Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:15


Autoru Poruka
Okano
Post  Tema posta: Re: DARVINOVA TEORIJA EVOLUCIJE, LAŽ KOJA TRAJE ...  |  Poslato: 21 Mar 2013, 17:29
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Ova izjava Freda Hojla ima i svoju naučnu pozadinu.Vršene su višemesečne analize u kojima su sa njim sarađivali i fizičari Čandra Vikramasing iz Kardifa i Li Spetner, konsultant za elektronske sisteme u Rehovatu u Izraelu..Oni su utvrdili da je još 1860. godine jedan dovitljivi Bavarac jednostavno dodao perje na dva originalna fosila gmizavaca.Ovi se falsifikati nalaze u Londonu i Berlinu.Ova tri fizičara objavili su i sliku londonskog fosila, tvrdeći da se na njima jasno vide intervencije falsifikatora.(Na slici je londonski primerak).
Li Spetner je prvi posumljao u fosili kada je negde pročitao da dva fosila sa najuočljivijim perjem potiču iz kolekcije bavarskog doktora Karla Haberlajna.Spetner i njegove kolege fizičari su došli do zaključka da je Haberlajn izdubio prostor oko dva fosilna ostatka gmizavaca nalik dinosauru i to mesto popunio matricom od cementa.Zatim je u tu smesu utisnuo kokošije ili slično perje, kako bi dobio željeni otisak.Otkriveni su i znaci falsifikatorskog rada: fini zrnasti supstrat ispod perja i grudvice slične žvakaćoj gumi, koje bi mogle da budu ostaci cementa.Kako kaže Hojl: ' Otkrivene su i druge anomalije koje bi odmah uočio svaki fizičar'.
Fosil je prelomljen na pola.Otisak ovog stvorenja se reflektuje i na drugoj ploči, koja je sačuvana kada je stena sa fosilom prelomljena.Hojl i saradnici primetili su ulegnuća i izbočine koji se ne ogledaju jednako perfektno na drugoj ploči.Na kraju su ukazali i na dvostruke otiske perja koje su otkrili na nekoliko mesta.
Trojica fizičara imala je iduju da skine delić sloja sa krila fosila i podvrgne ga hemijskim testovima kako bi eventualno otkrili tragove gumarabike ili nekog sličnog materijala novijeg datuma.Naravno, čelnici Prirodnjačkog muzeja nisu dali da se 'uznemirava' jedan od najznačajnijih fosila u svetu.

GDE JE KARIKA KOJA NEDOSTAJE ?

Otkriće koje je izazvalo najviše interesovanja u naše dane načinili su supružnici Liki 1960. godine.Oni su godinama tražili ostatke praistorijskog čoveka u klancu Olduvai u Tanzaniji.Jednog dana je gospođa Liki spazila nekoliko zuba koji su se pomaljali iz zemlje.Kopajući na tom mestu pronašli su preko 400 fragmenata lobanje koja je bila teško oštećena.Lice je bilo dugačko, a čelo se spoštalo neposredno iza očnih arkada.Lice je bilo majmunoliko u proporcijama, ali ljudsko u ostalim pojedinostima.Zubi su podsećali na zube australopiteka.Liki je ovoj vrsti dao ime Zinjanthropus africanus, čovek iz istočne afrike.Iznenađenje je izazvao rezultat kalijum-argon testa koji je bio obavljen na materijalu u kojem je lobanja bila pronađena.Test je dao milion i sedamsto pedeset hiljada godina kao približnu starost materijala.Većina antropologa smatrala je da se čovek pojavio na Zemlji pre najviše sto hiljada godina, a ova brojka od gotovo dva miliona godina poremetila je osetno hronologiju ljudske rase.

BandaTeam


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: DARVINOVA TEORIJA EVOLUCIJE, LAŽ KOJA TRAJE ...  |  Poslato: 21 Mar 2013, 17:30
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Dok su rasprave oko ovoga još trajale, nova otkrića unela su dodatnu zbunjenost među antropologe.U Evropi su pronađeni novi ostaci u slojevima ispod onih u kojima je nađen neandertalac, a pripadale su čoveku koji je bio mnogo bliži savremenom čoveku nego neandertalac.Zastupnici evolucije neandertalca od majmunolikih predaka bili su toliko zaprepašteni da su bili skloni negirati autentičnost nalaza.Ali, dokazi su nastavili da se gomilaju.Posebno je jedno nalazište bilo tako uverljivo da se više nije moglo proveravati.Pećina u Fontševadu u južnoj Francuskoj pokazivala je tipične oznake prebivališta neandertalaca.Ispod tog sloja bio je krečnjački talog, a ispod njega, na dubini od oko dva metra, pronađeno je mnogo životinjskih kosiju i dve ljudske lobanje.Lobanje su imale obim savremenih, a nedostajali su im i teški očni lukovi neandertalca.Oruđa pronađena oko njih pripadala su periodu pre pojave neandertalca.Fluorni test definitivno je pokazao da su lobanje starije od neandertalskih.
U praktično svim obeležjima lobanje iz Fontševada bile su jednake današnjim, a ipak nije bilo nikakve sumnje da su pripadale ljudima koji su živeli pre neandertalaca.I tako su antropolozi bili prisiljeni da priznaju da neandertalac nije nastao evolucionim razvitkom od neke 'primitivnije' rase, već da je u stvari rezultat izrođavanja neke zdravije i naprednije rase.I tu smo dobili situaciju da je bio 'čovek pre pračoveka'.
Problem porekla pračoveka nije bio ograničen samo na Evropu.Kad je poznati istraživač Diboa otišao na Javu 1890. godine, prvo njegovo otkriće bila je takozvana Vadjak lobanja. Ona je bila tako savremena po svojim karakteristikama da je bila u potpunoj nesaglasnosti sa njegovim zamislima o izgledu preistorijskog čoveka i on ju je zanemario, ne dopuštajući nikome da je prouči gotovo 30 godina. U međuvremenu su načinjeni slični nalazi i problem je dostigao iste razmere kao i u Evropi.Kako je veliki broj tih lobanja bio stariji, ili bar jednako star kao pitekantropus, to je pretpostavka da se pitekantropus razvio od primitivnijih vrsta postala sve neodrživija.Tada je takođe dokazano da su neki od australoida savremenog izgleda, (kako su nazivani preistorijski ljudi jugoistočne Azije) u bliskom srodstvu sa australskim urođenicima.Smatralo se, naime, da su australski urođenici savremeni ljudi neandertalskog tipa, ali su najnoviji radovi obezvredili to tvrđenje i pokazali da oni uopšte nisu neandertalci, mada imaju neke karakteristike koje podsećaju na tu vrstu pračoveka.
Istu zbrku izazvao je i slučaj Australopithicena iz južne i istočne Afrike.Dva metra pod ispod Zinjantropusa pronađene su kosti vilica, fragmenti lobanje, ključnjače, rebara i stopala.Najčudnije kod tih kostiju je to što su potpuno slične kostima savremenog čoveka, a ipak se nalaze nekoliko metara ispod ostataka čoveka za kojeg se smatralo da je najraniji primerak ljudske vrste. Odkud čovek pre pračoveka?
Dalju zabunu u ovom slučaju izazvao je rezultat kalijum-argon testa koji je jednom sloju bazalta u području Zinjantropusa dao starost od milion i trista hiljada godina, a drugom četiri miliona - što čini razliku od dva miliona i setamsto hiljada godina za materijal iz iste vulkanse nakupine.Godine 1969. jedna naučna ekspedicija pronašla je kod jezera Rudolf u Etiopiji izvestan broj zuba i dve donje vilice australopiteka u sedimentima čija je starost procenjena na četiri miliona godina.Zapanji se čovek kad vidi šta se sve ne traži od njega da veruje!

Odličan primer tome je i Pitdaunski čovek, koji je zaluđivao stručnjake za ljudsku evoluciju preko četrdeset godina, a bio je namerna prevara.Rekonstruisan je na osnovu jednog jedinog zuba za koji se na kraju, ispostavilo da je svinjski!
Engleski naučnik Vilfrid E.Legros Klark, priznak tako jedan od vodećih anatomskih autoriteta u svetu, mnogo je pisao o tim primercima čovekove vrste.U članku 'Čovek' koji je objavljen u Britanskoj enciklopediji 1966. godine, on tvrdi da se karakteristike koje pokazuju lobanje južnoafričkih praljudi nikada ne mogu naći kod majmuna.Nijedna od karličnih kostiju nije slična majmunskim, već je jasno hominidna, to jest pripada čoveku.Ostaci južnoafričkog pračoveka su u mnogo karakteristika različiti od ostataka majmuna, i što se tiče lobanje, a i zuba i kostiju udova.Oni nemaju isturenih očnjaka kao majmuni, već normalne ljudske zube.Oni se potpuno izdvajaju iz kruga savremenih majmuna i imaju karakteristike savremenih ljudi, iako su po rastu bili mnogo manji.
Pitekantropus i svi njegovi srodnici, isto tako kao i neandertalac, potuno su odbačeni kao mogući preci savremenog čoveka.Australopitekus, koji je tako slavodobitno istican kao rešenje problema postanka čoveka, sada je zbačen sa prestola i diskreditovan.Što se više proučavaju ostaci preistorijskog čoveka nađeni po celom svetu, dokazi da su postali od životinjskih predaka sve su slabiji i neuverljiviji.
Sa druge strane, ako se vratimo biblijskom izveštaju o raseljavanju ljudi sa Ararata i iz Vavilona, slika nam postaje sve jasnija i jasnija.Odlazeći u svim smerovima sa Srednjeg istoka, čovek je proširio i svoju 'kulturu kamenog doba' po celom Starom svetu, brzo usvajao bolje metode pravljenja oruđa, građenja zaklona, gajenja žitarica i razvijanja stočarstva.Varijacije koje su izazvale nastajanje tako različitih rasa kao što su bile neandertalska, pitekantropska i austalopitečka potpuno su razumljive kad se uzmu u obzir različiti uslovi pod kojima je čovek živeo u različitim područjima.U većem delu sveta te neprikladne mutacije su izumrle, a zamenili su ih ljudi boljih fizičkih osobina, iako su se u nekim područjima još održale u velikom broju, kao na primer u centralnoj Africi, na Novoj Gvineji i u Australiji.
Naučnik Cukerman kaže: 'Ako izuzmemo mogućnost Stvaranja, onda je očito čovek morao nastati iz jednog majmunolikog stvorenja, ali ako jeste, za to nema apsolutno nikakvog dokaza u fosilnom zapisu'.
Posle svega ovoga, čini se da bi trebalo ponovo pažljivo da se preispita ono čemu su nas učili u školi, a što se sasvim lepo uklapalo u ateističku teoriju evolucije, sve dok nije negirano upravo onim na što se najviše pozivalo - samom naukom.Izgleda da je vreme da priznamo da smo božanskog, a ne majmunskog porekla.


BandaTeam


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Razne misterije  |  Poslato: 14 Maj 2013, 22:41
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Zver iz Ževodana

Slika

Za stanovnike malih okruga Ževondana, smesteni na jugu Francuske teror je počeo jednog dana juna 1764.god. Tog dana mlada devijcica koja je cuvala stado svoje porodice bila je napadnuta i ubijena. Nije se znalo ko je pocinitelj ovog zlocina, medjutim kasnije nekoliko decaka je imalo srece i prezivelo napad. Dali su opis koji je varirao uveliko, ali se vecina slozla da je to bila zver nalik vuka, ali je bila velicine krave. Imala je dugacak rep, uski trup i krzno nalik lava na vratu i na citavoj glavi, kao i velike ocnjake. Najneobicnije je bilo da je vecina prezivelih pre svega reka da je to zver licila na coveka i vuka, pa su odmah mislili da se radi o vukodlaku. Kretala se veoma brzo i pravila skokove i do 15 metara. Zver je ubijala samo mlade decake i devojcice i zene, cesce odrasle muskarce. Zrtve je ubijala najcesce u vratnom delu, kod 50 slucajeve glava je bila u potpunosti odkidana, a ima i slucajeva gde je zrtva skroz izkomadana. Teror je trajao nekih 3 godina sa preko 100 poginulih.
Vest se prosiraila do kralja , i tada je kralj Luj XV pozvao najboljeg lovca u kraljevstvu Fransoa Antoana. Navodno on je organizovao poteru u kojoj su ljudi ubijali svakog vuka na kojeg su naisli, ali i dalje su se javljala ubistva. Onda je Antoan navodno posle nekoliko dana ubio ogromnog vuka, mislio je da je ubio zver. Vratio se u kraljevstvo i poneo vuka, svi su mislili da je zver ubijena posto je vuk bio ogromne velicine, obican vuk ne moze navodno toliko da poraste. Medjutim posle 3 meseca opet su pocela krvolocna ubistva, zver je i dalje ubijala mlade zene i decu.


Slika

Posle nekg vremena seljanin koji je ziveo sam u zabacenom delu sela, prognan od crkve jer je bio optuzen za pobunu protiv crkve, dolazi u grad posto su svi mislili da je ta zver bila vukodlak on uzima dva srebrenjaka, topi ih i pravi srebrene metkove. Odlazi u crkvu da ih blagoslovi , uzima pusku i odlazi u sumu. Navodno cekao je zver u nekom zbunu i kada mu je prisla na nekih 18 metara pucao je srebrenim metkom i jednim hitcem ubio zver, stavio je na konja i odneo u selo. Odneo je zver kralju ali je kralj odmah naredio da se smesta ukloni posto je zver pocela da se raspada. Od crkve je dobio veliku novcanu nagradu a u narodu je postao heroj. U novije doba dva mlada coveka iz Amerike policajac i strucnjak za zivotinje odlucili su da ovu misteriju razrese. Krenuli su u Francusku, prvih nekoliko dana su sakupljali podatke od istoricara koji se bavio proucavanjem ove misterije. Prvo sto su pokusavali jesete da ispitaju podatke koje su imali a to su bili podaci da je zver bila vukodlak. Ovaj podatak je odgovarao svim opisima onih koji su preziiveli , znaci da je to bio ogromni vuk ali ujedno licio je na coveka , zadnje dve noge su bile dosta duze a prednje su licile na covecije ruke. Medjutim pose dosta ispitivanja doslo je do toga da su u podacima iz tog vremena naisli na opis da je zver ispustala takve zvuke poput smejanja sto je ukazivalo na hienu. Ispitali su taj slucaj kod jednog coveka koji je testirao hiene i bio je profesionalac u svom poslu. Postavljali su pitanja uglavno da li bi hiene napale coveka, na sta su dobili interesantnu i za njih klucnu informaciju da su veoma inteligentne i da se mogu dresirati i tako biti veoma poslusne. Slozili su se oko toga da je moguce da je to bila hiena koja je bila dresirana od strane coveka. Sada im je bioo cilj da vide kako je Sastel ubio tu zver i da pokusaju da nadju podatke gde je zver bacena . Dosta odgovora su dobili od Sastelovog rodjaka koji im je pokazao gde je zapravo ubijena zver. U ti pricu nisu poverovali ni jedan ni drugi amerikanac, nelogicno je bilo da zver na 15-tak metara ne izbegne Sastela, svaka zivotinja bi osetila i pobegla. Dosli su do informacije da nacionalni muzej u Parizu ima neke podatke o toj zveri. Kada su otisli covek koji je radio u muzeju im je pokazao neke papire i modele kako je izgledala ta zver kad je Sastel doneo kralju. To je bila sarena hiena. Posle mnogo istrazivanja dosli su do kraja barem za njih da se iza svega krije Zan Sastal koji je navodno dresirao zver da ubija zatim je ubio kako bi postao heroj i dobio veliku novcanu nagradu. Zapravo ovo je jedna sadasnja verzija do koje je se doslo modernim ispitivanjem, nju su prihvatili mnogi ali stanovnici Francuske i Zevodana imaju svoju legendu i verovanja. Za njih ce to zauvek biti verovanje da je to bio zver “vukodlak”.

U periodu od tri godine bilo je preko 300 mrtvih, najcesce zene i deca od 6 – 30 godina , tacnije:

1764- napadnuto 27 osoba

1765- napadnuto 139 osoba

1766- napadnuto 36 osoba

1767- napadnuto 38 osoba


Slika

Slika


Misterije


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Razne misterije  |  Poslato: 14 Maj 2013, 22:44
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Bivši astronaut NASA-e tvrdi da vanzemaljci postoje i da ih je video

Slika

Bivši član NASA-ine neprofitne organizacije za istraživanje postojanja vanzemaljaca (MUFON), Klark K. MekKleland, nedavno je u izjavi za kanadske medije otkrio da vanzemaljci postoje i da ih je on dok je radio u NASA-i video, kao i da je Pentagon zataškao celu priču.

Naime, MekKleland je ispričao incident koji se dogodio tokom STS-80 misije na šatlu „Kolumbija“, kada je niotkuda pojavila ogromna letelica u obliku diska, koji se pojavio ispod šatla.

Disk je pratio šatl većinu puta, na 190 nautičkih milja u zemljinoj orbiti, a navodno je to i snimljeno iznad Denvera. Celu priču je potvrdio dr Stori Musgrave, koji je nakon samog događaja prevremeno penzionisan.

MekKleland je ispričao i da je video vanzemaljca visokog oko 270 centimetara koji je stajao u šatlu u kom se on nalazio, a događaju su svedočile i neke njegove kolege.

On je dodao i da je njegov kolega Ken Džonston nedavno otpušten iz NASA-e, nakon što je javno otkrio da je ova organizacija pronašla vanzemaljske baze na Mesecu, rekavši da „su vanzemaljci stvarni i da NASA to jako dobro zna“.


phpBB [media]


Misterije


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Razne misterije  |  Poslato: 14 Maj 2013, 22:46
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Vampir opominje Zarožane

Slika

Mijo Vujetic zaroški „kmet“ pored bilborda
sa slikom Save Savanovića postavljenog
u zaseoku Gnila Priseka

Poznati srpski književnik Milovan Glišić svojevremeno je napisao pripovetku Posle 90 godina, u kojoj je opisao najčuvenijeg srpskog vampira Savu Savanovića iz sela Zarožja na ograncima Povlena.

Nekakav vrlo prek čovek po imenu Sava Savanović, povampirio se i punih 90 godina noću davio vodeničare u zaroškoj vodenici u Krivoj Jaruzi na rečici Rogačici, u kojoj su svi čekali na red da melju žito pa je prozvali redovnička. Zbog toga Zarožani nisu mogli više da nađu vodeničara. Dovodili su i popa da osvešta vodenicu, sve uzalud. Mleli su pomalo danju, ali to nije moglo da zadovolji potrebe sela, pogotovo što je vodenica imala samo jedno vitlo.

PUŠKOM NA VAMPIRA
Onda Zarožani, predvođeni kmetom Purkom, za koga Glišić napisa da je bio znatno učeniji od meštana, odluče da nešto preduzmu. Sakupe se ispred njegove kuće ispod oraha, pa počnu većati šta da se radi. Jedni su predlagali da se sagradi druga vodenica, drugi da se organizuju straže i obračunaju sa vampirom. Rasprava se među njima toliko zaoštrila, da u zanosu svađe Vidoje Đilas opali šamar Rašku Ćebiću, pa nastane opšta tuča. Nje se znalo ko koga udara a sam kmet, dobro izgreban, spas potraži u kući.
Sve se ovo dešavalo u vreme, kako piše Glišić, kada su Zarožani zaturali vilama orahe na tavan; kad su pojili vrbu i sejali so; kad su išli čestomice u planinu te sekli čačkalice da iščačkaju zube; kad su istezali gredu, skakali u jarinu, unosili pregrštima vidilo u kuću…
Sastanu se seljani Zarožja ponovo kod kmetove kuće po istom pitanju. Izmire se uz rakuju, ali kad poče diskusija oko vodenice, sve krene kao i na ranijem skupu. I baš kad situacija postane kritična, naiđe kršni momak Strahinja iz susednog sela Ovčinje. Strasti se za trenutak smire, a potpuno se sve umiri njegovom ponudom da im bude vodeničar.
Strahinja je zanoćio u vodenici. Kad se pojavio vampir, zapucao je na njega iz dve puške i tako se spasio. Posle Zarožani saznaju od babe Mirjane iz Ovčinje gde se nalazi grob povampirenog Save Savanovića. Otkopaju ga i u sanduku nađu crvenog čoveka sa dve gotovo zarasle rane na grudima. Po narodnom verovanju, vampiru se može doskočiti samo ako se probode glogovim kocem i usta mu se zaliju vodom adžijazmom (osvećena bogojavljenska voda). Oni to i urade.
Glogov kolac pripremio je, dobro ga zašiljio i njime probio vampirov trbuh snažni Vidoje Đilas. Raško Ćebić imao je zadatak da vampiru u usta saspe vodu adžijazmu, ali se on zbuni i polije ga po licu. Iz vampirovih usta izletelo je nešto nalik na leptiricu.

NOVI BREND
Na kraju pripovetke, pisac Milovan Glišić kazuje da to nije mnogo škodilo Zarožanima. Istina, još nekoliko godina leptirica je davila decu po njihovom selu
cialis order

i Ovčinji pa je nestala.
Kad se navrši 100 godina od kako se Zarožani rešiše vampira Save Savanovića, oko njega počeše da se lome koplja svom žestinom, kao nekad kad su oni zaratili međusobno prilikom većanja u vodenici. Ovaj put Zarožani se složiše kao nikad, pa krenuše u verbalni okršaj sa Valjevcima zato što su oni pokušali da ukradu i prisvoje zaroškog vampira, naprave truristički brend i tako dođu do dobre zarade.
- Jok more, to ne može biti. Neće proći valjevska podvala. Sava je naš i božiji, a Valjevci neka nađu svog vampira i prave turistički brend – jednako je ponavljao jedan čičica iz Prokića idući od kuće do kuće.
Uzbuni se celo selo. Okupe se seljani u kafani kod „ seoskog kmeta“ Mije sa Gnile Priseke da vide šta im je činiti. Padali razni predlozi, a mudri Mijo, kao nekad kmet Purko, posavetova ih da slučaj krađe i prisvajanja Save Savanovića prijave policijskoj stanici iz Bajine Bašte. Uradiše to odmah, jer kmetovska se ne poriče. Otuda dežurni potvrdi Zarožanima da su primili njihovu prijavu i da će koliko sutradan doći dva policajca zadužena za taj teren da ispitaju slučaj.
Da bi pokazali da je vampir nihov, Zarožani na Gniloj Priseci postaviše bilbord sa likom Save Savanovića, označiše kuda se ide do vodenice gde je davio vodeničare i počeše da se tu okupljaju prazničnim danima. Dogovoriše se, da kad je već vampir njihov, oni od njega naprave turistički brend i uzmu koju paricu.
Godine prolaze, dogovori traju i dan danas, ali nikako da se završe pa se stoji na početku.

STIGLO PISMO
Doznao vampir Sava za želje svojih Zarožana. Kažu da se i sam obradovao, čekao da nešto bude od nauma, a kad vide da od toga nema ništa, reši da ih opomene. Na još nerazjašnjen način vampirovo pismo stiglo je do Blagojice Ristića iz sela Rače kod Bajine Bašte. Ne beše Blagojici baš prijatno, premišljao neko vreme šta da čini pa reši da ode na Sretenjske susrete u Rogačicu i da u prepunom Domu kulture pročita ono što mu je stiglo od vampira Save Savanovića. Kako naumio, tako i učinio, ali ne do kraja. Dođe u Rogačicu. Na ulazu u Dom kulture pred početak manifestacije ljubazni domaćini skuvali pun kazan rakije pa čašćavaju goste. Popije i on jednu čašu, pa drugu i treću. Kad dođe vreme da izađe na pozornicu, on to i učini, održi slovo o istoriji račanskog kraja i Rogačice, a zaboravi da pročitati pismo.
- Krivo mi što se to tako desilo. Za sve je kriva kuvana rakija. Da bih nekako stvar popravio, pade mi na pamet da pismo dam jednom od urednika BB glasa s nadom da će biti objavljeno pa da se sa njegovom sadržinom upoznaju Zarožani, a i drugi. Tako se reših teških misli koje su se vrzmale po mojoj glavi – kaže Blagojica Ristić.
A u pismu vampir Sava Savanović Zarožane ovako opominje: „Dragi moji zemljaci, ovo pismo i ove reči treba nešto za vas da znače, a poslao sam ih po onom Blagojici iz Rače. Vidim da odavno ne sejete kukuruz, ovas i pšenicu, a zapustili ste i moju vodenicu. U Zarožju sve je manje seljaka, dičite se što Beograd za predsednika ima našeg zemljaka. Od kako ste me u grobu glogovim kocem probili, put za Valjevo ste dobili i ništa više. Do duše, dobijate i podosta kiše. Oko moje iz groba često na „kmeta“ Miju migne, jer želim da mi se spomenik digne. Iskoristite mene i moje ime da se turizam stvara, to će vam doneti puno para. Pazite dobro, Zarožani, ako se nećete turizmom baviti, moja leptirica opet će vas daviti. U kafani kod Mije baš vam prija, krenite na posao, ne sedite do ponoći, jer bih vam mogao kao nekad, za vrat doći. Nemojte misliti da je ovo šala. Nije, to je istina prava. Pozdravlja vas vaš vampir Savanović Sava.“

LEPTIRICA UZVRAĆA UDARAC
Zarožani tvrde da aktuelni gradonačelnik Beograda, Dragan Đilas, potiče iz ovog kraja i vele da je on potomak onog Vidoja Đilasa, koji je glogovim kocem probio vampira Savu Savanovića. Kažu da je dolazo u posetu školi iz Zarožja 2005. godine sa poklonima, da je posle toga doživeo nagli uspon u politici, poslu i ljubavi. Postao je potpredsednik Demokratske stranke, prvi čovek Beograda, oženio se po drugi put, dobio treće dete…. Više nije dolazio u „zavičaj“, čak je u jednom dnevnom listu demontovao da ima veze sa ovim selom. Novi izbori su za koji dan pa Zarožani opominju Đilasa da ih pod hitno poseti, u protivnom, ona leptirica mogla bi od zaštitnika da se pretvori u njegovog velikog protivnika.


Misterije


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Razne misterije  |  Poslato: 14 Maj 2013, 22:47
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Grobnica grofa Vlada Drakule

Slika

O grofu Vladu, postoje mnoge priče koje oko njegovog života pletu veo misterije. Sa jedne, one istorijske strane, Vlad Drakula je bio grof rumunske pokrajine Valahia,
buy viagra

istoriji poznat kao veliki patriota koji je pružao snažan otpor Turskoj imperiji, ali i kao veliki tiranin sklon prilično brutalnim merama uterivanja straha svojim potčinjenima – kolac mu je bilo jedno od omiljenih sredstava za to. Nakon višegodišnje

borbe protiv Turaka, Vlad je napokon bio uhvaćen, pogubljen, a njegova glava odneta je na dvor turskom sultanu Mehmedu II. Sa druge, strane narodnog folklora, Vlad je daleko poznatiji kao grof Drakula, princ tame, kralj vampira i sličnih krvopija. Ovome u prilog ide i podatak da Vladovo telo i grobnica nikada nisu pronađeni iako su mnoge lokacije poput manastira Snegov i Komana prečešljane milimetar po milimetar u potrazi za najslavnijim vampirom svih vremena.


Misterije


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Razne misterije  |  Poslato: 14 Maj 2013, 22:48
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Elizabeta Báthory ili Lady Dracula

Slika

Elizabeth Bathory, rođena u Mađarskoj 1560. godine, bila je plemkinja, članica bogate i moćne obitelji. No, već u ranoj dobi razboljela se od jedne vrste epilepsije. Osjetljivo je dijete trebalo pažnju, no majka se nije bavila njome – sva je briga prepuštena dadilji, koja joj je u svemu povlađivala i ugađala. Prijelomni trenutak u razbuktavanju njene poremećenosti bio je kad je kao mala prisustvovala izvršenju smrtne kazne nad Ciganinom optuženim za izdaju – rasporili su jednom konju trbuh i ušili nesretnika unutra. Okrutnost tog čina nije je dirnula, naprotiv – shvatila je da može raditi što želi s onima koji nisu plemićkog roda. Udala se vrlo mlada, s 11 godina (neki izvori kažu s 15), za 26-godišnjeg Ferencza Nadasdyja. Rodila je troje djece, dvije djevojčice i sina, koje je nedugo po rođenju predala dadilji. Unatoč tome što je potpuno ignorirala vlastitu djecu, u tome je bilo i nešto dobroga – nije ih uključila u mučenja kojima se «u slobodno vrijeme» bavila. Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva. Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen. Slamala bi im vrat otvarajući im usta do krajnjih granica, dok im vratna kralježnica ne bi pukla. Ako je bila dobro raspoložena, morale su «samo» posluživati gole, među mnoštvom muškaraca. Što je bila starija, izmišljala je sve gora mučenja – namazala bi sluškinje medom i ostavila ih među kukcima i grabežljivcima, ili bi ih izbacila na najveću zimu i polijevala ledenom vodom dok se ne bi smrznule. Nakon muževe smrti postala je opsjednuta svojom ljepotom i mladošću. Jednom ju je sluškinja pri češljanju slučajno počupala, na što ju je ošamarila do krvi. Učinilo joj se tada da joj je koža na ruci, na mjestu koje je bilo poškropljeno krvlju, mekša i glatka. Uputila se svojim savjetnicama, vješticama Darvuliji, Heleni Jo i Dorki, koje su joj rekle da može očuvati mladost ako se kupa u krvi djevica. Odmah je ubila nesretnu sluškinju i okupala se u njenoj još toploj krvi. U godinama što su uslijedile iz sela u okolici dvorca nestale su stotine djevojaka. Elizabeth je imala posebne sprave za njihovo mučenje i «cijeđenje» krvi, a jedna je čak služila poput krvavog «tuša». Te su se strahote dugo zataškavale jer je tada plemić bio vlast u svom kraju, a mogao mu je suditi samo kralj. No, čak ni bogata i utjecajna Elizabeth Bathory nije mogla zataškati smrt više od 650 djevojaka, koliko ih je bilo na popisu nađenom u njenom pisaćem stolu. Uhvatili su je kad joj je ponestalo žrtava u okolici pa je otvorila školu za mlade plemkinje nižeg ranga, koje se nakon dolaska u Csjethe nikad nisu vratile kućama. Nakon što je bio svjedok stravičnih prizora u dvorcu, grof Thurz ju je do suđenja stavio u kućni pritvor. Suđenje se održalo 1610. godine, no ona mu nije prisustvovala. Njene savjetnice vještice osuđene su na smrt, dok su nju zazidali u jednu prostoriju kule njenog dvorca i ostavili joj samo jedan otvor za zrak, hranu i vodu. Umrla je 1614., u dobi od 54 godine, nakon što je prethodno odbila čitav niz svećenika koji su joj nudili posljednju pomast i odrješenje grijeha. Dokumenti sa suđenja, koji potvrđuju istinitost ove priče, čuvaju se danas u Budimpešti, u državnom arhivu. Krvava je grofica pokopana u obiteljskoj grobnici, uz cvijeće i neke počasti, za razliku od stotina mladih žena koje je ubila, čije su kosti po šumama razvukli vukovi ili su istrunule u magli oko njene kuće strave i užasa

Nema sličnih misterija.


Misterije


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Razne misterije  |  Poslato: 14 Maj 2013, 22:52
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Najpoznatiji vampiri u Srbiji


Slika

Sudeći po mitovima, drevna stvorenja koja se hrane krvlju živih bića (najviše ljudi), postojala su još u Egiptu, Mesopotamiji i Kini. Ono što je striktno vezano za Balkan, ponajviše za Srbiju i Hrvatsku jeste sam naziv za krvoločna stvorenja koji se danas koristi u celom svetu – vampir. Upravo zbog postojbine naziva za krvoločna stvorenja Misterije Sveta su malo zavirile u misterije na teritoriji Srbije. Naziv „vampir“ prvi put je zvanično zabeležen 1725.godine u istraživanju austrijskih komesara koji su ispitivali tvrdnju meštana po kojoj su navodno vampiri u Srbiji u to vreme prouzrokovali nekoliko povezanih smrtnih slučajeva. Kasnije se upotreba termina vampir proširila po zapadnoj Evropi, počevši od engleskog jezika gde je ovaj pojam korišćen 1732. godine kada je u londonskim novinama osvanuo članak o vampirskoj epidemiji u Srbiji.

Najpoznatiji vampiri u Srbiji, mada su neki od njih dobili i svetsku slavu su Arnaut Pavle, Petar Blagojević i Sava Savanović.
Arnaut Pavle je navodno za života imao susret sa vampirom koga je ubio, odnosno otvorio je njegov grob i spalio leš čoveka za koga je verovao da je vampir. Ubrzo nakon povratka u svoje rodno mesto, selo Medveđu, Pavle je 1725.godine pao sa velike visine i slomio vrat. Nakon što je sahranjen na seoskom groblju, počele su kružiti po selu priče kako je Pavle viđen nekoliko puta u toku noći. Meštani koji su izjavljivali da je Pavle dolazio po noći kod njih i gušio ih, u roku od nekoliko dana bi umrli. Poneseni strahom povampirenog Pavla, meštani su se okupili i zajedno sa seoskim sveštenikom otvorili grob Arnauta Pavla. Kroz njegovo telo proboli su kolac, a zatim ga spalili kako se ne bi vratio u svet živih i nastavio da progoni ljude.

Iste godine kada je umro Pavle, u selu Kisijevu umro je Petar Blagojević, za koga se takođe sumnjalo da je nakon smrti postao vampir koji je proganjao meštane Kisijeva. Simptomi smrti meštana Kisiljeva bili su slični simptomima smrti meštana sela Medveđe. Ljudi su umirali nakon samo par dana bolesti, i nakon izjava o tome da ih Petar progoni i u toku noći guši. Kao u slučaju Arnauta Pavla, i Petrov grob je otvoren, leš proboden kolcem i spaljen.

Sava Savanović je verovatno najpoznatiji srpski vampir jer se spominje u delu Milovana Glišića „Posle Devedeset Godina“, kao i u domaćem horor filmu „Leptirica“. Za njega se sumnjalo da je dolazio u vodenicu u mestu zvanom Zarožje kod Bajine Bašte i tamo ubijao ljude koji su došli da samelju žito.
Godine 1731. u kraju u kome je nekada Pavle živeo, umro je veliki broj ljudi i dece nakon dva ili tri dana bolesti. Pojedini su pre smrti govorili kako su ih posećivali i gušili vampiri, odnosno meštani koji su umrli nekoliko dana ranije.

Kako bi se smirio narod koji je bio prestravljen pojavom vampira i njihovim zlodelima, austrijska vojna uprava je poslala komisiju koja je trebalo da ispita da li vampiri u Srbiji postoje i da li je moguće da se razvila neka vrsta epidemije vampira. Komisija je otvarala grobove preminulih za koje se pričalo da su se povampirili, i naišla na zastrašujuće i tada neobjašnjive pojave. Naime, tela preminulih meštana su bila u vrlo svežem stanju, lica rumena a na usnama svakog od njih je bila sveža krv. Austrijski komesari su naredili spaljivanje svih leševa sa takvim simptomima. Izveštaj komesara Johanesa Flikingera objavljen je u mnogim svetskim novinama, pa se po celoj Evropi počelo raspravljati o epidemiji i postojanju vampira u Srbiji.

Da li vampiri u Srbiji postoje, nažalost komisija tada nije mogla ni da potvrdi, ni da negira, a tako je ostalo do danas. Da li je izgled leševa bio posledica neke tada nepoznate bolesti ili posledica vampirizma? Vampiri se još uvek ubrajaju u misterije sveta, ne postoje dokazi o njihovom postojanju, niti postoje dokazi koji ukazuju na to da vampiri ne postoje. A kad dokazi nedostaju, sve se svodi na verovanje, pa neki veruju u to da vampiri postoje, a pojedini tvrde da su ih videli, dok drugi pak ne veruju u mogućnost postojanja vampira izvan granica imaginacije. Verovali u vampire ili ne, činjenica da je Srbija u 18-tom veku bila poznata i po epidemiji vampira je nepobitna.


Misterije


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Razne misterije  |  Poslato: 14 Maj 2013, 22:53
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Odakle dolaze utvare

Kad se Maria Pereira iz španskog sela Balmeza vratila kući iz kupovine, s ivice peći smejala joj se utvara. Iznenađena žena ju je pokušala obrisati, ali slika nije nestajala. Odjednom se na podu pojavilo novo lice. Ni ono se nije moglo obrisati. Utvara je ostala i kad su je posuli cementom. Nakon toga stalno su se pojavljivale nove utvare.Neke su nestale istog dana, a druge su menjale izraz. Hemijske analize nisu pokazale ništa, ali na mognetofonskim snimcima koje su puštali istraživači mogao se čuti metež, vrištanje i uzvici koji se inače nisu mogli čuti. Od 1978 utvare se više nisu pojavljivale. Objašnjenje se tražilo do 90.ih godina, ali nije se našlo!


Misterije


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Razne misterije  |  Poslato: 29 Maj 2013, 23:15
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Čudovišta iz mora

Slika

Mnogi smatraju da jezera, mora i okeani skrivaju najveće misterije sveta. Oni prekrivaju dve trećine Zemlje i dosežu dubine od preko deset kilometara. Kakve se tajne skrivaju u plavom beskraju, teško je znati.
Gledajući iz vasione naša planeta izgleda veličanstveno. Obavijena atmosferom i ukrašena plavičastim vodenim prostranstvima nije bez razloga dobila naziv “plava planeta”. Više od dve trećine njene površine prekrivaju reke, jezera, mora i okeani. U tom tihom i skoro idiličnom svetu, koji naučnici još nisu do kraja upoznali i istražili, kriju se mnoge nepoznate životinjske vrste, pa čak i praistorijske nemani o kojima su se u prošlosti ispredale neverovatne priče.
Omiljenu legendu o moćnom Krakenu, čudovištu severnih mora, prvi je lansirao biskup Erik Pontopidan iz Bergena, kojem su ribari, često pričali o dramatičnim susretima sa “najopakijom i najvećom morskom nemani na svetu”.
Prema jednoj verziji, Kraken je bio crna morska zmija, male glave, sjajnih živahnih očiju i debelog vrata, preko kojeg je padala duga, razbarušena griva, a prema drugoj, radilo se o mnogokrakom džinovskom čudovištu, koje je presretalo i napadalo čak i najveće nordijske ribarske brodove.cudoviste1
Kraken je bio više nego fascinantnih dimenzija. Njegova dužina iznosila je više od šezdeset metara, a širina trupa preko šest metara. Isključivo se hranio kitovima, razbijao je i uništavao ribarske brodiće i borio se sa jedrenjacima!
“Bio je širok kao brod!…”
Upravo je takav opis morskog cudovišta dao kapetan Lorens van Veria, koji se sa ovom nemani susreo 1746. godine, dok je plovio pored norveških obala. Slično stvorenje, cudovišnih dimenzija, opisao je i misionar Hans Edžed.
Morska zmija je prema tvrdnjama očevidaca, svoje žrtve najčešće napadala u noćima punog meseca, a nije prezala ni od otvorenog napada na jedrenjake, lomeći ih i odvlačeći u mračne morske dubine zajedno sa njihovim zlosrećnim posadama. Međutim, ono što savremene prirodnjake zbunjuje nije snaga i čudovišna veličina morskih ala, već tvrdnja da su njihova tela bila pršljenasta. To, kada su u pitanju živa bića jednostavno anatomski nije moguce!
Da li i danas u mračnim i tajanstvenim morskim dubinama žive opake morske zmije, koje su ledile krv i najiskusnijim moreplovcima srednjeg veka? Šta je istina, i postoje li i danas morska cudovišta…???


Slika


Navidiku.rs


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 25 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker