Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:22


Autoru Poruka
Ophisaurus
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 23 Jan 2015, 23:50
Korisnikov avatar
Mr. G
Mr. G

Pridružio se: 10 Feb 2014, 23:47
Postovi: 2943

OffLine
"Istorijske činjenice su školjke iz kojih je vreme izvuklo biser."

B. Pekić



Slika



Istorija se ponavlja dvaput, kako je to lepo zapazio Marks, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa.

Karakteristika modernog vremena je da se ono ubrzava. Otuda živimo u vremenu tragične, dramatične farse ili farsične tragedije, svejedno.

U istoriji su se smenjivali ciklusi sile i prava. U periodima kriza sila uvek nadvladava pravo. Pravo potiskuje silu u vremenima ravnoteže snaga, spoljašnjih (regionalnih, međunarodnih) i unutrašnjih, koje najčešće prate spoljašnje. Tako je bilo od vremena zapisane i zapamćene civilizacije. Još je Hesiod (VII–VIII vek pre Hrista) pisao: „Pravdu će zameniti pesnica. Gradovi će padati pod grabežom. I neće pobeđivati ni onaj koji čuva zakletvu, ni pravični, ni dobri. Uskoro drzniku i zlotvoru počast će se odavati. Gde je sila, tamo će biti i pravo.“

Ultimatum 1914. iz Beča, 1999. iz Rambujea, embargo, „sankcije“, rasparčavanje zemlje, ali i upotreba zabranjenog oružja od strane onih koji postavljaju ultimatume, uvode sankcije, stavljaju embargo, koji stoje iznad međunarodnog prava i ispod međunarodnog morala, sve to nije, nažalost, ništa novo. O svemu tome, kao večitoj temi borbe dobra i zla, nadahnuto, argumentovano, ubedljivo i potpuno moralno superiorno, pred celom međunarodnom zajednicom, govori još 1936. godine veliki Car jedne male zemlje, i to u ime svih malih naroda i država.

Rađanje zla se uvek prepoznaje preko totalitarnih pokreta, a njihov razvoj je siguran put u veliku nesreću, stradanje, ali i zločin. Ili u Europu... Rađanje zla uvek prati kriza prava, čija je glavna žrtva pravda, odnosno njen pojedinačni pojavni oblik – (ne)pravednost.

Najsvetliji datumi istorije civilizacije jesu borba i stradanje pravednika na barikadi prava i pravde. Zaboraviti ma ijednog od njih isto je što i skrnavljenje pravde, opravdanje zločina, negovanje zla, činjenje nepravde.


Da li je terorizam uvek terorizam, ili je to samo kada takav pristup odgovara Vašingtonu, a u drugim slučajevima je odbrana civilizacijskih vrednosti? Da isto može biti i različito pokazuju slučajevi napada na Šarli ebdo i bombardovanja RTS-a

_________________
Mr. G


Vrh
Ophisaurus
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 03 Feb 2015, 22:05
Korisnikov avatar
Mr. G
Mr. G

Pridružio se: 10 Feb 2014, 23:47
Postovi: 2943

OffLine
Slika



Tu je rat bio zaustavljen!



U Rusiji se slavi 72. godišnjica pobede u Staljingradskj bitci. Da nije Staljingrada, ne zna se, šta bi se desilo. Nemci bi se našli na Kavkazu, gde ima nafte, a Rusi danas ne bi ni postojali.

Upravo kod Staljingrada je propala nemačko-fašistička armija. Od obala Volge je počeo pobedonosni pohod Crvene armije i oslobođenje ne samo Evrope, već i sveta od fašizma. Ne može se ni prebrojati, koliko je ovde poginulo ljudi. Borba za Staljingrad je trajala oko 6 meseci. Vojnici su se borili za svaku ulicu, za svaku kuću.Inače ljudski gubici sa obe strane prevazilaze 2 miliona ljudi. Kako je izgledao Paulus, kada je osramoćen otišao odande, Nemci su bili u ritama, gladni, smrznuti, jedva su išli...


Slika


Staljingrad i danas ostaje sinonim neverovatne hrabrosti, istrajnosti sovjetskih vojnika i propasti nacizma. Pobeda je ovekovečena u nazivima ulica i trgova u Parizu, Briselu, Milanu i drugim gradovima Evrope. Ta je bitka promenila svet. Kako tvrde istoričari, kod Staljingrada je došlo do moralnog preokreta u ratu. Ta je pobeda inspirisala antihitlerovske snage na Zapadu i onemogućila rat da bi i dalje obuhvatio Istok.

Fridrih fon Paulus, nemački generalfeldmaršal, potpisao je kapitulaciju svojih jedinica. Bio je to kraj Staljingradske bitke, a poslednji ostaci nemačkih trupa predali su se 2.Februara. Slom kod Staljingrada – Nemaca i njihovih saveznika Italijana, Mađara, Rumuna i Hrvata (ustaška 369. pukovnija, tzv. “Hrvatska legija“ pod komandom Marka Mesića) označio je početak kraja Trećeg rajha. Sredinom novembra 1942. sovjetska armija prešla je u ofanzivu i okružila nemačke snage, zarobivši 91.000 vojnika, uglavnom iz sastava Četvrte i Šeste nemačke oklopne armije (Paulusova grupacija), uljučujući komandanta Paulusa, 24 generala i 2.500 oficira. U bici kod Staljingrada poginulo je oko 740.000 nemačkih, italijanskih, mađarskih, rumunskih i hrvatskih vojnika.

_________________
Mr. G


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 04 Feb 2017, 22:36
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
LICA ZLA
Objavljene prve fotografije stražara u Aušvicu, među njima jedan iz Sremske Mitrovice



Poljski Institut za nacionalno sećanje (INR) na internetu je objavio imena nacističkih zapovednika i stražara u logoru smrti Aušvic za vreme nemačke okupacije Poljske.
Na popisu se nalaze informacije o 9.686 zapovednika i stražara SS-a koji su radili u Aušvicu, njihova imena, uglavnom nemačka, mesto i godina rođenja, nacionalnost, podaci o vojnoj službi, a tamo gde je bilo moguće dodata je i fotografija.


Slika
Herman Vagne, slikar, Nemac

Među podacima zabeležena su i njihova zanimanja koja pokazuju da su ljudi pristizali iz različitih miljea - bilo je tu mesara, konobara, poslastičara, obućara, slikara.



Slika
Robert Vagner, mesa, Rumun

Najavljuje da će institut sastaviti sličnu listu i za ostale nacističke logore u okupiranoj Poljskoj.



Slika
Stanisavl Vac, biznismen, hrvatsko-nemačkog porekla

I još jednom zloglasnom nacisti pod rubrikom nacionalnost piše hrvatsko-nemačka, iako mu je pod mestom rođenja navedena Sremska Mitrovica. Radi se o Stanislavu Vacu rođenom 1921. godine koji je po zanimanju bio preduzetnik.


Slika
Jozef Vogel tekstilni radnik hrvatsko-nemačkog porekla

Na spisku nisu samo Nemci, ima tu i Litvanaca, Čehoslovaka, Rumuna, Austrijanaca, ali i Hrvata. Tako se našla i fotografija Jozefa Vogela, poslastičara rođenog 1916. godine u Iloku.



Slika
Hajnrih Akerman, konobar, Nemac

Deo koji se odnosi na zapovednika logora Rudolfa Hesa, koji je njime upravljao od 1940. do 1943, sadrži i fotokopiju smrtne kazne koju mu je 1947. dosudio poljski sud.



Slika
Gotfrid Vajs iz Valdenburga

Vajs se dobrovoljno pridružio Oružanom zaštitnom odredu 1940. Nakon što je izgubio jedno oko na Istočnom frontu, u maju 1944. poslat je u Aušvic gde je postao zapovednik i zadobio zavidnu reputaciju zbog svoje nepredvidivosti i nasilnosti, a posebno jer je uživao pucajući deci u glavu.
Nakon rata skrivao se radeći kao šef gradilišta u nemačkom gradu Zolingen. Uhvaćen je tek 80-ih godina, ali je nakon toga pobegao. Pronađen je ponovo u Švajcarskoj i uhapšen, nakon čega je doživio srčani udar. Umro je 2002. godine.



Slika
Edvard Virc, doktor, Nemac

Jedan od njih bio je i doktor Edvard Virc, koji je od septembra 1942. do januara 1945. nadgledao oglede koji su se po preporuci Josefa Mengelea, zloglasnog nacističkog doktora poznatog kao 'Anđeo smrti', sprovodili u području ginekologije i testiranjima vezanim za tifus. Uhvatile su ga savezničke snage, a oduzeo je sebi život vešanjem u septembru 1945.



Slika
Helmut Valter knjižar Čehoslovak

Poljska već godinama pokušava dokazati kako je pogršno logore nazivati "poljskim", isključivo zbog njihovog geografskog položaja.



Slika
Valdemar Alževski mesar Litvanac

Nova baza podataka dostupna je na pet jezika i "služi kao oružje za borbu protiv laži". Sovjetske snage ušle su u Aušvic 27. januara 1945. Nacisti su ga napustili nekoliko dana ranije i ostavili ga manje više netaknutog. U logoru je ubijeno više od milion ljudi, najviše Jevreja, ali su žrtve bili i Poljaci, Romi i politički zatvorenici.



blic


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 08 Maj 2017, 21:29
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Док је реч имала тежину...




Slika
Вилхелм II (1888—1918), последњи немачки цар и пруски краљ



Да ли можете да замислите заробљеника који тражи од свог тамничара да га пусти на слободу? То и није толико незамисливо. А да ли можете да замислите да тамничар услиши молбу затвореника уз то да му обећа да ће да се врати? Е, то је већ мало теже. Али оно што вам свакако ни на памет не пада јесте да затвореник обећа да ће да се врати, и што је још интересантније, да га на крају заиста испуњава своје обећање! Е то је већ без сумње научна фантастика…



Британски историчар, писац и аутор документарних филмова, Ричард ван Емден, дошао је до овог сензационалног сазнања док је прегледао кореспонденцију између британског и немачког Министарства спољних послова у доба Великог рата. Овај необичан догађај описао је у својој књизи Meeting the Enemy: The Human Face of the Great War (Сусрет с непријатељем: људско лице Великог рата).

Наиме, ради се о британском капетану Роберту Кембелу који је скоро цео рат провео у немачком заробљеништву. Био је распоређен у Француској када су његов батаљон напале немачке снаге. Кембел је био тешко рањен и одведен у заробљеништво у Немачку, у Магдебург.

Две године након заробљавања, до Кембела је дошла вест да му је мајка, болесна од рака, на самрти. Кембел је пресавио табак и писао немачком цару Вилхему II лично, замоливши га да га пусти да посети болесну мајку. Необичан захтев, нема шта, али још необичнији је био одговор: Кембел може да иде да посети болесну мајку, под једним јединим условом: да ОБЕЋА да ће да се врати, што је Роберт Кембел и учинио.

Тако је британски официр и немачки ратни заробљеник Роберт Кембел добио двонедељни допуст лично од немачког цара, укључујући и два дана за путовање у оба правца, бродом и возом, на основу своје часне официрске речи. У свој родни Грејбсанд стигао је 7. децембра 1916. где је провео недељу дана с мајком Луисом, а онда се спремио на пут како би испунио своје обећање које је дао кајзеру: вратио се у Немачку, у заробљеништво. Његова мајка је умрла три месеца касније, у фебруару 1917.

Сам Ван Емден каже да се ради о јединственом и непоновљивом догађају. Кембелов поступак објашњава његовим високим осећањем части. Одржати обећање коме год да је било дато, било је питање части једног британског официра. Ван Емден такође додаје:


Оно што је по мени заиста запрепашћујуће јесте чињеница да га је британска војска уопште пустила да се врати у Немачку. Британци су једноставно могли да му кажу, 'не можеш да се вратиш, остајеш овде.


Колико овај догађај сам по себи искаче из оквира било какве логике, говори и чињеница да су немачке власти нешто касније покушале да добију сличан „допуст“ под истим условима за свог војника који је био британски ратни заробљеник, како би се поздравио с болесним оцем, међутим, Британци су тај захтев одбили.

Наравно, Кембел је сматрао да је његово обећање његовим повратком било испуњено, и да га оно свакако није обавезивало да не покуша да побегне из свог заточеништва, те је недуго након повратка учествовао у једном неуспелом бегу. Провео је девет месеци са својим друговима у копању канала који их је одвео у слободу, међутим, били су ухваћени на холандској граници и враћени у логор.

Након овог неуспелог бега, Роберт Кембел је остао у немачком заробљеништву све до краја рата, 1918, када је био ослобођен. Вратио се у Енглеску и повукао из службе 1925. Међутим, кад је 1939. избио Други светски рат, поново се придружио војсци и служио у извиђачкој јединици на острву Вајт. Умро је 1966. у 81. години живота.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 39 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker