osvetila za smrt svoga muža.
Kako god da je Helena umrla, kasnije je obožavana kao boginja. Po Pausaniji, bila je poznata kao Boginja s drveta. Prema jednom predanju, kada je Helena otišla na Ostrva blaženih, udali su je za heroja Ahila, iako je, prema drugim izvorima, Ahil bio oženjen Medejom.

wikipedia

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zene koje su menjale svet  |  Poslato: 19 Jun 2012, 16:08
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Slika


Кнегиња Милица ( rodjena око 1335 — umrla 11. новембар 1405), била је жена српског кнеза Лазара и православна светитељка.

Пореклом је из владарске породице Немањића. Њен отац био је кнез Вратко, у народној традицији познатији као Југ Богдан. Вратко је био праунук Немањиног сина Вукана и унук Вукановог сина Димитрија у монаштву Давида. Давид је сазидао манастир Давидовицу и празнује се као светитељ у Српској православној цркви сваког 7. октобра.

Милица је рођена око 1335. године, а око 1353. удала се за Лазара Хребељановића. После смрти цара Уроша Лазар постаје кнез Рашке са престоницом у Крушевцу. Имали су осморо деце, три сина. Добровој (умро убрзо по рођењу), Стефан и Вук и пет кћерки: Јелена, Мара, Драгана, Теодора и Оливера.
Кад јој је муж 1389. погинуо у Косовској бици, Милица је управљала народом и државом, јер су јој синови били још деца. То су за државу била тешка времена. Када је њен старији син Стефан одрастао, постао је владар. Тада је могла да напусти државна послове. Отишла је са својом рођаком Јефимијом у манастир Љубостињу, који је сама основала. У њему се замонашила и добила име Евгенија. Пред смрт примила је монашки завет велике схиме и добила ново име Ефросинија. У манастиру Љубостињи провела је своје последње дане, ту је преминула 11. новембра 1405. године. У том манастиру је и сахрањена.
Кнегиња Милица се бавила и дипломатском делатношћу, заједно је са Јефимијом 1398. ишла код сулатана Бајазита да заступа интересе свога сина Стефана. Том приликом је издејствовала пренос моштију свете Петке из Видина у Београд. Мошти су биле смештене у капелу свете Петке на Калемегдану, данас су оне у румунском граду Јаши.

Бавила се и књижевношћу, позната су њена дела „Молитва матере“ и „Удовству мојему женик“. Сматра се да су књижевни дар од ње наследили ћерка Јелена Балшић и син деспот Стефан.

У народном предању кнез Лазар се често назива царем пошто је био највећи обласни господар и наследник цара Уроша. У складу са тим се и Милица често назива царица Милица.

wikipedia

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 45 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker