Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:57


Autoru Poruka
Okano
Post  Tema posta: Re: Uskršnja ostrva: Rešena misterija statua?  |  Poslato: 06 Jan 2013, 20:14
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
ISTORIJA USKRŠNJEG OSTRVA


V-VIII vek nove ere:

Na ostrvo stižu prvi naseljenici. Genetske analize zuba i mitohondrijalne DNK pokazuju da su ovi ljudi stigli sa Markeskih ostrva u Francuskoj Polineziji, udaljenih od Uskršnjeg ostrva 4.185 kilometara ka zapadu. Najstarija ostrvska statua potiče iz 5. veka nove ere i neverovatno je slična Tiki statuama sa Markeskih ostrva.

IX-XI vek nove ere:

Rađanje civilizacije Rapa Nui. Svaki klan pokušava da napravi najveći i najbolji Moai - gigantsku skulpturu koja predstavlja njihove pretke. Bavili su se ribolovom, poljoprivredom i gajenjem živine.


Slika

XII-XVI vek nove ere:

Vrhunac Moai religeije. Rapa Nui su svoje džinovske skulpture transportovali pomoću drvenih oblica, napravljenih od stabala drveća.

XVI vek:

Siromaštvo morskih resursa, nateralo je ljude da gotovo potpuno iscrpe zemljište. Previše stabala je posečeno da bi se transportovale skulpture. Ljudi su izgubili veru u pretke i Moai religija je napuštena. Međusobno zaraćeni klanovi se bore za prevlast nad ograničenim ostrvskim resursima hrane, a kanibalizam postaje svakodnevna pojava.

XVII-XVIII vek:

Religija Čoveka - Ptice se uzdiže na vreme da spreči pojavu potpune anarhije na ostrvu. Petroglifi pokazuju da je šampion takmičenja Čoveka - Ptice bio izuzetno poštovan i obožavan.

XVIII-XIX vek:

Dolazak Evropljana bio je više nego što je krhki ekosistem ostrva mogao da podnese.
Tokom 1862. godine, većina ostrvskih domorodaca je završila u kandžama trgovaca robljem.
Oni koji su uspeli da pobegnu i da se vrate, svojim saplemenicima su doneli novu nevolju - male boginje. Tako je zauvek izgubljen i ključ za razumevanje pisanog jezika Rapa Nui.
Kipovi sa Uskršnjih ostrva i dalje su predivni i posebno tajanstveni. Možda će ta tajna, nekim čudom, jednog dana biti otkrivena, a sve dotle teorije o njima će biti samo manje ili više verovatne.


The Conoplja News


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Malteški Hipogeum...  |  Poslato: 15 Jan 2013, 15:06
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Slika


To je mreža podzemnih tunela na Malti. Presjeca cijelu Maltu, a postoji mogućnost da tuneli vode i dalje. Rađeni su od velikih kamenih blokova, teških i po nekoliko desetina tona. Toliko su precizno isklesani i urađeni da fasciniraju više nego egipatske piramide, a čak su i starije (čak i 1000 godina) od egipatskih piramida.
Pošto iz tog doba nemamo arheoloških nalaza alata s kojim bi se takvo nešto moglo napraviti ostaje misterija kako su uopće izrađeni ovi podzemni hodnici. Osim misterije o samoj izgradnji hipogeuma ne zna se točno ni koja mu je svrha bila. Neki pretpostavljaju da je grobnica, jer je pronađeno blizu samog ulaza preko 7 000 ljudskih kostura.
Povremeno je samo ulazna prostorija bila otvorena za javnost, no od kad su unutra nestali učiteljica, vodič i 30 učenika-najčešće je zatvorena za javnost. (a i kad je otvorena to je u strogo ograničenom broju)
Inače učenici nisu nikad nađeni, a tjednima iza su se čuli njihovi povici na raznim djelovima Malte.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Malteški Hipogeum...  |  Poslato: 15 Jan 2013, 15:10
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Slika


Anasazi - drevni narod

Kako su oni sebe zvali, nije poznato. Nekoliko stotina godina nakon njihovog odlaska brojni Navaho indijanci su došli sa sjevera (iz Kanade) i vidjevši ostatke gradjevina njihove autore su prozvali Anasazi -"drevni narod".
Svoje gradove, smještene na ogromnim prostranstvima naglo su i istovremeno napustili u XIII stoljeću. Stvari u sobama su bile ostavljene kao da su njihovi vlasnici otišli nekome u posjetu. Perfektni primjerci vaza i posuda su bili uredno složeni na podu; kućni alati na mjestima gdje su ih žene zadnji put upotrijebile… dokazi dječjeg igranja i muškaraca koji su se okupljali, davno dogorjelog pepela u ognjištu… Nije bilo nikakvih znakova nasilja.
Iako možda ne najpoznatiji, narod Anasazija predstavlja jednu od najvećih misterija, ravnoj možda samo narodu Atlantide. Evo indijanske legende o razlogu njihova nestanka:
"U ona stara vremena, broj vidovnjaka se počeo naglo širiti. Nove generacije su se učile kako da vide. I to je bio početak njihovog kraja. Sa prolaskom vremena, broj vidovnjaka je porastao, a pogotovo je rasla njihova opsesija sa onim što su vidjeli. Postajali su vrlo vješti i mogli su posjećivati čudne svjetove koji bi ih ispunjavali strahom i poštovanjem. Ali, zbog njihove opsesije viđenim, prestali su biti mudri i ljudi od znanja. Neki vidovnjaci su izbjegli tu sudbinu. Bili su veliki, mudri, pravi ljudi od znanja. Uspijevali su viđenje koristiti pozitivno i prenositi blagotvorni utjecaj na članove svojih zajednica. Pod njihovim vodstvom, populacije čitavih gradova prešle u druge svjetove da se nikad ne vrate."
Anasazi, narod koji je odjedanput se pojavio i jednako tako nakon 300 godina postojanja nestao. Dokazano je da su imali veliko znanje o astronomiji
Iza njih ostali su njihovi veličanstveni gradovi u stijenama i njihova znanstvena dostignuća, jedno od njih, kalendar godišnjih doba je zapravo petroglif uklesan u stijeni. Predstavlja dvije spirale. Veća spirala ima 19 kružnih linija; manja je lijevo od nje sa devet i po linija i izduženim završetkom.
U podne, na prvi dan ljeta, sunčeva zraka se probija izmedju stijenja i, u obliku noža, pada točno na sredinu veće spirale.
Na prvi dan zime, dva svjetlosna "noža" padaju točno na ivice veće spirale.
I, na kraju, na prvi dan proljeća i jeseni, svjetlosni "nož" prolazi kroz sredinu manje spirale.
Za izgradnju trinaest većih naselja u kanjonu posječeno je 225 000 stabala; najbliže šume su bile udaljene preko 60 km. S obzirom da Anasazi nisu imali metalnih alata, zaprežnih životinja niti točka, ostaje misterijom kako su ova naselja izgrađena u kratkom periodu sa minimalnim brojem radnika.
Broj žitelja jednog puebla se može odrediti prema broju manjih (obiteljskih) kiva, broju ognjišta i količini pronađenih posuda u prostorijama. Nepunih četrdesetak obitelji u Pueblo Bonitu bilo je središtem ogromnog teritorija od preko tisuću kilometara promjera!
Slijedeća enigma je da preko polovine naselja u Čako kanjonu nije imalo ognjišta, dakle nisu bila stalno nastanjena. Kako protumačiti činjenicu da je šačica ljudi iz središta ovog nepristupačnog kanjona izgradila impresivne građevine za koje bi bile potrebne tisuće graditelja i neprekidan dugogodišnji rad?
Sve prostorije u naseljima Čako kanjona su iste veličine. Ova jdnostavna činjenica nam govori nekoliko stvari. Anasazi nisu bili hijerarhijsko društvo kao što je naše. Nije bilo bogatih i sromašnih. Nije bilo plemstva, svećenstva, plave krvi i klase potlačenih.
Izgled naselja Pueblo del Arroyo oko 1120. godine; ovo je jedina “Velika kuća” Anasazija locirana u sredini kanjona. Kružni labirint je prikazan u donjem desnom uglu i jedini je u Čako kanjonu.
Čini mi se da su sve ove “velike kuće” imale unikatnu razliku u gradnji po kojoj bi kršili pravilo uobičajenog dizajna. Na taj način bi postajali jedinstveni u Čako svijetu na osoban, kreativan nacin.

Kao da se ruka arhitekte poigravala sa svakom novom kreacijom dodajući nešto novo, komunicirajući sa prirodnom okolinom.
Kin Kletso ima čudnu, gotovo “modernu” jednostavnost u gradnji. Kompaktan je. Podsjeća me na veliki trajekt zauvijek usidren u podnožju kamenih litica. Ovo naselje je dio pola tuceta novijih naselja kanjona podignutih izmedju 1125 i 1130. godine. Dokazi života u njemu, kao i u ostalim malim naseljima, traju samo jednu generaciju: 25 godina. Zašto onda započinjati takav građevinski poduhvat samo za jednokratnu upotrebu?
Količina materijala upotrebljena za sva ova naselja u tako kratkom periodu nadmašuje raspoloživu radnu snagu. Osim, ako oni nisu raspolagali mentalnim ili drugim zaboravljenim, a superiornijim građevinskim tehnikama. Koliko god da su putevi Anasazija koji su radijalno kretali iz Čako kanjona čudo za sebe, tako je i misteriozno pitanje kako su Anasazi Mesa Verde kanjona prenosili tone materijala u usjeke na liticama.

.poveznica


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Drvo Smrti...  |  Poslato: 15 Jan 2013, 15:16
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Proučavajući (pomalo) Kabalu, naletim na pojam Klifota, koji je kao Drvo Smrti suprotnost Drvu Života. Sad, ja znam da je Kabala nastala kao tumačenje jedne od monoteističkih religija, to je ipak ograničava, tu postoji potreba za "nečastivim", a on radi sve obrnuto, pa je recimo njegov pentagram samo obrnut, a onaj ispravan i nije tako loš...
Dalje, vidim ja da su to Drvo opisivali Alister i drugali, dali neke svoje sfere, koji bi bili analog sefirotima Kabale... Neki kažu da je Lavkraft tu našao inspiraciju za Jog-Sotota... Recimo suprotnost Lepoti (Tifaret) je Ružnoća, Razumevanju (Binah) je Konfuzija... može to i da se gugluje.
Ja se tu ograđujem, ne znam dalje da li se Krouli tome divio, ili samo navodi kao neku činjenicu "postojanja". No, rekao bih da ima ložana koje bi se tome divile.
E, tu dolazimo do teme... Ja mogu shvatiti da ima neka estetika ružnog, ergo igra suprotnosti, dijalektika... Ali da se nekome sviđa Ružno po sebi, to ne razumem. Konfuzija može biti korisna ako se "slegne" pa se iskristališe nešto novo. Ali šta je dobro u samoj konfuziji po sebi?! Pardon, šta ima neko od zle konfuzije, pošto tome što je dobro nije kul...
To me dovodi do mišljenja jednog klinca ođe, koji je ponavljao (kano mantru) da su satanisti budale jer im đavo ništa ne daje. Stvarno se moram složiti. Šta ima od zla po sebi?!? Sado-mazo, šta li...!?
Samo... reći ću ono što rekoh i njemu. Malo je ložana tih "pravih" satanista, a taj klinac bi možda i Drvo Života (Kabala) račuinao u satanizam. Zašto, zato... Kad je bilo zašto da nema svoje zato (Radovan 3.) Zato što Kabala nije "slatko pravoslavlje".
Dakle, ako ograničimo satanizam na destruktivno, onda je besmislen. Kao i taj Klifot.
A ako se može Klifot drugačije tumačiti, neka neko izvoli, otvorena sam uma...

Recimo, u sefirotu Tifaret predstavlja sferu Sunca, dakle svetlosti - i koji u misticizmu dovodi do prosvetljenja, spajanja sa visim Ja. Radi se o potpunoj iluminaciji intelekta i na neki nacin, ova faza predstavlja svojevrsnu zamku za vecinu onih koji su na toj stazi prosvetljenja jer se stvara uvid o celosti bica, osecaj potpune kontrole, znanja i moci, i tada dolazi do stagnacije u napretku. Ne sme se zaboraviti da je Tifaret tek na polovini Sefirota i da nakon njega postoji citav niz visih iluminacija. Zapravo, svako ko misli da je dosao do nekakvog kraja samo uspeva da ogranici sebe od daljeg razvoja. Nema kraja, i nikada se ne znaju odgovori na sva pitanja i u tome je draz zivota.

Za onog ko koristi Klipot (ili Klifot - Sefirot je Drvo Zivota, Klipot jr Drvo Znanja, gde svi zakoni sefirota imaju svoj kontrast), na mestu sfere Tefirot je Tagirion, odnosno Crno Sunce i tu dolazi do spajanja sa sostvenim daemonom i karakterise ga iluminacija instinkta. Tifaret inicijacija dovodi do intelektualnog udaljavanja od sad i ovde, od materijalnog uopste, dok Tagirion inicijacija dovodi do potpune svesnosti materijalne egzistencije, materijalng sveta uopste. Ovo prvo se dostize asketizmom, drugo putem raznih ekstatickih metoda - sto nam jasno ukazuje na osnovnu podelu na desnu i levu stazu u misticizmu. Tipican predstavnik tagirionske struje i nacina razmisljanja je recimo Fridrih Nice.

Crno Sunce predstavlja unutrasnju formu normalnog, spoljasnjeg Sunca, ono sija u nama i otkriva skriveni svet Klipota.
U Tifonijanskoj alhemiji ono je simbolizovano Setom, dok je spoljasno Sunce predstavljeno Horusom. Nordijski Balder je takodje tipican predstavnik Tifareta, dok su na drugoj strani Hodur/Loki pa cak i Odin koji itekako korespondira sa crnim suncem. Takodje, moguce je spajanje odnosno iluminacija obe Sunceve sfere i takvo stanje svesti je poznato kao chepera svest. U alhemiji je to simbolisano zutim dijamantom.
Naime, Sunce je simbol spajanja, dostignuca potpunosti bica koje je moguce tek posto prodje kroz odredjenu fazu, a to je silazak u podzemlje, svet senki - Balderov silazak u Hel, npr. gde se regenerise, ponovo radja i potom ponovo uspinje. Crno Sunce, kao unutrasnje Sunce, ono koje sija u nama, tako dovodi do prosvetljenja bica kroz putovanje svesti ka unutrasnjim dimenzijama, odnosno podzemlju, svetu senki i skrivenog znanja, ono tada generise prosvetljenje i bozansku snagu u coveku. Osecaj moci je na ovom nivou sasvim drugaciji od onih na ranijim nivoima inicijacija, dostize se kompletnost bica i kao sto rekoh ranije, mnogi ovde prestanu sa daljim napretkom, upravo zbog tog osecaja apsolutne kontrole.

Tagirion je suprotnost Tifaretu u tome sto nam govori da mi sami mozemo doci do iluminacije, savsenog znanja, bez nekakve spoljasnje intervencije. Hrist, npr. je tipican predstavnik Tifareta koji tvrdi da samo kroz njega je moguce dostici prosvetljenje/spasenje. Sve druge inteligencije te sfere tvrde takodje isto. Sa druge strane, Tagirion dovodi sve to u pitanje i kaze da je moguce da mi sami dostignemo iluminaciju, sopstvenima snagama, radeci na jacanju svetlosti crnog sunca u nama (snaga koja je simbolisana drugacijim terminima u drugacijim religijama/filozofijama). Rad na jacanju individualnsoti, dostignuce prosvetljenosti i vecne egzistencije su ciljevi te struje, koju ja vidim kao tipicnog predstavnika osnovne filozofije leve staze. Toj struji pripadaju svi mracni i destruktivni likovi mitologije, poput Lokija, Seta, Tifona, odnosno Lucifera/Satane kao ultimativne personifikacije kompletne filozofije i kompletnog ucenja o pobuni protiv prirodnog reda, razlaganja i gubitka individualnosti usled vecne zavisnosti od nekakvog neobjasnjivog, apstraktnog principa. Nama nisu potrebni spasioci, covek je bog, vecan i savrsen kao bice.
U tibetanskim budizmu je najlakse opisati tu razliku gde monasi koji meditiraju godinama i rade na tantrickim tajnim tehnikama kako bi kontrolisali kundalini izbegavaju rad sa najnizim cakrama i fokusiraju se na one vise, zarad izbegavanja moguce opasnosti koja dolazi u kontaktu sa primordijalnim snagama koje spavaju duboko u nama. Zato se i kaze da je leva staza opasnija, teza, ali isto tako celovitija, mocnija i sa daleko lepsim i plemenitijim ciljem


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Mrkva lek od Super Kuge...  |  Poslato: 15 Jan 2013, 15:35
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Jefrem, UT (PRUEB) 2. januar 2004 - intuitivno sa kredibilitetom pokazao je izdala upozorenje da zavereničkom elementi u senci vlade SAD i drugih nacija je o tome da oslobodite masivnu kugu u njihovim naporima da se drastično smanji populaciju Zemlja dole na ono što oni smatraju više "upravljati" nivo. Prema intuitivan, koji želi da ostane neimenovan, napad će biti u obliku genetski modifikovanih super buba koja napada membrane ćelija, nanoseći im da gube Sposobnost da se održi pravilan pH ravnotežu, što je dovelo do smrti. To takođe podriva T-ćelija imuniteta tela, izazivajući ga da ide u jedan auto-Destruct režimu. Hiper reakcija tela je ono što je smrtonosan. Sedamnaest ugledni naučnici su umrli u poslednjih godinu dana pod sumnjivim okolnostima. Intuitivno je rekao da su istražni različite aspekte u vezi sa tehnologijom uključeni u ovaj narednim kuge. Greška nije ni virus ni bakterija, ali prion, kao iu bolesti ludih krava. Intuitivno je rekao da se zove "demiscel", kao i da nedavna epidemija ludih krava je iz ranijih testova se radi. demiscel donosi direktan kontakt, ishranom, kao i u vazduhu, čineći njeno širenje svestran i brz. Kada demiscel se oslobodila, to će dovesti do smrtonosnog kuge razmera kakve nisu viđene u poslednjih memorije, analogno gripa epidemijom od ranih 1900-ih u kojima je poginulo oko 70 miliona ljudi širom sveta. intuitivna rekao prvi ljudi da to pomešati sa drugim sindromima kao što su SARS . Prvi simptomi su dimnih nalik. Prema intuitivno su elitisti koji su iza ove šeme da oslobodite ove apokaliptične kuga imaju vakcinu koja su isplaćena onima koji su smatrali za shodno da prežive ovu pošast. intuitivan rekao da su Chemtrails koristi da oslabi imunološki sistem ljudi, tako da kada su izloženi ovom demiscel će pokleknuti. Chemtrails se iz dizne instalirane na mlazni brodovima koji emituju hemikalije, dok je u letu. Godine 2001, u kući rezolucije HR 2977 IH, kongresmen Denis Kucinich Ohaja listi "Chemtrails" kao "egzotičnom oružja sistema" koji bi trebalo da bude eliminisan. intuitivan je takođe rekao da je iznurenost hranljivih materija u prehrambenom lancu je takođe urađeno sa Dizajn slabljenja imunog sistema ljudi i sposobnost da prežive ovu čeka napad. intuitivan rekao da šargarepa sadrži kombinaciju supstanci koje se prirodno blokiraju širenje ovog demiscel, ali da oni treba da budu u sistemu osobe pre izlaganja, a ne posle, kada će težiti da bude suviše kasno. Šargarepa dnevno je dovoljna da ojača imuni sistem jedne osobe da im omogući da preživi demiscel. "Oni će se razboleti, ali to neće biti smrtonosna." Šargarepa je bogata antioksidantima beta karoten i glutation i vitamine A, B1, B2, C i E, koji se takođe smatraju antioksidansi koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala. Glutation pomaže telu reciklažu vitamina E, kao i napuniti belih krvnih ćelija. Ona takođe pomaže da se ojača ćelijske membrane, kao i T-ćelije. Efekat je kumulativan šargarepe, tako da više osoba ih je redovno jede, bolje će biti kada izloženi ovom demiscel. intuitivno rekao da su zaverenici bi isplati demiscel razbijanjem bočice supstance na podovima u aerodromima velikih gradova, kao i drugih ljudskih saobraćajnica, kao što su metro i autobuskim stanicama, da ubrza širenje bolesti. Čikago, Solt Lejk Siti, Spokane, Dalas i Nju Jork su među gradovima u kojima bi ovo videli biti isplaćena. Samo pre 11. septembra 2001 terorističkih napada na Ameriku, to intuitivno videla Gospoda i zapitao zašto je tako tužno. On je rekao da ne može da kaže. Onda posle napada, intuitivan pitali Gospoda da li je to zato što je bio tako tužan, i on je potvrdio da je to tačno. Nedavno, intuitivan ponovo ga je videla sa sličnim ponašanjem, i pitala da li je nešto strašno što nije ponoviti, a on je rekao da jeste. Intuitivno tražio dozvolu da ode kroz veo i posetite sa Gospodom o tome. Dozvola je data, i ona je o tome šta je o tome da ispariti. Ona je rekla da bi trebalo da propagiraju ovu informaciju, posebno o šargarepe. Ona je rekla da inficirane ćelije liče na švajcarski sir. Demiscel Sama infekcija nije ono što ubija osobu, ali da je telo odgovor na infekciju je smrtonosan. Telo oslobađa vodene, želatina, ružičasti supstancu koja je kisela u prirodi, i jede telo živo. Ona je rekla da ako zdrava osoba ima pravo amino kiseline u svom telu, njihovo telo neće više nadoknaditi. The demiscels napadaju T-ćelije i prvi limfni sistem. Demiscel podseća krompir sa filamentous ušima isturenim. Ona je rekla demiscel je u stanju da se prilagode i imitiraju biologiju ćelije i dobiti ulaz kao da je nije strano. Rekla demiscel će mutirati i da se izbočine bi bodljikave, povećavajući njihovu sposobnost da napadne ćeliju. Ako intuitivno je ispravi, mora da se zapita šta bi se takvi zaverenici stajati da dobije eliminisanjem slab od društva. Oni koji su jači teže kontrolisati, a ne lakše. http://vvv.prveb.com/releases/2004/01/prveb96602.htm

Slika


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Šta nas čeka sa planete Mars ?  |  Poslato: 15 Jan 2013, 15:39
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Naučnici u NASA-i ovih dana nalaze se na velikim mukama – na pragu su važnog otkrića o kojem još uvek ne mogu da obaveste javnost.

Da li ste čuli za minijaturnu hemijsku laboratoriju po imenu SAM? Reč je laboratoriji koja uz NASA-in rover “Kjuriositi” krstari Marsom.

Uzmite komad zemlje sa Marsa i SAM će do detalja da objasni o kakvom je tlu reč. Ovih dana SAM u NASA-u šalje neverovatne podatke, tvrde američki istraživači, pa bi trebalo da zapamtite ime ove mini laboratorije jer će kroz nekoliko dana ona ući u istoriju.

“Ovo je podatak koji će se naći u istorijskim knjigama”, tvrdi Džon Grocinger, glavni NASA-in istraživač u misiji ispitivanja Marsa uz pomoć rovera “Kjuriosti”. U razgovoru za “National Public Radio” Grocinger objašnjava da su na pragu epohalnog otkrića, ali zbog predostrožnosti još ne žele da objave o čemu je reč.

“SAM nam šalje podatke dok sada sedimo ovde i razgovaramo, i oni su sve interesantniji”, bilo je sve što je otkrio Grocinger.

Prema njegovim rečima, glavni razlog je sigurnost, jer su se načnici u ovoj misiji već nekoliko puta opekli želeći prvi da objave nove informacije sa crvene planete. Jedan od tih slučajeva bio je ispitivanje uzorka metana na Marsu, na koji je SAM naišao, a koji bi ukazao na prisustvo nama sličnih živih organizama.

“Znali smo od početka da je moguće da je letelica malu količinu metana donela sa Floride. Zato smo želei da ponovimo istraživanje sa drugim uzrokom”, kazao je Grocinger. Međutim, sledeće ispitivanje pokazalo je da od metana ipak nema ni traga.

Sledećih nekoliko sedmica odigraće ključnu ulogu jer se u NASA-i vrše svakodnevna istraživanja koja bi potvrdila ono što naučnici jedva čekaju da nam saopšte.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Longinovo koplje...  |  Poslato: 23 Jan 2013, 14:46
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Dobri poznavaoci stoje pred ovim kompljem puni strahopoštovanja. Sveto Koplje ili Koplje Longina, ključ je za razumevanje sudbine čovečanstva, jer je oglašeno da sečivo predstavlja sudbinu, a da je klin koji je dodat Koplju simbol sudbine svakog pojedinca nerazmrsivo upletenog u tkivo istorijskog procesa.
Odakle ovakva opčinjenost Kopljem.? Po legendi, ovim Kopljem je rimski kapetan Longin probo Isusa Hrista na krstu i o ovome postoji zapis u Svetom Pismu (Jovan 19:33-37). Ovo Koplje, umočeno u Hristovu krv postaje uz Sveti Gral objekt legendi, narodnog predanja, sve do današnjeg dana, vezujući se za mnoge istorijske ličnosti od doba Josifa preko Justinijana, kralja Artura i vitezova okruglog stola, Karla Velikog, Hajnriha Ptičara, Barbarose, do vladara iz Habzburške dinastije, zaključno sa drugim svetskim ratom. Evidentno je da su ovi vladari u čijem posedu je bilo Koplje u jednom trenutku svog života vladali svetom i crpli svoju snagu iz Koplja.
Vraćamo se sada u vreme Isusa iz Nazareta i rimskog vojnika Gaja Kasija Longina koji je po nalogu prokonzula Poncija Pilata već dve godine pratio aktivnosti dotičnog Isusa koji je za sebe tvrdio da je Mesija i koji je pretio da će potkopati autoritet Rimljana.

Slika

Nije mogao a da se ne divi hrabrosti, ponosu i ponašanju Nazarećanina kada su ga legionari razapeli na krst. Isaija je prorekao o Mesiji: 'Nijedna kost mu se neće prelomiti'.
Ana, stari savetnik Sinedriona, i Kajafa, Prvosveštenik, nameravali su da iskasape telo Hrista i pokažu masama da Isus nije Mesija, već jedan jeretik i potencijalni uzurpator njihove vlasti.
Sati su brzo prolazili a Zakon određuje da niko ne može biti pogubljen na Sabat. Zbog toga su Prvosveštenici uputili peticiju Pontiju Pilatu da dozvoli da se polome kosti razapetog čoveka kako bi umro pre zalaska sunca, u petak popodne (5.april 33. godine naše ere). Vod garde Hrama je poslat sa ovim ciljem na Golgotu. Na čelu voda jedan kapetan nosio je Koplje Heroda Antipasa, kralja Jevreja koje je bilo simbol vlasti, koje je još pd Fineasa, drevnog Proroka, simbolizovalo magične moći sadržane u krvi od Boga izabranog Naroda. Kopljej e bilo stari talisman moći. Još je Džošua njime dao znak svojim vojnicima da velikom vikom sruše zidove Jerihona. To isto koplje je kralj Saul u trenutku ljubomore bacio na mladog Davida.
Herod Veliki je držao ovo koplje kao simbol moći nad životom i smrću ljudi, kada je naredio pokolj nevine dece u Judeji kako bi ubio dete po imenu Hrist koje će porasti i postati 'Kralj Jevreja'.
Sada su koplje nosili u ime njegovog sina kao simbol izvršne vlasti spremni da polome kosti Isusu Hristu. Kada je vod garde Hrama stigao na mesto raspeća, rimski vojnici su okrenuli leđa sa gađenjem. Jedino je Gaj Kasije ostao kao svedok masakru Gestasa i Dismasa, lopova razapetih sa obe strane Isusa. Bio je toliko zgrožen prizorom strašnog kasapljenja tela dvojice lopova i toliko dirnut Hristovim poniznim i neustrašivim prihvatanjem surovog raspeća da je odlučio da zaštiti telo Nazarećanina. Mamuznuo je konja prema visokom centralnom krstu i zabio koplje u desni bok Isusa Hrista‚, probivši mu grudi između četvrtog i petog rebra. Ovaj način probadanja je bio običaj među rimskim vojnicima na bojnom polju kada bi želeli da provere da li je ranjeni neprijateljski vojnik još živ; jer krv ne ističe iz beživotnog tela. Ipak, , 'odmah poteče krv i voda', i u trenutku čudesnog isticanja krvi Spasitelja, Gaj Kasije potpuno povrati vid koji mu je bio oslabio zbog katarakte. Nije ostalo zapamćeno da li je Gaj Kasije zgrabio talisman moći iz ruku jevrejskog kapetana, ili je ovaj spontani čin izveo svojim kopljem. Nama istorijskih dokaza koje od ovih oružja je ispunilo proroštvo Jezekilja :'Gledaće na onog koga su proboli'.
Gaj Kasije, koji je izvršio ovo delo iz saosećanja da bi zaštitio telo Isusa Hrista, postao je poznat kao Longin Kopljaš, preobratio se u hrišćanstvo i smatran je velikim herojem i svecem prve hrišćanske komune u Jerusalimu, i kao glavni svedok prolivanja Krvi Novog Zaveta za koje je Koplje postalo simbol.

OTKRIVANJE LEGENDE

Za trenutak, Longin je držao sudbinu celog čovečanstva u svojim rukama. Koplje kojim je probo Hrista ostalo je jedno od velikih blaga hrišćanstva, a legenda koja je oko njega narasla dobijala je na snazi kroz vekove. Ko god da ga poseduje i shvata snage kojima ono služi, drži sudbinu čovečanstva u svojim rukama, bilo u dobru bilo u zlu.
Ova legenda koja se održavala kroz dva milenijuma hrišćanstva, svoje najstrašnije ispunjenje je doživela u XX veku. Čovek koji će odigrati ključnu ulogu u otkrivanju legende o Svetom Koplju se zvao Valter Johan Štajn, doktor filozofije rođen u Beču, koji je za vreme II svetskog rata bio poverljiv savetnik Vinstona Čerčila po pitanjima načina razmišljanja i motivacija Adolfa Hitlera i ostalih vodećih članova Nacističke partije.
Propust Nirnberškog procesa da identifikuje okultizam Nacističke partije i zlo na delu iza spoljne fasade nacionalsocijalizma naveli su Štajna i engloskog okultistu Ravenskrofta da napišu knjigu u kojoj razotkrivaju apokaliptičko shvatanje civilizacije koja se digla u Nemačkoj između dva svetska rata - civilizacije bazirane na magičnom Weltanschaungu koji se nalazio u direktnoj suprotnosti sa humanizmom i karteuijanskim sistemom zapadnog sveta. Još kao student na univerzitetu u Beču, Štajn se zainteresovao za misteriju Svetog Grala i Koplja Longinusa, a istraživanja ovih legendi će ga odvesti do poznanstva sa Adolfom Hitlerom, u to vreme beskućnikom koji se u Beču izdržavao slikanjem akvarela.
Svi Hitlerovi biografi se slažu da je period od 1909. i 1913. godine bio najnegativniji period njegovog života u kome se on jedino brinuo kako da obezbedi egzistenciju, živeći u jeftinim pansionima i prodajući razglednice na ulicama. Sa druge strane, Adolf Hitler je kasnije u svojoj autobiografiji Mein Kampf, napisao da su ovo bile njegove vitalne godine u kojima se formirao i u kojima je naučio sve što je trebala da zna, i da mu je to pomoglo da preuzme vođstvo u Nacističkoj partiji. Ovo je potvrdio i doktor Štajn, jer je bio prisutan u vreme kada je Hitler dostigao viša stanja svesti upotrebom droga i napisao izvanrednu studiju o srednjevekovnom okultizmu i ritualnoj magiji. Hitler i Štajn raspravljali su čitav niz tema iz oblasti politike, istorije i filozofije, kroz koje je Hitler kasnije formulisao nacistički pogled na svet.
Tragajući za Kopljem vekovima unazad, procenjujući slavne ličnosti i moćne dinastije iz niza ljudi koji su fa posedovali i tvrdili da su upravljali njegovim moćima, Hitler je sa uzbuđenjem otkrio da se u svakom veku zapanjujuća legenda o Koplju ispunjavala u dobru i u zlu.
Mauricijus, komandant Tebanske legije, do svog zadnjeg daha čvrsto je držao Koplje u rukama, kada ga je rimski tiranin Maksimilijan umorio mučeničkom smrću zbog odbijanja da se moli paganskim bogovima Rima. Tebanska legija je bila uhvaćena u klopku kada se iz Egipta po naredbi Dioklecijana vratila da prisustvuje masovnom skupu rimske vojske kod Le Valea, 285. godine naše ere, gde se održavala paganska svetkovina žrtvovanja da bi se povratio oslabljeni žar legije prema Panteonu rimskih bogova.
mauricijus, manihejski hrišćanin, ustao je protiv Maksimilijanove pretnje da će desetkovati njegovu legiju zbog hrišćanske vere i kao krajnji gest pasivnog otpora, sam je kleknuo pred strojem svojih vojnika i ponudio svoju glavu umesto njihovih. Poslednje zabeležene reči su mu bile: 'Za Hrista umirem'.
Veterani Tebanske legije, podstaknuti ovim primerom, izabrali su da umru sa svojim vođom umesto da se vrate obožavanju rimskih bogova u koje više nisu verovali. Maksimilijan je doneo užasnu odluku da masakrira čitavu legiju i ponudi je kao žrtvu svome bogu, što predstavlja najstravičniji primer žrtvovanja ljudi u istoriji starog sveta.
Mučenička smrt Tebanske legije omekšala je dušu paganskog sveta i prokrčila put meteorskom usponu Konstantina velikog i preobraćanju Rimskog carstva u hrišćansko.
Konstantin Veliki, jedna od najzagonetnijih ličnosti sveta, tvrdi da je držeći Koplje Longina bio vođen kroz 'Proviđenje' u bici kod Milvijanskog mosta u predgrađu Rima. Ova bitka rešila je pitanje vlasti Rimskog carstva i direktno dovela do proglašenja hrišćanstva kao zvanične religije Rima.
PRVA ZLOUPOTREBA KOPLJA SUDBINE


Lukavi Konstantin raspolažući 'zmijskim' moćima Koplja, držao je sveti talisman moći i otkrovenja na grudima pred okupljenim crkvenim ocima na Prvom ekumenskom koncilu kada je , kao 'Trinaesti Apostol' obučen u carsku crvenu boju, imao smelosti da obznani Dogmu Svetog Trojstva i nametne je crkvi. U starosti, gradeći novi Rim u Konstantinopolju - tvrđavu koja će izdržati sve napade u toku od više od hiljadu godina - Konstantin je sa Kopljem ispred sebe izašao izvan granica novog grada govoreći: 'Idem Njegovim stopama, onoga koji ide ispred mene'.
U postepenom opadanju Rimskog carstva tokom narednih vekova Koplje je odigralo značajnu ulogu, kako u odolevanju najezdi sa severa i istoka, tako i u preobraćanju varvara na novu veru. Nizali su se ljudi kao Teodosije koji je porazio, zahvaljujući Koplju, Gote 385. godine naše ere, pa zatim Alarik Smeli, divlji preobraćenik u hrišćanstvo koji je preuzeo Koplje pošto je opustošio Rim 410. godine naše ere, zatim Ecijus, 'poslednji Rimljanin', zatim moćni Vizigot Teodorik, koji je uz pomoć koplja ujedino Gale da bi suzbio varvarske horde kod Troja i suzbio napade svirepog Hunskog vođe Atile 452. godine.
Justinijan, apsolutista i verski fanatik, koji je ponovo osvojio teritoriju starog Rimsog carstva i svom narodu dao čuveni 'Codex Juris' prepustio je s poverenjem svoju sjajnu sudbinu Koplju. Visoko je podigao Koplje kad je naredio zatvaranje 'Atinske škole', proterujući slavne Grčke naučnike iz svog carstva. Bila je to fatalna odluka koja je lišila srednjevekovnu Evropu grčke misli, mitologije i umetnosti, dajući joj posebnu odliku mračnjaštva i predrasuda, koja se hiljadu godina kasnije raspršila u briljantnom svetlu italijanske renesanse.

VEK VIDOVITIH

U osmom i devetom veku oko Koplja se i dalje obrću istorijski procesi. Mistični talisman postao je stvarno oružje u rukama franačkog generala Karla Martela kada je poveo svoju vojsku u čudesnu pobedu nad ogromnom arapskom vojskom kod Poatijea 732. godine. Poraz u ovoj bici bi značio pad celokupne zapadne Evrope pod vlast Islama.
Karlo Veliki (800.godina) prvi Sveti Rimski car, zasnovao je svoju dinastiju zahvaljujući posedovanju Koplja i njegovoj legendi o istorijskoj sudbini sveta - legendi koja je privukla najveće učenjake iz cele Evrope da služe civilizaciji kaja je vodila ostvarenju franačkog cilja. Karlo Veliki je bio u 47 pohoda vođen uverenošću u pobedničke moći Koplja. I više od toga, Koplje je dovođeno u vezu sa njegovim neverovatnim vidovitim sposobnostima pomoću kojih je otkrio grob Svetog Jakova u Šopaniji, i njegovom tajanstvenom moći predviđanja budućih događaja., što mu je dalo oreol svetosti i mudrosti. Kroz čitav život ovaj legendarni car živeo je i spavao u neposrednoj blizini svog voljenog Talismana, i kada ga je slučajno ispustio iz ruku, vraćajući se iz svog pobedonosnog pohoda, njegovi podanici su to ispravno shvatili kao predskazanje tragedije i bliske smrti.
Ukupno 45 careva, od krunisanja Karla Velikog u Rimu, do starog Germanskog carstva tačno 1000 godina kasnije, posedovalo je Koplje Sudbine. Kakav je to bio sjajan prizor moći i junaštva. Koplje je kroz milenijume prošlo kao sam prst sudbine, večno otvarajući nove sudbinske sfere koje su stalno menjale istoriju Evrope.
Pet saksonskih careva koji su nasledili ovaj Talisman moći od Karolindžana, ljudi kao Oto Veliki, vodili su sjajan život od svetsko istorijskog značaja.
Ipak, maštu Adolfa Hitlera najviše su pobudili sedam neverovatnih Hoenštaufena iz Švabije uključujući tu i legendarnog Fridriha Barbarosu i njegovog unuka Fridriha II.
Ovo su zaista bili Germani neuporedive veličine. Fridrih Barbarosa (1152.-1190.) je u svojoj krvi imao sjedinjeno viteštvo, hrabrost, neiscrpnu energiju, avanturizam, zgranjavajuću inicijativu i, iznad svega, izvesnu grubost koja mu je omogućavala da istovremeno plaši i šarmira. Barbarosa, koji je zamislio da ponovo osnuje Rimsko Carstvo bez rimskih legija, osvojio je celu Italiju, čime je dokazao da je veći čak i od rimskog Pape; porazio je Rim i lično vodio napad na Vatikan kojim je izgnao Papu iz Rima. Kasnije je u Veneciji klečao sa Kompljem u rukama pred tim istim Papom ljubeći mu nogu, koristeći to samo kao lukavstvo da ponovo osvoji Italiju. Barbarosa je na kraju umro prelazeći potok na Siciliji, a Komplje mu je ispalo u samom trenutku smrti.
Fridrih II Hoenštaufen (1212.-1250.) je čak zasenio veličanstvenog Barbarosu, i uzdigao se kao blistava kometa u evropsku istoriju i zaljuljao je do samog temelja. Čovek harizmatske prirode, retke genijalnosti i legendarnih okultnih moći, tečno je govorio 6 jezika i bio hrabri vitez i lirski pesnik koji je inspirisao svoje minezengere da pevaju o Svetom Gralu. Neuporedivi Fridrih je, takođe, bio zaštitnik umetnosti, vešt i hrabar komandant na bojnom polju, državnik beskrajne suptilnosti i zagonetne duše, pola svetac i pola đavo. Vaspitan na Siciliji koja je tada bila deo prostranog Nemačkog carstva, ovaj princ švapske krvi, govorio je arapski sa svojim saracenskim vojnicima, imao veliki harem, napisao prvu naučnu tezu o lovu sa sokolovima, verovao u astrologiju i bavio se alhemijom. Ceneći posedovanje Koplja iznad svega, učinio ga je središnjom tačkom čitavog svog života, i pozivao se na njegove moći naročito za vreme krstaških ratova i kroz svoje bitke sa italijanskim državnicima i papskim vojskama. Adolf Hitler je naredio svojim trupama da vode krvavu zaštitničku borbu do zadnjeg čoveka dok su inženjerci uklanjali Memorijalni spomenik Fridriha II sa bojnog polja u Italiji. Tako je memorijalni spomenik, uz veliku cenu, donet u Nemačku.
Najvažnije otkriće mladog Hitlera u traganju za istorijom Koplja Sudbine, nije se ticalo ni careva ni njihovih dinastija. Bilo je to otkriće da je Koplje dalo inspiraciju za osnivanje Tevtonskih Vitezova, čija su viteška i hrabra dela, neopozive zakletve i asketska disciplina činila suštinu njegovih dečijih snova. Hitleru se činilo da su se ljudi koji su posedovali Koplje kroz istoriju i ostvarili legendu, uklapali u Hegelov opis svetskih istorijskih heroja: 'Heroji koji izvršavaju Volju Svetog Duha, sam plan Proviđenja'. Evo šta je Hitler rekao kada je prvi put ugledao Koplje:
'Odmah sam znao da je ovo bio važan trenutak u mom životu, ali ipak nisam mogao da kažem zašto je jedan hrišćanski simbol ostavio takav utisak na mene. Stajao sam tako i nekoliko minuta netremice zurio u njega potpuno nesvestan zbivanja oko mene. Izgleda da je nosio neko skriveno unutarnje značenje koje sam osećao u sebi znam, a ipak nisam mogao da fa prizovem u svest. Kroz glavu su mi prošle reči iz Vagnerovog 'Majstora pevača': 'I još uvek ne uspevam, osećam ga, a ipak ne mogu da ga razumem. Ne mogu ga zapamtiti ni zaboraviti, a ako ga zgrabim, ne mogu ga izmeriti'.[/center]
Slika

Posle Aušlusa, Adolf Hitler je zatražio pravo na koplje Longinusa. Drevno oružje ostalo je u Beču još izvesno vreme gde fa je čuvala specijalno izabrana jedinica SS-ovaca pod neposrednim rukovodstvom Ernesta Kaltenbrunera, esesovskog vođe Austrije. U dugoj razvučenoj proceduri, koja se graničila sa lakrdijom, donešen je poseban zakon kojim je Hitler obznanio istorijsko pravo Nemačke na blago i relikvije Habsburške monarhije. Hitler je lično izabrao mesto gde će Koplje Sudbine biti izloženo u Nemačkoj. Ono treba da počiva u holu crkve Svete Katarine u Nurenbergu, gde je jednom davno održana čuvena 'Bitka Pesama' majstora pevača pred ovim legendarnim talismanom otkrovenja. U ovom samostanu iz 13.veka sada je bila pripremljena postavka Nacističkog ratnog muzeja koja se sastojala od ratnog plena sakupljenog na pobedonosnim pohodima.
Posle pada Staljingrada kada je nacistička Nemačka prvi put okusila poraz, Adolf Hitler je naredio izgradnju tajnog skloništa u kome će se sakriti Talisman Moći i ostale carske relikvije. Ispod Nurenberškog utvrđenja iskopan je tunel dug 300 metara sa skloništem i klimatizacijom i u tom bunkeru su ove dragocenosti sklonjene.
Ispod Nurenberškog utvrđenja iskopan je tunel dug 300 metara sa skloništem i klimatizacijom i u tom bunkeru su ove dragocenosti sklonjene.
Ulaz u tunel se nalazio u jednoj kući u starom delu grada, a sam bunker su čuvala čelična vrata utisnuta u beton, a šifru su znali samo dvojica najpoverljivijih ljudi SS-a.
Bitka za Nurenburg je bila jedna od najsurovijih bitki II svetskog rata. Borbe su trajale od 16. do 20. aprila 1945. godine i u uličnim borbama 45. američka 'Tanderbird' divizija, sastavljena od veterana, imala je velike gubitke.
Tek 30. aprila američki vojni obaveštajci su pronašli tajni prolaz i to sasvim slučajno. Sreća je bila u tome što su oba SS-ovca koji su držali po polovinu šifre bili živi zarobljeni. Posle dugih ispitivanja pristali su da odaju šifru i otvore sklonište. Ujutro, 7.avgusta 1945. bunker je otvoren i blago je bilo spašeno.
Iako se namačka javnost protivila vraćanju regalija u Austriju, Dvajt Ajzenhauer, komandant Savezničkih Armija u Evropi je odlučio da se regalije vrate u Habsburški muzej u Beču. Tako je 6.januara 1946. general Klark vratio blago gradonačelniku Beča.
Danas je Koplje Longinusa ponovo u Veltlihe Šackameru u Hofburgu. Talisman svetske istorijske sudbine leži na crvenom somotskom postolju u otvorenim kožnim koricama na istom onom mestu u Riznici gde ga je Adolf Hitler prvi put posmatrao 1909. godine.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Ko je bio pravi Kralj Artur...  |  Poslato: 23 Jan 2013, 15:00
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Čarobnjak Merlin, čudesni mač Ekskalibur, mladi Artur, predodređen da postane ne samo kralj, već i mitski heroj nekadašnje i buduće Britanije, vitezoviOkruglog stola i njihovi podvizi, tajanstveno ostrvo Avalon prema kojem se uputio smrtno ranjeni Artur... Sve su to elementi najpoznatije britanske legende koji su se stapali sa kolektivno nesvesnim sve dok priča o Arturu nije postala živopisni san. Pa ipak, kao što mnogi savremeni istraživači ukazuju, izgleda da je zaista postojao Artur, istorijska ličnost.
On sasvim sigurno nije bio srednjevekovni vitez, iako njegov lik najviše dugujemo tom dobu. Postojeća svedočanstva ukazuju na njega kao na vojnog poglavara u veku koji je usledio posle propasti Rimske britanije.
Bilo je to doba duboke uznemirenosti i nesigurnosti za sve Britance. Oni su, sve do 410. godine, uživali skoro četiri veka nezapamćenog napretka kao deo velike rimske Imperije. Zahvaljujući jakoj centralnoj vlasti i zaštiti dobro uvežbane i efikasne armije, Britanci su nesmetano uživali blagodeti civilizacije o kojima, do tada, nisu mogli ni sanjati.
Krajem IV veka je snaga Rima počela da slabi, a 410. godine je imperator Flavije Honorije bio suočen sa pretnjama samom Rimu. Zbog toga je poručio Britancima da se sami pobrinu za svoju odbranu i povukao rimske legije iz Britanije. Ma koliko da je honorije to smatrao privremenom merom, Britanija nikada više nije pripala Rimskoj Imperiji.
NEMA OKRUGLOG STOLA, A NI KAMELOTA


Posle prilično iznenadnog povlačenja Rimljana, Britanska ostrva su ponovo postala razbojište ratnički raspoloženih plemena pod vlašću lokalnih poglavara. Ali već 425. godine, diktator Vortigen uspeva da ostvari apsolutnu vlast, kršeći bespoštedno svaki otpor i angažujući ratovanju vične Saksonce kao plaćenu vojsku. Dolazak ratobornih Saksonaca na Britanska ostrva je uslovio kratkotrajni mir da bi se, 455. godine, ti plaćenici pobunili protiv svojih poslodavaca i otpočeli novi rat, dovodeći svoje saplemenike kao pojačanje. Britanci pokušavaju da se organizuju i odbrane od napadača. Pobeda koju su Britanci izvojevali u bici kod Badona, oko 518. godine, bila je tako ubedljiva da je osigurala pedeset godina mira. Narodno predanje kazuje da se junak te značajne pobede zvao Artur.
Verovanje da je postojao istorijski Artur, početkom VI veka, smatra se sasvim opravdanim ali se, ne bez žaljenja, mora priznati da u stvarnosti nije bilo Okruglog stola, čudesnog zamka Kamelota, pa čak ni poznatog viteza Lanselota. Sve su to proizvodi srednjevekovne obrade arturijanskih pripovesti. [/center]
Slika

Od polovine VI pa do X veka je već nastao niz priča o Arturu i njegovim podvizima koji su najčešće samo plod pripovedačke mašte. Legenda o Arturu je počela da se razvija ubrzo posle normanskog osvajanja Britanije, 1066. godine. Iz Velsa i Kornvola, oblasti u kojima se najduže očuvao keltski duh starosedelaca, proširile su se priče o Arturu koji je, poput Normana, vojevao protiv Saksonaca. Putujući pevači su proneli slavu kralja Artura širom britanije, a Normanski vitezovi su je preneli u Evropu tako da je do kraja XI veka Artur postao poznat u celoj Zapadnoj Evropi. U svakom slučaju, sadašnji oblik legende o kralju Arturu je zapravo nastao u Francuskoj.
Najzaslužniji za razvoj arturijanskih romansi je francuski vitez Kretjen de Troa, čovek koji je odredio osnovne osobine legende. Kretjen je napisao nekoliko romansi u stihovima, između 1170. i 1182. godine, a u njima se po prvi put pominju Persival, Lanselot, Tristram i Iselt (koji su poznatiji kao Tristan i Izolda), kao i Arturov zamak Kamelot. Drugi vitez, Robert de Boron iz Burgundije, stvorio je oko 1200. godine ono što je postalo standardna legenda o Arturovoj mladosti. U njegovom delu je naglašena uloga čarobnjaka merlina u obrazovanju mladog Artura, a ujedno se i prvi put pominje sveti Gral.
Tako su nepovezane pripovesti o Arturu pretvorene u legendu, ali zna li se išta o onom Arturu kojem se pripisuje zasluga za pobedu kod Badona? Sve što se zna o istorijskom Arturu potiče, nažalost, iz samo tri dokumenta koji su nastali u njegovo doba i tokom naredna tri veka.
Ti dokumenti postoje danas samo kao srednjevekovni prepisi prepisa. Najstariji dokument je knjiga De Excidio et Conquestu Britanniae (O slomu i osvajanju Britanije) koju je načinio monah Gildas ubrzo posle bitke kod Badona i verovatno još za Arturova života. iako pominje bitku kod badona kao nedavni događaj, Gildas ne pominje Artura, a kako više vodi računa o dokazivanju neminovne propasti bezbožnika, Gildas često zamenjuje imena mesta i naroda, koristeći istorijske činjenice onako kako njemu odgovaraju.

Slika

Druga knjiga, Annales Cambrinae (Anali Velsa), pominje veoma jasno Atrura koji 518. godine, u bici kod Badona, 'nosaše krst našeg Gospoda Isusa Hrista na svojim plećima tri dana i tri noći i Briti behu pobedioci'. Kako su velške reči scuid (pleća) i scuit (štit) veoma slične, verovatno je pomenuti Artur nosio štit sa znakom krsta. Ova verovatna greška u transkripciji velške reči ukazuje na mogućnost da je ovaj podatak prepisan iz nekog starijeg, velškog dokumenta. U istoj knjizi se, uz godinu 539. pominje bitka kod Kamlana 'u kojoj Artur i Mordred propadoše'.
Treći dokument je Historia Britonnum (Istorija Brita) koja se pripisuje monahu Neniusu, a verovatno je načinjena oko 850. godine. U toj se knjizi pominje sukob Saksonaca, pod vođstvom Okte, sa Britima koje je predvodio Artur. Prodor Saksonaca sa severa je zaustavljen, a kako se zna da je Okta započeo svoju vladavinu 512. godine, onda se bitka kod Badona verovatno odigrala 518. godine, kako navode Anali Velsa.

Slika

Sadržaj ovih dokumenta je osporavan i potvrđivan, ali posle brojnih analiza, ipak se mora priznati da iako bitku kod Badona možemo smatrati istorijskim događajem, nema nikakvog osnova, osim narodnog predanja, da se Artur dovodi u vezu sa tom bitkom. Ko je onda bio legendarni kralj Artru?
Po jednoj teoriji, Artur je bio beznačajni ratnik koji se borio na granici sa Škotskom i kojeg su Briti otrgli od zaborava kada im je zatrebao nacionalni junak. Postoji mogućnost da je pobeda kod badona dobila veliki značaj tek mnogo kasnije, kad su Saksonci zavladali Britanijom i potisli Brite na Zapad, u Vels i Kornvol, gde su oni maštali o junaku koji će ih povesti u konačnu pobedu nad Saksoncima.

Zanimljivo je da se nedostatak podataka o Arturu može donekle objasniti na osnovu životopisa nekoliko svetaca. Iako istorijski nepouzdana, svetačka žitija daju začuđujuće koherentnu, ali i sasvim neočekivanu sliku o Arturu. Naime, u Žitiju svetog Kadoka, načinjenom oko 1100. godine, Artur je prikazan kao razvratnik i pokvarenjak, dok se u Žitiju svetog Paderna govori o tiraninu zvanom Artur. Žitije svetog Gildasa opisuje Artura kao tiranina i pobunjenog kralja (Rex Rebellus). Izgleda da je Crkva gajila dugu i duboko ukorenjenu netrpeljivost prema Arturu čak i tokom XII veka kada je Artur već bio uveliko slavljen kao nacionalni junak. Tako upornu netrpeljivost Crkve teško da bi mogao izazvati neki beznačajni ratnik iz Granične oblasti ili pobunjenik iz zapadnih krajeva.
Artur mora da je bio uticajna ličnost koja je nečim uvredila Crkvu mada nije bio u otvorenom sukobu sa hrišćanstvom. Šta je činio i učinio Artur, verovatno nećemo nikada saznati, ali izgleda da je, uvredivši Crkvu, postao žrtva svojevrsne cenzure jer su istoriju skoro isključivo pisali predstavnici moćne Crkve.
[center]TAJANSTVENI GROB

Slika

Krajem XII veka, tačnije 1191. godine, u Glastonberiju je navodno otkopan grob legendarnog kralja Artura. Crkva u Glastonberiju je čvrsto utkana u legendu, iako u VI veku nije postojala. U to doba je Glastonberi bio okružen močvarama, a njegovo veliko ime je bilo Ynys Avalon (Ostrvo Jabuka). Ne treba podsećati da se smrtno ranjeni Artur čamcem uputio prema Avalonu.
Postoje četiri različita opisa otkopavanja Arturovog groba, ali svi se slažu u osnovnim detaljima - grob je otkriven između dve kamene piramide ili dva kamena krsta, a u kovčegu ili ispod njega je pronađen krst sa natpisom 'HIC IACET SEPULTUS INCLITUS REX ARTURIUS IN INSULA AVALONIA' (Ovde leži poznati kralj Artur na ostrvu Avalon). Taj se krst nalazio u obližnjem gradu Velsu sve do XVIII veka kada mu se gubi svaki trag. Ako sačuvani crtež tog krsta odgovara originalu, onda se pojavljuje još jedna zagonetka jer, sudeći po obliku slova, natpis ne potiče iz Arturovog doba (VI veka), niti iz vremena otvaranja groba (XII veka) već iz X veka. Možda je krst položen u grob prilikom nivelacije terena i ograđivanja starog groblja tokom X veka, ali to se ne može ni dokazati, ni osporiti.
Poslednja iskopavanja na tom mestu (tokom 1962. godine) su nepobitno dokazala da se tu nalazio grob iz kojeg je, između 1181. i 1191. godine, uklonjen sarkofag, a jama ponovo zatrpana. Monasi iz Glastonberija su zaista otkopali nečiji grob, ali da li se u njemu nalazio kralj Artur?
Prihvaćeno je mišljenje da se zapravo radilo o prevari, a navedeno je i nekoliko mogućih motiva, ali ništa od svega toga ne potvrđuje pretpostavku da je to zaista bio Arturov grob.
Da li je Artur zaista postojao i šta je za života činio, verovatno će zauvek ostati tajna, ali verovanje u njegovo postojanje je stvorilo moćni lik koji izmiče istoriji tako da će legenda o Arturu nastaviti da živi noseći sa sobom visoke moralne vrednosti i svog i budućeg doba.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Tajna Sibirske Eksplozije...  |  Poslato: 23 Jan 2013, 15:20
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
ŠTA JE TO TAMO EKSPLODIRALO..

Slika

Tridesetog juna 1908. u 7.40 časova žitelji mnogih sela Centralnog Sibira ugledali su na nebu plavo-belu loptu zaslepljujuće svetlosti koja je iza sebe ostavljala dugačak vatreni trag. Svedoci ovog nesvakidašnjeg događaja uočili su da se lopta kretala u smeru jug-sever, a onda, na maloj visini, vatrena lopta je prešla na kurs sever-severoistok, krećući se prema međurečju Jeniseja i Lene.Usledila je strahovita eksplozija koja j e bila ravna snazi istovremene eksplozije 500-2000 atomskih bombi, ili oko 10-40 megatona poznatog eksploziva TNT. Do eksplozije je na sreću došlo u praktično nenaseljenoj oblasti Podkamenaja Tunguska, 60 kilometara od sela Vanavara. Procene kažu da je kojim slučajem ovakvo nebesko telo palo u jednu tipičnu ruralnu oblast SAD, izazvalo bi smrt oko 70.000 ljudi, uz štetu od oko 4 milijarde dolara. Udar Tunguskog meteorita (ako je to bilo to), u urbanu zonu sravnio bi grad sa zemljom, odnevši živote oko 300.000 ljudi.Na slici desno upoređena je površina dejstva Tunguske katastrofe sa gradovima Njujorkom i Vašingtonom.
Gotovo sve kuće u Vanavari su porušene. Meštani gradića Kirenska, na obalama Lene, ugledali su fontanu vatre, dima i prašine. Nad tajgom se nadvio ogromni vatreni stub visine 20 kilometara. Iako je dan bio sunčan, vatreni stub su videli i ljudi iz Lenskih rudnika, nedaleko od sela Bodajbo. Seizmografi u Irkutsku, Taškentu, Tbilisiju i Jeni u Nemačkoj, hiljadama kilometara daleko od mesta katastrofe, registrovali su zemljotres. Usled snažnog udarnog talasa nastalog nakon eksplozije, drveće na površini od 2.000 kilometara kvadratnih je poleglo ili počupano iz korena (kao što se vidi na slikama). Prostranom sibirskom tajgom, toga dana, kao da je prošao snažan tajfun koji je milione stabala sravnio sa zemljom. U mestu Strelki,koja se nalazi u sibirskom bespucu, poznati sovjetski etnograf I. M. Šušlov, razgovarao je sa grupom meštana, koji su mu rekli da je ova katastrofa ne samo uništila sibirsku tajgu i njihove logore gde su živeli, pri čemu je ubila nebrojeno životinja, nego je sa sobom ova tajanstvena pojava donela i čudnu bolesti sobovima, narocito šugu, za koju meštani kažu da se nikada pre eksplozije nije pojavljivala.
Objašnjenja koja su tokom godina pripisivana ovoj zagonetnoj sibirskoj katastrofi odgovarala su trenutnoj naučnoj modi. Kako se moda menjala, tako su u pomoć prizivana plamena božanstva, antimaterijalni meteori, NLO na nuklearni pogon, male crne rupe... Naročito se uporno održala pretpostavka o nuklearnoj eksploziji, koju podržavaju i ufolozi. Tome je u mnogome doprineo sovjetski pisac naučnih romana Aleksandar Kazancev, koji je godinama kasnije, našao jako puno sličnosti izmedju Hirošime i Tunguske, da je postavi o i teoriju po kojoj se u Sibiru takodje radilo o nuklearnoj eksploziji. On je tu ideju odenuo u jednu naučno-fantastičnu priču, objavljenu 1946.godine, u kojoj je izneo mišljenje da je eksploziju izazvao oštečeni kosmički brod u pokušaju da dodje do sveže vode iz obližnjeg Bajkalskog jezera. Tako je rođen mit o 'tunguskom NLO', koji je opstao do današnjih dana.Njemu u prilog išla su i tvrđenja da su u blizini mesta događaja nađeni tragovi zračenja i da su biolozi kod nekih biljaka otkrili mutacije i pojačani rast (efekti koji su primenjeni posle dejstva vodoničnih bombi).U prilog NLO teoriji išla je priča istraživača Leonida Kulika koji je u Vanavaru posetio nekoliko starijih ljudi koji su mu kazali da su toga sudbonosnog dana na nabu primetili 'cilindrično telo'.

Slika

Ovakva tvrđena pokazala su se nedovoljno pouzdana.Tvorac tehnike određivanja starosti pomoću radioaktivnog ugljenika i novelovac W.Libi, proveravao je rezultate ispitivanja biljnih prstenova formiranih posle eksplozije iz 1908.godine. Našao je doduše, minimalne promene u zračenju, ali je izračunao da bi stvarna nuklearna eksplozija morala ostaviti tragove najmanje sedam puta izraženije od onih koji su nađeni. Sa Libijevim tvrđenjem da 1908. nije bilo nikakve nuklearne eksplozije, slažu se i nalazi norveških hemičara koji su objavili rezultate svojih istraživanja, po kojima biljni prstenovi nisu pokazivali nikakve tragove zračenja.
Razumljivo je stoga da većina naučnika ne prihvata ideju o nuklearnoj eksploziji. Britanski astronom Freensis Vipl, prvi je 1930.godine izneo ideju da je Zemlju posetila mala kometa.Vodeći astronomi i geolozi u Rusiji takođe se zalažu za hipotezu komete, demantujući tako utisak koji bi se mogao steći iz istupanja ufologa i pisaca kako je teritorija NLO zvanična ruska verzija događaja.
Tek 1927.godine organizovana je prva ekspedicija predvođena akademikom Leonidom Kulikom. Istraživanja u oblasti sela Vanavara trajala su tri godine.Sa izuzetkom ulegnute šume na ogromnim prestorima tajge, istračivači tada nisu otkrili neki drugi trag Tunguske katastrofe.Nije bilo ni kratera, ni razbacanih delova nekog meteorita. Desetine narednih ekspedicija nisu bacile više svetlosti na tajnu ove neviđene kataklizme.Džinovski kosmički objekt kao da se istopio u gustim slojevima atmosfere ili ispario prilikom eksplozije.
Između mnogobrojnih hipoteza kojima je zajednička karakteristika da je 'neko' ili 'nešto' palo sa neba, a koje su imale veoma stručnu osnovu, ali i banalna objašnjenja, Tungusku katastrofu na najrealniji način objašnjava ona hipoteza koja kaže da se naša planeta sudarila sa nevelikom kometom sastavljenom od leda i zamrznutih gasova.Ona se raspala na nekoliko delova koji su prohujali kroz atmosferu.Time je, smatraju pristalice ove pretpostavke, dato objašnjenje zbog čega nema nikakvog meteorskog materijala na mestu nesreće, sa izuzetkom sićušnih magnetnih kuglica otkrivenih u uzorcima zemlje.Delovi komete, očigledno nisu dospeli do zemljine površine, budući da nije otkriven nijedan krater, trag udara nekog komada sa neba.

Slika

Februara 1991.godine 'Komsomolskaja pravda' je objavila senzacionalnu vest o istraživanjima koje je u oblasti Evenkijske tajge obavio izvesni Vladimir Voronov.Tamo je otkriveno još jedno, do tada nepoznato ulegnuće šume, koje je istini za volju, opisano daleke 1911. tokom gradnje puteva kroz ovu oblast, ali niko tada na to nije obratio pažnju.Oblast je naime toliko udaljena od mesta Tunguske katastrofe da naučnici nisu ni slutili da je meteorit izazvao ovakve posledice na Zemlji.Voronom se nije zadražao samo na tome.Na oko 100 kilometara severozapadno od oblasti u kojoj je Kupikovljeva ekipa vršila istraživanje, Voronov je otkrio veliki levak prečnika 200 metara, prekriven gustom šumom i rastinjem.Visin rubova levka je 15-20 metara...Znači, ipak je nešto palo na Zemlju.Ili je možda to neka pojava koja nije povezana sa Tunguskom katastrofom, već ima svoje korene u dalekoj prošlosti?

Slika

Odgovor će dati budućnost, ali pažnju skreće sledeća činjenica: ' Krater Voronova', 'Kulikovljeva' i 'Evankijevska' ulegnuća šume čine jednu zajedničku zonu orijentisanu u smeru zapad-severozapad.Ako se ova zona produži prema smeru istok-jugoistik dolazimo na rastojanje od 700 kilometara od zagonetnog Patomskog kratera.
Ovaj čudni krater smešten je na Patomskoj visoravni, nalazi se na gustoj i nepristupačnoj tajgi, na rubu brda visokog 1.350 metara, u središtu oblasti poznatoj po velikim zalihama zlata.(Zašto li se Sibir toliko čuva?).
Iako ovaj krater podseća na vulkan, na njemu nema nikakvih tragova lave.U potpunosti Patomski krater se sastoji od odlomaka i komada zemlje, bez ikakvih vidljivih promena izazvanih hidrotermalnim ili nekim drugim procesima.Takodje, oblik ovog kratera odudara od poznate forme koja se dobija kada meteorit udari u Zemlju, a ideja o njegovom vulkanskom poreklu odbačena je u startu.U stvari, on podseća na pojedine kratere na Mesecu, jer se sastoji od pravilnog prstenastog ovala i uzvišenja u samom centru.

Pružajući se iznad beskrajne tajge, krater je jedinstvena pojava na Patomskoj visoravni.Ovakvih struktura nema nigde više u celom Sibiru.I onda, odjednom, Voronov otkriva identičan krater u zoni Podkamenaja Tunguska.Da li su ovi krateri tragovi zagonetne Tunguske katastrofe?
Po svojim dimenzijama, patomski krater je sličan 'Krateru Voronova'.Visina prstenastog ovala je 20 metara, a prečnik 86 metara.Krater je simetričan i svojom dužom stranom orijentisan prema jugozapadu, upravo prema onoj strani sa koje se kretalo nepoznato telo.Treba primetiti da je prema svim poznatim materijalima istraživanja do 1964. smatrano da je trajektorija kretanja kosmičkom tela prolazila u smeru sa juga na sever (južna varijanta).Međutim, nakon detaljnih analiza istraživači su došli do zaključka da se neposredno pre eksplozije 'došljak' iz kosmosa kretao u smeru zapad-severozapad (istočna varijanta).Naučnici su teško mogli da objasne ovu pojavu, pa je rođena hipoteza o 'manevrisanju' nepoznatog tela.Ovo manevrisanje rodilo je i hipotezu o padu vanzemaljskog kosmičkog broda čija je posada do zadnjeg trena pokušavala da izbegne pad na Zemlju.

Slika

Patomski krater (na slici dole) nema sličnog 'sabrata' na Zemlji, baš kao što i Tunguska katastrofa predstavlja jedinstven događaj u poznatoj istoriji naše planete.Pretpostavlja se da je Patomski krater nastao prilikom udara materije neke komete (led, čvrsta ugljena kiselina ili metan) koja je intenzivno degazirala i koja je, možda nakon udara, nastavila sa degaziranjem.Po svemu sudeći brzina udara iznosila je 15-20 kilometara u sekundi, a dubina prodiranja do 200 metara.
Američki naučnici koji su takođe istraživali ovaj događaj, smatraju da je Tungusku katastrofu izazvao deo komete Enke koja ima period rotiranja od svega 3.5 godine, tako da često prolazi pokraj Zemlje.Neki drugi fizičari povezuju Tunguski 'meteorit' sa Halejevom kometom koju prati čitav roj kosmičkih tela i prašine.Halejeva kometa se pojavljuje u blizine Zemlje svakih 76 godinaNa njenoj jako razvučenoj orbiti postoji nekoliko grupa kosmičkih objekata.Sedamdeset šest godina nakon Tunguske katastrofe, 26.02.1984. praktično istom trajektorijom na nebu zapadnog i istočnog Sibira preletelo je svetlo kosmičko telo sa narandžastim repom.Nad rekom Čula, koja se uliva u Ob, telo je eksplodiralo, a snaga eksplozije bila je ekvivalentna snazi od 10 kilotona TNT-a.Ako je Tunguski meteorit bio u stvari prirodni satelit Halejeve komete, 2060.godine kada će ponovo pored Zemlje da proleti ova kometa, moći ćemo da proverimo istinitost ove pretpostavke.
Pre oko 12 godina desilo se još nešto.Izvesni inženjer Jurij Labvin bio je pronašao fragment Tunguskog meteorita u Krasnojarsku.To je bila prava gromada mase 5 tona, sa desetinama kamenih komada.To je bio prvi slučaj u istoriji proučavanja Tunguske katastrofe da su otkriveni delovi ovog misterioznog nebeskog tela, koji je putovanje završio u sibirskoj tajgi.Prema proveni krasnojarskih stručnjaka 80 odsto ovog komada predstavlja kombinacija kremena i klasičnih meteorskih materijala, ksederolita i monolita.Mesto otkrića ovog dela Tunguskog meteorita nalazi se daleko od očekivanih oblasti gde je udar bio najjači.Tačno mesto pada još uvek se drži u tajnosti, dok se sa stoprocentnom sigurnošću ne utvrdi da je zaista reč o meteoritu.Zna se samo da je otkriven na rastojanju od oko 600 kilometara od centra eksplozije.Pitanje je samo šta ima da se mesto pada drži u tajnosti, i šta su tamo videli oni koji su prvi došli do tog tajanstvenog mesta.Sve u svemu, sve je objašnjeno i ništa nije objašnjeno.Tunguska katastrofa će i dalje biti tema mnogih predavanja, seminara i naučnih radova, a ni hipoteze o NLO-u, crnoj rupi, antimateriji nikada neće isčeznuti iz ove tajanstvene priče.
Ali, ovo nije kraj priče, jer najzanimljivije tek dolazi...

U jednom od svojih brojeva, (2005. godine), Magazin Nexus je objavio zanimljiv razgovor pod naslovom ‘The Installation’, koji je britanski novinar Graham W. Birdsall vodio s Valerijem Uvanovom, predstavnikom ruske Akademije za Nacionalnu bezbednost.

Graham Birdsall: Šta je vaša zvanična funkcija?
Valerij Uvanov: Ja sam šef Odeljenja za Istraživanje NLO-a, nauke i tehnologije, ruske Akademije za Nacinalnu bezbednost, koja je bazirana u Petrogradu.

Graham Birdsall: Da li je to zvanična vladina organizacija?

Valerij Uvanov: Naravno da jeste. Ja imam samo dva čoveka iznad sebe, a oni su direktno odgovorni predsedniku Putinu.

Graham Birdsall: Čime se bavite?

Valerij Uvanov: Naše istraživanje je podeljeno na dva dela. Prvo – neprestano skupljanje podataka koji dolaze iz celog sveta, a onda njihovo sortiranje u 'žutu' ili 'crvenu' kategoriju. Ti podaci se onda dalje raspodeljuju raznim drugim odeljenjima po celoj Rusiji. Drugi deo našeg rada potekao je iz pitanja postojanja NLO – naravno, mi znamo da oni postoje, ali ne znamo šta se krije iza te njihove aktivnosti i kakvi su njihovi interesi. To je trenutno naš najvažniji zadatak tj. ono čemu poklanjamo najviše pažnje.

Graham Birdsall: Nešto pre nego smo počeli sa snimanjem ovog intervjua pomenuli ste par interesantnih detalja u vezi eksplozije u Tunguskoj, 1908.g. Možete li sada opet da kažete šta je bio pravi uzrok te eksplozije?

Valerij Uvanov: Naravno. Mi sa sigurnošću znamo šta je bio uzrok. Radilo se o meteoru, međutim, taj meteor je bio pogođen … recimo…nekom vrstom projektila. Taj projektil je bio ispaljen iz jedne instalacije, to jest tajne baze. Mi ne znamo ko je tu bazu sagradio ali ona je sagrađena veoma, veoma davno i nalazi se u području Sibira, nekoliko stotina kilometara severno od Tunguske pokrajine.

Graham Birdsall: Tajne baze?!… Jeste li sigurni?

Valerij Uvanov: Ovo mogu sa sigurnošću da tvrdim jer pouzdano znamo da se u tom regionu dogodilo nekoliko zagonetnih eksplozija. Reći ću vam i ovo, posljednji put kad je iz ove instalacije ispaljen projektil i pogođen meteor, bilo je u ponoć između 24. i 25. septembra 2004. godine. To je poznato i nekim američkim vojnim krugovima, koji su pratili ovaj događaj.

Graham Birdsall: Izvinjavam se, ali meni to sve nekako zvuči poput naučne fantastike.

Valerij Uvanov: Znate, gospodine Graham, mi inače kad razgovaramo o suštinskim aspektima pozadine svega ovoga, mi to činimo samo s onima koji razumeju i prihvataju – i odgovornost koja ide zajedno sa tim. Znate, mi ovde imamo posla s tehnologijom koja je daleko ispred naše i koja je u stanju da čini stvari koje mi još uvek nismo u stanju.

Graham Birdsall: Možete li biti malo precizniji u vezi lociranja te ultratajne baze? Gde se tačno nalazi?

Valerij Uvanov: Kada na geografskoj karti pronađete mesto u Tunguskoj gde se 1908. godine dogodila eksplozija, na jugoistoku ćete videti poznato Bajkalsko jezero. Iza njega se prema severu proteže ogromna pustara veličine nekih 100.000 kvadratnih kilometara To je područje veoma slabo naseljeno, nema ni gradova, ni sela, ni sibirskih nomada… Tamo smo locirali tu bazu.

Grahan Birdsall: Registrirali ste I njene aktivnosti?!

Valerij Uvanov: Sada ću da budem potpuno otvoren… Ova baza ima i neku vrstu vlastitog energetskog sistema, kojeg smo mi uspeli da lociramo. Za vreme sukoba u bivšoj Jugoslaviji po prvi put smo primetili pojačanu emisiju energije iz tog postrojenja, odnosno, baze. Za nas je ovo bilo neverovatno otkriće, mada već od pre pouzdano znamo da je ta baza u nekoj vrsti interakcije sa socijalnim previranjima i ratovima u svetu.

Graham Birdsall: Pretpostavljam da su vaša istraživanja tajne baze zanimljiva i sadržajna. Otkad ona traju?

Valerij Uvanov: Već godinama, a dobar deo naših istraživanja čini i analiza i pretraga prastarih spisa I hronika. Tako smo pronašli i zapise ‘Echutin Apposs Alanhor’. Danas ih jednostavno nazivamo ‘Alanhor spisima’, a prema našim procenama stari su najmanje 4000 godina. Ono što je najneverovatnije je to što je u njima jednim gotovo razumljivim naučnim jezikom detaljno opisano sve što se tu dešava… Ja sam posetio to područje dva puta. Prvi put su naši detektori otkrili veoma visok nivo radijacije. Moram da priznam, bilo je veoma opasno jer nismo nikako mogli da se zaštitimo od nje.

Graham Birdsall: Šta ste još otkrili?
Valerij Uvanov: Nekoliko lokalnih stanovnika znaju dosta toga o tom tajanstvenom postrojenju. Čak su nam detaljno opisali i nacrtali metalne strukture, koje su tamo videli. Ovi ljudi, članovi njihovih porodica i njihove životinje, svi pate od radijacione bolesti.

Graham Birdsall: Tunguska eksplozija, tvrdite, imala bi tragičnije učinke da projektil upućen iz tajne baze nije pri padu uništio metorit?!

Valerij Uvanov: Da, sigurno. I još ću nešto da vam kažem u vezi Tunguske eksplozije, što verovatno nikada pre niste imali priliku da čujete.
Nešto se zaista čudno dešavalo tih dana. Sva živa bića su već bila napustila region Tunguske dva meseca pre nego što se eksplozija dogodila…


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Tajna Sibirske Eksplozije...  |  Poslato: 27 Jan 2013, 13:06
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Konačno riješena tajna sibirske eksplozije?

Slika

Dana 30. lipnja 1908, nad Sibirom se dogodila strašna eksplozija, oko tisuću puta snažnija od one u Hirošimi, u kojoj je uništeno oko 60 milijuna stabala na površini od oko 2.100 četvornih kilometara
Očevici su tvrdili da su oko sedam sati ujutro na nebu iznad središnjeg Sibira vidjeli sjajnu vatrenu loptu kako uz snažnu buku leti u smjeru sjeverozapada. Eksploziju su registrirale seizmološke službe diljem Europe, a na nekim mjestima podrhtavanje tla bilo je snažno kao potres jačine 5,0 prema Richteru. Sljedećih dana noćno nebo u Aziji i Europi bilo je tako jako osvijetljeno da su ljudi u Londonu uz njega mogli čitati novine.

Prva ekspedicija na mjesto razaranja upućena je tek devetnaest godina kasnije, međutim, nije pronašla nikakav krater.

Misterij tunguske eksplozije desetljećima je privlačio pozornost znanstvenika i medija, a tumačenja njezina uzroka kretala su se od znanstvenih do znanstvenofantastičnih – od meteora, preko antimaterije do izvanzemaljskog svemirskog broda. Neki su čak vjerovali da je eksploziju izazvao tajni eksperiment Nikole Tesle.

Sada, 102 godine kasnije, ruski stručnjaci tvrde da su pronašli mjesto na kojem je udario dio misterioznog tijela te da su rezultati pokazali da to nije bio meteorit ni svemirski brod, već komet.

Prve ozbiljnije korake u rješavanju misterija ostvarila je talijanska ekspedicija koja je 2007. otkrila da je jezero Čeko, udaljeno nekoliko kilometara od središta eksplozije, vjerojatno krater u koji je udario neki svemirski objekt. Kao drugi mogući krateri identificirana su udubljenja u tlu Suslov i Bublik.

Konačno je ove godine tim na čelu s ruskim znanstvenikom Vladimirom Aleksejevim posebnim radarom koji otkriva objekte na dubini od oko stotinu metara ispod površine tla utvrdio da je krater Suslov nastao u snažnom udaru svemirskog tijela u Zemlju.

Analiza tla pokazala je da se na njegovoj površini nalazi permafrost (vječni led), ispod njega otkriveni su oštećeni slojevi i konačno dijelovi svemirskog tijela. Prema prvim rezultatima, riječ je o golemom komadu leda koji se odlomio od jezgre kometa.

Slika
Porušena stabla u Sibiru

Naime jezgre 'zvijezda repatica', često teške i nekoliko milijardi tona, izgrađene su od neobičnih zamrznutih formacija sastavljenih od vode, metana, nekih drugih plinova i čestica prašine. Kada se približe Suncu, voda i plinovi isparavaju i stvaraju repove duge stotinama kilometara.

Čini se da je nad Sibirom 1908. ledena jezgra kometa eksplodirala i raspala se kada je ušla u Zemljinu atmosferu. Neki njezini veći dijelovi udarili su u tlo i stvorili više kratera među kojima i Suslov. Rep kometa raspršio se u atmosferi i kreirao neobično svjetlo vidljivo na noćnom nebu.

Ruski su znanstvenici također u drveću, koje još uvijek raste na području eksplozije, otkrili tragove materijala vanzemaljskog porijekla. Analiza je pokazala da su vrlo slični svemirskoj prašini od koje se sastoje jezgre kometa.

Na temu tunguskog misterija napravljeni su brojni filmovi, među kojima i 'Vodič kroz zonu' (Stalker) ruskog redatelja Andreja Tarkovskog i istoimena videoigra.




tportal


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 30 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker